Connect with us

Pregled

Rahim Ademi: Veliki doprinos oslobađanju Knina dale su snage HVO-a koje su napravile stratešku varku

Published

on

Foto: MORH / J. Kopi

General Rahim Ademi (66) svoje je zadaće u Domovinskom ratu odrađivao na prvim crtama bojišnice, a njegova su akademska vojna znanja 90-ih ugrađena u obranu Šibenika te operacije HV-a Maslenica, Medački džep, Zima ‘94, Skok 1, Skok 2, Ljeto ‘95, Oluja, Una, Maestral i Južni potez.

Bio je jedan od ključnih aktera toga vremena, desna ruka zapovjednika Ante Gotovine, planer pripremnih akcija za oslobađanje hrvatskog državnog teritorija i mozak najvećega dijela navalnih operacija hrvatskih snaga. No, prava kalvarija čekala ga je – u poraću.

Naime, nakon rata našao se na udaru haaških istražitelja zbog sumnji da je kao zamjenik zapovjednika Zbornog područja Gospić odgovoran za zločine nad srpskim civilima u Medačkom džepu, zbog čega je proveo više od sedam mjeseci u haaškom pritvoru, a za isti zločin teretilo ga je i hrvatsko pravosuđe sve dok, nakon ukupno devet godina provedenih u kućnom pritvoru, naposljetku nije uspio dokazati vlastitu nevinost.

U želji da ispravi barem djelić nepravde koja je nanesena generalu, predsjednik Republike Zoran Milanović 4. kolovoza na kninskoj tvrđavi, u osvit obilježavanja 25. obljetnice “Oluje”, Veleredom kralja Petra Krešimira IV. s lentom i Danicom među devetoricom ratnih vojnih zapovjednika odlikovao je i Rahima Ademija. Inzistirajući na tezi da je sve te godine bio svjesno žrtvovan, umirovljeni general uglavnom je izbjegavao intervjue i istupe u javnosti, stoga upravo u svjetlu te visoke počasti koja mu je ukazana u Kninu valja promatrati i njegov pristanak na razgovor za Večernji list.

Što vam znači to visoko odličje iz ruke predsjednika Republike?

Iskreno, meni ovo odličje puno znači jer se dodjeljuje prvenstveno za zapovijedanje, dakle, na operativno-strateškoj razini, čime se zaokružuje moje ukupno učešće u Domovinskom ratu od 1991. do 1995. godine. Izuzetna mi je čast i ponosim se ovim visokim odlikovanjem za planiranje i vođenje operacija, uključujući krunu svih oslobodilačkih operacija, operaciju Oluja.

Koje su to ključne zapovjedne odluke koje su “Oluju“ učinile tako brzom, profesionalno odrađenom i učinkovitom operacijom?

Oslobođenje Knina nije trajalo dva dana, nego devet mjeseci. Operaciji je prethodilo puno planiranja. U tijeku rata imao sam posebnu čast zapovijedati mnogim postrojbama u akcijama kojima su stvarani uvjeti za oslobođenje Knina: meni su bile podređene najelitnije postrojbe, a to su 4. i 7. gardijska brigada, 1. hrvatski gardijski zdrug, tri ključne gardijske brigade HVO-a, topničko-raketne skupine, kao i sva logistika koja je pružala potporu ovim postrojbama za oslobođenje Knina. Mnogima je nepoznato da je operacija koju danas slavimo kao Oluju imala prvotni kodni naziv Kozjak ‘95, kako bi se zavaralo Srbe koji su prisluškivali razgovore visokih vojnih dužnosnika. Ime Kozjak dali smo joj jer je ta planina iznad Vrlike i upravo zbog toga oni su preusmjerili snage prema Kninu, Sinju, Šibeniku i Zadru umjesto prema Dinari – bila je to operativno-taktička varka.

Uhvatili smo njihov razgovor, rekli su da jedva čekaju mrak da se izvuku iz Knina jer smo ih potpuno iznenadili. Uostalom, zapovjednik srpskih snaga Mile Mrkšić izjavio je poslije u Haagu da je za njih bilo totalno iznenađenje da smo išli u oslobođenje Knina iz Bosanskog Grahova preko Dinare jer su nas oni očekivali iz posve drugih smjerova.

Tko je od generala sudjelovao u pripremi Oluje?

Oslobođenje Knina preko Dinare bila je moja ideja. U to vrijeme bio sam zapovjednik Operativne grupe Sjever i zamjenik zapovjednika Zbornog područja Split, odnosno desna ruka generalu Anti Gotovini. Dakle, Gotovina i ja zajedno smo planirali akciju i tu pripremu poslali smo ministru obrane Gojku Šušku i predsjedniku Franji Tuđmanu koji su vrlo brzo odgovorili i odobrili akciju. Bilo je to krajem srpnja 1995. poslije oslobođenja Grahova i Glamoča, uvjeti su bili tu. Knin je bio pred padom, ali nitko nije očekivao da ćemo ga osloboditi iz Bosne, jer da smo išli putevima partizana ‘45. godine iz smjera Sinja i Šibenika, imali bismo goleme gubitke i ne bismo ga oslobodili. Dinara je bila kičma obrane tzv. SAO Krajine i kad je ta kičma slomljena, pitanje oslobođenja Knina bilo je pitanje sata. I HVO je pod zapovijedanjem generala Glasnovića odigrao važnu ulogu – on je 3. kolovoza predvodio fiktivni napad iz smjera Glamoča i tako su srpske snage krenule braniti taj pravac, a mi smo sutradan 4. kolovoza krenuli u sasvim drugom smjeru. Mnogo je još toga javnosti nepoznato.

Zar i nakon 25 godina postoje nepoznanice oko Oluje?

Pa, upravo je Glavni stožer uoči Oluje mislio da se u oslobođenje Knina ide putem kojim su išli partizani, iz Sinja, Šibenika i Zadra, što sam prethodno spomenuo, no ministar obrane Gojko Šušak dao je potporu našoj ideji da idemo preko Šator-planine i Bosanskog Grahova. Bile su to dvije različite koncepcije. O tome se malo zna, a još i naši povjesničari sve to pogrešno tumače. I 25 godina kasnije ne zna se cijela istina, ali hvala Bogu, istina će se doznati. Evo, otkrit ću sada prvi put da pišem memoare.

Imate li već naziv knjige i u kojoj ste fazi s pisanjem?

Zvat će se “Moja istina o Domovinskom ratu”. U završnoj je fazi, predviđam da ću s pisanjem završiti krajem rujna i da će knjiga svakako izići pred čitatelje do kraja ove godine. Knjigu pišem na osnovi mog ratnog dnevnika koji sam vodio od 1991. do 1995. godine. Sve što sam zapovjedio i kojoj postrojbi, sve što se događalo na ratištu i u okruženju, sve sam to pisao u bilježnice. Bilježio sam stvarne događaje, primjerice, 27. srpnja 1995. zapisao sam da je Milan Martić držao govor zapovjednicima i tada je rekao: “Ako padne Bosansko Grahovo, nema više Republike Srpske Krajine”. I bio je u pravu jer sutradan, 28. srpnja, kad je Grahovo i oslobođeno, već je 90 posto posla za nas bilo riješeno. Sjećanja mogu malo potamniti, mogu izblijediti, ali sve što je zapisano vječito traje. Pisat ću i o tome zbog čega je u to vrijeme smijenjen general Bobetko i o brojnim drugima, javnosti nepoznatima detaljima iz Domovinskog rata. (Večernji list)

Zlatan Mijo Jelić: Državnički potez Milanovića – HVO je s HV-om sudjelovao u Oluji

Dodjela odličja profesionalnim postrojbama HVO-a predsjednika Zorana Milanovića prema Ademijevu mišljenju je potpuno ispravan potez.

– Izuzetno mi je drago što sam sudionik i jedan od planera akcije oslobađanja Knina. Oslobađanju Knina prethodilo je niz drugih akcija, a 90 posto pitanja oslobođenja Knina bilo je riješeno nakon oslobađanja Bosanskog Grahova i Glamoča. Javnost jako malo zna koliki je doprinos HVO-a u oslobađanju Knina. Nije dovoljno niti poznato da je akcija krenula 3. 8., a ne 4. 8. Veliki doprinos tome dale su snage HVO-a koje su napravile stratešku varku tako da je neprijatelj mislio da će oslobađanje Knina ići preko Šipova. Zato je neprijateljsko zrakoplovstvo snažno raketiralo postrojbe HVO-a. Sreća je što nije bilo velikih žrtava. Isto tako, mora se znati da ulazak u Knin nije bio nimalo lagan jer je neprijatelj pružao snažan otpor – pojasnio je general Ademi ulogu HVO-a. (Jutarnji list)

Doprinos HVO u stvaranju slobodne i samostalne BiH i Republike Hrvatske je Ogroman i Neizbrisiv..

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari