Connect with us

Kolumne

Rasplet previranja na ‘desnici’ – i poslije Mire Miro?

Objavljeno

on

Ni na inzistiranje novinarskog para Miroslav Škoro u nedavnom intervjuu Novoj TV nije ponudio više „mesa“ oko razloga svoje neopozive ostavke na mjesto predsjednika Domovinskog pokreta, naznačivši tek kako je ona uslijedila nakon žustrog razgovora s nekolicinom, dijelom čak i široj javnosti nepoznatih ljudi, predvođenih njegovim tada još zamjenikom, a danas vršiteljem dužnosti predsjednika stranke, Marijom Radićem.

A gdje je konjska glava?

Unatoč tome što Škoro ustrajno naglašava kako je svjesno dao ostavku i nesuglasice usmjerava u područje procedure njezina prihvaćanja, ostavljajući dojam kako se nada da bi ona nekako mogla biti opozvana, iz svega dosad rečenog mogu se izvući i neki drugi zaključci glede okolnosti u kojima je dana. Primjerice, iz brzine objave neopozive ostavke na društvenoj mreži i pomalo posprdne zahvale Škori u trenutku dok članstvo o njoj nije imalo blagog pojma, neumitno proizlazi kako su ostavku pripremili ljudi koji su sa Škorom žustro razgovarali i prije nego što će se brend Pokreta s njom usuglasiti.

A općem dojmu sprdnje sa Škorom pridonio je prijedlog da ga se proglasi počasnim predsjednikom stranke s jasnom aluzijom na dobro poznati slučaj nekad vodećeg političara u zemlji, što je Škoro isprva prihvatio, da bi se potom predomislio i ideju gotovo s gnušanjem odbacio. U čitavoj priči upada u oči Radićevo inzistiranje na neopozivosti Škorine ostavke, jednako često kao Škorino ponavljanje da je dao ostavku, pri čemu njenu neopozivu narav više ne spominje. Pritom činjenicu da je Škoro ostavku dao neformalnom, ali očito dovoljno moćnom kružoku, daleko od očiju tijela stranke i samoga članstva, u ozračju napetosti i povišenih tonova, Radić drži samorazumljivo prihvatljivom. Kao da se neopozivošću njegova klika htjela osigurati od naknadnih Škorinih predomišljanja. Kao da su već tad znali kako se radi o mentalno labilnoj osobi, koja jedno govori danas, a drugo, pa možda već i treće sutra. Koju je, kako će sa stanovitim vremenskim odmakom oglasiti stranački agitprop i na pripravljenu krafnu posipati šećer, trebalo čuvati od nje same.

Zebnju da bi se Škoro mogao predomisliti pojačala je burna reakcija sestre doktora Škore, doktorice Vučemilović, koja se nije mirila s nejasnim, zakučastim okolnostima očito nemilog joj raspleta. Stoga je u medije, koji slove bliskima takozvanoj dubokoj državi, preventivno ubačeno nekoliko aluzija na navodno Škorino neprimjereno ponašanje. Doduše, bez dokaza, ali posve svojstveno prepoznatljivom stilu, kakvim se u predizbornim kampanjama doskora obračunavalo sa Škorinim političkim suparnicima. No, izgleda da je pritom počinjen jedan ozbiljan propust, ne tako mala greška u koracima – Škoro se, naime, nije probudio s odrezanom konjskom glavom u krevetu, svojevrsnim zaštitnim znakom organiziranih skupina tako ozbiljnih ljudi. Posljedično, sve to Škoru, unatoč ne tako savršenom zdravlju, na što se moguće također računalo, ne samo što nije dovoljno zastrašilo, nego ga je, štoviše, razjarilo.

Kao da su mu 4 srčane premosnice pomogle da premosti u prošlosti nerijetko iskazivan strah, koji bi ga u takvim prilikama natjerao na panično povlačenje na pričuvni položaj. Posve neočekivano, odjednom je postao nenormalan, razgoropadio se i krenuo u sumanuti pohod bombaša samoubojice, kao da kani sa sobom u političku smrt odvesti i stranku koju je gradio i doživljava ju vlastitim djetetom. U takvim okolnostima, tijelima stranke nije preostalo drugo nego pokrenuti disciplinski postupak protiv svog brenda, zamrznuvši mu članska prava na 90 dana. Preventive radi, kako se ne bi opet predomislio do stranačkih izbora i tamo ispitao opozivost svoje ostavke, razložno vjerujući kako bi mu bolje izglede davalo glasovanje po načelu „jedan čovjek – jedan glas“.

Škoro OUT, Thompson IN

Nemili obračun ne znači nužno kako će DOMPOK uskoro steći nimalo laskavi prefiks pok., upravo suprotno. Nakon što su ga već napustili slobodni strijelci, nevični bilo kakvom obliku stege, DOMPOK bi sad mogao uvećati brojno stanje, umnožiti se i uroditi novim plodovima, od jednog DOMPOK-a preobraziti se u najmanje dva – stranačku elitu okupljenu u Domovinskom Radićevom pokretu (DRP) i Hrvatski čisti domovinski pokret Miroslava Škore (HČDPMŠ) s misijom vraćanja privremeno kidnapiranog, izvornog DOMPOK-a, a kome nego narodu. Da je u borbi za narod dogorjelo do noktiju, pokazuje svojevrsna rehabilitacija Marka Perkovića Thompsona, od kojeg se donedavno bježalo kao da je okužen. Naime, pruživši potporu Kolindi Grabar Kitarović u prvom krugu predsjedničkih izbora, Thompson je od strane DOMPOK-ovih internetskih trolova, koji piskaraju ono što glavešine misle, a ne smiju kazati, označen HDZ-ovim poslušnikom i plaćenikom, na samom rubu da zakorači u područje izdaje.

Udarac je donekle amortizirao katolik oslobođen pridržavanja 8. Božje zapovijedi, u to vrijeme zadužen za Škorin PR, nemilice krivotvorivši Thompsonov poziv. Štoviše, svojstveno onima koji istinski preziru Božje zapovijedi, izvrnuo ga je naglavce. I nakon svega, sad odjednom druga pjesma – vodi se prava mala bitka za kotu Thompson. I dok se s jedne strane doktorica Vučemilović pohvalila da je pohodila Thompsonov koncert kako bi smirila u srazu s vršiteljima dužnosti dobrano joj načete živčeke, dotle se saborski zastupnik DOMPOK-a, konzervativac koji je političko iskustvo i ugled stjecao u Uredu predsjednika Josipovića, Stephen Nikola Bartulica naslikavao ispred Thompsonova doma, sav zgrožen medijskim narušavanjem njegove svetosti. Istodobno, oni koji su do jučer Škoru bratom zvali, sad su, brojeći zaslužene škude, a prije svega imajući u vidu njihov izvor, nedvojbeno zaključili kako svog brata više ne poznaju. Logično, ne isplati im se!

Evo, zašto su oba DOMPOK-a pred matom!

U mahnitu otimanju za simpatije naroda oba se DOMPOK-a susreću s objektivnim poteškoćama. Najveća, možda i nepremostiva zapreka formalnom nastanku novog, još boljeg HČDPMŠ-a leži u tome što transakcija kojom bi netko samome sebi prodavao vino i CD-ove nema baš nikakvog ekonomskog smisla. Pa ne bi li to bilo slično kao kad bi netko sam sebi iznajmljivao parkirno mjesto? Napokon, vrijedi se zapitati i – što je lutak bez konca? Ali i bez onoga koji konce povlači? Stoga je izglednije kako će do daljnjega domovinska knjiga ipak spasti samo na DRP, pri čemu se ne može posve isključiti ni ritualno spaljivanje upaljača, penkala, rokovnika i ostale Škorinim potpisom brendirane, a sada duboko kontaminirane stranačke bižuterije. Osim ako se ne opredijele za častan izlaz u vidu totalne rasprodaje na Hreliću.

Ipak, ni to ne će riješiti sve tegobe koje DRP neizbježno očekuju. Naime, kako je DRP-ov samozatajni  centralni komitet dosadašnjeg predsjednika opozvao odozgo, nema razloga ne vjerovati kako će jednako tako rukopoložiti i nasljednika. Ma, kakva baza, kakvi bakrači! To je samo mizanscena, ili, kako kažu da je govorio Škoro – vešmašina! Međutim, tko god na rukopoloženje pristao, morat će se nositi s neugodnom primisli kako mu je istovjetno rukopoloženi prethodnik ispraćen kao bombaš samoubojica, nenormalan čovjek, labilan karakter kojeg treba čuvati od samoga sebe… Što ipak ponešto govori i o kompetentnosti ljudi u čijoj je domeni izbor čelnog pijuna DRP-a. No, tko god se bude te uloge latio, mora biti svjestan kako ne će biti vođa desnice. Ne samo zato što je Škorin birački bazen već između predsjedničkih i parlamentarnih izbora dopola presušio, čak ne ni zato što je barem pola preostalih DOMPOK-u vjernih glasača usko vezano uz Škorinu karizmu zabavljača i pjevača lakih nota, a na čiji će budući politički izbor presudni utjecaj imati prevladavajući mediji.

Vlak je uvijek brži  

Naime, u jeku najžešćeg trvenja u DOMPOK-u, i nagađanja o DRP-ovu novom čelniku, nezasluženo je nezamijećenom ostala medijska operacija kojom se zabludjeloj „desnici“ nameće novi vođa. Upravo onako kako vlak uvijek biva brži od vozača koji neoprezno prelazi prugu, tako su i lijevo-liberalni mediji uvijek brži. I evo, već su im našli novog predvodnika. Ne prvi put! Uostalom, nisu li upravo oni odigrali ključnu ulogu i u građenju lika i djela samoga Škore? Lansiranje u orbitu u izvedbi anketne kuće nikad dotad naklonjene desnici, što je urbi et orbi razglasila gđa Munižaba u središnjoj informativnoj emisiji HTV-a, Škorin intervju u Večernjaku na sam dan europskih izbora, panegirici Josipovića i Mesića,… odsutna obrana iz aviona vidljivih, objektivnih Škorinih slabosti iz prošlosti u gotovo svim viđenijim medijima. Očito su svi oni u njemu vidjeli izniman potencijal. Ne bez razloga, kako će pokazati tijek i, povrh svega, krajnji ishod predsjedničkih izbora.

Nakon što se balon zvan Škoro ispuhao, danas lijevo-liberalni mediji potencijal vide u novopečenom sinjskom šerifu tvrda držanja i meka srca, spasitelju žednih krava i odbačenih psića, i, ne manje važno, svih onih tako željnih biti prevedenima žedni preko vode. Taj ne odstupa ni milimetra kad je borba za narod posrijedi. U njegovu zaštitu spreman je neustrašivo stati i protiv države i kontra crkve. Pritom ga krasi rijedak, u razočaranih škorista iznimno cijenjen dar. Kad se nabacuje providnim glupostima i neistinama, ne znaš hini li to ili doista vjeruje u to. Bitno je tek da pritom ne pokazuje ni najmanje naznake nesigurnosti. Kad muti kašu, pogled mu ne traži tla. Taj, što u pristojnih ljudi pojavom i nastupom izaziva sram, sâm srama nema. Baš kao što srama nemaju ni lijevo-liberalni mediji, koji ga u rušilačkom pohodu potiču i ohrabruju, štiteći ga kao ličkog međeda, očito ne samo zavarani neprijepornom podudarnošću fizionomija.

Gospa i „gospa“

Kad bi prevladavajući mediji bili makar upola tako zainteresirani i revni u analizi verbalnih nepodopština svog novog junaka – kao što su kad se onako vješto, da bi im na tomu pozavidjeli i neki stanari maksimirske šume, veru čovjeku na terasu na vrhu zgrade, ne prezajući narušiti mu svetost doma, a usput i uznemiriti djecu – rastavili bi njegove nezdravo seljačke umotvorine kao beba zvečku. Da im je doista do istine, raskrinkali bi bez po’ muke sitne podvale tog panja koji baca balvane pod noge očito odveć uspješnoj turističkoj sezoni, otvoreno pozivajući na kršenje mjera epidemiološke zaštite, pri čemu, poput većine sabotera u službi širenja korone, izliku nalazi u primjeni nejednakih mjerila. Tobože, jedna vrijede za HDZ-ovce u prigodi spajanja Hrvatske Pelješkim mostom, a skroz druga za navodno diskriminiranu običnu raju u njegovu gradu Sinju. To je donekle i točno, budući da već i površni brojčani pregled pokazuje kako su na Sinjskoj alci primijenjeni osjetno labaviji epidemiološki kriteriji nego na svečanosti povodom spajanja Hrvatske. Em je dopušteno okupljanje gotovo dvostruko većeg broja ljudi nego kod Pelješkog mosta (2500 naspram 1400), em je sama Alka trajala triput dulje.

Štoviše, okupljanje u Sinju je, za razliku od pelješkog, imala i svoj produžetak u ugostiteljskim objektima, otvorenima još 5 sati nakon završetka Alke. Ali pučkom tribunu i medijima u funkciji veličanja njegova prostaštva i divljaštva sve to nije bilo dosta. U publici je moralo biti 5 tisuća ljudi, a kafići su trebali raditi do zore kako bi narod bio jednak povlaštenim HDZ-ovcima. Razmisli li se, nije baš tako nedokučivo zbog čega taj rušilački, najprizemniji bezobrazluk mediji podmuklo podupiru. Ugroza turističke sezone problematiziranjem epidemioloških mjera, posljedično i slabljenje hrvatskog gospodarstva, im odgovara, jer predstavlja plodno tlo za odlazak u Hrvata u zemlje njihovih vlasnika. Dotle, zadrta sinjska panjina, kao tipični predstavnik svoje sljedbe, čini to isto – destabilizira Hrvatsku – ne bi li ušićario poneki jeftini medijski bod.

Pitanje je tek je li u tome vođen savjetima nečastivih s filozofskog fakulteta ili naputcima neke druge „gospe“. Ne Gospe koja se slavi i čiji se zagovor traži svetim misama, molitvama krunice i drugim pobožnostima. Šerif, naime, crkvu zaobilazi u najširem luku, plašeći se devetnice, valjda misleći kako će ga netko pošteno izdevetati. No, nije mu strano u maniri seoske babe tračare ogovarati „velike vjernike“ koji se tamo okupljaju. Sirotog ga posve obuze ona druga sinjska „gospa“, ona kojoj je milo bančenje, pijančevanje, galama, psovka… A da mu nije obećala kakav apartmančić na devetom katu, uskrativši mu informaciju kako pogled baš i nije nešto? Naime, ti katovi, ako je vjerovati Danteu, ne pružaju se prema gore, nego prema dolje. Eto, procesiju posluha toj i takvoj „gospi“ pod vodstvom tog, kad je posrijedi nepoštivanje odluka zakonitih tijela hrvatske države, Mile Martića naših dana, u stopu slijede pristaše mu i apologeti, neo-martićevci.

Ostojić DA, Kerum NE!

I kako onda taj sinjski ulični bukač – koji se pokušava prometnuti u svojevrsnog ministra hrvatskog turizma, u smislu kako se tom titulom svojedobno kitio trebinjski vojvoda Vučurević, samo što novovjeki mu imitator na hrvatski turizam ne udara konvencionalnim bombama, nego poticanjem širenja zaraze – neće biti prepoznat kao autentični zastupnik one nadobudne nakupine što se okupila oko Domovinskog Radićevog pokreta? I intelektualno i moralno skrojen im je po mjeri. Stoji im kao saliven, prema onoj – koga se pametan stidi, njime se DRP ponosi! Ipak, valja reći kako se i na tom odlagalištu kukolja nađe poneko zrno žita. Suočivši se s realnim svijetom, ne bježeći od političke odgovornosti za zajednicu, i pri DRP-u se, eto, našlo zrelih i odgovornih ljudi, sitih „desničarskih“ prenemaganja o ekvidistanci između Željka Keruma i Ranka Ostojića u Splitsko-dalmatinskoj županiji. I pod cijenu pokretanja disciplinskog postupka i, kako stvari stoje, brže osude od Brenda samoga.

I što sad te i takve „desničare“, koji su spremno prigrlili jednu takvu podvalu, priječi da odu i korak dalje pa prihvate ponudu sinjskog šerifa i njegove „gospe“ – Ostojić DA, Kerum NE? Doduše, ostaje nerazjašnjeno tek čime je to Ranko Ostojić osvojio srca tvrdih „desničara“ – svastikom ili Sutjeskom? Čime god, tim Miroljubima, nipošto ne i domoljubima, nema sad druge nego po tko zna koji put ponoviti povijest i zagristi mamac lijevo-liberalnih medija, te dočekati serviranog im novog vođu kako priliči – do ušiju zatreskani, razgaljeni kao talibani vožnjom treskačima u lunaparku.

Grgur S.

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari

Plati kavu uredništvu

EUR