Pratite nas

Povijesnice

Ravno – kako je počela agresija i zločini nad Hrvatima u BiH (VIDEO)

Objavljeno

na

Hrvatsko selo Ravno u istočnoj Hercegovini našlo su u listopadu 1991. na putu razularenim jedinicama JNA i četnicima iz istočne Hercegovine.

Oni su se kretali prema dubrovačkoj okolici s namjerom okupacije samog juga Hrvatske. U Ravnom nije bilo vojske, a većinom je ondje živjelo staračko hrvatsko stanovništvo.

To sve nije bilo prepreka srbijanskim zločincima iz Valjeva da sravne hrvatsko selo u Hercegovini  sa zemljom, te rasele i pobiju njegove stanovnike. Da, učinili su to vojnici iz Srbije, iz grada Valjeva i okolice koji su došli iz druge države pobiti hrvatske starce i sravniti sa zemljom jedno hrvatsko selo za koje do tada nisu nikada ni čuli.

Kao što su bili prve žrtve rata ideje za Veliku Srbiju, danas, dva desetljeća nakon rata i događanja u Orašju, Hrvati postaju i posljednje žrtve istog rata koji očigledno još nije završen, samo se vodi drugim sredstvima na račun njegovih najstarijih i autohtonih  stanovnika u BiH.

U Ravnom nije bilo nikakvih naoružanih skupina, pa čak ni za borbu sposobnog stanovništva. Namjere agresora bile su posve jasne već sredinom rujna, kad su tenkovi „JNA“ ukopani u polju između Zavale i Ravnog. Već prvog dana napada (1. listopada), od granate agresora gine prva civilna žrtva rata na području Bosne i Hercegovine, osoba s posebnim potrebama, 61-godišnji Jozo Stanković. Kako ne bi bilo nikakvih nedoumica oko namjera agresora i metoda kojima se koristio agresor, ovdje će biti naveden jedan autentični izvor iz prve ruke. Naime, potpukovnik „JNA“ Đuro Komšić priznaje pred kamerom Crnogorske televizije što se događalo na terenu tijekom razaranja sela Ravno. Nakon što se predstavio reporteru (razgovor se vodio na borbenom položaju s kojega dalekozorom promatra selo), započinje razgovor:

Reporter: „Gospodine potpukovniče, recite nam, Ravno…selo je ovdje ispred nas. Tuku topovi, haubice, recite nam iz kojih se sve oruđa otvara vatra.“

Potpukovnik Komšić: „Ovo sada što tuče selo Ravno je valjevska artiljerijska jedinica…a malo prije je gađala, to ste vidjeli, topovska jedinica. U selu Ravnom imamo dosta gubitaka i zato smo i danas preduzeli ove mjere da gađamo selo Ravno.“

Reporter: „Po svemu što se vidi, čini se da hrvatskih snaga nema u selu…“

Potpukovnik Komšić: „Znate što? Oni se kriju, po podrumima, po izbama, izlaze noću tako da nas iznenađuju. Međutim, mi ćemo preduzeti dalje mere, tako da ovo selo držimo pod kontrolom i pod vatrom.“

Reporter: „Recite mi šta poslije ovoga slijedi?“

Potpukovnik Komšić: „Poslije ovoga slijedi akcija čišćenja, vjerujem da će naše jedinice potrti i ovo selo.“

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

Godišnjica parafiranja Dejtonskog mirovnog sporazuma, kojeg su Bošnjaci ponovo grubo pogazili

Objavljeno

na

Objavio

Danas se obilježava 23. godišnjica parafiranja Dejtonskog mirovnog sporazuma.

Na današnji dan 1995. godine, nakon trotjedne mirovne konferencije (od 1. do 21. studenog) u američkoj bazi Wright Patterson u gradu Daytonu, sporazum su parafirali predsjednik Predsjedništva RBiH Alija Izetbegović, predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman i predsjednik tadašnje SR Jugoslavije Slobodan Milošević.

Sporazum je parafiran u prisustvu tadašnjeg državnog tajnika SAD-a Warrena Christophera, a osim njega glavni američki posrednici bili su Richard Holbrooke i general Wesley Clark.

Na osnovu Daytonskog mirovnog sporazuma, kojim je okončan četverogodišnji rat u BiH, Bosna i Hercegovina uređena je kao država tri konstitutivna naroda i dva entiteta- hrvatsko-bošnjačke Federacije BiH i Republike Srpske. Republika Srpska danas je entitet pod potpunom dominacijom Srba, dok Bošnjaci Federaciju BiH nastoje pretvoriti u repliku RS dekonstituiranje Hrvata, piše Hrvatski Medijski Servis.

Obljetnica Datonskog sporazuma obilježava se samo dan nakon što je u Sarajevu konstituirano Predsjedništvo BiH, u koje su izabrana dva bošnjačka predstavnika Šefik Džaferović i Željko Komšić, te srpski predstavnik Milorad Dodik.

Izborom Željka Komšića Bošnjaci su majorizirali Hrvate u izboru hrvatskog člana Predsjedništva i time pogazili ne samo ustavnu poziciju Hrvata, već i presudu Ustavnog suda BiH, te Daytonski sporazum. (HMS)

 

Plenković: Komšića su izabrali Bošnjaci u BiH i smatram da je to zlorabljenje duha i ciljeva dejtonskog sporazuma

 

 

Raspudić: ‘Bošnjački temelj, bosanska nadgradnja, građanska fasada’

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

Jean Michel Nicolier simbol hrabrosti i mučeništva Vukovara

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Damir Kukavica (Ulje na platnu)

Jean Michel Nicolier, francuski dragovoljac Domovinskog rata, vukovarski borac i mučenik sa Ovčare.

Pogubljen je od srpske vojske u noći s 20. na 21. studenoga 1991. na Ovčari zajedno sa ostalim ranjenicima, civilima i zarobljenicima vukovarske bolnice.

Jean-Michel Nicolier rodio se u Vesoulu u Francuskoj, 1966. godine. Bio je jedan od 481 stranih dragovoljaca domovinskog rata (od kojih je 72 poginulo a 88 ih je ranjeno) iz 35 zemalja koji su branili Hrvatsku.

Iako Francuz po nacionalnosti, krajem kolovoza 1991. godine, pristupio je redovima HOS-a u Mejaškom Selu, općina Barilović kod Duge Rese, s kojima je kasnije dragovoljno otišao braniti Hrvatsku u Vukovaru, potaknut televizijskim snimkama i nepravdom prema braniteljima.

Bio je mlad i neiskusan u ratovanju, ali se pokazao vrlo dobrim i hrabrim bojovnikom koji nije odstupao u borbi te je ostao do kraja u Vukovaru. Jean-Michel ratovao je na vukovarskom Sajmištu, a ranjen je 9. studenoga te je morao ostati u bolnici.

Nakon pada Vukovara i ulaska JNA u Opću bolnicu Vukovar (iako je JNA potpisala sporazum s hrvatskom stranom da neće ulaziti u bolnicu) odveden je zajedno s ostalim ranjenicima, bolesnicima, medicinskim osobljem i civilima i pogubljen na Ovčari u noći s 20. na 21. studenoga 1991. godine.

Dragutin Berghofer-Beli, jedan od sedmorice preživjelih, svjedoči kako su četnici Francuza tukli, kao i Sinišu Glavaševića, a polumrtvoga Jean-Michela izvukao je iz mučionice logora na Ovčari Spasoje Petković zvani “Štuka” i ubio metkom. U podrumu vukovarske bolnice, nekoliko sati pred smrt, u kratkome intervjuu francuskim reporterima rekao je:

“Izgubio sam previše prijatelja, vidio sam previše ljudi kako plaču, previše patnji. Više su mi puta predložili da izađem iz Vukovara i vratim se u Francusku, ali ja sam ostao. Izgubili smo. Znao sam da će biti teško, ali nisam mislio da će biti tako strašno, osobito za civile. Ja sam kao dragovoljac došao u Vukovar. To je moj izbor, i u dobru i u zlu. Zašto kao dragovoljac? Jer mislim da im treba pomoći. Zbog toga sam izabrao njihovu stranu. Što za vas zapravo simbolizira Vukovar? Klaonicu. Klaonicu. Klaonicu.”

Još uvijek se ne zna gdje su pokopani njegovi posmrtni ostatci jer su tijela iz skupne grobnice prijeko puta hangara na Ovčari odvezena na nepoznato mjesto

Kamenjar.com

 

Paul Nicolier: Ako Srbija želi ući u EU nema više mogućnosti da spriječe izručenje Štuke

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari