Pratite nas

Rat? To je patnja djece u izbjegličkim logorima i raskošne zabave šefova industrije oružja

Objavljeno

na

Papa je u jučerašnjoj propovijedi u domu Sveta Marta oštro osudio politiku rata

Djeca gladuju u izbjegličkim logorima, a trgovci oružjem vesele se u udobnim dvoranama – papa je Franjo, predočavajući tu sliku u propovijedi na jutarnjoj svetoj misi u kapeli doma Sveta Marta, komentirao liturgijsko čitanje iz Poslanice svetoga Jakova, rekavši da mir ne može biti samo „riječ“, potaknuo je kršćane da se ne navikavaju na sablazan rata.

Odakle dolaze ratovi i svađe među vama? Polazeći od toga apostolova upita Papa je osudio sve ratove. Komentirajući prepiranje Isusovih učenika oko toga tko je među njima najveći, Papa je ustvrdio da „rat nastaje kad se srca udalje“. Svaki dan u novinama čitamo o ratovima, o podjelama, nemirima i ljudskim žrtvama – podsjetio je papa Franjo dodajući:
Čini se da su mrtvi postali sastavnica svakodnevne bilance. Navikli smo se čitati o tim stvarima kao da je to normalno. A kad bismo u ovom trenutku pobrojili sve ratove koji se vode u svijetu, zacijelo bismo dobili veoma dugi popis. Čini se da nas je obuzeo duh rata. Priprema se obilježavanje obljetnice Prvoga svjetskoga rata koji je za sobom ostavio milijune mrtvih… Svi su sablažnjeni! Ali takvo stanje traje i danas. Umjesto svjetskoga rata, posvuda se vode mali ratovi; narodi su podijeljeni… Ubijaju se među sobom da zaštite vlastite interese – ustvrdio je Sveti Otac.

Odakle ratovi i svađe među vama? – upitao je Papa ponavljajući riječi iz Jakovljeve poslanice, te odgovorio: Ratove, mržnju i neprijateljstvo ne kupujemo na tržnici – ovdje su – u srcu. Rekao je da kad su im, kao djeci, pričali povijest Kajina i Abela, da su se sablažnjavali jer nisu mogli shvatiti da bi netko bio sposoban ubiti svojega brata. Danas se, nažalost, između sebe ubijaju milijuni ljudi. I na to smo se navikli. Prvi nas svjetski rat sablažnjava, a zapravo je taj rat posvuda; prikriven je pa nas i ne sablažnjava. Mnogi umiru zbog komadića zemlje ili častoljublja; zbog rasne mržnje ili zbog nečije zavisti. Požuda nas uvlači u rat; u svjetovni duh – kazao je Papa.

Obično se pred nekim sukobom nađemo u čudnoj situaciji: pokušava ga se riješiti svađom: jezikom rata. Zar govor mira nema prednost?! A posljedice? Zamislite izgladnjelu djecu u izbjegličkim logorima… Razmišljajte samo o tomu: to je plod rata. A ako želite, razmišljajte i o udobnom druženju, o slavljima koja organiziraju vlasnici ratne industrije, o udobnom životu proizvođača oružja – potaknuo je papa Franjo.

Što nam se događa u srcu?, upitao je Papa. Apostol nam Jakov daje jednostavan savjet: „Približite se Bogu i On će se približiti vama“. Duh rata nas udaljuje od Boga, a on nije negdje daleko, nego je i u našoj kući. Kolike su obitelji uništene jer otac i majka nisu sposobni pronaći put mira i radije ratuju, ganjaju se po sudu… Rat uništava! Odakle ratovi i svađe među vama? Zar ne iz vaših požuda? U srcu su! Danas vam predlažem da molite za mir, za mir koji je, čini se, samo govor i ništa više. Da taj govor bude djelotvoran, prihvatimo savjet apostola Jakova: „Priznajte svoju bijedu!“

Iz te bijede, nastavio je Papa, proizlaze ratovi: u obiteljima, u četvrtima i posvuda. Tko je od nas zaplakao čitajući novine, ili videći na televiziji slike brojnih mrtvih? Smijeh vaš neka se u plač preobrati, a radost u žalost… To je ono što danas, 25. veljače, treba činiti kršćanin, pred brojnim ratovima: plakati, žalostiti se; poniziti se… Neka Gospodin omogući da to shvatimo i neka nas očuva od privikavanja na vijesti o ratu – zaključio je Sveti Otac.

Bitno.net

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Politika

Medijsko žalovanje za “posljednjim mohikancem Partije” koji je napustio Most

Objavljeno

na

Objavio

Odlazak Vlahe Orepića iz kluba Mosta u dijelu medija prikazan je kao nacionalna katastrofa. U tom duhu Večernji list odmah je na naslovnici ocijenio da je Most “teško uzdrman” i da će se vjerojatno “utopiti na desnici”.[1]

Ovo mišljenje u većoj mjeri odražava svjetonazorske preferencije ovog glasila, nego mogućnost točnog predviđanja budućih događaja, jer su Most prije Orepića napustili Miroslav Šimić i Ivan Kovačić, te glavni savjetnik i po mnogima stvarni kreator ove stranke Ivica Relković. Međutim, Most nije nestao, piše Branimir Tomljenović/Hrsvijet.net

Zbog toga, iskazana žalost za Orepićevim odlaskom iz Mosta nije dobronamjerna briga za sudbinom ove stranke ili profiliranjem trećeg puta u hrvatskom političkom životu, nego izraz počasti upućen Orepiću za ono što je napravio dok je bio ministar unutarnjih poslova iz kvote Mosta.

U oba slučaja kada je bio ministar, Orepić je djelovao u Vladama koje su ocijenjene kao desne ili radikalno desne, te je zato smatran jedinim ljevičarom u vrhu vlasti nakon poraza SDP-a na parlamentarnim izborima.

Upravo ova okolnost, odnosno spoznaja da je Orepić SDP-ovac nakon SDP-a, odnosno “Posljednji Mohikanac Partije”, omogućili su mu značajnu medijsku podršku. Najočitiji primjer za to bio je članak radikalno lijevog portala Telegram, u kojem je navedeno da je upravo Orepić bio razlog što je HDZ prekinuo suradnju s Mostom i okrenuo se HNS-u:

“Kamen smutnje bio je, na razini principa, što je Most imperativno zahtijevao i dobio resor ministarstva unutarnjih poslova, a na planu funkcioniranja Vlade što je na čelu tog prevažnog (za HDZ, u njegovu samorazumijevanju, odlučujućeg) ministarstvu bio, kao i u prethodnoj Vladi, stameni mostovac Vlaho Orepić. U svom resoru nije dozvoljavao hadezeovske kadrovske kombinatorike i osobna mešetarenja, unatoč nezamislivim pritiscima. Striktno se držao propisa i zakonskih normi, kao “pijan plota”. I, što je najgore, povremeno je davao intervjue, u kojima je istupao veoma odrješito i samosvjesno.”[2]

Orepićevim “protivljenjem hadezeovskim kadrovskim kombinatorikama i osobnim mešetarenjima” faktično je zadržana struktura MUP-a iz vremena Ranka Ostojića. Zbog toga je u lijevim medijima Orepić i pohvaljen te ocijenjen “stručnim”.

Orepićevim “protivljenjem hadezeovskim kadrovskim kombinatorikama i osobnim mešetarenjima” faktično je zadržana struktura iz vremena SDP-ovog Ranka Ostojića.[3]  Orepićevim odlaskom otišli su Ostojićevi kadrovi, odnosno otišao je i Ranko Ostojić koji je do tada faktički vodio ovo ministarstvo.[4] Zato, nisu točni napisi prema kojima je aktualni ministar unutarnjih poslova Davor Božinović smijenio Ostojićeve i Orepićeve ljude,[5]jer Orepićevih ljudi nije bilo. Postojali su samo Ostojićevi ljudi koje je sačuvao Orepić.[6]

Dosljedno ovoj Orepićevoj ulozi SDP-ovog spavača u Mostu jasno je ne samo zašto Večernji list i Telegram iskazuju zahvalnost za ono što je učinio Orepić dok je bio u Mostu, nego i stvarni razlog Orepićevog odlaska iz Mosta.

Orepić nije otišao iz Mosta jer se posvađao s Nikolom Grmojom ili zato što je odjednom shvatio kako je Božo Petrov prethodno bio u Hrastu. Orepić je napustio Most, jer svoj posao zadržavanja SDP-ove kadrovske strukture u MUP-u odradio onoliko koliko je mogao, te je od svojih nalogodavaca dobio častan otpust i kratkotrajni odmor prije upućivanja na novu dužnost.

Pitanje je samo hoće li Grmoja i Petrov sada, kad se pokazalo pravo Orepićevo lice, to napokon shvatiti. Za učenje nikad nije kasno. Potrebna je samo dobra volja.

Branimir Tomljenović/Hrsvijet.net

 

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

Kako kupiti najskuplje zrakoplove i još zaraditi dosta novaca!?

Objavljeno

na

Objavio

Strateško partnerstvo (II)

Kako kupiti najskuplje zrakoplove i još zaraditi dosta novaca? Moguće je, moguće, samo je pitanje kako se dogovara i tko dogovara strateško partnerstvo. Osnovno je pitanje, želi li netko strateško partnerstvo uopće, a ako želi, s kim ga želi.

Prije dva tjedna Hrvatska danas objavila je o tome što je zapravo strateško partnerstvo kod odabira borbenih zrakoplova i tko je u stvarnosti hrvatski strateški partner i u čemu se može očitovati to strateško partnerstvo. Taj Dan D se bliži, Hrvatska ima tri relevantne ponude, američku – s novim, skupim i najboljim zrakoplovima koji daju stratešku vojnu prednost za sljedećih 20 godina i izraelsku, te švedsku, malo jeftiniju, a u medijima spominjanu kao zadovoljavajuću.

Pišu: Ante Rašić i Neven Pavelić

No, najskuplja ponuda može biti ujedno i najjeftinija, točnije s njome se može vrlo lijepo zaraditi.

Priča prva

Negdje sredinom rujna u uvalu Martinšćica uplovio je ratni brod USNS Trenton iz sastava Američke ratne flote, točnije logistički brod Šeste flote na remont. Remont tog broda zove se strateško partnerstvo i zasigurno nije jeftin ali vjerojatno ni jedini koji će doći u Viktor Lenac na remont, ne samo Viktor Lenac već u skoro svako operativno osposobljeno brodogradilište u Hrvatskoj. Činjenica da je Američka ratna flota najbrojnija ratna flota na svijetu, a da je hrvatska brodogradnja jedna od najcjenjenijih u svijetu uz činjenicu da su obadvije zemlje prijateljske i članice NATO saveza otvara put ka ostvarivanju gospodarske suradnje, povećanju broja uposlenih i doprinosi punjenju državne blagajne. Otvaranje, točnije ugovaranja ovakvih poslova upravo je ono što je jedan od osnovnih parametara prilikom nabavke novih zrakoplova. Naplatom PDV-a, na obavljene radove velikim dijelom bi se otplatila godišnja rata za te zrakoplove, a da se ne računaju ostali benefiti ostvareni tom suradnjom.

Priča druga

Zrakoplovna baza Udbina, nastala za vrijeme SFRJ, svojevremeno je trebala biti okosnica razvoja Udbine i okolice. Danas je ta baza zapuštena, prepuštena korovu, a Udbina postaje grad duhova i staraca. Jedna, samo jedna pametna glava u Hrvatskoj trebala je već taj potencijal ponuditi SAD ili NATO na upravljanje i Udbina bi procvjetala. Zrakoplovna baza u Udbini treba biti strateški vojni objekt ne samo Hrvatske, već svih njenih saveznika.

Jedan borbeni zrakoplov opslužuje stotinjak ljudi, a eskadrila broji 24 ratna i desetak servisnih zrakoplova. Ta masa od nekoliko tisuća ljudi, treba negdje živjeti i to većina s obiteljima, negdje se hraniti i negdje provoditi slobodno vrijeme. Sve to su investicije, sve je to dohodak koji ide u blagajnu države, hrvatske države. Smještena uz najmoderniju prometnicu, blizu Jadranskog mora i Zagreba Udbina bi bila projekt višestruko veći od cijene koštanja borbenih zrakoplova.

Priča treća

Remontni zavod u Velikoj Gorici nije namijenjen niti predviđen za 12 zrakoplova ali mogao bi biti i centralni zavod za remont i održavanje na ovom dijelu Europe za NATO i njene saveznike.

Priča četvrta – energetika

Svi su vidjeli, bilo je na televiziji, Donaldu Trumpu stalo je do LNG terminala na Krku. Stalo je i EU. Hrvatskoj treba termoelektrana, baulja se s neinteligentnim rješenjima – Plomin 2 i 3, TE Peruća. Pametno rješene je velika TE na plin, tamo gdje ga ima, a to je LNG terminal.

Time se ubijaju još dvije muhe – jednim udarcem, jednostavno se ugase za zdravlje štetne TE Plomin na ugljen i TE na mazut koja zagađuje Rijeku.

Hrvatska želi otkupiti MOL-ove dionice, zašto to ne bi učinio strateški partner? Pa zato i postoje strateški partneri.

Priča peta – industrija

Hoćete radna mjesta – sisačka željezara čeka, autoindustrija? Zašto ne, i to rješava strateški partner.

Ante Rašić i Neven Pavelić

Strateško Partnerstvo I dio

 

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari