Raspudićev ideološki moratorij, ili krik očajnih gubitnika

Iza toga se zapravo krije proziran krik oporbenih očajnika kojima je jedini cilj s povijesne scene maknuti HDZ koji je simbolično i stvarno kao pokret i stranka bio i ostao stvaratelj moderne Hrvatske i to baš na ideologiji probuđene državnosti i nacionalne svijesti.

U nemoći da se HDZ-u otme ta povijesna uloga, promovira se ideologija borbe protiv korupcije, koja se kao na traci proizvodi svakim danom i tamo gdje je ima i tamo gdje je nema. U toj proizvodnji korupcije i proglašavanju Hrvatske najkorumpiranijom državom na kugli zemaljskoj, ruku pod ruku sudjeluje predsjednik Zoran Milanović, Nino Raspudić, Nikola Grmoja i ostala ujedinjena oporba uz svesrdnu pomoć mainstream medija. Čini se da smo sami sebi oduvijek najveći neprijatelji.

 

Piše: Kazimir Mikašek-Kazo

 

 

 

Za mnoge filozofe, ideologija znači mnogo više od iskrivljene svijesti, ili temeljne platforme za određeni politički program. Ideologija kao širok i složen sustav uvjerenja, svjetonazora i načina mišljenja, što implicite uvjetuje i oblikuje društveno djelovanje, prošla je dugačak put od znanosti o idejama, kako je izvorno nazvana, pa sve do danas, kad je gotovo posve diskreditirana, zadobivši isključivo negativne konotacije.

Od Američke i Francuske revolucije do današnjih dana ostale su dominantno utjecajne  četiri ideologije. To su liberalizam, kao ideja napretka univerzalnih vrednota, socijalizam kao koncept revolucije i univerzalan model emancipacije , konzervativizam kao arhaična slika društvene organske zajednice i nacionalizam kao modernistički izum novoga političkog subjekta naroda i nacije. Sve ideologije stoje na prosvjetiteljskom stajalištu  da je ljudsko društvo moguće razumski promijeniti,  te da je temelj svega sloboda pojedinca vezana uz nastanak civilnoga društva.

No, ukoliko su Američka i Francuska revolucija doista uvele novi narativ u javne  politike, čime su ideologije postale temelj legitimnog  političkog poretka, postmoderna je raskinulo sa svim modernističkim vrednotama potkopavajući ideju ideologije kao takve, posve pogrešno smatrajući da je svako ideološko mišljenje istovremeno i totalitarno. Umjesto socijalističkog ideala države kao mehanizma kontrole i transformacije društva te nacionalističkih težnji za stvaranjem nacionalnih država, danas smo suočeni s radikalnom fragmentacijom društva, nestajanjem država i nacija kao uključivog  okvira i nepostojanjem bilo kakve organizacije ili  pokreta koji bi ponudio cjelovitu optimističnu viziju, ili barem bio kadar artikulirati društvene probleme i težnje. Čini se da je kritika ideologije opasna stoga što ujedno odbacuje i ideju svrhovitog napretka i uvjerenje u mogućnost društvene emancipacije. Svjedoci smo razdoblja relativiziranja svih vrijednosti, što može dovesti do potpunoga društvenog sloma.

Nakon što je ideologija kao znanost o idejama prošla svoj dugačak put kako je naglašeno u vodnom dijelu teksta, u Republici Hrvatskoj, u režiji Mostovog ideologa i filozofa Nine Raspudića predlaže se proglašavanje ideološkog moratorija i to baš u trenutku teških kriza i turbulencija izazvanih pandemijom covida-19 i brutalne agresije na Ukrajinu. Hrvatska je kao država i nacija stvorena i rasla je na nacionalističkoj ideologiji u svom punom pozitivnom smislu, a bez domoljublja i homogene nacije izgubili bi sve ratove, a poglavito onaj najvažniji, Domovinski rat. Na tom putu stvaranja i rasta države i samosvijesti nacije, postignuti su svi strateški nacionalni ciljevi zacrtani u vizijama prvog predsjednika Tuđmana, pa danas proglašavanje ideološkog moratorija u režiji Nine Raspudića znači dominantno ponidaštavanje ideologije s nacionalnim predznakom, pod izlikom da ni jedna ideologija u ovom trenutku nije poželjna za budućnost Hrvatske. Jedina Raspudićeva ideologija, koja u stvari nije ideologija, je ideologija beskompromisne borbe protiv korupcije i on vidi spasonosno rješenje u ideološkom moratoriju kao ideologiji svih ideologija.

Iza toga se zapravo krije proziran krik oporbenih očajnika kojima je jedini cilj s povijesne scene maknuti HDZ koji je simbolično i stvarno kao pokret i stranka bio i ostao stvaratelj moderne Hrvatske i to baš na ideologiji probuđene državnosti i nacionalne svijesti. U nemoći da se HDZ-u otme ta povijesna uloga, promovira se ideologija borbe protiv korupcije, koja se kao na traci proizvodi svakim danom i tamo gdje je ima i tamo gdje je nema. U toj proizvodnji korupcije i proglašavanju Hrvatske najkoruptivnijom državom na kugli zemaljskoj, ruku pod ruku sudjeluje predsjednik Zoran Milanović, Nino Raspudić, Nikola Grmoja i ostala ujedinjena oporba uz svesrdnu pomoć mainstream medija. Čini se da smo sami sebi oduvijek najveći neprijatelji.

 

Iz recentnih primjera objave SMS poruka iz pravosudnih izvida, (Milić, Katičić, Frka, Jakupčić), a koje u sebi ne sadržavaju ni jedan jedini meritoran dokaz o korupciji, vidljiva je dobro organizirana obavještajna ili paraobavještajna mreža uz čiju se pomoć kao na traci proizvode nove i nove afere, za koje je uvijek u pravilu odgovoran Andrej Plenković. Kuju se planovi kako ga poslati u Remetinac, a ako to ne bude moguće, kako ga svrgnuti s vlasti na slijedećim parlamentarnim izborima? Presumpcija nedužnosti ne postoji, od interesa javnosti navodno nije otkrivanje tko medijima dostavlja povjerljive podatke iz istraga i sudskih spisa, a predloženo donošenje izmjena ZKP-a u tom kontekstu se proglašava nacionalnom veleizdajom. Mene kao javnost daleko više zanima tko dila elemente iz pravosudnih spisa i koji je motiv i politička pozadina tih radnji, nego ono što piše u banalnim SMS prepiskama.

Po Raspudićevom planu ideološki moratorij bi trebalo proglasiti nakon održanih parlamentarnih izbora, jer potpuno je jasno da predizborna široka lijevo-desne koalicija nije moguća baš zbog ideoloških razloga i razlika. Osim toga, odricanje lijevih i desnih oporbenjaka od svojih ideologija značilo bi drastičan gubitak birača što bi HDZ s oduševljenjem dočekao. Za očekivati je da će Most, Domovinski pokret i HDZ ići samostalno na izbore, dok će SDP, Možemo i Socijaldemokrati činiti lijevi politički blok. Višegodišnja istraživanja javnog mnijenja govore da će HDZ i na slijedećim parlamentarnim izborima lakoćom ostvariti relativnu izbornu pobjedu, te nakon toga predstoje  politički pregovori o formiranju saborske većine. Raspudićev ideološki moratorij bi značio da se svi politički akteri izvan HDZ-a odreknu svojih ideologija i  potpišu dokument da neće postizborno koalirati s HDZ-om i na taj način mu onemogućiti formiranje saborske većine. Još se ne zna hoće li taj dokument ovjeriti kod javnog bilježnika ili ne? Ideološki moratorij zapravo znači svi protiv HDZ-a! Milanović, Raspudić i ekipa nadaju se da će HDZ kao relativni pobjednik izbora na taj način ostati bez koalicijskog potencijala, a tada na scenu stupa predsjednik Zoran Milanović, kao veliki obožavatelj Andreja Plenkovića i djelitelj mandata izbornom pobjedniku. U tom slučaju kreće  prvi krug konzultacija s HDZ-om kao relativnim pobjednikom izbora, a zatim drugi krug konzultacija s oporbom. Ako upali Raspudićev ideološki moratorij i ako ni jedna strana ne bi imala potrebnu većinu, predsjednik Milanović imenuje tehničku Vladu i određuje datum novih parlamentarnih izbora. U tom političkom vakuumu, predsjednik Milanović bi postao apsolutni vladar Hrvatske i bez obzira na ustavna ograničenja,  postavlja se pitanje što je on sve u stanju učiniti u toj i takvoj ulozi? Na ponovljenim izborima vjerojatno bi se ponovio isti scenarij i Hrvatska bi se našla u jednoj užasnoj unutar političkoj, pa i ustavnoj krizi usred svih međunarodnih kriza kojima svjedočimo. Raspudićev ideološki moratorij, ako se oporba ujedini oko toga, trajao bi sve dok s povijesne scene ne bude izbrisan HDZ. To znači da bi sve vrijeme živjeli u totalnom političkom rasulu i neviđenoj ustavno pravnoj krizi. To je otprilike „pakao“ kojega nam je vehementno najavio predsjednik Milanović!

To je cilj i za taj cilj pod egidom borbe protiv korupcije, kako svjedočimo, ne biraju se sredstva. Mir, stabilnost, sigurnost i opstojnost Hrvatske za „ideološke moratoriste“ nisu predmet promišljanja u njihovom nepodnošljivom očaju političkih gubitnika.

Kazimir Mikašek-Kazo

 

Što vi mislite o ovoj temi?