Pratite nas

Komentar

Quo vadis HRT – Pobjede Karoline Vidović Krišto

Objavljeno

na

Karolina Vidović Krišto (KVK) je 2015., sudski pobjedila partijsku ,komesrsku odluku Gorana Radmana o njezinom otkazu radnog odnosa . Pobjedila je sudskim procesom, vraćena na posao  ali je bačena u zapećak HRTa.

Druga pobjeda KVK je sadržana u  netom započetom procesu izmjene Etičkog kodeksa HRTa, na čiju protuzakonitost, protuustavnost i  kršenje međunarodnih povelja,  KVK ukazuje još od 2014.  Siniša Kovačić najavljuje izmjene akta.  Hrvatsko novinarsko društvo (HND) Saše Lekovića, nakon dvije godine, u isto vrijeme protestira protiv posljedica nametnutog i nelegalnog Kodeksa, ali ga ne bi mijenjao! Hrvatski novinari i publicisti (HNIP) pod presjedanjem Katje Kušec, podržavaju promjene i naglašavaju da je Kodeks služio zastrašivanju novinara HRT i njihovo političko smicanje.

Ostale pobjede KVK zahtijevale bi poduži popis, no nisu predmet ovoga teksta.

Najavom izmjena Radmanovog Etičkog kodeksa HRTa, poraženi su i nekadašnji Goran Radman i sadašnji Siniša Kovačić.

V.d. Glavni ravnatelj, Siniša Kovačić, tek je sada, nakon što je Lekovićev HND podignuo prašinu zbog Sanje Mikleušević Pavić i Mirne Zidarić, pokrenuo izmjene protuustavnog Etičkog kodeksa HRT-a. U isto vrijeme, druga novinarska udruga, HNIP, je stubokom podržala izmjene Etičkog kodeksa.

Zašto Kovačić to nije učinio ranije?

Cijela hrvatska javnost saznala je za protuustavnost i problematičnost  Etičkog kodeksa HRT-a  jer je na njega upozorila Karolina Vidović Krišto još 2014.  Goran Radman joj je zbog toga dao izvanredni otkaz, a u obranu joj je tada stao HHO, dio intelektualaca hrvatskih suverenista i nekoliko građanskih inicijativa. „Karolina Vidović Krišto bila je u pravu kada je ustvrdila da su Etički kodeks za novinare i kreativno osoblje i Opća pravila suprotna hrvatskom Ustavu i međunarodnim standardima ljudskih prava koja obuhvaćaju i pravo slobode govora, mišljenja i vjeroispovijesti”, naglasio je Ivan Zvonimir Čičak na konferenciji za medije 5. siječnja 2015.

To je potvrdila i  naknadna sudska odluka.

Zašto se Siniša Kovačić svih ovih mjeseci svoga mandata oglušio na ovo i reagirao tek kada su u pomoć počeli cviliti  Leković, Mikleušević Pavić i Zidarić?  Ne treba zaboraviti da ni Kovačić, ni Mikleušević Pavić, ni Zidarić nisu ni prstom makli  kada je Karolina Vidović Krišto proganjana upravo jer je štitila prava novinara, ustavnost i zakonitost – a Zidarić je tada bila čak i predsjednica Etičkog povjerenstva HRT-a.

Cijeli je slučaj ponovno bio u medijima kada je Sud vratio Karolinu Vidović Krišto na posao i kada je pravomoćno presuđeno da je otkaz bio nezakonit te da nije nikoga vrijeđala – dapače, štitila je interese svih zaposlenika HRT-a – i pobijedila!

Što je pobjedama dobila KVK osim moralne zadovoljštine?  Unatoč povratku na posao , degradirana je ukidanjem emisije i programa koji  je postavila na noge.  Unatoč sudskim odlukama, poslovno je diskreditirana.  Visoke kvalifikacije joj nisu pomogle. Dokazana borba  za ljudska prava i profesiju, umjesto nagrada i priznanja donijela joj je profesionalno, latentno degradiranje. Razvidno je da njezina snažna osobnost i svjetonazorska nepokolebljivost nikako ne odgovaraju (kvazi)demokratskim dosezima društvenih mijena. Na odgovorne dužnosti HRTa još uvijek lakše prolaze mediokriteti i podložnici svih vrsta i boja.

Tko je Karolina Vidović Krišto?

Karolina Vidović Krišto je majka četvoro djece, magistrica novinarstva, poliglot, urednica dokumentarnih filmova, dobitnica nagrade Global ledarship, nositelj naslova Žena godine i Osoba godine 2012., pokretač međunarodnog programa Slika Hrvatske. Žena koja je javno, demokratskim sredstvima , ustala protiv podmetanja pedofilskih nastojanja u okvire hrvatskog školstva. Radman joj tada ukida emisiju i  brutalno je degradira.

Pažljivijim istraživanjem manje poznatih činjenica može se nazrijeti bitan ali zapostavljen, potencijalni uzrok problema koje je doživjela KVK.  Tijekom natječaja za izbor ravnatelja HRTa, 2010., KVK se pojavila kao iznenađenje, osvojivši treće mjesto, odmah iza kandidata „ljevice i desnice“. Kako nitko nije uspijevao dobiti natpolovičnu većinu izborni proces je premošten konstantnim imenovanjem vršitelja dužnosti. Proces završava SDPovom, degradirajućom zakonskom izmjenom, koja otvara put za jedostrano imenovanje Gorana Radmana na funkciju glavnog ravnatelja, kojom je SDP zamijeno funkciju dotadašnje uprave. U činjenici da je demokratski poremetila bipolarnost izbornog procesa glavnih ljudi HRTa, svojom nezavisnom kandidaturom i osvajanjem velikog broja glasova, valja tražiti začetke problema koje je u budućnosti doživjela. Također, već površnom istragom lako je zaključiti kako je njezina  osobna zasluga zaustavljanje pedofilskog nasrtaja na hrvatsko školstvo, kao i razotkrivanje neokomunističkog nasrtaja na HRT.

Začetak kaosa.

Izmjenama Zakona o HRTu, 2012., Kukuriku koalicija je učinila besraman, nedemokratski iskorak unazad u procesu koliko toliko usuglašenog izbora vodstva HRT.  Izbor je vraćen u ruke obične kvalificirane saborske većine a opću vlast komesarski stavio u ruke glavnog ravnatelja. Uzalud je EU  dvostruko sugerirala kako je riječ o zakonu koji procese vraća na lošiju razinu. Milanović je sve ignorirao.  Izbor Gorana Radmana na funkciju glavnog ravnatelja značio je otovren pokušaj konačne jugoslavizacije društva u cjelini.  Radman je ,vrlo precizno, poželio vraćanje u `70te.  Čak i Branko Vukšić, (Laburisti), blizak vladajućima, ocijenio je cijeli proces retrogradnim, partijskim i komesarskim.  Ništa nije pomoglo.  HDZ nije iskoristio međunarodne mogućnosti zaustavljanja procesa neokomunizma i veličanja totalitarizma. Nedostatak suverenističkog utjecaja u mainstream medijima, omogućio je Milanoviću i parlamentarnoj većini da vrlo lukavo i nekažnjeno, krše čitav niz hrvatskih i međunarodnih deklaracija.

Netom protekli parlamentarni izbori  opet otvaraju mogućnost da HRT konačno počnemo slagati sukladno stanju u društvu, sukladno općim civilizacijskim vrijednostima i  standardima  te sukladno nacionalnim interesima hrvatskog naroda.

Nadam se da će kandidaturu za čelnu funkciju HRTa istaknuti i Karolina Vidović Krišto. To vjerojatno neće odgovarati zagovornicima  dogovorne,  političke i svjetonazorske  bipolarnosti.  Ali će zasigurno odgovarati svim umjerenim, suverenistički/slobodarski orjentiranim državljanima RH.

Evaluacija budućih procesa, iz pozicija hrvatskog suverenizma/slobodarstva, može započeti:

Procesi na HRTu se razvijaju sukladno nacionalnim interesima: 1.) ako se u program, prije središnjeg dnevnika ponovo postavi emisija „Hrvatski spomenar“  2.)  ako Karolina Vidović Krišto postane Glavna ravnateljica HRT.

 Željko Maršić-Zenga

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Thompson: Nikakva autorska prava nisam ustupio niti me je itko kontaktirao vezano za film “Ministarstvo ljubavi”

Objavljeno

na

Objavio

Dragi prijatelji,

ponukan tvrdnjama medija i Vašim učestalim upitima, a vezano za ustupanje mojih autorskih prava za film “Ministarstvo ljubavi” redatelja Pave Marinkovića, slobodan sam priopćiti sljedeće:

Nikakva autorska prava nisam ustupio niti me je itko kontaktirao vezano za taj film.

Film o kojem je riječ osobno nisam gledao ali ako je istina da koriste moju glazbu za koju je potrebna privola mene kao autora to rade protuzakonito i na prevaru.

Marko Perković Thompson

Javor Novak o filmu „Ministarstvo ljubavi“ koji vrijeđa udovice poginulih branitelja

 

Marko Ljubić: „Ministarstvo ljubavi“ ili kako paradržava postaje – država?

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Mladen Pavković: Mara Bareza bila je – čudo od žene!

Objavljeno

na

Prije dvije godine (19. siječnja 2016.) umrla je jedna od Junakinja hrvatskog Domovinskoga rata – Marija Mara Bareza.

Bila je djelatnica koprivničkog Belupa. Pamtimo je kao veliku i požrtvovnu humanitarnu djelatnicu koja je početkom hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata samo za Grad Osijek sakupila i dostavila preko 200 kamiona humanitarne pomoći!

Bilo je tu svega, uglavnom ono što je u to vrijeme najviše trebalo, od lijekova, odjeće, prehrambenih proizvoda do naoružanja. Tadašnji zapovjednik obrane Osijeka Branimir Glavaš nam priča da je gospođa Bareza jednog dana sama došla u njegov ured i ponudila pomoć. Nije, kaže, vjerovao da to ta žena može i ostvariti, jer su po Osijeku svakodnevno padale granate i svirale sirene za uzbunu.

Međutim, sa svakim konvojem došla je i ona, pa nije ni čudo što je nazivali i „dobra vila“ ovoga grada.
U svim tim njezinim velikim humanitarnim akcijama iznimnu pomoć imala je od i od Podravke i Belupa. Stoga se je sa zahvalnošću sjećaju i Koprivničanci. Jednoj obitelji umrlog branitelja sagradila je i obiteljsku kuću. Pomagala je gotovo na sve strane, pa i u podizanju spomenika hrvatskim stradalim braniteljima.

O njoj je Hrvatska radiotelevizija (HRT), pod naslovom „Mara Bareza – Koprivnička darovateljica“, snimila i dokumentarni film (režija Marijan Hodak, scenario Mladen Pavković).

Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.) neprestano ističe da su neopravdano zapostavljene žene koje su, poput Bareze, sudjelovale u Domovinskome ratu, tim više što je njihov doprinos iznimno veliki. Ona je zaslužila i da se jedna ulica ili trg nazove njenim imenom u Osijeku i Koprivnici, ali zasad se o tome niti ne izjašnjavaju oni koji bi trebali.

A baš Mara Bareza bila je u vrijeme rata – čudo od žene!
Ne, takve se ljude ne smije zaboraviti!

Mladen Pavković / Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Komentari