Pratite nas

BiH

RASPUDIĆ: Četiri ključne RH kenjaže po pitanju Bosne i Hercegovine

Objavljeno

na

Nino Raspudić

Unutar bogate palete raznovrsnih naklapanja u hrvatskom političkom diskursu posebno mjesto pripada dominantnom, politički (čitaj washingtonsko-bruxelleski) korektnom govoru o stanju u Bosni i Hercegovini. Slušanje naših dužnosnika, pogotovo onih iz Ministarstva vanjskih poslova, kako glagolje o stanju u susjednoj državi, automatski mi priziva u svijest slavni esej princetonskog profesora etike H. G. Frankfurta „On Bullshit“, koji je kod nas objavljen kao zasebna knjižica pod naslovom „Kenjaža“.

Frankfurt u tom eseju analizira fenomen ispraznog govora koji je onkraj istine i laži, a za čije proizvođače i na hrvatskom najčešće vulgarno kažemo da „seru“. Nije slučajno što se u brojnim jezicima čin bezveznog verbalnog naklapanja, dakle proizvodnje riječi bez ikakvog informativnog, misaonog ili bilo kakvog drugog vrijednog sadržaja, metaforički poistovjećuje s izbacivanjem izmeta.

Zašto uopće dolazi do takvog trošenja riječi? Frankfurt objašnjava kako je „kenjanje neizbježno kad god okolnosti traže od nekoga da govori, a da ne zna o čemu govori. Tako se proizvodnja kenjanja potiče kad god obveze ili prilike da čovjek govori o nekoj temi prelaze njegovo znanje o činjenicama koje su na tu temu relevantne.“

Političar iz Republike Hrvatske, dakle, “kenja“ kada govori o BiH ili zato što ne zna o čemu govori, a što je vrlo često slučaj, ili, što je još gore, zna kakvo je tamošnje stvarno stanje stvari, a mora se praviti blesav kako ne bi odstupio od onoga što najdraža ambasada ili bruxelleska centrala od njega očekuje.

Verbalna kenjaža na tu temu javlja se uglavnom kad se novinarima treba odgovoriti na pitanja o stanju u BiH, neravnopravnosti Hrvata u njoj i što Hrvatska kani učiniti po tom pitanju.

Govornik se tada akrobatski trudi s jedne strane ostati unutar, više kmetovski samoprihvaćene nego nametnute “korektnosti“, a istodobno ostaviti dojam nekakve brige za vlastite sunarodnjake u nevolji.

Prva, najčešća razina hrvatske kenjaže o BiH je priča o euroatlantskim integracijama koje će sve riješiti.

Za nedavnog posjeta Sveučilištu u Mostaru bivši predsjednik Sabora Željko Reiner odgovarajući na pitanje tamošnjih studenata izjavio je kako je uspostava trećeg entiteta u BiH “škakljivo pitanje” pa je na to škakljivo pitanje dao prikladno smiješan odgovor ističući: “Pitanje entiteta, nacionalnih jedinica, zatvorenosti u krugove, nacionalne ili religijske, postat će bespredmetno onoga trenutka kada se zadovolje zahtjevi za ulazak u Europsku uniju i kada se ostvari kvalitetan standard svih stanovnika u Bosni i Hercegovini”.

Ovaj “odgovor“ podrazumijeva dvije stvari. Prvo, da će BiH jednog dana ući u EU, drugo da će taj ulazak u EU i s njim navodno povezano podizanje životnog standarda automatski riješiti međunacionalni konflikt.

Jesu li te teze samorazumljive? Naravno da nisu.

Kao prvo, upitno je jesu li svi bitni akteri u BiH doista za “euroatlantski put“. Neki su primarno na Alahovu putu, neki gledaju kamo će Srbija pa će i oni tamo, a nekima je europska priča zadnja slamka spasa od koje se nadaju i rješenju problema svoje nejednakopravnosti.

Drugo, sve i kad bi se nekim čudom preko noći svi u BiH složili da ulazak u EU “nema alternativu“, upitno je mogu li se kriteriji EU za prijem spustiti toliko nisko da i takvi minimalni ne budu nepremostiva prepreka za nefunkcionalnu BiH. Na kraju, sve i kad bi se kriteriji mogli u toj mjeri sniziti i kad bi svi akteri u BiH jednodušno izgarali za “europski put“, bi li ulazak u EU riješio iti jedno goruće pitanje u BiH?

Rješava li se pitanje tempirane bombe time što je se iz predsoblja unese u dnevni boravak?

Reinerova izjava besmislena je jer su unutar EU nacionalna i identitetska pitanja itekako važna. Belfast, za naše prilike bogati grad, desetljećima je u EU pa kilometri zidova i dalje fizički razdvajaju dvije zajednice, a svako malo lete i molotovljevi kokteli. O Kataloniji i Baskiji da i ne govorim.

Dakle, sve i kad bi se nekim čudom u budućnosti i dogodio, ulazak BiH u EU sam po sebi ne bi riješio ništa, kao što ni ekonomski razvoj ne može riješiti eminentno političke probleme. Priča o rješenju krize u BiH čarobnim europskim štapićem je, dakle, obična kenjaža.

Drugi proser je da “bez jednakopravnih Hrvata nema BiH“.

Tu besmislicu je najbolje u sramotnom intervjuu sarajevskom “Oslobođenju” 2010. izrazio tadašnji veleposlanik RH u Sarajevu Tonči Staničić.

U trenutku kad su Hrvati u BiH politički bili na podu, kad je drugi put bošnjačkim glasovima uzurpirana pozicija hrvatskog člana Predsjedništva, veleposlanik iz nacionalne države hrvatskog naroda, koja je sukreator i garant Daytonskog sporazuma, hvalio se kako je on prvi strani veleposlanik koji je čestitao Komšiću.

I dodao protuustavnu izjavu: “Kada me pitaju što je prioritet hrvatske države ovdje, često volim ponavljati da prioritet broj jedan, možda će to čudno izgledati, nije položaj hrvatskog naroda. To jest prioritet, ali nije broj jedan. Naš prioritet je Bosna i Hercegovina – stabilna i funkcionalna. Jer, ako je taj prvi prioritet riješen, onda je riješen i položaj hrvatskog naroda.“

Staničić, osim jezične besmislice o prvom i drugom prioritetu, čini i težu pogrešku u zaključivanju, jer se stabilna i funkcionalna BiH itekako može postići i neovisno, štoviše nasuprot interesu hrvatskog naroda, npr. njegovim političkim neutraliziranjem, što je upravo na djelu, čime se jednadžba sa tri nepoznanice pojednostavljuje na dvije, bošnjačku i srpsku.

BiH, dakle, itekako može bez Hrvata. Taj državni okvir sklepan u američkoj vojnoj bazi nije nikakav čarobni “tronožac“, već od nametnutih izmjena daytonskog okvira polako, ali sigurno, teži prema dvoentitetskoj državi, srpskoj u RS-u i bošnjačko-muslimanskoj u Federaciji.

Treća vrsta kenjaže je pravaško-drinska. Hrvati bi se u toj priči trebali više brinuti za istočnu bošnjačku granicu nego za položaj Hrvata u BiH, koji će ionako uvijek biti spremni vjerni graničari pa i ne moraju imati neka posebna politička prava. Dok ti i takvi sanjaju o Drini, Hrvati se jedva održavaju i do Neretve. Po dodrinašima bi Hrvati trebali pristati na sadašnju situaciju dvoentitetske obespravljenosti jer bi inače došlo do raspada BiH, a to bi, avaj, značilo Srbiju na stotinjak kilometara od Zagreba. Pa što, zar nije i Hrvatska kod Iloka ili Lipovca na sličnoj udaljenosti od Beograda? Više od dvadeset godina nakon što je Hrvatska u Daytonu potpisala de facto srpsku državu na toj udaljenosti, taj magloviti strah se danas koristi za opravdanje statusa quo koji dugoročno dovodi do potpunog političkog eliminiranja Hrvata u BiH. Argument je isprazan i stoga jer je i u ovakvoj BiH cijelo vrijeme na famoznoj zračnoj udaljenosti i nekontrolirana srpska puška i vehabijsko selo s ISIL-ovom zastavom.

I na kraju, četvrti, čest element kenjaže o BiH je kako se tri naroda sama trebaju dogovoriti o preustroju BiH. Teza je apsurdna, jer je sami nisu ni stvarali ni ovakvu željeli, već je to učinila međunarodna zajednica, čitaj Amerika, uz asistenciju i jamstvo Hrvatske i Srbije, pa je sami danas ne mogu ni preustrojiti, već samo razvaliti.

Stoga je tragikomično kad čelnici RH danas, kad smo suočeni s puzajućim srpskim separatizmom, islamizacijom bošnjačkih prostora u BiH i rezultatima popisa koji su pokazali da su Hrvati vitalno opstali samo na prostoru koji su sami vojno obranili, na pitanje o trećem entitetu kažu kako će Hrvatska podržati svako rješenje koje tri naroda sama dogovore u BiH.

Pa zašto bi bošnjačka unitaristička politika pristala vratiti Hrvatima politička prava koja su im oduzeta od međunarodne zajednice nametnutim izmjenama daytonskog okvira? To je kao da vidiš da ti nasilnik tuče manjeg brata i kažeš – dogovorite se između sebe, ja pristajem na sve što vi demokratski dogovorite. Kao što je iluzorno očekivati da će Srbija sama uvidjeti da treba ukinuti zakon o univerzalnoj jurisdikciji, već je se na to može samo prisiliti, tako i dva aktera u BiH, srpski i bošnjački, kojima postojeći procesi odgovaraju neće sami pokazati nikakvu volju za promjenu postojećeg okvira ili barem za povratak na ono što je dogovoreno u Daytonu, dakle na stanje prije nametnutih promjena.

Opisani dominantni isprazni govor o BiH će se, nažalost, i dalje nastaviti, ali ga barem treba istjerati načistac. Pa kad ubuduće kao odgovor na pitanje o tome što Hrvatska misli činiti po pitanju nejednakopravnosti Hrvata u BiH čujete kako se “Hrvatska sa svojim vanjskopolitičkim partnerima snažno zalaže za stabilnost BiH, njen euroatlanski put i jednakopravnost svih naroda na teritoriju cijele BiH“, ili kako “bez Hrvata nema BiH“, ili da “ne želimo Srbiju na sto kilometara od Zagreba“, a pogotovu kako se tri naroda sama trebaju dogovoriti o preustroju pa tako i o rješenju nejednakopravnosti najmalobrojnijih Hrvata, dobro naćulite uši.

Možda, ako imate dovoljno jaku imaginaciju, u pozadini čujete i zvuk puštanja vode…

Nino Raspudić l vecernji.hr

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

BiH

POTPIŠITE peticiju protiv progona Hrvata u BiH!

Objavljeno

na

Objavio

PETICIJA HRVATA U BIH PROTIV PROGONA I DISKRIMINACIJE

kojom zahtijevamo:

Pravedno suđenje za kaznena djela ratnoga zločina svim optuženima po istom zakonu (i istim pravnim kvalifikacijama), tj. zakonu koji je vrijedio u trenutku počinjenja djela

  1.     .

Reviziju sudskih presuda hrvatskim braniteljima s političkim kvalifikacijama (u skladu s točkom 1)

  1.     .

Procesuiranje svih ratnih zločina počinjenih nad Hrvatima u BiH.

Donošenje izbornoga zakona koji će jamčiti izbor legitimnih predstavnika naroda (i formiranje vlasti iz naroda za narod).

Napomena: Na području Bosne i Hercegovine je organizirano potpisivanje peticije na papiru, stoga molimo sve koji su u mogućnosti da peticiju potpišu kod naših povjerenika na terenu, a svi ostali, diljem svijeta, koji niste u mogućnosti svoj potpis staviti na papir učinite to potpisom na ovoj on-line peticiji. Hvala na potpori.

 

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Anto Jeleč: Suradnja OSBiH sa oružanim snagama susjednih zemalja uspješna

Objavljeno

na

Objavio

Načelnik Zajedničkog stožera Oružanih snaga BiH (ZS OSBiH) general pukovnik Anto Jeleč izjavio je za Fenu da uspješna regionalna vojna suradnja i dobrosusjedski odnosi između balkanskih zemalja predstavljaju važan čimbenik izgradnje razumijevanja, povjerenja, stabilnosti i sigurnosti, kako u regiji, tako i na cijelom području jugoistočne Europe.

”Može se reći da je regionalna suradnja Oružanih snaga BiH sa oružanim snagama susjednih zemalja dosta uspješna, ali se i dalje neprekidno unapređuje i razvija. Mi, posebice vojnici gajimo prijateljske i dobrosusjedske odnose”, rekao je Jeleč u intervjuu za Fenu.

Naveo je da se suradnja OSBiH sa susjednim zemljama realizira u oblasti školovanja i obuke, međusobne potpore zajedničkog partcipiranja u mirovnim misijama, zajedničkoj edukaciji, vježbama različitih razina, kao i na zajedničkom sagledavanju i procjenjivanju asimetričnih i drugih sigurnosnih prijetnji i rizika u regionu.

General Jeleč je, govoreći o rezultatima OSBiH u godini koja je na izmaku, rekao da su OSBiH tijekom 2017. godine, u odnosu na prethodne godine, ostvarile zapažene rezultate.

”Da bi osigurali funkcioniranje OS, kroz racionalno planiranje izražavali smo prioritete i uspješno realizirali pred nas postavljene zadaće. Sigurnosni izazovi na unutarnjem i međunarodnom planu zahtijevali su efikasne odgovore OSBiH. Skup takvih odgovora u realiziranju Zakonom definiranih zadaća OSBiH predstavlja istinska dostignuća.

Napomeniti ću samo one najvažnije oblasti i to: na planu pružanja pomoći civilnim strukturama vlasti i stanovništvu a posebito za vrijeme prirodnih i drugih nesreća i katastrofa, ispunjavanju međunarodnih obveza, sudjelovanjem u međunarodnim operacijama potpore miru, jačanju regionalnih obrambenih inicijativa, realiziranju operacija humanitarnog deminiranja, rješavanju viškova naoružanja, streljiva i misko-eksplozivnih sredstava, kontinuiranom procesu obučavanja i osposobljavanja pojedinaca, zapovjedništava i postrojbi na svim razinama zapovjedanja i nadzora kao i uspješnom usvajanju i implemetaciji NATO normi i standarda, važnog procesa na našem putu ka ispunjenju strateškog cilja države BiH i njenih OS a to je kao što znate punopravno članstvo u NATO Alijansi”, naveo je Jeleč.

Ono što je za OS bilo značajno za ovu godinu, istaknuo je, jeste usvajane dokumenta “Pregled obrane“. ”Usvajanjem ovog dokumenta učinjen je značajan pomak u pogledu NATO integracijskog procesa BiH, imajući u vidu da se navedenim dokumentima definiraju daljnje aktivnosti u sektoru obrane usmjerene na izgradnju modernih, kvalitetno opremljenih, obučenih i priuštivih oružanih snaga, koje će biti interoperabilne sa NATO snagama.

Sve to nam daje potpuno pravo da na postignuto budemo ponosni, ali nas i obvezuje da u narednom razdoblju budemo još bolji, organiziraniji i efikasniji’, poručio je general Jeleč. Na pitanje u kojim mirovnim misijama sudjeluju OSBiH, na kojim zadaćama su angažirani i što o njihovom angažmanu kažu njihovi pertneri, Jeleč je rekao da su sukladno važećim zakonskim procedurama, OSBiH i u ovoj godini nastavile i proširile sudjelovanje u mirovnim misijama UN-a, NATO-a i EU. ”Trenutno se u navedenim misijima od Republike Kongo i Mali, Srednjoafričke Republike i Islamske Republike Afganistan, nalazi 67 pripadnika OSBiH.

Angažiranjem u navedenim misijama, OSBiH ispunjavaju preuzete međunarodne obveze i na taj način daju izravnu potporu njihovom izvođenju. Kao najbolji predstavnici i veleposlanici svoje zemlje oni su sukladno Povelji UN-a, Ustavu i Zakonu o obrani BiH svoju misiju izvršavali a i sada izvršavaju časno, profesionalno i odgovorno”, istaknuo je načelnik ZS OSBiH.

Dodao je da zajedno s koalicijskim partnerima OSBiH daju osobni doprinos naporima u jačanju mira, stabilnosti i sigurnosti u svijetu, izgradnji demokratskih institucija vlasti, kapaciteta obrambenog i sigurnosnog sektora, poštivanju ljudskih prava i sloboda kao i da u okvirima i granicama svojih profesionalnih i ljudskih mogućnosti pružaju pomoć unesrećenima, povrijeđenima i oboljelima u ovim kriznim žarištima. ”To potvrđuju i dobijene visoke ocjene i brojne pohvale o angažmanu OSBiH od strane NATO-a i koalicionih partnera na terenu.

Ove složene zadaće svih ovih godina uspješno su izvršavali u internacionalnom okruženju bez ijednog izvanrednog događaja a svi pripadnici su se živi i zdravi vratili svojim postrojbama i obiteljima u domovini. To daje za pravo da svi u BiH i njenim oružanim snagama budu veoma ponosni na postignute rezultate u mirovnim misijama”, rekao je Jeleč.

Istaknuo je da će OSBiH prateći međunarodne standarde i u 2018. godini nastaviti put reforme u ostvarivanju cilja stvaranja modernih, priuštivih i vrhunski osposobljenih OS. ”Siguran sam, u tome ćemo uspjeti, a povod za taj optimizam nalazim u ohrabrujućim i ostvarenim rezultatima iz prethodnog razdoblja”, dodao je general Jeleč.

Načelnik ZS OSBiH je svim pripadnicima OSBiH zahvalio na pojedinačnom doprinosu i naporu koji su uložili u izvršenju svih zadaća i aktivnosti zapovjedništava i postrojbi OS u protekloj godini.

U narednom razdoblju očekujem da u svojim postrojbama istim entuzijazmom nastave vrhunski profesionalno i predano izvršavati svoje obveze i realizirati sve propisane dodjeljene zadaće. Tako će dati svoj puni doprinos nastavku daljeg procesa reforme i razvoja OSBiH kao i profesionalne i ljudske etike časne vojne profesije – poručio je general Jeleč na kraju intervjua za Fenu.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari