Connect with us

Kultura

Rasuti svuda smo po svijetu, ali što ćeš život to je

Objavljeno

on

[ad id=”93788″]

Dok gledam ovu kuću staru
bude se drage uspomene
jer u toj kući majka me rodi,
svaki njen kamen, dio je mene.

Kamena kućo stara,
kolijevko djetinjstva moga,
roditelje moje tu je držala
velika snaga i vjera u Boga.

Tvoj tvrdi kamen sada
sunčeve zrake miju,
ruše te vjetrovi razni,
a vukovi iz korita piju.

Ni oraha više nema
na guvnu kraj kuće rodne,
a tu sam se kao dijete rado
u hladu odmarala na podne.

Na prozoru tvome
pjevaju li ptice ko prije
il se u njihovom pjevu
ipak tuga krije.

Nekad mi na potoku majka
nježno umivala lice,
a sada tamo svoje mlade
dovode ljutite vučice.

Još tamo bunari stoje
i bitku s vremenom biju,
umjesto majke s kantom u ruci
tu dolaze vukovi i vodu piju.

Ni potok maleni sada
ne žubori ko nekad prije
kao da i on samoće se boji
i tugu u sebi krije.

Rasuti svuda smo po svijetu,
ali što ćeš život to je,
kada smo otišli u tom trenutku
ognjište tvoje ugaslo je…

Stihovi: Ljiljana Tolj

[ad id=”93788″]

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari

Plati kavu uredništvu

EUR