Pratite nas

Herceg Bosna

RASPUDIĆ: Jedinstvo u podjeli ili podijeljeno jedinstven

Objavljeno

na

Aktualni prijedlog SDA o administrativnom preustroju Mostara u dvije općine uzburkao je duhove i iznio na površinu sve višegodišnje licemjerje, petljavine i prijetvornosti većine političkih aktera u i oko hercegovačke prijestolnice.

[ad id=”93788″]

Mostar je kraj rata dočekao kao podijeljen grad. Nakon 1995. u gradu su paralelno tekla dva procesa, s jedne strane bila je gruba stvarnost na terenu koja se očitovala u činjenici da je većina stanovništva de facto podijeljen grad prihvatila kao trajno stanje, pa smo imali fenomen zamjene stanova iz istočnog za zapadni dio i obratno, gdje su ljudi u formalno jedinstvenom gradu mijenjali stan u “tuđem” dijelu grada za drugi, ponekad na samo par stotina metara zračne udaljenosti, samo da bi se našli na “svojoj” strani, među njima i neki istaknuti političari koji su se javno silno zalagali za jedinstveni grad, “kakav je nekad bio”.

Piše: Nino Raspudić

nino raspudićIstovremeno je na površini išla priča o jedinstvenom gradu, golema sredstva uložena su u obnovu, projekte NGO-a, funkcioniranje zajedničke administracije. Grad je u početku bio preustrojen u šest općina, tri s hrvatskom, tri s bošnjačkom većinom, i “distrikt”, središnju zonu koja je trebala postati jezgra i model za buduće funkcioniranje zajedničkog grada. Sljedeći korak bio je administrativno jedinstven grad, ali s nakaradnim statutom. Činjenicu da su politički najslabiji faktor u BiH Hrvati su osjetili i iznimkom koja je napravljena za Mostar, jedini veći grad u kojem su ostali u većini. Ni u Sarajevu, ni u Banja Luci, ni u Travniku, ni u Bugojnu, ni u Konjicu, ni u Derventi nije se u nacionalnoj strukturi gradskih vijeća fiksiralo stanje iz 1991. već samo u Mostaru, gdje su Hrvati ostali u većini. Dakle, tko je jamio – jamio, ali u Mostaru ne može. Moralno gledano, dok je još bilo potencijala za značajniji povratak izbjeglica u prvim godinama nakon rata, to je po sebi bilo ispravno, ali u cjelini gledano, krajnje nemoralno zato što je model bio partikularan, primijenjen samo na Mostar i nije se proširio na druge gradove.

Jedna od novosti uvedenih famoznim statutom bila je i ravnopravna zastupljenost predstavnika Srba u Gradskom vijeću, ali pošto su Srbi svedeni na petinu prijeratnog broja, praktično ih biraju Hrvati i Bošnjaci. Možeš zatvoriti vrata, ali će ti isti neriješeni problemi iskakati kroz prozor. Borba oko nacionalne dominacije je nastavljena i u novom okviru. I sve to kočilo je normalno funkcioniranje grada. Lokalni izbori u Mostaru na koncu su se pretvorili u popis stanovništva kroz dvije velike liste, uz kalkulacije oko izbora svojih “Srba” i ostalih, a po mogućnosti i nastojanje da hrvatska strana uvali u Vijeće i svog Bošnjaka, a bošnjačke svog Hrvata.

Statut je na koncu proglašen neustavnim jer diskriminira građane, budući da u izborima za Gradsko vijeće glas u (većinski hrvatskoj) Izbornoj jedinici Jugozapad vrijedi pet puta manje nego glas u susjednoj (gotovo apsolutno bošnjačkoj) izbornoj jedinici. Nakon što je sud srušio statut, bošnjačka strana (SDA) se oglušila na provedbu izmjene pa prošli lokalni izbori nisu ni održani. Mostar se još jednom pokazao kao čudo od grada u kojem su i gradonačelnik i Gradsko vijeće godinama izvan mandata, a život i dalje nekako “klapa” dalje.

Jednako kao što su bošnjački političari u Mostaru u godinama iza rata lagali i glumili da su za jedinstven grad, dobivajući tako simboličke poene dobrih multi-kulti momaka kod međunarodne zajednice, a istovremeno opstruirali povratak u Istočni Mostar, danas jedan od etnički najhomogenijih gradskih područja u BiH, tako danas Bošnjaci s pravom mogu sumnjati u iznenada probuđenu ljubav prema jedinstvenom, cjelovitom Mostaru kod HDZ-a.

Hrvatskim političarima je nakon godina i godina autogolova došlo iz primarnog mjesta brige u glavu da je Hrvata u Mostaru više, da su demografski, prije svega zbog zaleđa zapadne Hercegovine, ali i ekonomski, kulturno, sportski, znanstveno jača strana. Sveučilištu u Mostaru danas gravitiraju mladi Hrvati od Posavine, središnje Bosne do juga Dalmacije. Prirodni procesi vode ka tome da će hrvatska komponenta u Mostaru biti sve jača i jača.

SDA je toga svjesna i sada izvodi stvari na čistac. Razumljive su frustracije mostarskih Bošnjaka i to da ne žele u funkciji općebošnjačke strategije igranja na građansku priču biti lokalne političke žrtve, jer su Hrvati u Mostaru u poziciji u kojoj su Bošnjaci u Federaciji.

Prijedlog SDA o preustroju Mostara je zlonamjerno interpretiran kao podjela grada, stvaranje dva geta, uz pitanja hoće li se osam tisuća Bošnjaka iz zapadnog dijela grada sada seliti u istočni i slične stupidarije.

SDA nije predložila gradnju par kilometara zida duž bulevara i Neretve, kao u Belfastu, gradu u Velikoj Britaniji odakle nam često drže lekcije, a gdje su dvije zajednice fizički odijeljene zidovima, već želi administrativni preustroj, unutar kojeg Bošnjaci neće moći biti preglasani. U praksi bi formiranje dvije općine značilo i da će se dva budžeta koja cijelo vrijeme neformalno postoje u sivoj zoni ispod stola, formalizirati, jer nema više potrebe da se glumi predstava za međunarodnu zajednicu.

Preustroj grada u dvije općine osigurao bi da Bošnjak bira sam sebi vlast u općini “Mostar Istok”, ali bi dovela do još bržeg povećanja ekonomskog, infrastrukturnog, kulturnog i inog jaza između dva dijela grada. Zapadni dio bi dodatno ekonomski prodisao kad bi skinuo s proračuna nerazvijeniji istočni.

Politički gledano, umjesto da se kao do sada nužno homogeniziraju oko dvije liste kako bi se preglasalo “protivničku” stranu, čitaj – uvalilo svoje Srbe i ostale u Vijeće, u dvije općine bi mogao zaživjeti lokalni politički pluralizam. Što bi u toj promjeni bilo s pozicijom Srba?

U jedinstvenoj mostarskoj općini su politička moneta za potkusurivanje, u dvije općine, uz zajamčena mjesta, mogli bi imali mogućnosti doista sami izabrati svoje predstavnike. Licemjerno je to što sarajevskim medijima koji se oglašavaju oko Mostara nije problem to što je i Sarajevo podijeljeno ne samo u nacionalno homogene općine, nego i u dva entiteta.

Komentirajući prijedlog SDA može se zlonamjerno govoriti o “podjeli Mostara”, ako je moguće dijeliti nešto što je već podijeljeno, ali i dobronamjerno o “administrativnom preustroju”, koji bi grad učinio funkcionalnijim bez natezanja preko i ispod stola. Hrvatska strana nema razlog da ne pristane na preustroj grada u dvije općine sa zajedničkim gradskim službama, ali fingirat će da je za “jedinstven i cjelovit grad” jer joj je Mostar, gdje je jača, glavni adut u igri oko preustroja na razini cijele Federacije.

[ad id=”93788″]

Mostar je opet žrtva šireg neriješenog stanja u državi. Ono što uvijek vrijedi istaknuti je da Mostar nije negativni “grad slučaj”, nego je pravi fenomen to koliko se ljudi u Mostaru svih ovih godina u osnovi ponašaju normalno, uzevši u obzir nenormalnu situaciju zadnjih četvrt stoljeća, što je kulminiralo činjenicom da u gradu više nema ni lokalnih izbora ni prave vlasti.

Pariz, London ili New York bi u takvim okolnostima okončali u kaosu, Mostar je, unatoč svim jadima, pogotovo onima koji se o njemu najviše “brinu”, nevjerojatno žilav grad.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Herceg Bosna

Da nije bilo HVO-a Mostar bi doživio sudbinu Sarajeva

Objavljeno

na

Objavio

bljesak.info

Lipanjske zore – Političke i vojne prilike tijekom 1992. godine” naziv je javne tribine koja se održala sinoć u Mostaru

”Želimo, na neki način, promijeniti sliku koja je stvorena o Hrvatima koji su sotonizirani bez ikakve osnove na ovim prostorima i u cijeloj BiH”, rekao je predsjednik Udruge Hrvatske zajednice Herceg Bosne Vladimir Šoljić, prije početka javne tribine “Lipanjske zore – Političke i vojne prilike tijekom 1992. godine” koja se održala u ponedjeljak u Mostaru u Hrvatskom domu “Herceg Stjepan Kosača”. ”U tom dijelu rata spriječeno je okruženje Grada Mostara. Inače da je Grad Mostar došao u okruženje jednostavno bilo bi pitanje kako bi se rat u BiH vodio. Lipanjske zore imale su dakle, bitan utjecaj na daljnji razvoj događaja”, ocijenio je Šoljić, prenosi bljesak.info

”Lipanjske zore nešto su najsvjetlije u bližoj povijesti hrvatskog naroda ovih prostora i to je nešto čime se doista ponosimo jer je oslobodilačkim operacijama Lipanjskih zora spriječena potpuna blokada Mostara”, izjavio je u ponedjeljak u Mostaru nekadašnji načelnik Općinskog stožera HVO-a Mostar Rade Bošnjak.

”Lipanjske zore obilježavamo na jedan dostojanstven način s ciljem i željom da to prenesemo i na mlađe generacije kako bi živjele istinu, a ne nešto što se danas svakodnevno iz raznoraznih razloga i putem raznih kanala nameće kao neistina”, ustvrdio je Bošnjak uoči tribine. Naglasio je kako je oslobodilačkim operacijama Lipanjskih zora spriječena potpuna blokada Grada Mostara, odnosno spriječen je scenarij koji se namijenio Mostaru, jednako kao i Sarajevu. ”Zahvaljujući pravodobnim, hrabrim i odvažnim odlukama našega hrvatskoga čelništva koje su donosili u pravo vrijeme, blokada Mostara se nije dogodila jer se Hrvatski narod organizirao na obranu i nismo dopustili takav scenarij”, kazao je Bošnjak.

Govoreći o političkim i vojnim prilikama 1992. godine Hrvoje Mandić povjesničar u ”Hrvatskom dokumentacijskom centru Domovinskog rata”, rekao je da je ondašnja socijalistička BiH suočena s agresijom JNA i paravojnih srpskih postrojbi. “Još od travnja 1992. godine RBiH je bila u ratu, međutim pravi rat je počeo u listopadu 1991. godine još kod Ravnog, praktički neki ga smještaju u dolazak rezervista u drugoj polovici rujna 1991. godine od kada je BiH u tinjajućem sukobu koji je u travnju 1992. eksplodirao u pravi oružani sukob. Međutim ni to nije dovoljno bilo središnjoj vladi Socijalističke Republike BiH u Sarajevu da proglasi ratno stanje, koje je kao što znamo proglašeno 20. lipnja 1992. godine. Do tada su u operaciji Lipanjske zore Hrvatske snage i Hrvatsko vijeće obrane (HVO), HOS i Samostalni mostarski bataljon, jedna postrojba od 240 muslimana – bošnjaka, sudjelovali u oslobađanju grada”, rekao je Mandić, dodajući kako treba istaknuti da je krizni stožer općine Mostar odnosno uža gradska vlast 29. svibnja 1992. donijela odluku da Mostar povjerava obrani HVO-a,  jer, kako kaže, središnja vlast se pokazala nekoliko puta nesposobnom. Tada je, kaže, krenula operacija Lipanjske zore. ”Ono što treba istaknuti, je da bi Mostar doživio sudbinu Sarajeva da nije bilo hrabrih branitelja HVO-a, koji su zaustavili JNA u Kruševu i Galcu, iz tih smjerova su 11. lipnja krenuli napadi, tako da se taj dan je osvojeno brdo Hum, jer tko god drži Hum držao je dolinu Neretve. S tih polaznih područja krenula su oslobađanja koja su trajala do završetka Lipanjskih zora. To je bila prva pobjeda Hrvatskog vijeća obrane protiv velikosrpskog agresora JNA u ratu”, zaključio je Mandić.

Izlagači na tribini su Vladimir Šoljić, Rade Bošnjak i Željko Raguž. Organizatori javne tribine su Hrvatski dokumentacijski centar Domovinskoga rata u BiH, Hrvatska zajednica Herceg-Bosna, Udruga dragovoljaca i veterana Domovinskoga rata HR HB Mostar. (bljesak.info)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Herceg Bosna

Stopostotni HRVI posjetili Lašvansku dolinu i odali počast stradalim Hrvatima

Objavljeno

na

Objavio

U okviru projekta koji provode – “Put istine Domovinskoga rata” – 47 članova Udruge 100-postotnih hrvatskih invalida I. skupine, predvođeno predsjednikom Udruge Đurom Glogoškim i tajnikom Markom Radošem, protekloga je vikenda posjetilo Lašvansku dolinu.

Sa svojim domaćinima, članovima udruga proisteklih iz Domovinskoga rata, gosti iz Hrvatske posjetili su travničko ratno groblje “Pravulje”, gdje su položili vijenac, zapalili svijeće i prigodno se molili za duše ukopanih u ratu poginulih i ubijenih Travničana.

Posjetili su zatim i Novi Travnik, spomen-obilježje “Osmica” u Vitezu, mjesto gdje je granata ispaljena s bošnjačkih položaja na mjestu ubila osmero viteških mališana i šestero ranila, te najveće hrvatsko stratište u Domovinskom ratu u BiH – Križančevo Selo.

U Busovači, uz spomen-obilježje poginulim braniteljima, gdje je, kao i na prethodnim mjestima, položeno cvijeće i zapaljene svijeće, gostima se obratio ratni zapovjednik Duško Grubešić.

Predsjednik Udruge Glogoški je kazao: – Obogatili smo se spoznajama o krvavoj borbi koju su naša subraća u nemogućim uvjetima i okolnostima, o njihovim stradanjima, o njihovoj herojskoj borbi za rodnu grudu, što su najvećom mogućom cijenom platili.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori