Pratite nas

Događaji

RADOVAN KARAĐŽIĆ OSUĐEN NA 40 GODINA ZATVORA

Objavljeno

na

Raspravno vijeće Haškog suda u četvrtak u 14 sati je počelo s izricanjem presude bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću za genocid te za zločine protiv čovječnosti i povrede ratnog prava i običaja počinjene progonom Bošnjaka i Hrvata, njihovim istrebljenjem, ubojstvima, deportacijama tijekom rata u BiH od 1992. do 1995.

[ad id=”93788″]

Karadžić je na početku predstavio svoje odvjetnike. „Danas su pored mene moji pravni savjetnici Robinson, Petronijević, Vujić i Stevanović.“

Predsjednik Sudskog vijeća Haškog tribunala južnokorejski sudac O-Gon Kwon upravo daje osnovne informacije o suđenju Karadžiću prije nego počne čitati presudu. Tužiteljstvo tvrdi da je optuženi sudjelovao u četiri udružena zločinačka pothvata.

“Optuženi je optužen po 11 točaka optužnice – genocid, ubojstvo, širenje terora među stanovništvom, protupravni napadi na civila… Tužiteljstvo tvrdi da je sudjelovao u četiri zajednička udružena zločinačka pothvata”, kazao je sudac.

Vijeće je utvrdilo da je postojao oružani sukob u BiH i da su udovoljeni svi uvjeti po članku tri statuta. Kada je riječ o zločinima protiv čovječnosti, vijeće je utvrdilo da su počinitelji znali da je bilo takvih napada. Vijeće je utvrdilo da su srpske snage preuzele općine u kojima Srbi polažu pravo u BiH i počinjen je sustavan i organiziran način zločina protiv bosanskih muslimana. Žrtve su bile prisiljene otići nakon napada i zauzimanja gradova.

Žrtve su bile prisiljene otići nakon napada i zauzimanja gradova. Tisuće muslimana i Hrvata su protupravno zatočeni u 15 objekata u općinama. Ne Srbi su često masovno uhićeni i vođeni u mjesta gdje su zatočeni nakon napada na njihove gradove. Viječe nije utvrdilo da su protupravno zatočeni oni koji su bili naoružani i sudjelovali u borbama.

“Ljudi su mučeni, premlaćivani, sustavno maltretirani, a mnogi su i silovani od strane srpskih vojnika”, kazao je sudac. “Žrtve su ubijane u masovnim pogubljenjima, ubijani su tijekom zatočeništva, pogibale su zbog premlaćivanja i nehumanih uvjeta u kojima su prisiljeni živjeti”, kazao je. Viječe je utvrdilo da postoji dokaz za masovna ubojstva i da je to bilo istrebljenje.

Tužiteljstvo tvrdi da je u sedm općina došlo do kampanje koja počinjava genocid.”Viječe je utvrdilo da su bosanski Hrvatski držani u lošim uvjetima, ali Vijeće nije uvjereno da bi ti činovi počinjeni s namjerom genocida. Viječe nije moglo identificirati niti zaključiti o genocidnoj namjeri optuženog”, kazao je sudac.

Prvi dio presude, kako je rekao sudac O-Gon Kwon, odnosi se na zločine u 20 općina. Od ožujka 1992. godine, kako je rekao, srpske snage preuzele vlast i tijekom tog perioda imale su „organiziran i jasan nacrt zločina“ protiv nesrpskog stanovništva. Vijeće je donijelo mišljenje da se nije uvjerilo da su uvjeti bili takvi da dovedu do uništenja Hrvata u Bosni i muslimana. Vijeće nema dokaza da zaključi kako je u tim općinama počinjen genocid.

Vijeće utvrđuje da je između 10. mjeseca 1991. i 11. mjeseca 1995. postojao stalan plan da se potjeraju Muslimani i Hrvati s teritorija koji su svojatali Srbi. Optuženik je značajno doprinio UZP-u.

“Zaključuje se da je optuženik bio u prvom redu promoviranja i razvijanja ideologije SDS-a BiH i stvaranja paralelnih struktura korištenih za uspostavljanje i održavanje autoriteta nad teritorijem koji su svojatali Srbi i kako bi se promicao cilj UZP-a”, rekao je O-Gon Kwon.

Optuženi je kao i Koljević, Plavšić, Mladić, Mandić, Ražnatović Arkan i Šešelj bio su među onima koji su djelovali na osnovu zajendičkog plana i dijelili namjeru za zločine. Optuženi je značajno doprinio UZP-u. Optuženi je bio od vitalne važnosti u promoviranju politike SDS-a i stvaranju paralelnih političkih struktura kako bi proveo cilj sveobuhvatnog UZP-a.

Optuženi i drugi članovi ne samo da su znali o nasilnom zauzimanju gradova nego su znali da je to dovodilo do masivnih demografskih promjena i do etničke homogenizacije što su oni podržaavali, rekao je sudac. Zločini deportacije, prisilnih premještanja bili su dio udruženog zločinačkog pothvata. Vijeće smatra da su djela deportacije i progona bila u namjeri članova sveobuhvatnog UZP-a da posluže cilju UZP-a. Optuženom i drugim članovima namjera za zločine bila je zajednička.

Optuženik je stvorio klimu u kojoj su snage Srba mogle nastaviti zločine. Karadžić i ostali članovi OZP-a znali su za nasilno preuzimanje i bili su svjesni da je to dovelo do masovnih demografskih promjena kroz protjerivanje nesrba, rekao je O-Gon Kwon.

Optuženi bio svjestan da je plan po kojem su tisuće bile protjerivane, provođen u kontekstu međunacionalne netrpeljivosti. Vijeće zaključuje da je trebao znati da je nesrpsko stanovništvo izloženo riziku zločina. Optuženi je mogao predvijdeti ubojstvo istrebljenje i progon. Radnje koje su se provodile je pljačka, razaranje, korištenje ne srba za živi štit. Optuženi snosi individualnu odgovornost za progon istrebljenje ubojstvo deportaciju i prisilno premještanje kao zločine protiv čovječnosti.

Optuženi se ne proglašava krivim za genocid!

Sud izlaže mišljenje o napadima u Sarajevu. “Gađana su djeca na putu do škole, snage RS-a su pucale na civile, s mjesta gdje su imale snajperska gnijezda. Od kraja svibnja 1992. snage vojske RS su namjeno pucale u civilno stanovništva. Koristili su teško naoružanje, uključujući i minobacače te su to činili s lokacija koje su bile trajno postavljene oko grada”, izlaže sudac optužbe Tužiteljstva.

Vijeće zaključuje da je namjera vojnika Republike Srpske bila ubijanje civila. Uvjereno je da je vojska RS-a vodila kampanju granatiranja kako bi terorizirala stanovništvo Sarajeva. To je dovelo do tisuće ranjenih i ubijenih civila, a svi civili su doživjeli ekstremni strah i teške uvjete. “Vijeće se u svojim zaključcima oslanjalo i na opće dokaze stanja u gradu, kao i na dokaze o konkretnim incidentima. Vijeće je zaključilo da je vojska RS kriva za sve incidente, osim tri”, kazao je sudac.

Optuženi tvrdi da nije bilo planiranje kampanje snajperskih napada, granatiranja i teroriziranja stanovništva. “Kao što sam naveo, upornost i ustrajnost granatiranja i visoki broj žrtava ne mogu se objasniti činjenicom da se u Sarajevu vodio rat. Pojedini snajperisti i posade koje su gađale i vodile granatiranje bile su pod vodstvom RS-a. Politički vođe su se zauzimali za važnost Sarajeva za bosanske Srbe”, kazao je sudac. “Sarajevo je bilo važno optuženom osobno jer ga je smatrao svojim rodnim gradom i opsada Sarajeva mu je bila cilj od samog početka. Postojao je zajednički plan koji je počeo krajem svibnja 1992. godine i koji je trajao do listopada 1995. godine, a cilj tog plana bio je teroriziranje stanovnika Sarajeva”, zaključuje sudac.

Kwon je rekao da su pojedini snajperisti u VRS-u i posade koje su gađale i vodile granatiranje bili pod zapovjedništvom VRS-a. Sudionicima UZP-a Sarajevo je imalo važnost zbog simbolike, a i optuženom osobno jer ga je smatrao svojim rodnim gradom, dodao je.

“Vijeće zaključuje da je postojao zajednički plan koji je počeo krajem svibnja 1992. i trajao do studenog 1995. i da je taj plan izradilo vodstvo bosanskih Srba. Cilj je bio terorizirati civile Sarajeva putem snajperskog djelovanja i granatiranja”,rekao je Kwon.

“Kao vrhovni zapovjednik VRS-a dopustio je da kampanja granatiranja i snajperskog djelovanja traje u nedogled. Izdao je brojna naređenja, kako na strateškom tako i na operativnom planu”.

Optuženi je znao za napade na civile. Međutim, umjesto da zaustavi gađanje civila, on je tvrdio da VRS nije odgovoran za napade i umjesto toga je optuživao muslimansku stranu za napade. Također je odbacivao sve kritike gađanja i granatiranja VRS-a i govorio da je potrebno tako djelovati da bi se obranio srpski teritorij. Unatoč tome što je unutar VRS-a postojao sustav vojnih sudova, nikad se nije pokušalo kazneno goniti nekog od vojnika koji su gađali civile u Sarajevo. To pokazuje da je postojala kultura nekažnjavanja u VRS-u, rekao je Kwon. Dodao je da je Karadžić pokušao ograničiti udaranje na Sarajevo samo pot pritiskom međunarodne zajednice.

Kwon je rekao da bez Karadžićeve potpore ne bi moglo doći do udara na civile u Sarajevu da je jedini razumni zaključak da je on namjeravao ubojstvo, protuzakonite napade na civile i teror i da je dijelio tu namjeru s drugim pripadnicima sarajevskog UZP-a.

“Stoga, u odnosu na Sarajevo, optuženi snosi individualnu kaznenu odgovornost za ubojstvo, protupravne napade na civile i teror kao kršenja zakona i običaja ratova i za ubojstvo kao zločin protiv čovječnosti”, rekao je Kwon.

Za Sarajevo je utvrđen zločin protiv civilnog stanovništva – ubojstva, snajperi, teror.

Kwon je sada počeo čitati presudu o zarobljavanju osoblja Ujedinjenih nacija te uzimanju pripadnika UN-a kao talaca da bi se NATO prisilio na suzdržavanje od zračnih napada na ciljeve bosanskih Srba.

Proglašen je krivim za krivinčno djelo uzimanja talaca. Snage bosanskih Srba pozvale su sve one koji su ostali u gradu da napuste kuće u Srebrenici. U noći između 12. i 13. lipnja bosanski muslimani su čuli pucnjeve u Potočarima. Kwon je citirao Ratka Mladića koji je u kamere rekao da je konačno došlo vrijeme da se osvete Turcima na tom području.

Počelo čitanje presude za Srebrenicu

Vijeće utvrđuje da se, dok je Srebrenica padala, dugoročna strategija koja je išla za time da se makne muslimansko stanovništvo počela transformirati u konkretan plan da se oni eliminiraju. Ta je operacija eliminacije prvo uzela oblik prisilnog protjerivanja. Vijeće je zadovoljeno da su Mladić, Kristić, Popović i Kosović dijelili zajedničku svrhu eliminiranja bosanskih Muslimana iz Srebrenice time što će eliminirati ženu, djecu i starije iz Srebrenice, rekao je Kwon.

Kwon je rekao da su Srbi ubili između 755 i 1066 muslimanskih muškaraca u skladištu u Kravici. Više tisuća muškaraca bosanskih muslimana prebačeno je iz Bratunca u Zvornik odakle su odvezeni na nekoliko mjesta. “Tamo su ih pripadnici bosnanskih Srba ubijali”, kazao je Kwon.

Vijeće je uvjereno da je postojao plan da se ubiju svi muslimanski muškarci i dječaci u Srebrenici i da je on postojao već kad je počeo treći sastanak u hotelu Fontana . Najmanje 5.115 ljudi je ubijeno. Utvrdilo se da su sva ubojstva u Potočarima sistematski organizirana.

Vijeće je uvjereno da je postaojao plan da se svi bosanski dječaci i muškarci u Srebrenici ubiju! Vijeće zaključuje da je jedini razumni zaključak da su članovi VRS-a tom operacijom namjeravali uništiti bosanske Muslimane u Srebrenici kao takve.

Vijeće se sada okreće odgovornosti Karadžića za ovaj slučaj. Karadžić tvrdi da taj plan nikad nije uzimao u obzir ubijanje Muslimana koji su bili zatočeni, rekao je Kwon.

Vijeće utvrđuje da je kompleksna operacija ubijanja nešto što ne bi bilo moguće bez odobrenja Ratka Mladića. Vijeće ima na umu da su bosanski Srbi žestoko gonila kolonu koja je bježala i bili su predani tome da ubiju sve muškarce i dječake koji su bili u koloni.

Optuženik priznaje da je odobrio plan da se smanji srebrenička enklava, ali tvrdi da taj plan nije uzimao u obzir ubijanje ljudi u enklavi. Vijeće je utvrdilo da su optuženik i Mladić zamislili dugoročni plan koji bi doveo da protjerivanja i vijeće smatra da je demonstrirana namjera da se trajno i nasilno ukloni muslimansko stanivništvo. Diljem operacije je optuženik primao informacije o toj operaciji. Optuženi se dvaput susreo s Tomislavom Kovačem iz MUP-a RS-a. Optuženi je stalno primao pisane izvještaje od mnogih grana vojske RS-a, prema čemu se vidi da je na terenu u Potočarima ostalo vrlo malo snaga bosanskih muslimana.

“Kao predsjednik RS i vrhovni zapovjednik VRS bio je jedina osoba u RS koja je posjedovala moć da intervenira kako bi spriječila da se ubiju Muslimanu. Međutim, optuženi je osobno naredio da se muškarci, bosanski Muslimani, zatočenici u Bratuncu, premjeste izvan tog grada kako bi bili ubijeni. Oni su zatim odvedeni u Zvornik gdje su i ubijeni”, rekao je Kwon.

Optuženi je s Mladićem, Bearom i Popovićem dijelio namjeru da svi vojno sposobni muškarci budu pobijeni što je jednako namjeri da se muslimani unište kao takvi.

Vijeće utvrđuje da je optuženik dijelio zajednički opći cilj da se pobiju Muslimani i da je on značajno doprinio tom cilju.

Postojao je plan ubijanja Bošnjaka u Srebrenici, koji su nadgledali zapovjednici. Mladić, Beeara i Popović su namjeravali počiniti istrebljivanje. Bili su predani u zadatku da ih pobiju. Pokazuje jasnu namjeru da se svaki musliman ubije. Namjeravali su uništiti muslimane. Karadžić tvrdi da plan nije imao namjeru istrjebljenja i da ga nisu izvijestili. Ali vijeće je utvrdilo da su Mladić i Karadžić namjeravali trajno ukloniti muslimane. Odluka da se pobiju muslimani je donesena, Karadžić se slagao s tom odlukom. Bio je jedini koji je mogao intervenirati, ali on je osobno naredio da se muslimani odvedu u Zvornik gdje su ubijeni. Karadžić je dijelio zajednički opći cilj da se pobiju muslimani iz Srebrenice.

Kwon je rekao da Vijeće zaključuje da je jedini mogući razumni zaključak da je optuženi dijelio namjeru da svaki vojno sposobni bosanski muškarac iz Srebrenice bude ubijen, a Vijeće smatra da to čini namjeru uništiti bosanske Muslimane u Srebrenici kao takve. Međutim, Vijeće primjenjuje da može samo zaključiti da se optuženi složio s proširenom zločinačkom namjeri nakon razgovara s Deranjićem 13. srpnja pa se ne može smatrati krivim za ubojstva koja su se dogodila prije toga.

Imao razloga znati da su njegovi podređeni počinili zločine nakon pada Srebrenice i stoga je kazneno odgovoran za takve propuste. Međutim, budući da je Vijeće već zaključilo da je optuženi odgovoran za genocid zbog sudjelovanja u UZP-u, Vijeće neće ga osuditi po članku 7. 3. statuta u odnosu na točku 2

Kwon je rekao da je Karadžić kriv za niz točaka, uključujući genocid, progone na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi, zločin protiv čovječnosti, osim za prvu, koja je također genocid.

Radovan Karadžić proglašen krivim za genocid u Srebrenci. Određena mu jedinstvena kazna zatvora od 40 godina.

[ad id=”93788″]

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Događaji

Dan otvorenih vrata na HVU ‘Dr. Franjo Tuđman’ u Zagrebu i Splitu

Objavljeno

na

Objavio

Foto: HVU / M. Sever (Arhiva)

Dan otvorenih vrata Hrvatskog vojnog učilišta “Dr. Franjo Tuđman” održava se u subotu u vojarni “Petar Zrinski” u Zagrebu te u splitskoj vojarni “Admiral flote Sveto Letica-Barba” u Loru, priopćeno je iz Ministarstva obrane RH.

Posjetiteljima su prezentirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studijski programi za potrebe Oružanih snaga RH, navode iz MORH-a.

Također prezentirani su uvjeti i način upisa na studij Vojnog inženjerstva, Vojnog vođenja i upravljanja, Vojnog pomorstva i Aeronautika – smjer vojni pilot, kao i posebni kriteriji Ministarstva obrane RH za upis, kadetska prava i obveze te vojna obuka. Posjetiteljima je omogućen i obilazak Kampusa, kabineta i drugih objekat, razgovor s kadetima te razgledavanje brodova Hrvatske ratne mornarice.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Događaji

Na Širokom Brijegu obilježena 74. obljetnica jugokomunističkog ubojstva 66 hercegovačkih franjevaca

Objavljeno

na

Objavio

U povodu 74. obljetnice jugokomunističkog ubojstva 66 hercegovačkih franjevaca, u samostanskoj crkvi na Širokom Brijegu 4. – 7. veljače održali su se »IX. dani pobijenih hercegovačkih franjevaca«. Prva tri dana molitveni program započinjao je molitvom krunice, a nastavljao se slavljenjem sv. mise zadušnice za ubijene fratre i puk. Kroz ove dane sv. mise zadušnice predvodio je fra Ivan Landeka, ml., uz sumisništvo vicepostulatora fra Miljenka Stojića i fratara iz širokobriješkog samostana. Molitvom krunice, čitanjem i pjevanjem na sv. misama posebno su sudjelovali ministranti, članovi Franjevačke mladeži te članovi Franjevačkog svjetovnog reda i zborova koji djeluju u župi.

Kroz ova tri dana dodijeljene su i nagrade te prigodne plakete nagrađenima na »VIII. nagradnom natječaju« na temu pobijeni hercegovački franjevci. Zastupljeni su bili uzrasti djeca, mladež i odrasli.

Danas, na dan obljetnice ubojstva franjevaca na Širokom Brijegu, 7. veljače, koji je ujedno i dan sjećanja na sve hercegovačke franjevce ubijene u Drugom svjetskom ratu i poraću, molitveni program započeo je u 16.00 molitvom kraj ratnog skloništa gdje su članovi Frame Široki Brijeg zapalili 12 svijeća u znak sjećanja na 12 fratara koji su ubijeni i spaljeni u ovom skloništu. Nakon molitve procesija se uputila u samostansku crkvu prema grobu gdje su pokopana 24 ubijena fratra. Svečanu sv. misu zadušnicu predslavio je dr. fra Miljenko Šteko, provincijal hercegovačkih franjevaca, uz sumisništvo generalnog vikara hercegovačkih biskupija don Željka Majića, vicepostulatora fra Miljenka Stojića i 70-ak drugih hercegovačkih franjevaca.

Pjevanje na sv. misi predvodio je veliki župni zbor pod ravnanjem s. Mire Majić. Misno čitanje pročitao je fra Rade Dragićević, koji je pohađao glasovitu franjevačku gimnaziju na Širokom Brijegu. Molitvu vjernika čitali su gvardijani samostana.

Provincijal je u propovijedi istakao sljedeće. »Tu nepreglednu kolonu svjedoka, u Drugome svjetskom ratu i poraću, ovoga ozemlja uprisutniše – svojom krvlju natopljenim haljinama – i naša braća. Jedan fratar, pa dva, pa dvanaest, pa tri, pa sedam, i tako do broja 66 ubijenih. Mi poznajemo neka mjesta stradanja, o drugima još uvijek nagađamo. Poznati su nam neki iskazi, poznajemo i neke sudionike, ali nipošto sve. Kad god pokušamo prodrijeti do potpune istine, ustanovljujemo da nam netko ili nešto u čudnovatu križištu iznova izmiče. Šezdeset i šest braće, na čelu s provincijalom fra Leom, slične sudbine sa smrću pred očima, sudbine povezane i odvojene poznatim i nepoznatim vremenom i mjestom. A uvijek i svugdje na njihovim stratištima prisutnost zločina gotovo opipljiva.

U ovo predvečerje ovdje smo s osjećajima zahvalnosti za vjeru i žrtvu naše pobijene subraće, ali i za svu ostalu braću i sestre koji su kao krštenici svjedočili Kristov križ i tako svoje trpljenje ucijepili i u naše postojanje. Tragamo, preko Vicepostulature, za dokazima u istini i nosimo njihov spomen u realitetu događaja – daleko od svih mitologija. Kao vjernici sabrali smo se na slavljenje euharistije, koja je “vrhunac kojemu teži djelovanje Crkve” i izvor iz kojega dolazi naša vjernička snaga. Došli smo kako bismo i ovaj put svome Gospodinu kazali u euharistijskoj molitvi: “Zahvaljujemo ti što si nas pozvao da stojimo pred tobom i tebi služimo!” – kao što ti služahu i braća naša ubijena. Služahu, nalik onome što izvješćuju Djela apostolska: “Svaki su dan postojano – kao po dogovoru – bili u hramu, i po kućama lomili kruh” (Dj 2, 46). A onda su u strašnom mučenju i rastanku uviđali da je nekima zbog njih i njihova služenja bila tijesna ova dolina suza… pa su ih na silu uklonili!«

Na kraju sv. mise zadušnice nazočnima je nekoliko riječi uputio generalni vikar hercegovačkih biskupija don Željko Majić koji je prenio pozdrave mjesnog biskupa Ratka Perića te se zahvalio Vicepostulaturi na svemu što čini. Još je dodao. »Zato danas izričemo zahvalnost dragom Bogu da su pobijeni fratri bili spremni darovati najviše što su imali, svoj život, njima zahvaljujemo na svjedočkom primjeru ljubavi prema Bogu, svojoj Crkvi, svome redu i svome narodu.«

Fra Miljenko Stojić, vicepostulator postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«, zahvalio se svima koji su na bilo koji način pomogli tijekom ovih dana i tijekom čitave godine. Kratko je predstavio rad Vicepostulature kroz proteklu godinu te istaknuo sljedeće. »Nastavili smo tragati za posmrtnim ostatcima naše pobijene braće pa smo uspjeli pronaći još njih trojicu iz skupine od njih 9 koje su jugokomunisti odveli iz naše mlinice i hidrocentrale 8. veljače. Trenutno dovršavamo još određena provjeravanja i mislim da ćemo za koji tjedan o svemu iscrpno obavijestiti javnost.«

Riječi zahvale izrekao je i fra Tomislav Puljić, gvardijan širokobriješkog samostana, koji se također zahvalio svima koji su bili sudionici ovoga slavlja. »Mi danas obnavljamo uspomene na one koji su sveto živjeli i koji su usmrćeni kao mučenici, da sjećanja na njih budu što sadržajnija i snažnija te da donesu plodove ljudima na dobrobit, Bogu na slavu. Oni su naše svete i obvezujuće uspomene i naše moći koje nas osposobljavaju da uz Božju pomoć gradimo bolji svijet, nadvladavajući grijeh koji lako zavodi, grijeh nepoštivanja i zaborava.«

Kroz ova četiri dana molitveni program je putem interneta i radiovalova prenosila Radiopostaja Široki Brijeg i Radio Marija u BiH. Katolički tjednik stradanju hercegovačkih franjevaca posvetio je temu najnovijeg broja. A i mnogi drugi mediji izvijestili su o svemu, na čemu im se posebno zahvalio vicepostulator fra Miljenko Stojić.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari