Pratite nas

Kultura

Raspetoj Hrvatskoj

Objavljeno

na

Raspetoj Hrvatskoj
kriz-veliki 
Umireš na križu, ali
Još umrla nisi.
Izmučeno tilo na čavlima visi;
To sinci su tvoji za novac Te dali.
 
Trnje glavu kruni,
Krv Ti lice mije
Grb istrgnut Tvoj je sa Tvojega plašta;
….Pogledajte, Jude i priđite bliže,
Zasladite srce, rugajte se mukam,
Promatrajte dobro na raspetim rukam
Lanac,koji zbog vas ruke patne riže.
 
Promatrajte dobro žrtvu kako trpi,
Ne skrivajte lice,otvorite oči
I gazite na krv,što Hrvatsku moči
Zbog božnstva vašeg-trbuha I novca,
AL ONA će živit,vas  će zemlja skriti
I krv prolivena sudac će vam biti.
 
Stog kupujte lance,konopi su meki,
Oproštenje niko pitati vam nije,
Jer za vas ga nema-to ste sami krivi.
Vas nestati mora,da Hrvatska živi.
 
Stranče,gledaj I ti svojih ruku dilo
Pa u patno tilo
Svoje koplje rini,
Al’ to koplje jednom srce će ti naći
I u tvojoj krvi prati tvoje grudi.
 
 
Ah, nitkove ludi!
Zar pomislit možeš,da osveta spava,
Dok nevina krv se tvojom rukom lije?
Zar ti jasno nije,
Da iz krvi niču osvetničke čete?
Da rob lav je kada za slobodom žudi?
 
Hrvatska će živit,za Nju nema smrti,
Makar su Joj ruke na križ razapete,
Makar tvoje koplje Njeno srce para.
ČELIČNO SE SRCE KOPLJEM NE RASTVARA.
Iz zbirke – “HRVATSKA DIO RAJA” Žarko Dugandžić
Zapamti, stranče, s koje god strane dolazio, da su mnogi pokušali, ali bez uspjeha, jer mi smo potomci slavnih Harahvata, koji su u Lijepoj Harahvaiti dočekali Aleksandra Velikog, koji se nakon velikih gubitaka, podvijena repa izvukao I bezvoljno napao Indiju i to je bio kraj njegovih vojnih pohoda. Kada je u Harahvaiti gubio na stotine svojih vojnika u iznenadnim napadima brzih hrvatskih konjanika, koji su iznicali od nikuda I nestajali putevima samo njima poznatim. Aleksandar je jedva čekao napustiti ovu ukletu zemlju.
U jednom pismu, upućenu svojoj majci kaže: ”Draga majko, nalazim se u zemlji naroda s lavljim srcem. Svaka stopa ove zemlje predstavlja željezni zid pred mojim vojnicima. Ti si rodila jednog Aleksandra na ovaj svijet, a u ovom narodu, svatko se može zvati Aleksandar.”

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

Književna besmrtnost Pavla Pavličića

Objavljeno

na

Objavio

Akademik Pavao Pavličić u srca hrvatskih ljubitelja književnosti ulazi od malih nogu te se moja generacija ljudi sada u poznim 40-tim, na neki način i odgajala uz djela književnog “Mozarta s Dunava” , čija olovka piše i piše i nikako da stane. Napisao je 101, a objavio sto književnih djela, što je i više nego dovoljan opus za ozbiljnija istraživanja. Ovo je samo jedan mali kratki zapis o čovjeku naših dana, koji je prešao granice velikih književnih stvaratelja i koji je već odavno ušao u hrvatsku književnu besmrtnost.

U aktualnom književnom trenutku u Republici Hrvatskoj najveću pozornost plijeni rad jednoga umirovljenika.  Neki će reći kako njegov rad više liči na rad čovjeka u najbpljim godinama te da mu   umirovljenički status uopće ne odgovara niti priliči, a niti je argumentiran. Čak štoviše, akademik Pavao Pavličić u svom osmom životnom desetljeću stvara  svoja najbolja književna  djela, pa ne čudi da se nakladnička kuća, kojoj pripada, zagrebački Mozaik, ovih dana odlučuje tiskati i drugo izdanje knjige “Bakrene sove”, a čije je prvo izdanje tiskano i objavljeno prije samo nekoliko mjeseci.

Akademik Pavao Pavličić u srca hrvatskih ljubitelja književnosti ulazi od malih nogu te se moja generacija ljudi sada u poznim 40-tim, na neki način i odgajala uz djela književnog “Mozarta s Dunava” , čija olovka piše i piše i nikako da stane. Napisao je 101, a objavio sto književnih djela, što je i više nego dovoljan opus za ozbiljnija istraživanja. Zato se nakladnička kuća “Mozaik” vjerojatno i odlučila djela izdavati izabrana djela. Nakon prvoga kola, evo i drugoga, a kojega je složila i priredila književnica Julijana Matanović. Vidi se da to nije bio samo urednički posao, nego posao pun ljubavi prema dragom čovjeku, književniku, profesoru, pa sada, eto, i suprugu. Kad se uz znanje i rad ugradi i ljubav, onda zasigurno djelo dobiva na posebnoj kvaliteti i sadržajnosti te emociji.

Tijekom predstavljanja drugoga kola izabranih djela Pavla Pavličića, profesorica Matanović se složila kako se radilo o teškom izboru. Dakako, nije lako izabrati pet najboljih od 100 izuzetno dobrih knjiga, ali za znalca svojega posla kakva je profesorica Matanović, posao se  mogao uspješno i završtiti. Posebno iz razloga što je urednica i strasna čitateljica Pavličićeve književnosti, a koja je u drugom kolu sastavljena od isključivo lektirnih naslova. Drugo kolo izabranih djela Pavla Pavličića urednice Julijane Matanović., sastoji se iz sljedećih djela: “Nevidljivo pismo (1993.), “Škola pisanja”(1994.), “Diksilend” (1995.),  memoarski zapisi “Šapudl”(1995.) i “Kruh i mast”(1996.) te “Devet spomenika” (2006.).

Gostujući u današnjem “Dobro jutro, Hrvatska” književnik Pavličić je potvrdio našu tezu o njemu kao neumornom radniku na “Njivi Gospodnjoj”, kazavši kako jednako kao i do sada nastavlja produktivno pisati. Njegova književna duša rađa nove ideje, pa kaže kako želi napraviti jednu knjigu o popularnim popijevkama i njihovim tekstovima, za koje se čak i ne zna  tko im je autor a svi ih pjevamo.

Ovo je samo jedan mali kratki zapis o čovjeku naših dana, koji je prešao granice velikih književnih stvaratelja i koji je već odavno ušao u hrvatsku književnu besmrtnost.

Anto Pranjkić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

KRVAVA TROBOJNICA

Objavljeno

na

Objavio

Velimir Velo Raspudić: “Nema ništa teže nego izgubiti voljenu osobu u ratu! Ali nekako se ne mogu oteti dojmu da je možda najteže izgubiti brata. Ovu pjesmu posvećujem svima koji su osjetili takvu bol.”

KRVAVA TROBOJNICA

“Davno je to bilo”: kažu!
“Tko se još i sjeća rata”?
Ne bi tako govorili,
da su izgubili brata!

I sad mojoj staroj majci
bistra suza lice mije.
Čekala ga ona dugo!
Vratio se nikad nije!

Često njoj u san svrati,
pa se tužna jutrom budi.
Za svog sina Boga moli .
Ne proklinje, niti sudi!

Tužan otac i sad gleda
niz poljanu u daljine.
Kao da mu čitam misli:
“Vrati mi se mili sine”!

Ali on se vratit neće,
to mi kaže suza s lica.
Njega crna zemlja krije
i krvava trobojnica!

Velimir Velo Raspudić / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari