Connect with us

Reagiranja

‘Ratni zločinac iznimnih športskih vještina’

Published

on

BugojnoDanas.info

Suočavanje sa zločincima, oprost, suživot, pokajanje za grijehe, česti su termini koji iz bošnjačkog dijela Bosne bivaju upućeni Hrvatima i Srbima kod prozivki da se moraju suočiti sa svojim zločincima. Potom se napada svakog tko se fotografira s ratnim zločincem, bilo to privatno il javno, nakon odslužene kazne ili ne.

Za razliku od Hrvata i Srba u Bošnjaka to ne ide tako skromno. Javna TV kuća, kuća ravnopravnih naroda, na koju se Hrvati ne mogu uposliti ukoliko ne prođu tretman štovatelja Armije BIH, redovno svake godine podsjeća patriotsku javnost, na slavni datum smrti, slavnog generala Rasima Delića. Bez obzira što se radi o osuđenom ratnom zločincu Bošnjaci smatraju da oni imaju pravo na to u svojoj državi.

Budući da je država njihova, što bi Srbi i Hrvati imali jednako takvo pravo?

Jedno od najbolje skrivenih zločina Armije BIH jeste Bugojno. Kako se stanovnici Bugojna i javnost u Bugojnu odnosi prema ratnom zločinu Armije BIH u tom pitoresknom bosanskom gradiću?

Evo kako:

U kristalnoj dvorani Općine Bugojno sa početkom u 18:00 sati, jučer,  održan je izbor za najboljeg sportaša za 2016/17 godinu.

I ništa tu ne bi bilo posebnoga u toj vijesti da jedan od laurelata u tom gradu nije osuđeni ratni zločinac.

Ovdje nemamo samo pojavljivanje nego i javno odlikovanje nekog tko je osuđen za ratni zločin.

Ono što je dakle izazvalo razočaranje kod  ionako malobrojnog hrvatskoga naroda u tome gradu ekstremno slaboh povratka protjeranih jeste dodjela zlatne plakete grada za “zasluge u sportskom životu”  Nisvetu Gasalu. Ovdje valja napomenuti da na teritoriju zločinačkog UZP-a HVO-a gdje je HVO protjerivao i ubijao Bošnjake ne postoji niti jedan grad, koji bi mogao bit pandan Bugojnu, Jablanici, Konjicu. Ne postoji tako temeljito počišćen grad, grad bez povratka, poput Bugojna, Kaknja, Vareša, Konjica, Jablanice. Što je jako čudno. S ozbirom da je presuda u Haagu dokazala da su Hrvati na područjima koje su kontrolirali nastojali protjerati bošnjačko stanovništvo. Armija BIH, s druge strane, prema presudi Haaga nije nastojala nikog protjerati a cijeli gradovi su prazni od Srba i Hrvata. Nije li to čudno? Budući da je Haag nepogriješiv, nije li onda ovo posao za Dossier X? Nisu li u BIH vladale paranormalne sile, koje su ljude tjerale iz gradova u kojima nisu tjerani, koje su ljude ubijale u gradovima gdje nisu ubijani i istovremeno ljude zadržavale u gradovima u kojima su tjerani? Gradovima HVO-a?

Nisvet Gasal je  kao glavni zapovjednik zloglasnog logora “Stadion” , logora kojim se Haag nije bavio, i za kojeg ne postoje procesuirani zapovjednici po “komandnoj odgovornosti” kao niti za sve druge logore Armije BIH, osuđen na četiri godine zatvora zbog mnogobrojnih stradanja i mučenja Hrvata na prostorina Središnje Bosne nakon sukoba HVO-a iArmije BIH.

Usporedimo Gasalove 4 godine zatvora sa godinama koje su dobivali Gasalovi pandani iz HVO-a. Potom usporedimo tu činjenicu s činjenicom da svjedoci zločina u Bugojnu i danas šute o tome gdje su tijela pobijenih. Naime u Bugojnu je pobijeno daleko više Hrvata nego u svim logorima HVO-a zajedno. O broju mučenih i onih koji su prošli taj logor ne znamo ništa jer se tužitelj Scott time nije nešto posebno bavio, a dok je ispijao kave u Fejićevoj u Mostaru nije imao vremena pričati nam o tome.

Gasalu se na teret stavlja i nestanak dvadeset i jednoga pripadnika HVO-a za kojim se i danas traga.

Kao vjerni poslovni partner Dževada Mlače,Mensuda Duvnjaka,Senada Dautovića odslužio je kaznu i kao nagradu dobio mjesto ravnatelja kulturno-sportskog centra u Bugojnu, pišu nam Bugojanci.

Sportsku komisiju za izbor najboljeg sportaša činilo je sedam članova.

Šest Bošnjaka i jedan Hrvat.

Kad je nastupila točka o navedenom Gasalu prijedlog upoće nije dat na razmatranje i glasovanje komisiji nego je predsjednik sportskoga saveza Nedžad Šećić odmah isti usvojio bez ikakvih osvrtanja na sve navedene činjenice.

Da bi apsurd bio veći pojedini Hrvati su i dan danas prisiljeni gledati u sportskoj svorani istoga onoga zločinca koji ih je 93.godine maltretirao, premlaćivao i davao odobrenja za odvođenje u smrt.

Postavlja se pitanje do kada će pojedini hrvatski političari koji sjede u državnome vrhu Republike Bosne i Hercegovine bezdušno gledati na poslijeratni teror nad Hrvatima Središnje Bosne?!

I ujedno drugo pitanje rabarušenom vojnom vrhu Armije BIH koji je ovim činom odlučio poniziti ne samo Hrvate Bugojna nego i cijele BIH – zašto Gasalu niste plaketu uručili na stadionu Iskra. I zašto mu plaketu nisu uručili Mlaćo ili Cikotić? Tako da apsurd suživota , kako ga vi zamišljate bude cjelokupan?

Dok ovo pišemo, omerta, šutnja građana Bugojna o njihovim prijeratnim komšijama, šutnja o udruženom zločinačkom pokretu uklanjanja nemuslinanskog življa iz Bugojna još uvijek traje.

Borimo se za suživot. No ovaj čin iz Bugojna, kada bi uradili Hrvati, recimo proglasili Darija Kordića sportašem godine, bio bi udarna vijest na N1,TV1,FTV,BHTV kao sramotan anticivilizacijski čin.

Samo pisanje opet o ovom činu, dovest će nas pod optužbu da smo radikalan portal.

To je BIH u kojoj danas živimo. Država u kojoj se otvoreno veličaju njihovi ratni zločinci, otvoreno se zagovara majorizacija mole se dove za vojne uspjehe Turske, dok nas šef Islamske zajednice podučava da smo potomci Otomana, a rahmetli sin, prvog predsjednika nas uči što je značila riječ “amanet” kada je Alija kazao Erdoganu da Bosna pripada El Fatihovim sinovima.

Ne znamo pripada li Bosna, no Bugojno izgleda pripada El Fatihovim sinovima. Bugojno je grad u kojem je Gasal junak, nikakav ratni zločinac. (poskok.info)

facebook komentari

Advertisement
Comments

Reagiranja

Ured predsjednice se oglasio oko prijetnje upućene telefonom

Published

on

By

Iz Ureda predsjednice oglasili su se vezano za prijetnju upućenu telefonom 18. veljače.

Priopćenje poslano iz Ureda predsjednice prenosimo u cijelosti:

“Vezano uz slučaj poziva g. Dragana Dolenca Uredu Predsjednice, potvrđujemo da je u ponedjeljak, 19. veljače 2018. godine, u Kabinetu Predsjednice Republike zaprimljen telefonski poziv nepoznate muške osobe koja je zatražila razgovor s predsjednicom Republike Kolindom Grabar-Kitarović, ne navodeći osobne podatke o sebi i razlog poziva. Obzirom da je izrekao prijetnje da bi mogao ugroziti život i sigurnost građana, obaviještena je policija koja je dalje postupala prema svojim nadležnostima.

U međuvremenu, nakon što smo saznali identitet osobe koja je uputila poziv Uredu, provjerili smo dokumentaciju u Uredu koja bi mogla biti vezana uz taj slučaj, te Vas u tom smislu izvješćujemo kako su nam se pismom od 16. kolovoza 2017. obratili supružnici Kruna i Dragan Dolenec moleći pomoć vezanu uz nastavak liječenja svoje teško bolesne kćeri Vanese u inozemstvu.

Vodeći računa o ozbiljnosti zdravstvenog stanja malene Vanese, te uvažavajući iskazanu molbu supružnika Dolenec za pomoć Predsjednice Republike u nastavku njezina liječenja, Ured je promptno uputio dopis Ministarstvu zdravstva i HZZO-u moleći odgovarajuća postupanja nadležnih službi u okviru propisa na temelju kojih se odobrava liječenje u inozemstvu.

Dana 29. kolovoza 2017. Direkcija HZZO-a uputila je gospođi Kruni Dolenec, majci malodobne Vanese, dopis kojim je izvješćuje o postupku koji je potrebno provesti u svrhu odobravanja liječenju u inozemstvu, te je o istom izviješten i Ured Predsjednice. Ističemo da Ured Predsjednice ne može utjecati na specijalističko mišljenje liječnika, a koje je bilo potrebno da se odobri nastavak liječenja u inozemstvu. U međuvremenu nismo dobili nikakvih novih upita o liječenju male Vanese sve do poziva g. Dolenca ovoga ponedjeljka.

Zabrinuta za zdravstveno stanje male Vanese, Predsjednica Republike Hrvatske prati odluke liječničkog konzilija, te donošenje potrebnih mjera za nastavak liječenja. Također, informirala se i o zdravstvenom stanju njezina oca.

facebook komentari

Continue Reading

Reagiranja

ZPH: Pupovčeve izjave dio šire politike prema istoku Hrvatske

Published

on

By

Zajednica povratnika Hrvatske (ZPH) ocijenila je u srijedu kako su izjave Milorada Pupovca i zahtjev Vladi da se Srpskom narodnom vijeću (SNV) i Zajedničkom vijeću općina (ZVO) odobri manjinska samouprava dijelovi “šire politike i širega plana prema istoku Hrvatske”, te je zatražila da se odgovarajućim zakonskim rješenjima i mjerama otkloni svaka opasnost koja izvire iz takvih inicijativa.

Predsjednik ZPH-a Josip Kompanović rekao je na konferenciji za novinare da se SNV poziva na Erdutski sporazum o mirnoj reintegraciji istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema iz 1995. godine, te Vladino pismo namjere o dovršetku procesa mirne reintegracije iz 1997. godine.

Upozorio je da Erdutski sporazum govori o prijelaznim rješenjima za završetak procesa mirne regintegracije Podunavlja i određuje će ta prijelazna rješenja trajati godinu dana, s mogućnošću produljenja za još godinu dana.

Radi se o potpuno konzumiranom pravnom aktu pa ZPH od Vlade traži da otvoreno kaže kako Erdutski sporazum više ne postoji i da se više nitko ne može pozivati na bilo kakva prava iz toga sporazuma, poručio je Kompanović.

Što se tiče Vladina pisma namjere o dovršetku mirne reintegracije iz siječnja 1997. godine, predsjednik ZPH ističe kako su sva prava, koja proistječu iz toga pisma, ugrađena u Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, pa stoga i to pismo smatra bespredmetnim.

Kompanović smatra da se zahtjevi za manjinskom samoupravom odnose na hrvatsko Podunavlje, odnosno područja uz granicu sa Srbijom, na kojima su demografski pokazatelji katastrofalni, posebice zbog velikog iseljavanja Hrvata.

“Na graničnom području sa Srbijom mi ostajemo bez Hrvata, a sada se traži politička i svaka druga autonomija Srba na tome prostoru”, rekao je Kompanović ocijenivši kako je to pitanje nacionalne sigurnosti.

ZPH traži donošenje zakona o ratom stradalim područjima da se ta područja ojačaju naseljavanjem mladih ljudi, kako bi se jednom zauvijek otklonila svaka opasnost koja izvire iz takvih inicijativa, rekao je Kompanović.

(Hina)

facebook komentari

Continue Reading