Pratite nas

BiH

Raščlanak

Objavljeno

na

Srdžbu mi, boginjo, pjevaj… Ne, nije to. Dike ter hvalen’ja presvetoj… Mrvicu bliže. Tek sad vidim, što mi znači… Toplo, toplo. Hvalile se Zarežanke da su lipše neg Slovljanke… To je već bolje, ali od grčkih mi književnih oblika panegirici najmanje leže. A zašto bih se morao prometnuti u svegiricu panegiricu?Vaš me i naš Šćepo, naime, nazvao nakon svih borba predstavljačkih strasti te mi je promuklim glasom dramatičara koji se upravo vratio s pretpremijere obznanio kako je pred nama 1000. broj najdugovječnijega hrvatskog kulturnog tjednika nakon Šenoina (ne Matičina) Vienca.

U vrijeme izlaženja prvoga broja Hrvatskoga slova 28. travnja 1995. bio sam gimnazijalac kojega je zanimalo sve u svezi s hrvatskom književnošću i jezikom. Bila su to teška poratna vremena te sam si otimao od usta (nisam išao na marendu) kako bih kupio Hrvatski književni list (koji je sa Zlatkom Tomičićem obnovio moj današnji sukolumnist Mladen Pavković). Pokojni me je Ante Brečić Feđa, tada knjižničar (inače uznik sa Svetoga Grgura) i svojevrsni intelektualni otac (danas se reče guru) mnogobrojnih naraštaja metkovskih srednjoškolaca, uvjerivši se u moje zanimanje za književnost i jezikoslovlje, uputio na Hrvatsko slovo „koje izdaje jedan naš Šešelj“. Točno deset godina poslije napokon sam upoznao Šćepu (nazivam ga Šćepkom, Šćepenkom, Šćepcem, Šćepuljicom, Šćepšom, Šćepurkom, Šćepicom itd. kako bih ga skrio od haških bjesomara). Bilo je to na prvome od neretvanskih sijela, u razdoblju jematve koje obojica najviše ljubimo. Bio sam tada na terenu u Popovu, ali sam došao poslušati studentskoga kolegu koji je nastupao s izlaganjem o fra Andriji Kačiću Miošiću. Kad je Šćepo shvatio da sam Neretvanin, da radim u Institutu i da mi poznaje oca, pozvao me na idući neretvanski veleskup, a ja sam, uvjerivši se na primjeru organizacije toga skupa da je svijet uistinu nastao kaotičnim gibanjem čestica, zaustio staru metkovsku: Hvala ti, majko, što nisam Opuzenac! Za kolegu mi je pak prvi skup ujedno bio i posljednji jer je počeo graditi političku karijeru, a meni jedini na kojemu nisam izlagao jer sam odabrao put kulturnoga trudiše, što je sasvim u redu jer se takvi vječito odriču marende. Doduše, više se ne sušim kako bih kulturni tjednik kupio, nego da bih u njemu pisao. Bio je to, dakle, početak suradnje dvojice pripadnika različitih neretvanskih naraštaja plodom koje je devet skupova, dvadesetak znanstvenih članaka, petnaest zbornika i 130 štiva za ovaj časopis, suradnje koja i danas traje te kojoj se kraja ne sluti. Polako se širio i poznanički krug. Nakon Dubravke Vidak upoznao sam Matu Kovačevića čija sam štiva o bosanskohercegovačkim Hrvatima s posebnom pomnjom čitao. Upravo su tekstovi o bosanskohercegovačkim, bokeljskim, vojvođanskim, gradišćanskim, moliškim, zapadnoeuropskim, južnoameričkim, južnoafričkim, australskim, američkim i inim Hrvatima, tekstovi koji ujedinjuju hrvatski povijesni prostor, koji povezuju domovinsku i iseljenu Hrvatsku te koji približuju daljine Duhovne Hrvatske po mojemu sudu najveća vrijednost ovoga časopisa. U njima se ujedno oživljuju neki povijesni prostori poput Crvene Hrvatske (čije se ime čak i u slobodnoj hrvatskoj državi ispotiha izgovara). Nažalost, čak i ljudi koji nam se predstavljaju istomišljenicima počesto ponovno grade zidove među stanovnicima hrvatskih pokrajina podijeljenih između različitih država koje smo nakanili porušiti kako bismo prodisali i neometano prijateljevali jer ako je svatko od nas zbijen u svoj tor (da parafraziram Šćepu), brzo će se naći na stratištu. Stoga mi je posebna čast da sam se našao u biranome društvu (u kojemu su mi već pomalo poput obitelji i Tina, Mira, Danijela, Marika i Ivan): isprva kao rijedak glas iz dubine rubnih hrvatskih krajeva, zatim kao povremeni suradnik i na koncu kao kolumnist. A s rastrojenikom koji živi na dionici Brač – Metković – Zagreb nije lako! Podsjetit ću vas ponovno na Umberta Eca koji se bojao da će postati poput Salgarija kojemu se likovi bježeći kroz šumu pred neprijateljima spotaknu o korijen baobaba, a pisac umjesto da nastavi priču o potjeri, na vrhuncu napetosti kreće u iscrpne opise značajka te biljke. Katkad ni sam nisam od Salgarija daleko u pokušajima ostvarenja vlastite inačice otočkoga pisma koje bi se dalo svesti u tri riječi: smijeh kroz suze. No, Hrvatsko slovo je otvoreno za književne iskorake, ali i za druga važna hrvatska kulturna pitanja poput pravopisa. Na njegovim ste stranicama mogli pratiti novinsku inačicu javne rasprave koja me je nagnala da se iscrpnije pozabavim mračnim razdobljima novije hrvatske jezične povijesti, ali i da se prisjetim riječi Mate Kovačevića kako Hrvati previše naglašuju međusobne razlike umjesto da ističu ono što ih povezuje. Ne cjepidlačimo li previše u razdoblju u kojemu su u hrvatskim vodećim medijima riječi nacionalist (ja bih rekao domoljub) i šovinist istoznačne i u kojima pojedini hrvatski jezikoslovci niječu povezanost roda i jezika? Nije li, uostalom, jezikoslovac bez roda i jezika poput beskućnika? Da ipak dobro činimo, pokazuje podatak da nas čak i naši ideološki protunošci prate više nego što mislimo. Tako me se svako malo očeše (uglavnom kad me nema, kako takve vole) jedna kolegica koja piše za H-Alter, pa ako joj Hrvatsko slovo toliko bode oči, i Šćepo će sve rjeđe doživljavati da mu pogranični policajac, nakon što mu se predstavi kao urednik Hrvatskoga slova, odgovori s: „A šta ti je to?“ Kakvoća tekstova i autora, a očito i zanimanje „druge strane“, upućuju na to da trud uistinu nije uzaludan. Nedostatak tvarnoga poticaja barem je piscu više plus nego minus, pa zbog sve tanje novčane potpore Ministarstva kulture prosvjedujemo kakvoćom.

I da ovo ne bude potpuni raščlanak (da ne rečem antikolumna), napominjem kako sam ga pisao gledajući utakmicu Španjolske i Nizozemske. Kako je početak bio dosadan, prebacio sam se u sobu, a kako su nakon toga zgoditci padali kao na traci, moje je trčanje iz sobe u dnevni boravak izgledalo kao da se Stjepan Balog sa mnom igra dan-noć. Adio, slavljenici, vi se potite u Zagrebu, a ja ću 1000. broj proslaviti s pljeskavicama (kako se jekavski reče pliskavica, tj. dupin)! Udbo, to zapiši i prenesi!

Domagoj Vidović, Hrvatsko slovo, 20. lipnja 2014.

Što vi mislite o ovoj temi?

BiH

Čović: Država BiH nikada nije zauzela službeno stajalište protiv gradnje Pelješkog mosta

Objavljeno

na

Objavio

Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Dragan Čović ocijenio je u utorak kako BiH nema jedinstveno stajalište oko gradnje Pelješkog mosta pa su neutemeljeni zahtjevi nekih od njenih dužnosnika da se taj projekt ne realizira dok se ne riješi granica s Hrvatskom odnosno uredi razgraničenje na moru kod Neumskog zaljeva.

“Predsjedništvo BiH nikada nije usvojilo zaključak ili neki drugi službeni akt u kojemu bi iznijelo jedinstveno stajalište države Bosne i Hercegovine a koje se odnosi na neslaganje s projektom Europske unije u Hrvatskoj oko izgradnje Pelješkog mosta i njegovo osporavanje u smislu da na bilo koji način ugrožava interese BiH”, stoji u izjavi koja je medijima dostavljena iz Čovićevog ureda u Sarajevu.

Čovićevo je tumačenje kako parlament BiH službeno nikada nije ni zatražilo obustavu izgradnje Pelješkog mosta jer je o tome odlučio samo Zastupnički ali ne i Dom naroda.

Ni Vijeće ministara BiH nikada nije osporilo realizaciju ovoga projekta.

“Javne reakcije, izjave i prethodna pisma pojedinih dužnosnika BiH različitim europskim institucijama i vladi Hrvatske samoinicijativni su akti i pokušaji komunikacije s institucijama drugih država i EU izvan okvira ustavno predviđenih nadležnosti, kojima se zadire u ovlasti drugih državnih tijela što nanosi nemjerljivu štetu BiH”, izjavio je Čović dodajući kako takvo djelovanje nema karakter ovlaštene međudržavne komunikacije pa stoga ne održava službena stajališta države Bosne i Hercegovine.

Čovićeva je ocjena kako je Hrvatska u prethodnoj komunikaciji usuglasila projekt s bosanskohercegovačkom stranom i u potpunosti uvažila sve tehničke zahtjeve koje su iznijeli eksperti i stručna tijela iz BiH.

Čović je u svojoj izjavi čestitao Hrvatskoj na potpisivanju ugovora i početku realizacije projekta izgradnje Pelješkog mosta.

Predstavnici Hrvatskih cesta i kineskog konzorcija China Road and Bridge Corporation potpisali su u ponedjeljak u Dubrovniku ugovor za izgradnju mosta kopno-Pelješac s pristupnim cestama.

Nakon toga, iz BiH su stigle burne reakcije i stajališta kako se on ne može graditi prije utvrđivanja konačne granice BiH i Hrvatske.

Iz ureda predsjedatelja Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića priopćeno je da se vlasti BiH protive gradnji Pelješkog mosta prije rješavanja graničnog pitanja s Hrvatskom i da je to nepromijenjeno stajalište već više od deset godina.

Predsjedatelj Vijeća ministara BiH Denis Zvizidić najavio je kako će osobno tražiti od hrvatskog premijera Andreja Plenkovića da Hrvatska ne gradi Pelješki most sve dok se ne riješi otvoreno granično pitanje između dvije zemlje, te je potpisivanje ugovora nazvao “nekorektnim i nedobrosusjedskim postupkom”.

U utorak je Zvizdićev zamjenik i ministar financija Vjekoslav Bevanda (HDZ BiH) upozorio kako je negativno Zvizdićevo reagiranje samoinicijativno pa time i štetno djelovanje koje ugrožava interese države koju predstavlja.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

Bevanda: Pelješki most poželjan je i za BiH, Zvizdić ne istupa u ime države

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Hina

Zamjenik predsjedatelja Vijeća ministara Bosne i Hercegovine i ministar financija Vjekoslav Bevanda (HDZ BiH) upozorio je u utorak kako je negativno reagiranje predsjedatelja tog tijela Denisa Zvizdića na potpisivanje ugovora o gradnji Pelješkog mosta samoinicijativno pa time i štetno djelovanje koje ugrožava interese države koju predstavlja.

U izjavi koja je medijima dostavljena iz Bevandinog ureda u Sarajevu ističe se kako Zvizdić “ponovo djeluje samoinicijativno u komunikaciji s drugim državama, zadirući u resore kojima ne rukovodi i za koje nema ovlasti”.

“To može nanijeti nemjerljivu štetu Bosni i Hercegovini”, izjavio je Bevanda reagirajući na Zvizdićevu najavu kako će ponovo pisati hrvatskom premijeru Andreju Plenkoviću i čelnicima Europske unije zbog izgradnje Peljškog mosta.

“Ukoliko će se iznositi osobna stajališta, ali i stajališta stanovnika BiH na koje se izgradnja mosta izravno odnosi, onda treba pozdraviti potpisivanje ugovora o izgradnji Pelješkog mosta i početak radova jer će se tako jedini bosanskohercegovački grad na moru Neum rasteretiti ljetnog prometnog kaosa što će doprinijeti boljoj turističkoj ponudi”, stoji u Bevandinoj izjavi.

On je podsjetio kako Vijeće ministara BiH nije usvojilo zaključak Zastupničkog doma parlamenta BiH iz srpnja 2017. godine kojim je zatraženo da se uputi nota Hrvatskoj o obustavi svih aktivnosti u vezi s izgradnjom Pelješkog mosta dok se ne postigne potpuna obostrana suglasnost.

Vijeće ministara BiH je pak na 108. sjednici održanoj 19. srpnja 2017.godine jednoglasno je usvojilo izvješće ministra prometa i komunikacija BiH Ismira Juske gdje stoji kako nema formalnih zapreka za izgradnju Pelješkog mosta i da to ne treba povezivati s Konvencijom UN-a o pravu mora.

Ministar Bevanda upozorava kako je više puta slao požurnice predsjedatelju Zvizdiću da se verificiraju zaključci sa sjednice Vijeća ministara i Vlade Republike Hrvatske iz srpnja 2017. godine, no to nikada nije stavljeno na dnevni red niti je obrazloženo zašto.

Bevanda zaključuje kako se iz svega može zaključiti da se radi o predizbornim aktivnostima predsjedatelja Zvizdića i stajalištima njegove stranke a ne izvršnog tijela vlasti kojim rukovodi i koji bi trebao predstavljati stajališta vladajuće većine.

(Hina)

U Dubrovniku potpisan ugovor o izgradnji Pelješkog mosta

 

Komšić ‘puko’ povodom potpisivanja ugovora o izgradnji Pelješkog mosta

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati