Pratite nas

Kultura

RADIĆEVO IME

Objavljeno

na

Dok bijah dijete, mnoge zimske noći
Na sijelo nam je dolazio starac.
Podlegao skoro staračkoj nemoći,
Bijele kose, brade, kao bijeli jarac.

Dođe, popije gutljaj šljivovice
I ko stari mačak privlači se k peći.
Otac s poštovanjem promatra mu lice,
Znajuć unaprijed što će dida reći.

Uvijek istim riječ’ma započima priče:
»E, djeco draga, davno je to bilo…«
Divani stari čas tiho, čas viče,
Pepeo iz lule pada mu na krilo.

Nepismen čovjek, al’ povijest je znao
Od Tomislava pa do Poglavnika.
Stjepana Radić’ je dobro poznavao
I to mu bijaše prava čast i dika.

O njemu nas dida poučav’o često,
Prastare novine na stol bi širio.
Upinj’o pomno u slova i mjesto
Gdje je Radić hrabro seljake branio.

Grijan domoljubljem stari do ponoći
Slučaj braće Radić u tančine zbori.
Niz obraze blijede suze će mu poći
Dok o atentatu krvavom govori.

Proklinje Beograd, kralja i Račića,
Pomoriše ljude časne, a nevine.
Raspali se dida iz dna slabog bića
Ličeć pravcatom Ocu Domovine.

Od djetinjstva sretnog mnogo prođe ljeto,
Otac i dida pomriješe odavno.
Meni u srcu osta uvijek sveto
Radićevo ime, veliko i slavno.

Melbourne, 1979.
Maria Dubravac Brisbane

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

Kad te pozva Domovina, na branik njen si stao, dao si joj srce svoje

Objavljeno

na

Objavio

Imenjače moj

Kad utihne sve ,kad usni grad,
sjetit ću se tebe ,otiš’o si mlad,
imenjače moj!
Volio si zemlju svoju,vjerov’o u
dragog Boga i ljubio svaki kamen
svog rodnog Imotskoga ,
imenjače moj !
Kad te pozva Domovina,na branik
njen si stao,dao si joj srce svoje,
svoj si život za nju dao,
imenjače moj!
Dok se nižu te jeseni,pune suza ,
pune bola,Vinjanim će ponos biti
što imaju svog Sokola,
imenjače moj!
A što nama sada osta,dok u
beskraj vrijeme leti ,na sam
spomen Vukovara svaki Hrvat
nek se sjeti,
TEBE , imenjače moj !

U čast Velimiru Đereku-Sokolu
Heroju Domovinskog rata
14/08/1965-12/10/1991

Velimir Velo Raspudić / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

Još krvari Slavonija moja

Objavljeno

na

Objavio

I ova jesen tužnu pjesmu piše.
Još krvari Slavonija moja!
A Vukovar umivaju kiše,
tog najvećeg hrvatskog heroja!

I dok Dunav ispire mu rane,
svakim danom kao da su veće,
sa njegove slavne desne strane,
nikad one, zacijeliti neće!

Bolna su sva ta jutra nova.
Bole ga sve te duge noći.
Kad se sjeti svojih sokolova
koji gnijezdu nikad neće doći!

Odletješe put nebeskih polja
na prostranstva radosti i sreće,
usnuli su za vremena bolja
ali ona k’o da doći neće…

Još se bori Slavonija mila!
Ne prestaju još njezine muke!
A koliko je drugima spas bila,
koliko puta ispružila ruke?

Koliko nahranila je usta?
Pružila im utočište svoje.
Sada sela ostaju joj pusta,
samo prazni salaši se broje.

Ustanimo poput sablje britke!
To prokletstvo jednom mora stat.
U ratu smo dobili sve bitke
a u miru mi gubimo rat!

Velimir Velo Raspudić / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari