Pratite nas

Kultura

Raspetoj Hrvatskoj

Objavljeno

na

Raspetoj Hrvatskoj
kriz-veliki 
Umireš na križu, ali
Još umrla nisi.
Izmučeno tilo na čavlima visi;
To sinci su tvoji za novac Te dali.
 
Trnje glavu kruni,
Krv Ti lice mije
Grb istrgnut Tvoj je sa Tvojega plašta;
….Pogledajte, Jude i priđite bliže,
Zasladite srce, rugajte se mukam,
Promatrajte dobro na raspetim rukam
Lanac,koji zbog vas ruke patne riže.
 
Promatrajte dobro žrtvu kako trpi,
Ne skrivajte lice,otvorite oči
I gazite na krv,što Hrvatsku moči
Zbog božnstva vašeg-trbuha I novca,
AL ONA će živit,vas  će zemlja skriti
I krv prolivena sudac će vam biti.
 
Stog kupujte lance,konopi su meki,
Oproštenje niko pitati vam nije,
Jer za vas ga nema-to ste sami krivi.
Vas nestati mora,da Hrvatska živi.
 
Stranče,gledaj I ti svojih ruku dilo
Pa u patno tilo
Svoje koplje rini,
Al’ to koplje jednom srce će ti naći
I u tvojoj krvi prati tvoje grudi.
 
 
Ah, nitkove ludi!
Zar pomislit možeš,da osveta spava,
Dok nevina krv se tvojom rukom lije?
Zar ti jasno nije,
Da iz krvi niču osvetničke čete?
Da rob lav je kada za slobodom žudi?
 
Hrvatska će živit,za Nju nema smrti,
Makar su Joj ruke na križ razapete,
Makar tvoje koplje Njeno srce para.
ČELIČNO SE SRCE KOPLJEM NE RASTVARA.
Iz zbirke – “HRVATSKA DIO RAJA” Žarko Dugandžić
Zapamti, stranče, s koje god strane dolazio, da su mnogi pokušali, ali bez uspjeha, jer mi smo potomci slavnih Harahvata, koji su u Lijepoj Harahvaiti dočekali Aleksandra Velikog, koji se nakon velikih gubitaka, podvijena repa izvukao I bezvoljno napao Indiju i to je bio kraj njegovih vojnih pohoda. Kada je u Harahvaiti gubio na stotine svojih vojnika u iznenadnim napadima brzih hrvatskih konjanika, koji su iznicali od nikuda I nestajali putevima samo njima poznatim. Aleksandar je jedva čekao napustiti ovu ukletu zemlju.
U jednom pismu, upućenu svojoj majci kaže: ”Draga majko, nalazim se u zemlji naroda s lavljim srcem. Svaka stopa ove zemlje predstavlja željezni zid pred mojim vojnicima. Ti si rodila jednog Aleksandra na ovaj svijet, a u ovom narodu, svatko se može zvati Aleksandar.”

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

P O N O S

Objavljeno

na

Objavio

U gotovo, tri mjeseca duga,
što Vukovar podnio je bola,
ali Hrvat nikom’ nije sluga…
i neće mrve oko tuđeg stola.

Da je bilo svratit’ suze tuge,
u korito neke rijeke suhe,
kilometre potekla bi duge,
plač su mogle, čut’ i uši gluhe.

Krv i znoj bi, tekli tako isto !
što za njega silno se proliše,
al’ je ime ostalo mu čisto !
nek’ čelične tukle su ga kiše.

Iz njeg’ sada teče rijeka čuda !
napaja je domoljubno vrelo,
razlila se po Hrvatskoj svuda !
dotakla je svaki grad i selo.

Rijeka časti i hrabrosti, to je !
ime PONOS !…smije nosit’ samo,
valovi joj sva imena broje,
svih heroja što skončaše tamo !

Bezbroj teških zadali mu rana,
on, živ osta, bolje sutra sanja-
Hrvatskog je stabla cvjetna grana,
samo sili Božjoj se klanja.

Što na tvrdim temeljima stoji,
uništit se, ne može i ne da !
grad Vukovar nikog se ne boji,
mirno Dunav i ravnicu gleda !

Ivan Pajdek / Kamenjar.com

 

Vukovar se zovem, Hrvatskog sam roda

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

Škabrnja Vukovar ljubi, Vukovar Škabrnju voli!

Objavljeno

na

Objavio

Vukovar i Škabrnja, dvi tužne priče,
kao brat i sestra, jedno drugom liče,
oboje slomljeni od preteške boli,
Škabrnja Vukovar ljubi, Vukovar Škabrnju voli!

I oboje plaču, najmilije oplakuju svoje,
kao jedno sada njih su dvoje,
ni vrijeme ne liječi im rane
a jesen ih vraća u krvave dane!

Kad je smrt stalni gost im bila,
ulice bi krvlju obojila
a nečiste i paklene duše
ne prestaju da ubijaju i ruše!

Osamdeset i četri tih je teških dana
u Škabrnji otvoreno rana,
osamdeset i četri zapaljene svijeće,
pravi Hrvat nikad zaboravit neće!

A Vukovar, ni sam ne znam broja,
niti može reći ova pjesma moja,
koliko boli u jednu suzu stade
kad Vukovar u ruke im pade!

Palili su i rušili, čupali mu dušu,
svakim danom tukli ga sve jače
i dan danas kad lišće požuti
svaki križ na Ovčari plače!

Vukovar i Škabrnja, dvi tužne priče,
zaboravit nikad, glas sa neba viče
i uvijek na sve spreman biti
ili će se priča opet ponoviti!!!

Velimir Raspudić / Kamenjar.com

 

Vukovar se zovem, Hrvatskog sam roda

 

 

Veliki razgovor Mladena Pavkovića s Markom Miljanićem, ratnim zapovjednikom obrane Škabrnja

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari