Pratite nas

Ratni zločinac Trifunović oslobođen, nitko nije kriv za agresiju na Sloveniju!

Objavljeno

na

Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91.(UHBDR91.) ogorčena je oslobađajućom presudom generala Trifunovića.

Vladimir_TrifunovicNaime, opet je sve isto, opet se povijest  ponavlja – nitko nije kriv za agresiju bivše Jugoslavije, odnosno JNA na Sloveniju, u lipnju 1991. Mediji javljaju da je Viši sud u Mariboru pravomoćno oslobodio bivšeg generala JNA, ratnog zločinca Vladu Trifunovića odgovornosti za zločin nad civilnim stanovništvom koje je učinila zločinačka JNA, u tom tzv. “desetodnevnom” ratu kad su stradali nevini ljudi, kad su Trifunović i njegove kolege srpski ratni zločinci na tu zemlju slali tenkove i avione – da ruše i ubijaju. Trifunović je tada bio zapovjednik JNA u Varaždinu, raspolagao je velikim brojem tenkova i drugog naoružanja, a bio je optužen po zapovjednoj odgovornosti. On je, kako to već ide, primao zapovjedi od viših oficira i generala, a to je tada prenosio onim nižim po odgovornosti i činovima. Tako je zapovjedio da u Sloveniji JNA zauzme granične prijelaze sa Austrijom, preko Ormoža, Ljutomera pa do Gornje Radgone. Još su nam u sjećanju tv-snimke iz 1991. kako zločinački avioni JNA raketiraju položaje nespremnih Slovenaca, kako mrtvi i ranjeni ljudi, nevini, dakako, leže po cestama, kako sve gori…

General Trifunović nakon rata imao je čudnu sudbinu. Sudili su ga Hrvati kao ratnog zločinca, ali u isto vrijeme i Srbi kao ratnog – izdajicu, jer “nije želio” pucati i ubijati po Varaždinu. Međutim, bez obzira na silno naoružanje koje je imao u varaždinskim kasarnama ipak to nije bilo tako. On jednostavno nije smio ni mogao to učiniti, jer je bio opkoljen od strane hrvatskih branitelja i svaki takav njegov pokušaj jednostavno bi značilo njegovo samoubojstvo, kao i njegovih vojnika.

Na sličan je način “pala” (nekoliko dana nakon varaždinske) i koprivnička kasarna, čiji su vojnici s naoružanjem također sudjelovali u agresiji na Sloveniju. (Ali, to začudo nitko više i ne spominje). Vidjevši da nemaju kuda, vojnici zločinačke JNA iz koprivničke  kasarne (30. rujna 1991.) mirno su se predali, te ostavili teško naoružanje (dobrim dijelom uništeno, dakako), a oni su kao i Varaždinci pod zaštitom hrvatske policije, otpremljeni do granice sa Srbijom. Neki pokazatelji govore da su se ti “mirotvorci” iz varaždinske i koprivničke kasarne JNA odmah, ali odmah nakon prelaska granice, uključili u srpske vojne postrojbe i krenule natrag, prema Vukovaru, ali i drugim hrvatskim krajevima, opet ubijajući, rušeći s crvenom zvijezdom petokrakom na glavi.

Dakle, general Trifunović nije za ništa kriv, čak su ga i Srbi poslije oslobodili odgovornosti, tako da ostaje pitanje: a tko onda jeste?

No, sad nas zanima je li će se onaj zlotvor koji je u zračnoj luci Pleso u Zagrebu, prigodom dočeka Junaka Domovinskog rata Darija Kordića, uzviknuo “Sotono! Ubojice!”, koji je inače iz Sarajeva a koji je nakon dočeka Kordića pobjegao kao mali miš, a gdje drugdje nego u Beograd,  vikati pred beogradskim Trifunovićevim stanom “Sotono!Ubojice!”, ili hoćemo li sada čuti Pupovca, Stanimirovića, Pusića, a poglavito onu Teršeličku, pa i hrvatski državni vrh da protestiraju protiv oslobađajuće presude još jednom srpskom ratnom zločincu, ili će sve ostati na svaljivanju krivnje nad pojedinim hrvatskim braniteljima i generalima?

Što na kraju krajeva na sve to kaže također ratni zločinac Sava Štrbac?

Mladen Pavković

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Stjepan Šterc: Problem iseljavanja Hrvata iz Hrvatske i iz BiH postaje pitanje nacionalne sigurnosti

Objavljeno

na

Objavio

Problem raseljavanja stanovništva iz Hrvatske i iz Bosne i Hercegovine poprimio je dramatične razmjere i postao pitanjem nacionalne sigurnosti, upozorio je u utorak hrvatski demograf Stjepan Šterc istaknuvši kako je posebice ugrožen opstanak Hrvata koji žive u BiH jer bi se njihov broj u toj zemlji u idućih deset godina mogao smanjiti čak za trećinu.

Šterc, profesor na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (PMF), kazao je u intervjuu za bosanskohercegovački portal Slobodna Bosna kako demografska politika postaje ključno pitanje budućnosti i razvitka obje države.

“Način upravljanja u ovim prostorima i državama je i najveći krivac pojave suvremenog egzodusa, potpuno zanemarujući u provođenju izvršne vlasti funkcionalnost demografskog i gospodarskog razvitka. Mogli bi takav način upravljanja nazvati političkom okupacijom u kojoj nema praktički ničeg ozbiljnijeg vezanog za struku, logiku, znanost te projiciranje i modeliranje budućnosti”, kazao je Šterc dodajući kako je jasno da političari svojim odlukama i postupcima izravno utječu na odlazak ljudi.

Iako je Štercov plan izlaska iz demografske krize, koji je nastao kao dio izbornog programa predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, usvojen u hrvatskim tijelima vlasti, on drži kako to ipak nije učinjeno sukladno njegovim programskim načelima i koncepcijama.

Demografska problematika, kazao je Šterc, nije shvaćena kao strateško razvojno pitanje pa su posljedice nastavak svih negativnih trendova i pokazatelja do razine na kojoj se već ugrožavaju osnovni sustavi u zemlji.

“Razlog? Politička sebičnost, interesna povezivanja, financijsko-gospodarski pristup bez vrednovanja ljudskog potencijala i još puno toga. Moj je prijedlog bio vladin ured na čijem bi čelu bio podpredsjednik vlade kako bi izravno mogao politički usmjeravati stratešku revitalizacijsku politiku, jasna procjena što je u proračunu manje bitno od demografskog opstanka, apsolutna zaštita žena u trudnoći i na porodiljskom (radno pravo, ekonomska i financijska sigurnost i sl.), povezivanje s iseljeništvom. Sadašnji su postupci samo dio socijalne politike i ništa više”, konstatirao je Šterc.

Demografska kretanja osobito pogubna po Hrvate u BiH

Komentirajući demografske probleme u BiH Šterc je upozorio kako ta zemlja iz godine u godinu bilježi sve veći pad prirodnog prirasta staovništva. Razlika između broja rođenih i umrlih u 2015. godini tako je bila oko pet i pol tisuća, a u 2016. godini ta brojka je već između devet i deset tisuća.

Procjena je kako bi prirodni gubitak hrvatske populacije u BiH u narednih deset godina mogao iznositi oko 40 tisuća osoba.

Uz prirodni pad od oko dvije i pol tisuće stanovnika hrvatske nacionalnosti, na godišnjoj razini treba uračunati oko deset tisuća onih koji će svake godine trajno napustiti tu zemlju.

To bi značilo kako bi broj Hrvata u BiH, kojih je prema posljednjem popisu stanovništva iz 2013. bilo 544 tisuće, odnosno 15,4 posto ukupnog stanovništva te zemlje, za deset godina mogao biti smanjen za 125 tisuća.

To je dramatičnih 31.3 posto sadašnje populacije, analize su na koje ukazuje Šterc.

Sve to izravno će ugroziti sustav radne snage, mirovinski, zdravstveni te obrazovni sustav.

“Problem zaista postaje pitanje nacionalne ili državne sigurnosti, odnosno jednostavnije rečeno opstanka. Tko to na vrijeme shvati sva će svoja politička djelovanja usmjeriti nacionalnim interesima i očuvanju najvećeg potencijala u svim društvima i prostorima.”, zaključio je Šterc. (Hina)

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Pero Kovačević: Presuda Ratku Mladiću

Objavljeno

na

Objavio

U srijedu presuda Ratku Mladiću

Ratko MladićRaspravno vijeće Međunarodnog kaznenog suda u Den Haagu će u srijedu (22. studenoga 2017.) izreći prvostupanjsku presudu Ratku Mladiću.

Podsjetimo se, Ratko Mladić je bio zapovjednik Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS) od 12. svibnja 1992. do najmanje 8. studenoga 1996. godine.

Tužiteljstvo u optužnici Ratka Mladića tereti u dvije točke za genocid; u pet točaka za zločine protiv čovječnosti; u četiri točke za kršenja zakona i običaja ratovanja.

Haaška optužnica protiv Mladića ne obuhvaća zločin u Škabrnji.
Zločini koji se navode u optužnici Mladiću uključuju, između ostalih:

• Ubijanje bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata, uključujući vodeće pripadnike tih grupa; npr. ubojstvo 144 osobe u Biljanima (općina Ključ), ubojstvo više od 200 zatočenika u KP domu Foča, ubojstvo oko 150 ljudi u logoru Keraterm, pored Prijedora, i ubojstvo najviše 140 zatvorenika u logoru Sušica, pored Vlasenice.

• Zatočenje tisuća bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata u zatočeničkim objektima u životnim uvjetima smišljenim tako da dovedu do njihovog fizičkog uništenja. Navedeni objekti uključuju logor Manjača (pored Banja Luke), logore Omarska, Keraterm i Trnopolje (pored Prijedora), KP dom u Foči i logor Batković, pored Bijeljine.

• Ubijanje više od 7,000 muškaraca i dječaka bosanskih Muslimana iz Srebrenice putem organiziranih i situacijskih pogubljenja, uključujući ubojstvo više od 1000 muškaraca u jednom velikom skladištu u selu Kravice i pogubljenje još 1000 muškaraca bosanskih Muslimana pored škole u Orahovcu.

• Bezobzirno razaranje privatne imovine i javnih dobara, uključujući spomenike kulture i sakralne objekte, kao što su brojne džamije širom zemlje.

• Djela ubojstava koja su bila dio cilja širenja terora među civilnim stanovništvom Sarajeva provođenjem kampanje snajperskog djelovanja i granatiranja, u periodu od 12. maja 1992. do novembra 1995. godine, uključuju granatiranje tržnice “Markale” 5. veljače 1994., kada je poginulo 66, a ranjeno više od 140 ljudi.

Tužiteljstvo je u završnoj riječi suđenja zatražilo da Ratko Mladić bude osuđen na doživotnu kaznu zatvora.

Pero Kovačević / HKV

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari