Pratite nas

BiH

Raščlanak

Objavljeno

na

Srdžbu mi, boginjo, pjevaj… Ne, nije to. Dike ter hvalen’ja presvetoj… Mrvicu bliže. Tek sad vidim, što mi znači… Toplo, toplo. Hvalile se Zarežanke da su lipše neg Slovljanke… To je već bolje, ali od grčkih mi književnih oblika panegirici najmanje leže. A zašto bih se morao prometnuti u svegiricu panegiricu?Vaš me i naš Šćepo, naime, nazvao nakon svih borba predstavljačkih strasti te mi je promuklim glasom dramatičara koji se upravo vratio s pretpremijere obznanio kako je pred nama 1000. broj najdugovječnijega hrvatskog kulturnog tjednika nakon Šenoina (ne Matičina) Vienca.

U vrijeme izlaženja prvoga broja Hrvatskoga slova 28. travnja 1995. bio sam gimnazijalac kojega je zanimalo sve u svezi s hrvatskom književnošću i jezikom. Bila su to teška poratna vremena te sam si otimao od usta (nisam išao na marendu) kako bih kupio Hrvatski književni list (koji je sa Zlatkom Tomičićem obnovio moj današnji sukolumnist Mladen Pavković). Pokojni me je Ante Brečić Feđa, tada knjižničar (inače uznik sa Svetoga Grgura) i svojevrsni intelektualni otac (danas se reče guru) mnogobrojnih naraštaja metkovskih srednjoškolaca, uvjerivši se u moje zanimanje za književnost i jezikoslovlje, uputio na Hrvatsko slovo „koje izdaje jedan naš Šešelj“. Točno deset godina poslije napokon sam upoznao Šćepu (nazivam ga Šćepkom, Šćepenkom, Šćepcem, Šćepuljicom, Šćepšom, Šćepurkom, Šćepicom itd. kako bih ga skrio od haških bjesomara). Bilo je to na prvome od neretvanskih sijela, u razdoblju jematve koje obojica najviše ljubimo. Bio sam tada na terenu u Popovu, ali sam došao poslušati studentskoga kolegu koji je nastupao s izlaganjem o fra Andriji Kačiću Miošiću. Kad je Šćepo shvatio da sam Neretvanin, da radim u Institutu i da mi poznaje oca, pozvao me na idući neretvanski veleskup, a ja sam, uvjerivši se na primjeru organizacije toga skupa da je svijet uistinu nastao kaotičnim gibanjem čestica, zaustio staru metkovsku: Hvala ti, majko, što nisam Opuzenac! Za kolegu mi je pak prvi skup ujedno bio i posljednji jer je počeo graditi političku karijeru, a meni jedini na kojemu nisam izlagao jer sam odabrao put kulturnoga trudiše, što je sasvim u redu jer se takvi vječito odriču marende. Doduše, više se ne sušim kako bih kulturni tjednik kupio, nego da bih u njemu pisao. Bio je to, dakle, početak suradnje dvojice pripadnika različitih neretvanskih naraštaja plodom koje je devet skupova, dvadesetak znanstvenih članaka, petnaest zbornika i 130 štiva za ovaj časopis, suradnje koja i danas traje te kojoj se kraja ne sluti. Polako se širio i poznanički krug. Nakon Dubravke Vidak upoznao sam Matu Kovačevića čija sam štiva o bosanskohercegovačkim Hrvatima s posebnom pomnjom čitao. Upravo su tekstovi o bosanskohercegovačkim, bokeljskim, vojvođanskim, gradišćanskim, moliškim, zapadnoeuropskim, južnoameričkim, južnoafričkim, australskim, američkim i inim Hrvatima, tekstovi koji ujedinjuju hrvatski povijesni prostor, koji povezuju domovinsku i iseljenu Hrvatsku te koji približuju daljine Duhovne Hrvatske po mojemu sudu najveća vrijednost ovoga časopisa. U njima se ujedno oživljuju neki povijesni prostori poput Crvene Hrvatske (čije se ime čak i u slobodnoj hrvatskoj državi ispotiha izgovara). Nažalost, čak i ljudi koji nam se predstavljaju istomišljenicima počesto ponovno grade zidove među stanovnicima hrvatskih pokrajina podijeljenih između različitih država koje smo nakanili porušiti kako bismo prodisali i neometano prijateljevali jer ako je svatko od nas zbijen u svoj tor (da parafraziram Šćepu), brzo će se naći na stratištu. Stoga mi je posebna čast da sam se našao u biranome društvu (u kojemu su mi već pomalo poput obitelji i Tina, Mira, Danijela, Marika i Ivan): isprva kao rijedak glas iz dubine rubnih hrvatskih krajeva, zatim kao povremeni suradnik i na koncu kao kolumnist. A s rastrojenikom koji živi na dionici Brač – Metković – Zagreb nije lako! Podsjetit ću vas ponovno na Umberta Eca koji se bojao da će postati poput Salgarija kojemu se likovi bježeći kroz šumu pred neprijateljima spotaknu o korijen baobaba, a pisac umjesto da nastavi priču o potjeri, na vrhuncu napetosti kreće u iscrpne opise značajka te biljke. Katkad ni sam nisam od Salgarija daleko u pokušajima ostvarenja vlastite inačice otočkoga pisma koje bi se dalo svesti u tri riječi: smijeh kroz suze. No, Hrvatsko slovo je otvoreno za književne iskorake, ali i za druga važna hrvatska kulturna pitanja poput pravopisa. Na njegovim ste stranicama mogli pratiti novinsku inačicu javne rasprave koja me je nagnala da se iscrpnije pozabavim mračnim razdobljima novije hrvatske jezične povijesti, ali i da se prisjetim riječi Mate Kovačevića kako Hrvati previše naglašuju međusobne razlike umjesto da ističu ono što ih povezuje. Ne cjepidlačimo li previše u razdoblju u kojemu su u hrvatskim vodećim medijima riječi nacionalist (ja bih rekao domoljub) i šovinist istoznačne i u kojima pojedini hrvatski jezikoslovci niječu povezanost roda i jezika? Nije li, uostalom, jezikoslovac bez roda i jezika poput beskućnika? Da ipak dobro činimo, pokazuje podatak da nas čak i naši ideološki protunošci prate više nego što mislimo. Tako me se svako malo očeše (uglavnom kad me nema, kako takve vole) jedna kolegica koja piše za H-Alter, pa ako joj Hrvatsko slovo toliko bode oči, i Šćepo će sve rjeđe doživljavati da mu pogranični policajac, nakon što mu se predstavi kao urednik Hrvatskoga slova, odgovori s: „A šta ti je to?“ Kakvoća tekstova i autora, a očito i zanimanje „druge strane“, upućuju na to da trud uistinu nije uzaludan. Nedostatak tvarnoga poticaja barem je piscu više plus nego minus, pa zbog sve tanje novčane potpore Ministarstva kulture prosvjedujemo kakvoćom.

I da ovo ne bude potpuni raščlanak (da ne rečem antikolumna), napominjem kako sam ga pisao gledajući utakmicu Španjolske i Nizozemske. Kako je početak bio dosadan, prebacio sam se u sobu, a kako su nakon toga zgoditci padali kao na traci, moje je trčanje iz sobe u dnevni boravak izgledalo kao da se Stjepan Balog sa mnom igra dan-noć. Adio, slavljenici, vi se potite u Zagrebu, a ja ću 1000. broj proslaviti s pljeskavicama (kako se jekavski reče pliskavica, tj. dupin)! Udbo, to zapiši i prenesi!

Domagoj Vidović, Hrvatsko slovo, 20. lipnja 2014.

Što vi mislite o ovoj temi?

BiH

Željka Cvijanović nova predsjednica Republike Srpske

Objavljeno

na

Objavio

Nova predsjednica Republike Srpske (RS) je Željka Cvijanović, preliminarni su podaci Središnjeg izbornog povjerenstva Bosne i Hercegovine (SIP BiH), na osnovu obrađenih svih 2.240 biračkih mjesta.

Cvijanović, koja je kandidatkinja SNSD-a za entitetsku predsjednicu, na osnovu obrađenih 100 posto biračkih mjesta, osvojila je 308.877 glasova ili 47,58 posto podrške birača na općim izborima 7. Listopada, prenosi Fena.

Kandidat Saveza za pobjedu Vukota Govedarica dobio je 278.878 glasa ili 42,96 posto.

Po preliminarnim podacima SIP-a, kandidat Koalicije za BiH za potpredsjednika RS-a iz bošnjačkog naroda Ramiz Salkić je osvojio 16.623 glasova ili 2,56 posto.

Za potpredsjednika RS-a iz reda hrvatskog naroda najviše glasova i na ovim izborima dobio je Josip Jerković iz koalicije HDZ BiH-HSS, HKDU BiH, HSP-HNS i to 2.177 ili 0,34 posto podrške birača.

Podaci SIP-a pokazuju da je broj važećih glasačkih listića za ovaj nivo vlasti 93,17 posto, odnosno nevažećih 6,83 posto.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

Dramatičan apel policije Unsko-sanske županije

Objavljeno

na

Objavio

Unsko-sanska županija (USK) dio je BiH u kojemu se koncentrira najveći broj ilegalnih migranata u nastojanju da se domognu Hrvatske i nastave put ka zapadnim zemljama.

Dan nakon što je u improviziranom centru za smještaj ilegalnih migranata u Bihaću došlo do ozbiljnog fizičkog sukoba među migrantima, a napadnuti su i policajci koju su došli intervenirati – 10. listopada održan je sastanak operativnog štaba MUP-a s kojeg je još jednom poslan apel institucijama da se uključe u rješavanje problema, riješe smještaj migranata i pojačaju kontrolu granice, prvenstveno one sa Srbijom.

Iz MUP-a USK napominju kako usklopu Operativne akcije ‘Migrant’ svakodnevno prate i poduzimaju niz dodatnih mjera i aktivnosti u nastojanju da održe povoljno stanje javne sigurnosti kao i dosadašnji načina života stanovnika USK-a.

Davor Domazet Lošo: Migrantska kriza je dio globalnog rata protiv kršćanske Europe

Upozoravaju kako su u borbi s nekontroliranim dolaskom migranata i njihovim boravkom u USK-u (prvenstveno u Bihaću i Velikoj Kladuši) prepušteni sami sebi.

Dodaju kako su više puta apelirali državne institucije i humanitarne organizacije za pomoć, međutim – bitnijih bitnijih pomaka u kontroli migrantske situacije i poboljšanja uvjeta smještaja migranata nije bilo.

Iznijeli su podatke da je od početka ‘migrantske krize’ na područje USK-a pristiglo ukupno 10.113 ilegalnih migranata, od čega najviše u Bihać.

U kolovozu ove godine stiglo je njih 1866, a u rujnu rekordan broj migranata – njih 2764. Gotovo trećina migranata nije imala osobnih dokumenata, nisu identificirani, a Služba za poslove sa strancima nije ih obrađivala iako im je to zakonska obveza, navode iz MUP-a USK.

Dodaju kako je najviše ilegalnih migranata došao iz Pakistana, Irana, Iraka i Afganistana, dok je manje njih ih Sirije, Bangladeša, Indije i drugih zemalja.

“Sa povećanjem broja ilegalnih migranata došlo je i do naglog pogoršanja sigurnosne situacije u Unsko-sanskom kantonu, prvenstveno Gradu Bihaću, odnosno do znatnog povećanja broja krivičnih dijela koja su počinjena od strane migranata (krađe, teške krađe na naročito drzak način, nasilničko ponašanje, narušavanje nepovredivosti doma, napad na službenu osobu, razbojništvo, silovanje, pokušaj ubojstva i sl.), a izvršena su sa većom dozom drskosti, zbog čega je kod stanovništva USK-a došlo do velikog nezadovoljstva i straha za vlastitu sigurnost”, napominju u MUP-u.

Dodaju kako su u nastojanju da “održe povoljno stanje sigurnosti do krajnjih granica iscrpili sve svoje ljudske i materijalno-tehničke resurse” te je upitno hoće li “u budućnosti biti efikasni”, prvenstveno u Gradu Bihaću.

“Zbog svega navedenog Uprava policije MUP USK-a TRAŽI od svih institucija, prvenstveno državnih ali i svih drugih nivoa vlasti, kao i međunarodnih humanitarnih organizacija, da se ODMAH uključe u rješavanje nastale situacije, te u roku od deset dana poduzmu konkretne mjere kako bi rasteretili USK od stalnog i povećanog pristizanja ilegalnih migranata i njihovom ravnomjernom raspoređivanju na čitavoj teritoriju BiH, te rješavanju adekvatnog smješaja samo ograničenom broju migranata koje naš Kanton može primiti, a prvenstveno u cilju zaštite i sigurnosti građana USK-a i njihove imovine reguliranih ustavima i zakonima u BiH”, stoji u priopćenju MUP-a.

 

Masovna tuča među migrantima u Bihaću, policija morala uporabiti oružje

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari