Pratite nas

RASPUDIĆ: Modni mačak je moralna vertikala za Antu Tomića

Objavljeno

na

Nino Raspudić, profesor na katedri za talijansku književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, kolumnist Večernjeg lista i poznati komentator aktualnih društvenih i političkih pitanja, na čijoj se tribini ‘Hrvatsko društvo – jučer, danas, sutra’ u Dubrovniku tražilo mjesto više, za dubrovački  Portaloko dao je interview  o važnim stvarima koje se događaju u Hrvatskoj, je li EU ispunila očekivanja, kako se vlast ponaša prema braniteljima, zašto Jutarnji list smatra Vladinim biltenom, te što misli o valu referenduma u Hrvatskoj. Prenosimo…

Kako komentirate iznimno zanimanje Dubrovčana za vašu tribinu?

Bio sam šokiran koliko je ljudi došlo, ali ne mislim da sam ja razlog tome nego su očito ljudi osjetili da se nešto događa, da se događaju neke važne stvari koje će odrediti narednih 10, 20 godina odnosa u ovom društvu. Iz toga možemo detektirati veliku potrebu ljudi u Dubrovniku da raspravljaju o ovome što nam se danas događa. Dakle, zaključak toliko odaziva nije – ‘Raspudić je velika zvijezda’ nego da ljudi osjećaju potrebu čuti i sami raspravljati o situaciji u društvu kakva je danas.

Kazali ste ‘… očito se važne stvari događaju, da nešto ključa, da imamo potrebu porazgovarati o nekim stvarima….’. Možete li kazati na koje stvari ste mislili, što se epohalno događa?

Ove godine su se dogodili neki prijelomni događaji u Hrvatskoj i na tome sam se najviše zadržao na predavanju. Dakle, 1. srpnja je Hrvatska ušla u Europsku uniju i završio je taj dugački kandidacijski put, jedan mit, završila je jedna situacija političkog izvanrednog stanja jer smo mi cijelo to vrijeme živjeli u psihozi Europske unije. Vjerovalo se da se treba ‘samo malo stisnuti’, pa kad se uđe u EU da će kao biti bolje. Dana 2. srpnja ujutro smo se probudili u EU s potpuno istim problemima koje smo imali i prije. Postali smo svjesni da nam nitko drugi neće riješiti te probleme nego ćemo morati mi sami. To je neki susret sa realnošću. Druga stvar je ‘Lex Perković’, ono što se dogodilo neposredno pred ulazak u EU.

Dana 28. lipnja vladajući su donijeli taj sramotan zakon čiji je jedini smisao bio zaštita osobe koju njemački sud sumnjiči za ubojstvo njemačkog državljanina na teritoriju Njemačke. To što se dogodilo, taj LEx Perković, je razotkrio tko doista vlada ovom zemljom i koliko su te strukture jake da su vladu gurnule u jednu bitku koja je unaprijed osuđena na neuspjeh. Treća važna stvar se dogodila 1. prosinca, referendum potaknut inicijativom ‘U ime obitelji’, gdje se pokazalo da dvije trećine birača misli potpuno drugačije od vladajućih, jer su drugu stranu zastupali predsjednik, premijer, svi ministri su snimali propagandne spotove, svi doslovno veliki mediji u zemlji. Pokazao se jedan veliki jaz većine stanovništva, s jedne strane, i političko ekonomske medijske elite s druge strane. Eto, u nekoliko mjeseci su se dogodili veliki društveni dubinski lomovi i tu detektiram osjećaj ljudi da se mijenaju pravila igre.

Bi li do ovog vala referenduma došlo da je ekonomska situacija u državi bolja?

Mislim da bi. Recimo, često čujemo komentare kao – što se u Vukovaru zamaraju oko nacionalnih pitanja umjesto da se brinu za radna mjesta. Vjerojatno misle da, kad bi se u Vukovaru popravila ekonomska situacija, nestali bi ovi drugi problemi. To jednostavno nije tako, jer čovjek nije samo ekonomsko biće nego puno složenije biće. Najbolje to prikazuje primjer Belfasta. Irska je jedna od najrazvijenijih zemalja Europe, Belfast ima bruto društveni proizvod 15 puta veći od Vukovara, a tamošnje stanje između dvije zajednice je puno gore nego u Vukovaru! Naravno da je ekonomska situacija važna i da može donekle ublažiti negativitet, ali ne može ekonomija rješavati neke druge dimenzije poput pitanja identiteta.

Jeli EU ispunila očekivanja Hrvata, jeli to ona socijalna Europa ili je to klub bogatih, rezerviran samo za te bogate?

Nije ona imala što ispunjavati, jer stanovništvo nije znalo što je EU, samo se stvarao mit. Žalosno je da za vrijeme cijelog tog pristupnog puta nije bilo kvalitetne javne rasprave o ulasku u EU.  Na javnoj televiziji smo imali tek dva-tri puta emisije gdje bi stručnjaci, i sa strane za i sa strane protiv, raspravljali o bitnim segmentima ulaska u EU, pa bi onda birač sam mogao zaključiti je li za ili protiv. U narodu se stvarao mit da će se ulaskom u EU svi problemi riješiti. Naravno da nije tako, jer u međuvremenu se EU drastično promijenila i to nije više onaj bogati sretniji put u koji se treba pod svaku cijenu ugurati. Ona je još manje privlačna nego što je bila prije 10 godina. Osim toga, pokazalo se da unutar članica nema solidarnosti. Jer, zašto bi Njemačka bila solidarna prema Španjolskoj i Francuskoj?

Kako tumačite odnos hrvatskih vlasti prema braniteljima, jesu li šikanirani, je li ih društvo pretvorilo u građane drugog reda?

Malo grubo zvuči ‘građani drugoga reda’, ali očito je da su zanemareni, da se rat i sve ostalo želi zaboraviti, da nas to više kao ne zanima. Ali to je tako još od devedesetih – daju se ljudima neke mirovine, beneficije i to je to,, a ljudi puno više vape za nekim opetovanim simboličkim priznanjem, da se ta njihova žrtva cijeni. Treba se fokusirati na to da se sjećanje obnavlja, da se toj njihovoj žrtvi daje smisao. U tom segmentu vidim dozu neosjetljivosti prema braniteljima, prema njihovoj žrtvi.

Je li se demokratska Hrvatska otrgnula iz ralja komunizma, vlada li Hrvatskom i dalje jugo-komunistički mentaltet?

Ako vam je na čelu javne televizije osoba koja je bila šef socijalističke omladine i primala štafetu nakon Titove smrti, onda mislim da se do kraja nije rasčistilo to naslijeđe Jugoslavije. Ako se najljepši trg u Zagrebu i dan danas naziva po Josipu Brozu, koji je na desetom mjestu liste svjetskih zločinaca, tu je jasno da se na simboličkoj razini neke stvari trebaju rasčistiti. E sad, je li za lustraciju kasno, nisam siguran. Nakon onog slučaja o ‘Lex Perković’ treba razmisliti o lustraciji.

Očigledno je kako EPH smatrate izvorom mnogih negativnosti, s čim se vjerojatno slaže i većina hrvatskih građana. Možete li o tome nešto kazati?

Apsolutno. Jutarnji list u posljednje vrijeme nazivan Vladin biltenom. Jutarnji svako malo objavljuje pamflete protiv hrvatskih radnika, protiv profesora, protiv liječnika, socijalnih prava… A s druge strane promiču ekstremno lijeve vrijednosti. U redu, to je njihovo pravo, ali nije njihovo pravo izaći iz profesionalnih okvira. Također, ne uspijevaju se odlijepiti od tog mita Jugoslavije, žele mlade uvjeriti da su osamdesete bile neke lude ‘super cool’ godine, Johny Stulić, rock’n’roll, industrija je cvjetala… A bilo je sasvim drukčije. I tu vidim jedan ekonomerat neprofesionalnosti, brutalne političke propagande i uvezanosti s prljavim kapitalom. Evo, uzmite slučaj Kamensko, kojeg su novinari EPH uredno prešutjeli. Tako da, prije svega Jutarnji list, vidim kao velikog trovača medijskog prostora. Naravno, to je privatna firma i onaj tko će te novine kupovati neka ih kupuje i dalje. Ali, zašto država ne naplati dug toj korporaciji? Sad smo vidjeli kako im produžuju rok predstečajne nagodbe, dok u isto vrijeme druge dužnike cijede do zadnje kapi krvi.

Jeli bilo teško surađivati s Modnim Mačkom?

Ne, bilo je zabavno. Ja sam se tim fenomenima postmoderne revijalnosti medija i kiča bavio i teorijski, i uvijek su me zanimale, kao što me zanima područje visoke kulture i umjetnosti, filozofija i književnost. Zamoljen sam da mu pomognem napisati biografiju i pristao sam. Njegova priča je slična priči Ivice Kičmanovića – došao je iz provincije u Zagreb, odrekao se svega da bi se bavio onim što najviše voli, a to je moda i modne krpice.

Rekao sam da je Modni mačak gospodin čovjek za kolumniste Jutarnjeg lista, zato što živi od svog rada, ne troši javni novac, ne širi mržnju prema bilo kome, nikome ništa ne pripovijeda. Nevjerojatna mi je bila količina mržnje prema tom mladiću. Što je on kome skrivio i zašto je toliko omražen? Zašto nisu omraženi ovi kojima se opraštaju toliki porezni dugovi? Tako sam vrlo rado prihvatio taj poziv i bilo mi je zanimljivo surađivati s nekim tko ima sasvim drugačiji sustav vrijednosti od mog. Njemu je moda na prvom mjestu, meni na 67. mjestu životnih prioriteta. Pomogao sam mu oko njegove knjige i to je to. Ali, zanimljivo je kako ovi dojučerašnji veliki kritičari akademske visoke kulture misle da mi je to bruka što sam par puta sjeo s Modnim mačkom. Ali vjerojatno je to nekakva prikrivena homofobija. Ja se osobno ponosim tim što sam Modnom mačku pomogao napisati knjigu.

Što mislite o Nezavisnim intelektualcima, na čijoj ste se tapeti i sami našli?

Sjajno! Oduševljen sam! Ja uvijek kažem da je humor jako ozbiljna stvar i ne može se raditi onako ‘ofrlje’. Ono što me oduševljava je koliko su uložili truda i koliko je to dobro osmišljeno u svakom detalju kao cjelina priče. Upoznao sam ta dva mladića, oba su iz Hercegovine, jedan studira građevinu, drugi ekonomiju. Izrazio sam im poštovanje i divljenje i obradovalo me što još uvijek ima te vrste humora.

http://www.portaloko.hr

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Stjepan Šterc: Problem iseljavanja Hrvata iz Hrvatske i iz BiH postaje pitanje nacionalne sigurnosti

Objavljeno

na

Objavio

Problem raseljavanja stanovništva iz Hrvatske i iz Bosne i Hercegovine poprimio je dramatične razmjere i postao pitanjem nacionalne sigurnosti, upozorio je u utorak hrvatski demograf Stjepan Šterc istaknuvši kako je posebice ugrožen opstanak Hrvata koji žive u BiH jer bi se njihov broj u toj zemlji u idućih deset godina mogao smanjiti čak za trećinu.

Šterc, profesor na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (PMF), kazao je u intervjuu za bosanskohercegovački portal Slobodna Bosna kako demografska politika postaje ključno pitanje budućnosti i razvitka obje države.

“Način upravljanja u ovim prostorima i državama je i najveći krivac pojave suvremenog egzodusa, potpuno zanemarujući u provođenju izvršne vlasti funkcionalnost demografskog i gospodarskog razvitka. Mogli bi takav način upravljanja nazvati političkom okupacijom u kojoj nema praktički ničeg ozbiljnijeg vezanog za struku, logiku, znanost te projiciranje i modeliranje budućnosti”, kazao je Šterc dodajući kako je jasno da političari svojim odlukama i postupcima izravno utječu na odlazak ljudi.

Iako je Štercov plan izlaska iz demografske krize, koji je nastao kao dio izbornog programa predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, usvojen u hrvatskim tijelima vlasti, on drži kako to ipak nije učinjeno sukladno njegovim programskim načelima i koncepcijama.

Demografska problematika, kazao je Šterc, nije shvaćena kao strateško razvojno pitanje pa su posljedice nastavak svih negativnih trendova i pokazatelja do razine na kojoj se već ugrožavaju osnovni sustavi u zemlji.

“Razlog? Politička sebičnost, interesna povezivanja, financijsko-gospodarski pristup bez vrednovanja ljudskog potencijala i još puno toga. Moj je prijedlog bio vladin ured na čijem bi čelu bio podpredsjednik vlade kako bi izravno mogao politički usmjeravati stratešku revitalizacijsku politiku, jasna procjena što je u proračunu manje bitno od demografskog opstanka, apsolutna zaštita žena u trudnoći i na porodiljskom (radno pravo, ekonomska i financijska sigurnost i sl.), povezivanje s iseljeništvom. Sadašnji su postupci samo dio socijalne politike i ništa više”, konstatirao je Šterc.

Demografska kretanja osobito pogubna po Hrvate u BiH

Komentirajući demografske probleme u BiH Šterc je upozorio kako ta zemlja iz godine u godinu bilježi sve veći pad prirodnog prirasta staovništva. Razlika između broja rođenih i umrlih u 2015. godini tako je bila oko pet i pol tisuća, a u 2016. godini ta brojka je već između devet i deset tisuća.

Procjena je kako bi prirodni gubitak hrvatske populacije u BiH u narednih deset godina mogao iznositi oko 40 tisuća osoba.

Uz prirodni pad od oko dvije i pol tisuće stanovnika hrvatske nacionalnosti, na godišnjoj razini treba uračunati oko deset tisuća onih koji će svake godine trajno napustiti tu zemlju.

To bi značilo kako bi broj Hrvata u BiH, kojih je prema posljednjem popisu stanovništva iz 2013. bilo 544 tisuće, odnosno 15,4 posto ukupnog stanovništva te zemlje, za deset godina mogao biti smanjen za 125 tisuća.

To je dramatičnih 31.3 posto sadašnje populacije, analize su na koje ukazuje Šterc.

Sve to izravno će ugroziti sustav radne snage, mirovinski, zdravstveni te obrazovni sustav.

“Problem zaista postaje pitanje nacionalne ili državne sigurnosti, odnosno jednostavnije rečeno opstanka. Tko to na vrijeme shvati sva će svoja politička djelovanja usmjeriti nacionalnim interesima i očuvanju najvećeg potencijala u svim društvima i prostorima.”, zaključio je Šterc. (Hina)

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Pero Kovačević: Presuda Ratku Mladiću

Objavljeno

na

Objavio

U srijedu presuda Ratku Mladiću

Ratko MladićRaspravno vijeće Međunarodnog kaznenog suda u Den Haagu će u srijedu (22. studenoga 2017.) izreći prvostupanjsku presudu Ratku Mladiću.

Podsjetimo se, Ratko Mladić je bio zapovjednik Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS) od 12. svibnja 1992. do najmanje 8. studenoga 1996. godine.

Tužiteljstvo u optužnici Ratka Mladića tereti u dvije točke za genocid; u pet točaka za zločine protiv čovječnosti; u četiri točke za kršenja zakona i običaja ratovanja.

Haaška optužnica protiv Mladića ne obuhvaća zločin u Škabrnji.
Zločini koji se navode u optužnici Mladiću uključuju, između ostalih:

• Ubijanje bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata, uključujući vodeće pripadnike tih grupa; npr. ubojstvo 144 osobe u Biljanima (općina Ključ), ubojstvo više od 200 zatočenika u KP domu Foča, ubojstvo oko 150 ljudi u logoru Keraterm, pored Prijedora, i ubojstvo najviše 140 zatvorenika u logoru Sušica, pored Vlasenice.

• Zatočenje tisuća bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata u zatočeničkim objektima u životnim uvjetima smišljenim tako da dovedu do njihovog fizičkog uništenja. Navedeni objekti uključuju logor Manjača (pored Banja Luke), logore Omarska, Keraterm i Trnopolje (pored Prijedora), KP dom u Foči i logor Batković, pored Bijeljine.

• Ubijanje više od 7,000 muškaraca i dječaka bosanskih Muslimana iz Srebrenice putem organiziranih i situacijskih pogubljenja, uključujući ubojstvo više od 1000 muškaraca u jednom velikom skladištu u selu Kravice i pogubljenje još 1000 muškaraca bosanskih Muslimana pored škole u Orahovcu.

• Bezobzirno razaranje privatne imovine i javnih dobara, uključujući spomenike kulture i sakralne objekte, kao što su brojne džamije širom zemlje.

• Djela ubojstava koja su bila dio cilja širenja terora među civilnim stanovništvom Sarajeva provođenjem kampanje snajperskog djelovanja i granatiranja, u periodu od 12. maja 1992. do novembra 1995. godine, uključuju granatiranje tržnice “Markale” 5. veljače 1994., kada je poginulo 66, a ranjeno više od 140 ljudi.

Tužiteljstvo je u završnoj riječi suđenja zatražilo da Ratko Mladić bude osuđen na doživotnu kaznu zatvora.

Pero Kovačević / HKV

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari