Pratite nas

Reagiranja

‘Ratni zločinac iznimnih športskih vještina’

Objavljeno

na

BugojnoDanas.info

Suočavanje sa zločincima, oprost, suživot, pokajanje za grijehe, česti su termini koji iz bošnjačkog dijela Bosne bivaju upućeni Hrvatima i Srbima kod prozivki da se moraju suočiti sa svojim zločincima. Potom se napada svakog tko se fotografira s ratnim zločincem, bilo to privatno il javno, nakon odslužene kazne ili ne.

Za razliku od Hrvata i Srba u Bošnjaka to ne ide tako skromno. Javna TV kuća, kuća ravnopravnih naroda, na koju se Hrvati ne mogu uposliti ukoliko ne prođu tretman štovatelja Armije BIH, redovno svake godine podsjeća patriotsku javnost, na slavni datum smrti, slavnog generala Rasima Delića. Bez obzira što se radi o osuđenom ratnom zločincu Bošnjaci smatraju da oni imaju pravo na to u svojoj državi.

Budući da je država njihova, što bi Srbi i Hrvati imali jednako takvo pravo?

Jedno od najbolje skrivenih zločina Armije BIH jeste Bugojno. Kako se stanovnici Bugojna i javnost u Bugojnu odnosi prema ratnom zločinu Armije BIH u tom pitoresknom bosanskom gradiću?

Evo kako:

U kristalnoj dvorani Općine Bugojno sa početkom u 18:00 sati, jučer,  održan je izbor za najboljeg sportaša za 2016/17 godinu.

I ništa tu ne bi bilo posebnoga u toj vijesti da jedan od laurelata u tom gradu nije osuđeni ratni zločinac.

Ovdje nemamo samo pojavljivanje nego i javno odlikovanje nekog tko je osuđen za ratni zločin.

Ono što je dakle izazvalo razočaranje kod  ionako malobrojnog hrvatskoga naroda u tome gradu ekstremno slaboh povratka protjeranih jeste dodjela zlatne plakete grada za “zasluge u sportskom životu”  Nisvetu Gasalu. Ovdje valja napomenuti da na teritoriju zločinačkog UZP-a HVO-a gdje je HVO protjerivao i ubijao Bošnjake ne postoji niti jedan grad, koji bi mogao bit pandan Bugojnu, Jablanici, Konjicu. Ne postoji tako temeljito počišćen grad, grad bez povratka, poput Bugojna, Kaknja, Vareša, Konjica, Jablanice. Što je jako čudno. S ozbirom da je presuda u Haagu dokazala da su Hrvati na područjima koje su kontrolirali nastojali protjerati bošnjačko stanovništvo. Armija BIH, s druge strane, prema presudi Haaga nije nastojala nikog protjerati a cijeli gradovi su prazni od Srba i Hrvata. Nije li to čudno? Budući da je Haag nepogriješiv, nije li onda ovo posao za Dossier X? Nisu li u BIH vladale paranormalne sile, koje su ljude tjerale iz gradova u kojima nisu tjerani, koje su ljude ubijale u gradovima gdje nisu ubijani i istovremeno ljude zadržavale u gradovima u kojima su tjerani? Gradovima HVO-a?

Nisvet Gasal je  kao glavni zapovjednik zloglasnog logora “Stadion” , logora kojim se Haag nije bavio, i za kojeg ne postoje procesuirani zapovjednici po “komandnoj odgovornosti” kao niti za sve druge logore Armije BIH, osuđen na četiri godine zatvora zbog mnogobrojnih stradanja i mučenja Hrvata na prostorina Središnje Bosne nakon sukoba HVO-a iArmije BIH.

Usporedimo Gasalove 4 godine zatvora sa godinama koje su dobivali Gasalovi pandani iz HVO-a. Potom usporedimo tu činjenicu s činjenicom da svjedoci zločina u Bugojnu i danas šute o tome gdje su tijela pobijenih. Naime u Bugojnu je pobijeno daleko više Hrvata nego u svim logorima HVO-a zajedno. O broju mučenih i onih koji su prošli taj logor ne znamo ništa jer se tužitelj Scott time nije nešto posebno bavio, a dok je ispijao kave u Fejićevoj u Mostaru nije imao vremena pričati nam o tome.

Gasalu se na teret stavlja i nestanak dvadeset i jednoga pripadnika HVO-a za kojim se i danas traga.

Kao vjerni poslovni partner Dževada Mlače,Mensuda Duvnjaka,Senada Dautovića odslužio je kaznu i kao nagradu dobio mjesto ravnatelja kulturno-sportskog centra u Bugojnu, pišu nam Bugojanci.

Sportsku komisiju za izbor najboljeg sportaša činilo je sedam članova.

Šest Bošnjaka i jedan Hrvat.

Kad je nastupila točka o navedenom Gasalu prijedlog upoće nije dat na razmatranje i glasovanje komisiji nego je predsjednik sportskoga saveza Nedžad Šećić odmah isti usvojio bez ikakvih osvrtanja na sve navedene činjenice.

Da bi apsurd bio veći pojedini Hrvati su i dan danas prisiljeni gledati u sportskoj svorani istoga onoga zločinca koji ih je 93.godine maltretirao, premlaćivao i davao odobrenja za odvođenje u smrt.

Postavlja se pitanje do kada će pojedini hrvatski političari koji sjede u državnome vrhu Republike Bosne i Hercegovine bezdušno gledati na poslijeratni teror nad Hrvatima Središnje Bosne?!

I ujedno drugo pitanje rabarušenom vojnom vrhu Armije BIH koji je ovim činom odlučio poniziti ne samo Hrvate Bugojna nego i cijele BIH – zašto Gasalu niste plaketu uručili na stadionu Iskra. I zašto mu plaketu nisu uručili Mlaćo ili Cikotić? Tako da apsurd suživota , kako ga vi zamišljate bude cjelokupan?

Dok ovo pišemo, omerta, šutnja građana Bugojna o njihovim prijeratnim komšijama, šutnja o udruženom zločinačkom pokretu uklanjanja nemuslinanskog življa iz Bugojna još uvijek traje.

Borimo se za suživot. No ovaj čin iz Bugojna, kada bi uradili Hrvati, recimo proglasili Darija Kordića sportašem godine, bio bi udarna vijest na N1,TV1,FTV,BHTV kao sramotan anticivilizacijski čin.

Samo pisanje opet o ovom činu, dovest će nas pod optužbu da smo radikalan portal.

To je BIH u kojoj danas živimo. Država u kojoj se otvoreno veličaju njihovi ratni zločinci, otvoreno se zagovara majorizacija mole se dove za vojne uspjehe Turske, dok nas šef Islamske zajednice podučava da smo potomci Otomana, a rahmetli sin, prvog predsjednika nas uči što je značila riječ “amanet” kada je Alija kazao Erdoganu da Bosna pripada El Fatihovim sinovima.

Ne znamo pripada li Bosna, no Bugojno izgleda pripada El Fatihovim sinovima. Bugojno je grad u kojem je Gasal junak, nikakav ratni zločinac. (poskok.info)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

NIKOLA KAJKIĆ: MA DOSTA JE VIŠE!!!! Pa koliko su ti ‘likovi iz NOB-a’ imali godina 1941-1945???

Objavljeno

na

Objavio

Ministar Pavić je danas objavio kako još ima 13.000 onih koji primaju mirovinu iz ‘NOB-a’, koji je završio prije 75 godina. Na tu informaciju na svom facebook profilu oštro je reagirao Nikola Kajkić:

GLEDAM I NE VJERUJEM…. čitam i ne vjerujem, Još uvijek se iz državnog proračuna RH isplaćuje 13000 mirovina nekim likovima kao ….. iz NOB-a, i to protekom 73 godine od završetka tog rata!!!!

Pa koliko su ti “likovi iz NOB-a” imali godina 1941-1945??? (3-4 godine ili se nisu bili ni rodili), postavlja se nadalje opravdano i pitanje ako su i imali 3-4 godine pa koliko je u tom ratu bilo boška buha??,…. Ili je stvar u drugome da su tada ti drugovi imali primjerice 15-20 godina i da ti “ likovi iz NOB-a” žive kao babaroge 120-130 godina??? Tu nešto ne stima….

Po izvješću Ministarstva rada i mirovinskog sustava danas njih 13000 likova prima mirovine, pa ljudi koje su oni starosne dobi danas ??? Logično je zaključiti da ta starosna granica seže danas kod tih likova izmedju 100-130 godina, na kakvim su oni drogama ili Lijekovima? Pa tako dugovječno žive…..

Tu očito nesto ne štima…. netko vara!!!

Analize radi, vrijedi pogledati da Prosječna mirovina tim likovima po izvješću MRIMS iznosi 3750 kuna x 12 mjeseci = 48 miliona kuna x 12 mj = 585 mil. kuna ili ( 0,5 milijarde kuna), za samo jednu godinu, a peglaju nas već GODINAMA….

Pa dosta je više! Bake i didovi koji imaju u prosjeku 45 godina poštenog radnog staža danas primaju mirovinu oko 2000 kuna, (i tu mirovinu uživaju u prosjeku maksimalno do 20 godina), a banda lopovska za nerad i prevaru prima već 75 godina niti manje a niti više 3750,00 kuna, nema druge nego im sve to uzeti i podijeliti ovima našim bakama i didama sto su radili i pošteno zaradili mirovinu ali danas nažalost imaju manje od 2000 kuna mirovine… oni to sigurno zaslužuju za razliku od tih prevaranata i neradnika tzv. boraca NOB-a, za što ne moraš biti posebno pametan da zaključiš da se ti likovi očito tada kada je bio taj rat u kojem nesporni nisu bili ni rođeni???

Izmedju ostaloga za te tzv. nepostojećce likove i njihove mirovine izmedju ostaloga plaćamo i najskuplji PDV u Europi i to 25% ,
MA DOSTA JE VIŠE!!!!! Gdje god zagrebeš prevare, laži, obmane…. napisao je Kajkić.

Ministar Pavić: Još ima 13.000 mirovina iz NOB-a, koji je završio prije 75 godina

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Mladen Pavković: Sraman odnos prema Deklaraciji o Domovinskom ratu

Objavljeno

na

Zbog čega se u Hrvatskoj ne poštuje, odnosno marginalizira Deklaracija o Domovinskom ratu, koju je donio Zastupnički dom Hrvatskog državnog sabora, 13. listopada 2000. godine?

U tom dokumentu među ostalim se naglašava da je „Republika Hrvatska vodila pravedan i legitiman, obrambeni i osloboditeljski, a ne agresivni i osvajački rat prema bilo kome u kojem je branila svoj teritorij od velikosrpske agresije unutar međunarodno priznatih granica.“

Također se navodi da će „u skladu s temeljnim načelima pravednosti i građanske solidarnosti, Republika Hrvatska u okviru materijalnih mogućnosti osigurati svim (!) hrvatskim braniteljima, obiteljima poginulih i stradalnicima Domovinskog rata, koji su najzaslužniji za njezino stvaranje, punu zaštitu, dostojanstvo i skrb“ te da je „radi dostojanstva Domovinskog rata hrvatsko pravosuđe dužno procesuirati sve moguće slučajeve pojedinačnih ratnih zločina, teške povrede humanitarnog prava i svih drugih zločina počinjenih u agresiji na Republiku Hrvatsku i u oružanoj pobuni te tijekom Domovinskog rata, strogo primjenjujući načela individualne odgovornosti i krivnje“.

Ovim dokumentom pozvani su svi, od građana do državnih tijela, da štite temeljne vrijednosti i dostojanstvo Domovinskog rata, kao zalog naše civilizacijske budućnosti.

“Na taj način čuvamo moralni dignitet hrvatskoga naroda i svih građana Republike Hrvatske i tako štitimo ugled i dostojanstvo svih branitelja i građana Republike Hrvatske koji su sudjelovali u obrani Domovine“ – naglašava se u Deklaraciji, u kojoj se vrlo jasno ističe i da je „oružanu agresiju na Republiku Hrvatsku izvršila Srbija, Crna Gora i JNA s oružanom pobunom dijela srpskog pučanstva u Republici Hrvatskoj“.

Kao prvo, ovaj dokument trebao bi biti „sveto pismo“ za sve saborske zastupnike, ali jedan dio, poglavito onih koji u Saboru sjede s lijeve strane, a tu osobito uključujemo i predstavnike srpskih i inih manjina, prave se da za nešto takvoga nikada nisu čuli, pa blate i gaze većinu onog što je i bez njih stvoreno u vrijeme Domovinskoga rata.

Kako, primjerice, u Saboru može sjediti jedan notorni Milorad Pupovac, podržavati Vladu Republike Hrvatske (HDZ), a okolo pričati da je Hrvatska bila agresor, a ne Srbija?

Ili, zbog čega država, općine i županije svim hrvatskim braniteljima (dakle, ne samo stradalnicima) u okviru svojih mogućnosti ne osiguraju „punu zaštitu, dostojanstvo i skrb“?

Neki će, možebitno, reći da to zaslužuje veliki broj ljudi i da nema dovoljno sredstava, što je laž. Tko i na kakav način skrbi o hrvatskim braniteljima koje u vrijeme rata ni metak nije okrznuo, a koji su kasnije teško oboljeli? A tko o onima koji ne mogu dobiti nikakvo zaposlenje ni za sebe ni za svoju djecu? Za neke od njih istina skrbi Crveni križ ili Caritas. Nu, nitko ni ne zna koliko je zapravo hrvatskih branitelja socijalno ugroženo, jer se takve analize ne prave ni iskazuju. Oko tri tisuće hrvatskih branitelja dosad je izvršilo suicid. Čiji je to problem i je li ikada itko odgovarao što je nekog hrvatskog branitelja „natjerao“ na samoubojstvo? O suicidima hrvatskih branitelja se šuti, kao da se time rješava ovaj problem.

A ubijaju se svi, od bivših običnih hrvatskih vojnika, pa do zapovjednika pojedinih ratnih postrojbi. Čak i njihova djeca ili članovi njihove obitelji.

Koliki bi se životi spasili da se većini bivših ratnika osigurala „puna zaštita, dostojanstvo i skrb“?

Jednom riječju, Deklaracija o Domovinskom ratu, zahvaljujući prije svega onima koji su je donijeli (svaka čast izuzecima) bila je i ostala mrtvo slovo na papiru.

Bilo bi dobro i poželjno da se u Hrvatskom saboru barem jednom godišnje pročita ova Deklaracija, a ne da je pojedini zastupnici ala Pupovac i ekstremno lijevi namjerno  gaze i marginaliziraju.

Osim toga, tog se dokumenta ne drže ni u općinama i županijama (svaka čast izuzecima), jer da ga poštuju većina problema onih koji su najzaslužniji za stvaranje hrvatske države već bi odavno bila riješena.

Svojedobno je Zvonimir Mršić, kad je bio gradonačelnik Grada Koprivnice, kad su mu neki branitelji došli tražiti pomoć, navodno rekao: Idite onima koji su vas i poslali u rat!

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari