Pratite nas

Rasprava o braku

Objavljeno

na

Saborska rasprava o prijedlogu raspisivanja referenduma o braku, otvorila je dodatne logičke i pravne nejasnoće, ali i pokazala važnost definiranja braka. Kako sam već ovdje pisao, donedavno je tisućljetna tradicija ljudske civilizacije podrazumijevala da se brak odnosi samo na zajednicu muškarca i žene. Tu činjenicu do novijeg doba nitko nije dovodio u pitanje. Zašto je odjednom ta samorazumljivost postala ne samo upitnom nego i dvojbenim stavom u pogledu ljudskih prava?

 

To je pitanje na koje bih volio čuti argumentiran, i to jako, jako argumentiran, promišljen, logički jasan stav nekoga tko misli drukčije od mene. Zaista me zanima kako netko može obraniti tezu da je preko noći tradicionalan stav o braku postao anticivilizacijski iako ga potvrđuje povijest i iskustvo ljudske civilizacije, kulture, i religije. Ako je za neke tradicionalni pojam braka upitan, onda smo došli do praga kad je ozbiljna rasprava o definiciji braka potrebna, bez uvreda, bijesa i mržnje.

 

Što je, dakle, brak? Zanimljivo bi bilo čuti iskrene odgovore i stavove antropologa, sociologa, teologa, povjesničara, psihologa i lišiti javni i privatni dijalog ideološkog imperativa i političke instrumentalizacije. Zašto nemamo okruglih stolova, tribina, javnih rasprava, emisija, koje bi okupile ljude raznih profila, i koji bi pošteno, ponajprije u povijesnom, društveno-sociološkom, religijskom i običajnom kontekstu rasvijetlili genezu i stvarnost braka kao institucije i sakramenta, kao posvećene zajednice između muškarca i žene za sve kulture i narode ovoga svijeta?

 

Čak i za ateiste koji ne ulaze u sakramentalni brak nego u brak sklopljen pred državom, brak je bio svetinja, nešto što je važan korak u životu pojedinca. Možda sam naivčina, ali još uvijek vjerujem u ljudski um, duh i intelektualno poštenje, pa i nepristranost ljudi koji mogu na ovu temu nešto značajnije reći po svome znanju i iskustvu.

 

Definiranje braka

Svijet je došao do te točke da se sve preispituje, pa tako i samorazumljivost dojučerašnjih društvenih stvarnosti i moralnih danosti, ali umjesto režanja, buke i vike, bilo bi dobro upregnuti um, angažirati misaone procese i doći do nekih odgovora koji bi možda pokazali da je prevrednovanje svih vrijednosti projekt – ne od jučer – koji nas dovodi u vrjednosni labirint.Ključno je pitanje je li brak samo zajednica muškarca i žene kako smo do sada vjerovali ili se može odnositi i na istospolnu zajednicu? Definiranje braka nije moguće bez razmatranja geneze braka u povijesti čovječanstva kao i njegove društvene i religijske evolucije. Ako netko dokazuje da je brak i zajednica istospolnih osoba, onda bi trebao dokazati zašto je tomu tako usuprot dugoj povijesti i tradiciji braka kao zajednice muškarca i žene.

Svođenje rasprave oko ovog pitanja na porugu i alogičke kalambure kao što to čine neki zastupnici u parlamentu, čisti je primitivizam. Marin Jurjević, „mali Baja”, splitski komunist partijskog vijeka od vremena Brežnjeva, rekao je da bi krajnja konzekvenca konstatacije o braku kao zajednici muškarca i žene koja bi ušla u Ustav, bila utvrđivanje spola prije sklapanja braka. „Tražite da svatko tko je bio u braku mora ići na pregled da mu se utvrdi spol da ne bi bilo tu neke zabune…”, rekao je Jurjević.

Ako je to argument, makar i sarkastični, onda bi krajnja konzekvenca takvog stava bilo brisanje spolova – ne treba onda pisati ni u osobnim dokumentima ni „F” ni „M”, a i kad se djeca rode, u rodilištu bi bilo najbolje da ih se upisuje kao srednji rod, po pravopisu. Ako ćemo baš biti do kraja sarkastični, zašto „mali Baja” ne bi išao na provjeru spola i za sve ostale dokumente, od partijske knjižice i putovnice do izvoda iz matične knjige rođenih, a ne samo za vjenčani list? Jer po njegovoj logici, tko zna, možda je svo vrijeme bio drugarica a ne drug?

Zoran Vukman
velecasnisudac.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Komentar

ZA ISTINU SPREMNI – SRBIN NAGRAĐEN PLJESKOM U VUKOVARU

Objavljeno

na

Objavio

Nije potrebno biti povjesničar, pravnik, a ni policajac pa da znate kako se istina može utvrditi iz materijalnih dokaza između kojih su dokumenti sasvim sigurno jedni od najpouzdanijih. Prisjetimo se sudovanja u demokratskom svijetu.  Stranke u nekom sudskom postupku predlažu određene materijalne dokaze (dokumente) koji bi trebali potvrditi  njihove navode na temelju koji neovisni sud donosi svoj pravorijek.

Za razliku od demokratskog svijeta u totalitarnim sistemima kakav je bila Jugoslavija vladalo je pravilo: “Kadija te tuži, sudi i drži. Tvoje pravo na obranu i istinu bilo je samo deklaratorno, a sustav je uvijek „bio u pravu“. Tek 70-tih godina prošlog stoljeća došlo je do razdvajanja pravosuđa od milicije (SUP-a) što je bio jedan od osnovnih preduvjeta za daljnji demokratski razvoj društava.  Unatoč odvajanju sudstva od milicije nije se postigla neovisnost sudstva jer je politika i dalje držala sudstvo pod svojom šapom. O tome najbolje govore politički procesi i presude koje su štitile totalitarni sustav od demokracije. Tisuće i tisuće ljudi završavali su na Golom Otoku, Staroj Gradišci i Lepoglavi samo zato jer su bili politički neistomišljenici.

Komunistička partija, tada jedino dopuštena, poslije II. svjetskog rata ideološki je kreirala povijesna događanja kako bi prikrila stravične ratne i poratne zločine kojima je došla na vlast. Milijarde i milijarde tadašnjih dinara potrošeno je na učvršćivanje i promociju neistine. Stvarani su mitovi koji su ušli i u školske udžbenike gdje nažalost egzistiraju i dan danas. Brižnim planiranjem stvorena je paradigma koja je taj totalitarni režim čuvala od neistomišljenika koje je sustav čak i likvidirao ako je to bilo potrebno. Zloglasna OZN-a, KOS i UDB-a zavile su crno mnoge obitelji.

Prisjetimo se samo Ante Brune Bušića (6. 10. 1939 – 16. 10. 1978.) danas kada se je upravo prošlo 40 godina od njegove likvidacije. Bušić se kako karizmatični politički vođa hrvatske emigracije zalagao za neovisnu hrvatsku te je tako kao borac za hrvatski nacionalni identitet bio bjesomučno proganjan od strane SDS-a  ( kolokvijalno rečeno – UDB-e).  Ušavši oko 23 sata u usko dvorište zgrade u Ulici Belleville 57. u Parizu  zakoračio je u  slabo osvijetljeni hodnik gdje ga je zaskočio UDB-in  egzekutor kodnog imena „Mišo“ ili „Pitgora“ koji je u Bušića ispalio više hitaca i usmrtio ga samo nekoliko koraka dalje od njegovog stana.

Tragična istina o genocidu nad hrvatskim narodom tijekom i nakon II. Svjetskog rata brižno je desetljećima skrivana od očiju javnosti. Dokumenti koji govore o tome nalaze se u raznim arhivima i do prije samo kratkog vremena bili su potpuno nedostupni.  Da ti dokumenti ugledaju svijetlo dana pobrinuo se novinar i istraživač Roman Leljak, autor mnogih knjiga i nekoliko dokumentarnih filmova o strašnim komunističkim zločinima nad nesrpskim narodima, a naročito nad hrvatskim narodom.

Njegov dokumentarni film i knjiga „MIT O JASENOVCU“ podigli su na noge još živuće izvršitelje tih zločina, sljedbenike komunističke partije i ljubitelje neprežaljene  Jugoslavije. Osobito ih je pogodila činjenica da će se taj dokumentarni film gledati diljem Hrvatske, a istoimena knjiga sa oko četiristo dokumenata koji donose istinu doći u ruke hrvatskom puku. Zbog urušavanja njihove sotonske komunističke paradigme „unezverili“ su se i pokušavaju na svaki mogući način diskreditirati gospodina Romana Leljaka braneći neistinu novim neistinama. Nemojte pomisliti kako je žalosno da o tome govore i neki „povjesničari“ koji se nisu udostojali niti pogledati dokumente pohranjene u raznim arhivima i saznati istinu. Njima je ta istina dobro poznata no oni kao sljedbenici te mračne ideologije ne žele da se istina obznani. Jesu li ti povjesničari zaslužili mjesta na kojima su? Upravo oni su uhljebljeni u raznim institucijama i na fakultetima kako bi sačuvali tu neistinu. Njih se kao kako meritorne s tih pozicija poziva u „javne“ medije kako bi komentirali politička događanja, a naročito kad treba braniti tekovine totalitarnog režima.

Vrlo je zanimljivo kako i na koji način se pokušava djelovati protiv gospodina Romana Leljaka koji je jučer (16. 10. 2018.) imao predstavljanje dokumentarnog filma i knjige „MIT O JASENOVCU“ u Vukovaru. Iz objave Romana Leljaka na njegovom facebooku vidljivo je kao je na njegovo predstavljanju u Vukovaru došao  iz Beograda njegov suradnik gospodin Blažo Đurović. Gospodin Đurović se prisutnima obratio i  naveo kako je dobio e-mail od ravnatelja JAVNE USTANOVE SPOMEN-PODRUČJE JASENOVAC u kojem mailu stoji (citirano s facebooka):

Poštovani g. Đurović,

s obzirom da je trenutno u Hrvatskoj u toku turneja Vašeg suradnika Romana Leljaka s filmom i knjigom Mit o Jasenovcu, zanima me da li ste imali priliku vidjeti film te ako jeste, koje je Vaše mišljenje o njemu? Mislim da Roman Leljak nije fer prema Vama što sebi pripisuje istraživački posao u arhivima i muzejima u Beogradu, a ipak ste Vi odradili lavovski dio posla. Isto tako, imate li informaciju, da li se možda priprema premijere filma u Srbiji, s obzirom da se veliki dio dokumenata koji su prikazani u fimu čuva u arhivima i muzejima u Srbiji.

Srdačno,

Ivo Pejaković

Na kraju obraćanja Đurović je rekao  kako je pomogao gospodinu Leljaku, što će i dalje činiti, navodeći pri tome “Nisam autor ni jednog dijela filma.”  Iz izvora u Vukovaru dobio sam informaciju kako je publika dugotrajnim pljeskom nagradila gospodina Đurovića.

Samo dan nakon premijernog prikazivanja filma u Zagrebu  28. rujna 2018. reagirala je Javna ustanova Spomen područja Jasenovac tekstom na svojoj službenoj web stranici. Spomen područje Jasenovac izražava zabrinutost, kako kaže,  zbog sve češćih slučajeva umanjivanja i poricanja zločina počinjenih u logoru Jasenovac, a koji se događaju u javnom prostoru. Takve teze obično zastupaju pojedinci i grupe koji istovremeno iskazuju simpatije prema ustaškom režimu, kao što je to i u slučaju autora filma Mit o Jasenovcu.

Iz spomenutog teksta dade se naslutiti kao autor nije ni pogledao film o kojem govori. Autor teksta ne suprotstavlja niti jedan argument (dokument) koji bi pobio bilo koji dio navedenog filma već isprazno s pozicije „autoriteta“ ustanove po već ranije viđenom obrascu  napada gospodina Leljaka. Da je pogledao film vidio bi kako je njegova naracija potpuno nepristrana, a u određenom  trenutku ne negira i  počinjenje zločina u Sabirnom logoru Jasenovac.

Odmah potom u obranu „ MITA O JASENOVCU“  orkestrirano su se uključili mnogi portali: Indeks.hr, Historiografija.hr, Telegram.hr,  Slobodnaevropa.hr, Bilten.org, Hr.N1info.com,  Nacional.hr, Jadovno.com,   TIME.mk i neki drugi koristeći se ispraznim pričama bez argumentacije. Njihova retorika već je desetljećima dobro je poznata svim istinskim Hrvatima.  Urušavanjem njihovog mita potpuno su svjesni skorog gubitka svojih pozicija što ujedno otvara mogućnost njihove lustracije, toliko potrebne u Hrvatskoj.  Tada više neće postojati  mit kojim se već 70 godina hrvatskom narodu  nameće krivnja za nešto što nije počinio.

Konačno je došlo je vrijeme otkrivanja istina o totalitarnom Jugoslavenskom režimu pa tako i o „MITU O JASENOVCU“ koji će se srušit poput zidina Jerihona, no neće ga srušiti sedam trubača u sedam truba već dokumentarni film i knjiga gospodina Romana Leljaka „MIT O JASENOVCU“.

Zoran Čapalija – Čaplja/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Naši u svijetu

Hrvati u Srbiji obilježili obljetnicu rođenja bana Jelačića, vlada najavila nastavak potpore

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatska zajednica u Srbiji obilježila je svečanim programom u Novome Sadu i Petrovaradinu dan rođenja bana Josipa Jelačića, a predsjednik vojvođanske vlade Igor Mirović tom je prilikom istaknuo veliki značaj koji hrvatska manjina ima za vojvođansko društvo te je najavio veću financijsku potporu njezinim aktivnostima, prenijeli su u srijedu regionalni i hrvatski mediji u Vojvodini.

“U širokom nacionalnom, konfesionalnom i kulturnom spektru, koji nazivamo skladom vojvođanskih različitosti, hrvatska nacionalna manjina je izuzetno važna nijansa. I to nije samo politička fraza, već iskreno i trajno opredjeljenje pokrajinske vlade i izraz demokratičnosti društva u kojem živimo”, rekao je Mirović na svečanosti održanoj u utorak navečer, prenosi agencija Beta.

Dodao je da pokrajinska vlada, kroz svoje mehanizme, pruža značajnu potporu očuvanju i razvoju identiteta hrvatske manjine u cjelini.

“Pokrajinska vlada izdvaja značajna sredstva za funkcioniranje Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, kao i za kulturno stvaralaštvo i izdavaštvo na hrvatskom jeziku i s tim ćemo nastaviti i u budućnosti, u značajnije većem obujmu”, istaknuo Mirović i dodao da su povećana i godišnja izdvajanja za tjednik na hrvatskom jeziku “Hrvatska riječ”.

Podsjetio je da je na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu otvoren Lektorat za hrvatski jezik i istaknuo zadovoljstvo radovima na obnovi rodne kuće bana Josipa Jelačića u Petrovaradinu, koja će biti ustupljena Hrvatskom nacionalnom vijeću, za što je Srbija izdvojila više od pola milijuna eura.

“Položaj pripadnika hrvatske manjine u Srbiji, odnosno srpske manjine u Hrvatskoj od ključnog je značaja i zato je važno da radimo više na onom što nas spaja i da tražimo nove putove suradnje”, rekao je Mirović.

Proslava obljetnice rođenja hrvatskog bana, koju Hrvati u Srbiji slave kao jedan od svoja četiri nacionalna blagdana, počela je misom u njegovoj krsnoj župi Svetoga Jurja u Petrovaradinu.

Svečanost je nastavljena u Sportskom i poslovnom centru “Vojvodina” (Spens) u Novom Sadu, i njoj su uz čelnika vojvođanske vlade prisustvovali hrvatski veleposlanik u Srbiji Gordan Bakota, predstavnici Grada Novoga Sada i Zagreba, te predsjednik Hrvatskog nacionalnog veća u Srbiji Slaven Bačić.

Dolazak na proslavu Dana hrvatske zajednice predsjednika pokrajinske vlade pozdravio je predsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini Tomislav Žigmanov.

„Takve poruke naravno da hrabre pripadnike hrvatske zajednice, jer s najviših instanci pokrajinskih vlasti čuli smo kako će se nastaviti programi podrške našim inicijativama. Dodatno smo zadovoljni jer su njegove riječi na izravnom tragu javno iznijetih obećanja Hrvatima u Srbiji predsjednika Aleksandra Vučića“, izjavio je Žigmanov.

Pokrajinsku vladu, kao i upravu Grada Novoga Sada, od sredine 2016. vodi Srpska napredna stranka (SNS) Aleksandra Vučića, u koaliciji sa Savezom vojvođanskih Mađara i Socijalističkom partijom Srbije.

(Hina)

 

16. listopada 1990. – Povratak bana Jelačića na Trg

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari