Pratite nas

Kolumne

RASPUDIĆ: Milanović ustaša? 
Ne, samo tuđmanist

Objavljeno

na

Da uvijek vrijedi razgovarati pokazao je ovotjedni sastanak predsjednika SDP-a Zorana Milanovića i predstavnika Zbora udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojba i Udruge specijalne policije. Obje strane, i braniteljska i SDP-ova, imale su interesa za razgovor. Milanoviću je, u sklopu predizborne strategije Narodne koalicije, bilo stalo pokazati da se pomaknuo prema centru i da mu je proradio senzibilitet za braniteljske probleme, branitelji su željeli ispipati teren i otvoriti mogućnost suradnje u slučaju da Milanović opet postane premijer.

Da se dogodilo nešto zanimljivo dalo se naslutiti po izjavi Josipa Klemma da po pitanju odnosa sa Srbijom i spornog zakona o univerzalnoj jurisdikciji Milanović “možda ima nabrijaniji stav”, dok su oni mislili da “ipak trebamo sjesti za stol, u cilju pronalaženja naših nestalih, ali i zbog dobrosusjedskih odnosa”.

piše: Nino Raspudić/Poskok/vecernji.hr

U spomenuti “nabrijani stav” mogla se uvjeriti i cjelokupna javnost dan kasnije kad je iscurila snimka razgovora. Iako nije uobičajeno da se ljudi koji se navodno sastaju u dobroj namjeri tajno snimaju ispod stola, čini se da su svi bili svjesni igre i da objava snimke nije škodila ni jednoj ni drugoj strani. Izaslanstvo dijela braniteljskih udruga postavljalo je Milanoviću sva goruća pitanja, a on je odgovarao kao da je, kad bi kojim slučajem bio predsjednik HDZ-a, a ne SDP-a, na izborima dobio potporu nacionalno osviještenih birača kakvu je dobivao samo Franjo Tuđman.

Najveća anomalija hrvatske političke scene leži u činjenici da je Zoran Milanović predsjednik SDP-a. Što on uopće radi u toj ekipi? Da je 1999. ušao u HDZ, vjerojatno bi se našao na čelu te stranke, u kojoj bi politički disao puno prirodnije i koja bi danas možda izgledala drukčije. Obiteljski background mu nije ništa manje “hadezeovski” od onoga Jadranke Kosor ili Andreja Plenkovića, sam za sebe je više puta izjavljivao da je liberalni konzervativac, uza sto mana koje ima sigurno nema onu mategranićevštine, tj. poniznosti pred stanovitim veleposlanstvima i briselskim dekadentima. Kad je zaoštrio sa Srbijom za vrijeme migrantske krize, nakon dogovora da se stvari izglade, nastupio je uživo u dnevniku beogradske televizije gdje se prvo predstavio kao čovjek koji je štitio prava srpske manjine u Hrvatskoj, ali već nakon nekoliko pitanja pogubio je živce i počeo im prijetiti da neće ući u EU bez hrvatskog pristanka. Nije kao Jandroković podnosio raporte američkoj ambasadi nazivajući zahtjeve tamošnjih Hrvata za trećim entitetom “glupima” i “nama neprihvatljivima”, niti je kao Bujanec ugošćavao i promovirao hrvatske kvislinge iz BiH, koju su pristali biti dio bošnjačke Platforme, već je odbio primati eksponente te vlasti bez legitimnih predstavnika Hrvata. U sučeljavanju s Plenkovićem je rekao “bio sam u Mostaru kad je gorilo i bit ću opet ako bude trebalo” potvrđujući ono čega su Hrvati u BiH svjesni, a to je da bi u slučaju oružanog sukoba u BiH Milanović poslao vojsku da štiti tamošnje Hrvate, a HDZ-ovci bi prvo nazvali američku ambasadu da im da naputak što da rade. No isto tako, teško će mu ijedan politički osviješten Hrvat iz BiH dati glas jer je na istoj listi gdje i on – Stipe Mesić. Bilo bi zanimljivo čuti što sarajevski idol Mesić kaže na Milanovićevu tezu: “Ako se odcijepi RS, što ćemo onda mi: Hoćemo li ostaviti Hrvate u BiH u državi s muslimanima, pa nećemo!”

Njegova “nabrijanost”, kako je naziva Klemm, kad su u pitanju nacionalni interesi u odnosu prema susjednim zemljama, ne ulazeći u to je li primjerena ili ne, nije viđena u vrhu hrvatske politike od smrti Franje Tuđmana.

ustaskaObjava snimke Milanovićeva razgovora s braniteljima podigla je veliku buru. Neki srpski mediji nazivaju ga ustašom, kažu da “vređa Srbe” jer je rekao za njih da su “šaka jada”. No nije po tom pitanju rekao ništa sporno, jer nije rekao apsolutno da su Srbi kao takvi šaka jada, već relativno, u vezi s njihovim pretenzijama da hoće vladati Balkanom.

Druga velika istina koju je izrekao je da je BiH “big shit”, da nije država i da tamo nema s kim razgovarati. Tko može negirati da BiH nije samoodrživa i funkcionalna država, već međunarodni protektorat sklepan u američkoj vojnoj bazi, u kojem visoki predstavnik povremeno mijenja i zakone matematike? Kakva je to država kojoj je strana komisija nametnula zastavu i himnu bez teksta, i za čiju se reprezentaciju ne navija na tri četvrtine teritorija? Ako to nije “veliko sranje” od države, ne znam što jest. Potpuno stoji i izjava “tamo nemaš s kim razgovarati”, jer je bjelodana istina da u BiH ne postoji usuglašena vanjska politika, već ih ima tri, točnije četiri ako se doda i međunarodna zajednica kao ključni faktor.

Svakom Hrvatu koji ne ide po mišljenje u Bruxelles i u najdražu ambasadu, a onda naknadno prijeti praznom puškom i izražava nezadovoljstvo Vučićevim izjavama, nesporno je da Hrvatska ima puno pravo blokirati srpske pregovore s EU dok se ne ukine sporni zakon o jurisdikciji. Bilo bi lijepo u predizbornoj kampanji čuti i od drugih aktera što bi konkretno učinili po tom pitanju.

ustaskZnakovite su reakcije na Milanovićev “nabrijani istup”. Milorad Pupovac, koji navodno silno radi na glađenju odnosa s dvije zemlje, a što uglavnom svodi na ljubakanje s Vučićem, iznenađen je i uvrijeđen. “Taman kad pomisliš da od retorike hrvatske desnice i njezinih službenih predstavnika ne može biti gore komunikacije s drugim narodima i drugim državama, potrudio se i Zoran Milanović, vođa socijaldemokrata i Narodne koalicije.”, početak je njegove jadikovke na Facebooku, u kojoj nastavlja: “Nakon što se u jeku proustaškog desničarenja pohvalio svojim djedom ustašom, sad se pred vođama šatoraša koji su ga rušili, junači izjavama poput “Jebe mi se za Dom spremni!”. Uz to je još jednom manifestirao svoju sklonost da vrijeđa i ponižava druge ljude i narode. Ovaj put za šaku glasova, druge države proglašava “šakom jada” i “velikim sranjem”. Pa čak ako je i od Zorana, previše je.”

Znajući da inače ne istupa nepromišljeno, čini se da Pupovac koristi Milanovićev “ustašluk” da bi se, u slučaju takvog ishoda, ukrcao u eventualnu koalicijsku vlast HDZ-a i Mosta.

Oglasila se iz Sarajeva i “sestrinska” stranka SDP BiH. Početak njezina priopćenja je, za one koji znaju što je Lagumdžijin SDP i kako su preglasavali i politički zatirali malobrojnije Hrvate, urnebesno zabavan: “Kao partija koja baštini principe socijaldemokratije i čvrsto vjeruje u jednakost svih u BiH, poručujemo Milanoviću da, čim prije, dođe u BiH i pokuša shvatiti njene temeljne vrijednosti različitosti i suživota.”

Kako ih oni kao lijevo krilo bošnjačke unitarističke politike razumiju, pokazali su najbolje uzurpirajući dva mandata hrvatskog člana Predsjedništva BiH izabirući Željka Komšića bošnjačkim glasovima, što je za temelje BiH bilo razornije od bilo kakve srpske separatističke finte.

U ovoj kolumni sam godinama čerečio brojne svinjarije SDP-ove Vlade, od “lex Perković” preko nametanja rodne ideologije do nepotizma i korupcije, ali istini za volju uvijek ću reći da je po pitanju odnosa prema susjedima, a napose prema Hrvatima u BiH, Milanović bio više državnik od prethodnih HDZ-ovih vlasti. Kad su za pokušaja “bošnjačkog proljeća”, pod krinkom socijalnih prosvjeda, gorjele zgrade županijskih institucija u BiH i središnjica HDZ-a u Mostaru, Milanović je otišao tamo, dok je HDZ-ovo službeno stajalište bilo da su prosvjedi u BiH socijalno motivirani. U ovogodišnjoj kratkoj vlasti HDZ je bošnjačkog lobista Ivu Banca spremao u Washington, a MVP kadrovirao kao da su SDA, a ne najveća hrvatska stranka. Ukratko, godinama su poslušno pristajali na američku politiku srpsko-bošnjačke BiH bez Hrvata kao političkog faktora. Siguran pokazatelj da je političar iz RH bio na duhovnim vježbama u najdražoj ambasadi je da je došao u Mostar i sasuo tamošnjim Hrvatima u lice da je treći entitet loše rješenje i da trebaju težiti nekoj teorijskoj jednakopravnosti svih naroda u cijeloj BiH, što u praksi znači pristati na srpsko-bošnjačku državu.

Ostavivši po strani ton kojim su Milanovićeve teze o susjednim državama izrečene u neformalnom razgovoru, one sadržajno stoje. Sada bi trebalo pitati njegove suradnike je li ih dijele. Što o pojedinim tezama misli Stazić, što Jovanović, što Bojan Glavašević? I smiju li Plenković ili Jandroković iznijeti isti sadržaj u pristojnijoj formi?

Je li Milanović tom “aferom” dobio ili izgubio? Čini se ni jedno ni drugo. Dobio bi da nije u pogrešnoj stranci, izgubio bi da biračko tijelo nije toliko podijeljeno da će unatoč svemu svatko glasovati za svoje. Koliko god Milanović otišao desno, danas ne može izgubiti glas ljevičara niti dobiti glas desničara. Isto, čini se, vrijedi i za Plenkovića. Rasplet će stoga ipak ovisiti o rezultatu i pozicioniranju Mosta.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

IMA NEŠTO VRJEDNIJE OD ZLATA, A TO STE VI, VATRENI!

Objavljeno

na

Objavio

Hvala Vam što ste nas učinili beskrajno sretnima i ponosnima. Hvala što ste nas na najbolji način podsjetili što sve možemo kad smo zajedno, kad smo jedna duša, jedno tijelo, jedno srce… i to je nešto najdracocjenije što ste nam mogli dati! Vrednije je to od svakog zlata, trofeja i titula, od svih slavoluka i pohvala!

Hrvatska danas zahvaljuje Bogu na tom daru i uz suze radosnice slavi Vaš uspon u sam vrh svjetskog nogometa.

Uz Božiju pomoć, učinili ste čudo i to ne samo na travnjaku: ujedinili ste Hrvatsku i sve naše ljude diljem svijeta i pobrali simpatije širom zemljine kugle.

Gledali smo ovih dana kako i oni koji do jučer nisu ni znali gdje se na zemljopisnoj karti nalazi Hrvatska pjevaju naše pjesme, nose naše zastave i dresove s crveno-bijelim kvadratićima i kliču Hrvatskoj. Zar i to nije dokaz Vaše veličine koja prelazi granice običnog sportskog nadmetanja? Rijetko je kad u svojoj povijesti naša zemlja izazvala toliko pozornosti i dobila toliko pohvala od vodećih državnika svijeta, uglednih javnih osoba, najznačajnijih i najvećih medijskih kuća i bila tako uvažavana i poštivana – i sve to zahvaljujući Vama i jednako dostojastvenoj publici koja Vas je pratila prostranstvima velike i ponosne Rusije, iz bitke u bitku, sve do same završnice u Moskvi.

Žrtva navijača koji su ne žaleći truda, vremena i novca po svaku cijenu željeli biti što bliže Vama također izaziva divljenje. Oni su bili ta spona između Vas i naroda kojemu ste priuštili nezaboravne trenutke.

Ovaj naraštaj će to pamtiti s ponosom.

I na žalost svih onih koji su (možda) i priželjkivali da im se pruži razlog kako bi se obrušili na hrvatske „nacionaliste“ i „desničare“, sve je prošlo u Božijem miru i redu.

Dokazali smo tko smo i što smo. I to je konačno vidio svijet.

Kad se milijuni ljudi širom svijeta tjednima okupljaju i slave sportske uspjehe svoje nacionalne vrste, a pri tomu nema ni jednog jedinog incidenta, onda je to najbolji dokaz kulture, zrelosti i civiliziranosti naroda koji voli svoje, ali isto tako poštiva tuđe.

Odnos ruskih domaćina prema nama bio je više nego korektan, čak sjajan i nije se promijenio čak ni nakon što smo ih eliminirali iz daljnjeg natjecanja. Rusi su se pokazali kao gostoljubiv i pristojan narod i zaslužuju sve pohvale.

I na kraju, kako ne spomenuti poseban značaj i dimenziju onoga što ste napravili, a tiče se buđenja tog osjećaja ponosa i optimizma u cijelom hrvatskom narodu – od Domovine do Herceg Bosne i dijaspore?

Znamo i svjesni smo svega što se kod nas u Hrvatskoj događa. Osim teškoća s kojima se srećemo, svjedoci smo, nažalost i radikalnih tendencija širenja pesimizma, pa i neke vrste destrukcije kojoj je cilj svima nama zagorčati život, oblatiti zemlju u kojoj živimo i dokazati kako smo nesposobni stvoriti sebi bolju budućnost. Sredstva se ne biraju – od grubog i primitivnog vrijeđanja svakog nacionalnog osjećaja, do ataka na naš identitet, svjetonazor, sustav vrijednosti i Katoličku crkvu. Udara se na same temelje naše opstojnosti, a sve to pod egidom „progresa“ i „napretka“, u ime „ljudskih prava“ i nekog tobožnjeg „suvremenog pogleda na svijet“.

A tko to čini?

Oni čije su metode sve samo ne demokratske.

Nismo li gotovo do jučer svjedočili opskurnim, monstruoznim i podlim napadajima na našeg ZLATNOG MOMKA Luku Modrića, kapetana reprezentacije i danas NAJBOLJEG NOGOMETAŠA NA SVIJETU (dobitnika Zlatne lopte na upravo završenom nogometnom SP)? Na društvenim mrežama kružile su fotografije kartonskih modela s njegovim likom, sa skalpelom pod bradom ili omotanim užetom oko vrata. Izravni poziv na linč, ubojstvo – poziv na zločin, zar ne? Patološki bolesnici koji to čine, uživaju, nažalost, neskrivene simpatije mnogih ljevičarskih, neoliberalnih i anarhističkih skupina, stranaka i udruga, pa i uvaženih persona iz ovog miljea koji o tomu šute kao ribe, kao da se ne događa – ali zato uredno tragaju za svakom kapom „nalik ustaškoj“ ne bi li „dokazali“ kako su Hrvati „fašisti“ i „nacisti“.

I taj momak, taj ZLATNI dečko Luka Modrić, koji je sve u životu stekao vlastitim znojem probijajući se krvavo, mukotrpno i uz golema odricanja do ovoga što danas jeste, odgovorio je svima u svom stilu: POSTAO JE NAJBOLJI u onome što radi i za promociju naše Hrvatske učinio neusporedivo više nego svi „drveni filozofi“ koji za debele novce prodaju maglu ovom narodu. I Dejan Lovren je bio na meti sa sličnim motivima, a danas je nogometna veličina kojoj se klanja svijet.

Prema izborniku Zlatku Daliću vladala je (najblaže rečeno) skepsa ili neka vrsta podozrivosti. I njegov je odgovor bio više nego rječit: uvrstio se među najbolje izbornike na svijetu i dečke za koje je rijetko tko vjerovao da mogu dalje od prolaska skupine, doveo nadomak tronu – učinio ih viceprvacima svijeta.

I još nešto: Zlatko Dalić pokazao je kako posjeduje izuzetne kvalitete kao stručnjak, ali i kao čovjek. I mnogima koji su već zaboravili što znače poštenje, čast, moral i poniznost, očitao je lekciju IZ LJUDSKOSTI.

Bog sve vidi i sve zna. I on učini da prije ili kasnije sve dođe na svoje.

Zato se nitko od njih – od našeg zlatnog izbornika do svakoga od 22 zlatna momka – ne odriče Boga.

To su hrvatski vitezovi lišeni svakog samoljublja, oholosti, egoizma i bahatosti. Oni su naš istinski ponos i od njih nacija itekako ima što naučiti.

Nadajmo se da će ljubav koja nas je ujedinila potrajati i da ćemo je njegovati. Zbog naše djece i njihove budućnosti.

A oni kojima to smeta, nek slobodno pate!

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

‘Srušili smo snove svima’

Objavljeno

na

Objavio

9gag stranica koju prati 40 milijuna ljudi piše sve pohvalno

Pobjeda hrvatskih nogometaša na SP u Rusiji, da dobro ste pročitali pobjeda jer ono što su oni napravili pobjeda je jednog malog ponosnog naroda iz najljepše države na svijetu. To srebro zlatnog sjaja, to zajedništvo i nacionalni naboj.

Bili su okidač da se jave i prospu svoju žuč oni koji predstavljaju talog društva te male ponosne države, iako oni, samo oni misle da su oni intelektualna i moralna elita te države ili možda neke druge.

Lijepo je ovih dana bilo biti ponosni pripadnik jednog veličanstvenog naroda i stih “Srušili smo snove svima” ima svoje potpuno značenje. Lijepo je bilo gledati narod kome pripadaš cijelim svojim bićem kako se veseli i diže na pijedestal pobjede svoje junake, ali bilo je lijepo čitati sve svjetske medije kako i oni slave jedan mali hrabri, ponosni narod i njihove idole kako ruše snove velikim ali i snove onoj benignoj, otrovnoj manjini u svojoj državi.

Možda zvuči pretendenciozno izjednačavati naše ruske junake s herojima Domovinskog rata ali ja osobno, a nadam se i velika većina Hrvata i svih onih kojima je stalo do svetog dresa, njih upravo tako gledam.

Gledam Luku, Dejana, Mandžu i sve druge kao ljude kojima je netko ukrao jedan dio njihovog života, ukrao im djetinjstvo i kako ih je život natjerao da sazrijevaju i bore se za svoju državu jer znaju da su i njihove sudbine utkane u nastajanje države za koju se toliko bore. Ne ovo nije patetika, ovo je surova istina. Svi oni su osobe koje su uspjele u životu, ostvarili su zavidne karijere, zaradili ogromne novce, krvavo su se borili i nitko im nije ništa nije poklonio. Sve to ostvarili su tamo gdje se rad i sve pozitivne vrijednosti mjere i vrjednuju na pravedniji način. Tamo gdje ne postoje povlaštene kaste koji mrze sve one koji za svoj rad moraju krvavo raditi odričući se svega onoga za čega se oni koji ih kritiziraju i omalovažavaju, izmišljaju pravno nebulozne optužnice i “virtualno” im odsijecaju glavu.

Nakon ovih prekrasnih, ponosnih mjesec dana, mjesec dana koji su ujedini domovinsku i iseljenu Hrvatsku, svima je jasno da se neke stvari u Hrvatskoj moraju promijeniti ako želimo dalje u bolje sutra. Za sreću tako malo treba, ali sreću treba i zaslužiti. Našu sreću treba nastaviti, ali nastaviti tako da se iz javnog, političkog, gospodarskog, pravosudnog, obrazovnog sistema, eliminiraju oni koji su kočničari hrvatskoj sreći i životu njenih građana. Hrvatsko društvo treba hitnu deratizaciji.

Hrvatskoj ne trebaju moralne i intelektualne veličine poput novinara koji se na račun novinarske akreditacije hrane za 15 kuna u saborskom restoranu, a svaki dan pljuju po onima koji su im to omogućili. Netrebaju im političke vertikale kojima je najveći uspjeh pokušaj da za svoju slavu na perfidan način “prodaju” komad svetog tla i koji smatraju da je držanje skala lopovu humano djelo, a najveći doseg im je znanje pravljenja krumpir salate.

Ne trebaju im političari koji se diče moralom, a imaju iza sebe pravomoćne presude za kriminal, kojim su se eto bavili kao nedozreli adolescenti u dobi od 28 godina. Ne trebaju nam oni koje država radi tri ruke u Saboru obilato nagrađuju da blate ono što je krvlju stečeno. Hrvatskoj treba lider, lider poput Zlatka Dalića.

Nazvao me noćas moj prijatelj iz Los Angelesa, profesor komunikologije sa UCLA i rekao:

Čestitam prijatelju, čestitam na nogometnoj reprezentaciji, na tvom ponosnom narodu i na tvojoj predsjednici. Tvoj narod i tvoja država ste globalni brend i nemojte dozvoliti da to prestanete biti. Rado bih se mijenjao za predsjednika države iako znaš da sam zakleti republikanac ali tvoja predsjednica postala je lider, lider svih onih koji u političare gledaju kao zlo. Ona je svojom neposrednošću, srčanošću i ljubavlju prema svojoj državi iskazanu kroz podršku reprezentaciji postala obrazac pozitivnog ponašanja lidera.

Ante Rašić/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori