Pratite nas

Razgovor

Razgovor Mladena Pavkovića s Ivicom Pepelkom

Objavljeno

na

Razgovor Mladena Pavkovića s Ivicom Pepelkom, skladateljem, pjesnikom i pjevačem, povodom njegova velikog koncerta u zagrebačkom Vatroslavu Lisinskog

NAJVEĆI HIT PJEVAČ KAJKAVSKIH PJESAMA

  • Godinama ste, gospodine Pepelko, na hrvatskoj estradnoj sceni, kao pjevač i skladatelj, ali i vrstan pjesnik. Kako ste izdržali sve te godine, tim više što je konkurencija iznimno velika?

Ovo je uistinu dobro pitanje – kako ste izdržali…..i sam se zapravo to isto pitam, ne jedanput. Kad uzmem u obzir da je iza mene 46 godina glazbenog djelovanja, kad se sjetim nekih vremena svojih početaka i usporedim s današnjim događanjima na estradi, onda to jedno s drugim nema veze, i pitam se tko je tu zakazao i kako to da se ne mogu nikako uklopiti u ovo što se događa. Više nema pjesama. Više nema dobrih smisaonih stihova. Nema dobre –smisaone glazbe. Pjesme nemaju ni sadržaj ni poruku i osim neukusne golotinje i nekog nama Hrvatima nepoznatog ritma, koji sve više prati tamo neke “cajka“ aranžmane s performansnim spotovima, ničeg drugog nema. To je frustrirajuće za nas koje poneki zovu „legendama“, a zapravo se radi o glazbenicima koji su svoje umijeće morali dokazivati, prije svega po glazbenim standardima a ne po količini novca koji je neki sponzor kadar utrošiti u propagandni spot ili vrtenje na radijskim postajama.

Žalosno je danas kako su mnogi mladi talenti diskriminirani, jer im se ne daje prilika da pokažu svoje glazbeno umijeće.

Što se konkurencije tiče, nikad nisam ni smatrao da imam konkurenciju, te se nikad nisam smatrao nekome konkurentom ili da je meni netko konkurencija. Nitko od mojih kolega niti je mogao niti može mene ugrožavati. Nije poanta u tome. Glazba je plemenita i prema njoj se tako treba odnositi. Nema tu – ja sam bolji ti si lošiji, ona se izvodi iz srca, s porukom koju prenosiš, ono nešto prepoznatljivo što ili imaš ili nemaš. O tome ti ne odlučuješ, o tome odlučuju publika i slušatelji.

  • Je li vam poznato koliko ste pjesama dosad napisali?

Prema mojoj ( ne u broj točnoj ) evidenciji imam preko 500 skladbi, za koje sam napisao i glazbu i stihove. Iskreno ni sam ne znam tko ih sve izvodi. Otkako sam napisao pjesmu „Kad procvatu jabuke“, a ona se nakon što je postala svehrvatski hit nije našla na obračunu izvedenih skladbi (kao da ne postoji!), više ne prijavljujem skladbe. One su ionako samo za ovaj moj životni vijek. No, kako se bavim i likovnom umjetnošću, tako sam naslikavši „Križni put“ za jednu crkvu, postavio slike bez potpisa. Župnik me upitao – Gospodine Pepelko, pa niste se potpisali. Rekao sam mu: znate li vi tko je to naslikao, rekao je da zna, zatim, da li ovi svi vaši župljani znaju tko je to naslikao, rekao je da znaju, a zatim sam ga pitao, da li Svevišnji zna tko ih je naslikao – opet je rekao da zasigurno zna. Postavio sam mu pitanje – a tko još drugi onda treba znati?

  • Jesu li vaše skladbe sve i snimljene?

Najveći dio skladbi- oko 99 posto- su snimljene, poglavito u renomiranim studijima i izdane preko poznatih i priznatih nakladnika, a ne mali broj objavljen je i putem manjih, slabije poznatih. Isto se događa i s KUD-ovima ili nekim vokalno- instrumentalnim sastavima kao i udrugama ( ŽVS Kajda npr. ima svoju udrugu, Podvinčani također itd).

Naravno, jedan dio pjesama su još uvijek kod mene, a kako nisu komercijalne, bar prema današnjim kriterijima, vjerujem da će ih netko poslije mene objaviti. Zaslužile su.

  • No, što za vas znači uspjeh?

Uspjeh ne znači to da si popularan. Uspjeh znači da li si nešto stvorio, uradio ne za sebe već za druge, po čemu će te pamtiti. Ako je to pjesma, onda je uspjeh potruditi se uz sve svoje znanje i darovitost stvoriti lijepu pjesmu. Ako ona razveseli ili pomogne na bilo koji način nekom bližnjem, ne tebi, onda si u nečemu uspio.

Nije uspjeh skakanje po pozornici, biti na ulici prepoznat, biti javna osoba…Kad mi priđe čovjek i veli, slušam vaše pjesme i tako ih doživim da od sreće zaplačem, jer ste me u dušu pogodili i pronašao sam se u nekoj od pjesama, onda sam zadovoljan, jer očito radim dobru stvar. Kad me na ulici ili lokalu sretne invalid u kolicima i spomene svoju najdražu pjesmu „Rane devedesete“, vrlo sam ponosan što sam opjevao i tu našu populaciju.

Uspjeh je nastupiti na preko 170 humanitarnih koncerata – bez lipe! Petnaestak sam i sam organizirao kao predsjednik Udruge roditelja djece oboljele od onkoloških bolesti (KLUB – HEO) Zagreb, čiji sam sada počasni član. To je Udruga uistinu prva u još tadašnjoj Jugoslaviji. Sve ostale su nastale nakon osamostaljenja Hrvatske.

Uspjeh znači dati se drugima, voljeti bližnje.

  • Malo pjevača poput vas „puni“ veliku zagrebačku dvoranu Vatroslava Lisinskog…

Najprije hvala svima koji dolaze. U Lisinskom sam od 2005., a održao sam 13 koncerata, jer su jednom održana dva u istom danu, a drugi put dan za danom (nedjelja i ponedjeljak). Lisinski je posebna priča. Kako se čitavog života borim za kajkavštinu, a kako je ona uporno marginalizirana, to je bio jedini način da skrenete pozornost da kajkavci postoje, pozvati ih u taj naš – kako vele – hram kulture, da ljudi počnu doživljavati kajkavštinu u adekvatnom prostoru i način na kojem kajkavska riječ i pjesma dobivaju na svojem značaju.

Sjećam se kako su prigodom prvog nastupa „frcali“ komentari – pa kaj bu Pepelko v Lisinskom!? A bio je pun do zadnjeg sjedala, i otada svake godine isto. Naši (ne samo kajkavci), znaju pošto dolaze u Lisinski. Trebalo je samo odškrinuti vrata i reći – i mi postojimo!

  • Međutim, unatoč vaše iznimne popularnosti i toliko godina uspješnog rada, stječe se dojam da vas državna televizija i radiji ne prate koliko zaslužujete, ili se to samo tako nama čini?

Točno je, ali nažalost nisam jedini. Dok slovenska nacionalna televizija na svom prvom programu emitira svoj, slovenski, narodni melos preko svojih glazbenih domaćih sastava, naša državna televizija kao da nas se srami. Kao da smo manje vrijedni i nedostojni rejtinga HRT-a!? Ne znam kako oni to naše kajkavsko glazbeno i kulturno stvaralaštvo doživljavaju i zašto, ali je tako. Da nema regionalnih i lokalnih televizija, za kajkavsko stvaralaštvo i glazbu ne bi se ni znalo. U svojih 46 godina glazbenog djelovanja, samo sam jednom bio u emisiji Hrvatskog radija, a nijednu moju pjesmu nisu još samostalno nikad zasvirali, također u tom vremenskom razdoblju (46 godina), kao gost bio sam samo jednom u emisiji koju više ne emitiraju – Svirci moji. I to ne solo! Nastupio sam s kolegicom u duetu i ženskom vokalnom grupom. HRT ima svoje čudne, zapravo nedopustive kriterije, a i mnogim mojim kolegama nerazumljivu politiku prema kajkavskom sjeverozapadu, a to nije malo područje Lijepe naše. No neka je to njima na dušu!

  • Često surađujete i s mladim pjevačima. Tražite li vi njih ili oni vas?

Osobno mi je drago što sam imao prigodu neke od mladih pjevača upoznati, a i mnogima pomoći. Rado pomažem onima koji nemaju nikog da im pomogne. U današnjoj glazbenoj džungli, jednostavno se i najbolji izgube. To je velika tragedija za našu glazbenu scenu. Mladi ljudi dolaze na brisani prostor, vjetrometinu, na kojoj su izloženi kojekakvim tzv „menadžerčićima“, samozvanim glazbenim „stručnjacima“ koji pokušavaju izvući nešto novaca a zauzvrat – kako se pojave, tako i nestaju s glazbene scene. Bezobrazno uporni, polu sluhisti s angažiranim sponzorima, kao što sam već naglasio, jednostavno truju tu mladež i glazbenu scenu svojim nebuloznim skladbama. Mogao bih ih sad nabrojati poimence, ali se ništa ne bi promijenilo. Ne, ne tražim mlade talente. Prepoznam ih, pa ako imaju potrebu, jave mi se. Nikad ne odbijam ako ništa drugo, nego ih spustiti na zemlju i objasniti problematiku i način kojim trebaju krenuti.

  • Gdje je danas zagorski melos, odnosno gdje su pjesme Zagorja u odnosu na ostale dijelove Hrvatske? Istina, nešto ste o tome već rekli, ali stječe se dojam da po tom pitanju Dalmatinci su, čini se „prvaci svijeta“…

Dobro pitanje. Odgovor je vrlo jednostavan. Već dugo „nema“ zagorskog melosa! Preranom smrću velikog kajkavca, gospodina Stjepana Mihaljinca, koji je desetljećima vodio najpoznatiji kajkavski festival u Krapini, nestao je i zagorski melos. Onaj koji predstavlja kajkavsku popevku! Ostali pravci zagorske glazbe izgubili su se pod utjecajem i presingom medija koji forsiraju sve skladbe osim zagorskih ili bolje rečeno – kajkavskih. Ne bih odvajao zagorski melos od prigorskog, međimurskog ili podravskog. Svi smo u istom košu. Nametnuti pravci klapskih pjesama, nekih lobijskih koji imaju utjecaj ili sami kreiraju programe , jednostavno su izbacili iz njih kajkavštinu. Vele da je nerazumljiva. Kad dalmatinac veli „ja san iša“, to je svima jasno što je rekao, a kad pak Zagorec (ili koji drugi kajkavac) veli to isto, ali kao „ja sam išel“, onda to više nitko ne razumije. Treba prevoditelj, iz Kine valjda!

Čast kolegama Dalmatincima. Imaju svoje lobije na nacionalnim medijima, složni su i jedinstveni i nemam im što zamjeriti. Ja osobno ne volim klape. Jednostavno ih je previše i previše se eksponiraju i jednostavno nameću. Ne volim presinge. Mogu slušati njihovo pjevanje maksimalno pola sata. Sve drugo je za mene previše. Jesu li su po tome „prvaci svijeta“? Možda svojom nametljivošću da, ali ostalo im ne zamjeram. Ljudi imaju, znaju i iskorištavaju pruženu priliku. Šteta što kajkavci to nisu u stanju i što nemaju istu priliku.

  • A, što mislite o našim festivalima?

Nema se tu što misliti. Ovakvi festivali služe samo sebi i umijeću organizatora kako zgrnuti što više novaca. U igri je glazbeni biznis. Puno sponzora, marketinga, lobija, golotinje..koga zanima pjesma? Pa baš nikog. Znamo tko je gdje glavni i čija kuhača gdje kuha. To što nema pjesama s festivala ( jer mu bi to trebala biti glavna svrha), pa to je najmanje bitno. Takvo je nažalost današnje vrijeme, ništa nije normalno i sveto, pa – tko voli – nek izvoli! Ili, što luđe – to bolje!

  • Koliko ste dosad objavili CD-a i u kojoj nakladi?

Ne mjerim svoje albume prema broju izdanih CD-a, već prema uspješnicama s tih nosača zvuka. Od 1971- godine sam u Jugotonu, a od privatizacije u Croatia Recordsu. Ako navedem podatak da je na području bivše Jugoslavije singlica Plači srce ( svojevremeno proglašena najljepšom ljubavnom pjesmom ) i Kada dođe mjesec Maj prodana u preko 150.000 primjeraka, onda današnja prodaja od nekoliko tisuća zvuči smiješno. Izdao sam ukupno 12 albuma, od toga dva dupla i Zlatnu kolekciju. U novije vrijeme platinasta ploča kao jedinog kajkavca koji ju je dobio,razne zlatne, srebrne govore da uspijevam još uvijek realizirati neke projekte, ali prodaja CD-a je stala i rijetki danas kupuju CD. Možda imam sreću što moja publika ne koristi previše digitalnu tehnologiju, pa se snalaze nabavljajući nosače zvuka.

I ovdje moram reći, da količina nosača zvuka ne određuje status na estradi. I tu vrijede marketinška pravila prema kojima popularnost određuju razno-razni skorojevići koji stvaraju spotove, dakle uloženi novac a ne kvaliteta. Nametnuti trendovi bezukusnih prizora kiča i performansa, presudni su za popularnost. CD-i i njihova distribucija su u trećem planu.

Ja recimo nikad neću dobiti Porina. Nikad nisam nikom podilazio i nemam i ne pripadam nikakvom klanu. CD-i koje snimam ipak dođu u prave ruke i to mi je dovoljno. I svaki posjetitelj dvorane Lisinski je moj Porin. Hvala im još jednom što me prate.

  • A, ima li, gospodine Pepelko, jala i zlobe u estradnim vodama?

Naravno da ima, no nisu dio mene. Nikad nisam bio zloban ni prema kome. Nije u mojoj prirodi. Ali itekako dobro znam tko i kako se odnosi prema meni. Naravno da sam uvijek na nivou i nemam predrasuda i ne zamjeram. Najgore je kad onog tko ti je jalan – ignoriraš i dadeš mu na znanje da znaš, ali da ti je svejedno. Današnja estrada je izgubila sve kriterije i jedino što preostaje je pravilo – glavu gore! To nije dio mene!

  • Uspješno vodite i neke TV emisije, poglavito na VTV-u. Je li teže biti voditelj, urednik ili pjevač?

Bavio sam se novinarstvom. To vi znate vrlo dobro, ono ostaje u krvi. Isto se događa i s pjesmom: jednom glazbenik – uvijek glazbenik. Kao što sam već rekao, 46 godina vodim borbu za kajkavštinu. Osnovao sam neke još uvijek popularne festivale u Zagorju i jedan u Sv. Nedelji, (neću ih nabrajati s razlogom), pa tako doselivši se u Varaždin, pet sam godina bio na Varaždinskoj televiziji (VTV), najprije kao jedan od voditelja popularne emisije „Popevke i štikleci“ a potom i emisije „Domačija“. Sve ono što je kajkavsko, našlo se u tim emisijama. Od malog čovjeka – do vrhunskog umjetnika, od etno glazbe do opernih arija. Bitno da su sudionici i izvođači kajkavci. No, iznimno je teško reći što je teže raditi, voditi ili pjevati. Mislim da je ipak veća odgovornost stati na pozornicu Lisinskog nego u studiju tv-a snimati emisiju. No i jedno i drugo ako pridonose popularizaciji kajkavštine, onda nije ništa teško. Uživam i u jednom i u drugom.

  • Međutim, uskoro ćete ponovno održati solistički koncert u kultnoj dvorani Vatroslava Lisinskoga u Zagrebu…
  • Da, bit će to 20. ožujka. Veoma se radujem ovom nastupu, poglavito nakon što sam se ovih dana vratio s uspješne turneje po Kanadi. Dakle, vidimo se u Lisinskom, bit će to najbolje od najboljih mojih pjesama! I moj četrnaesti solistički nastup u ovoj dvorani!-rekao je na kraju Ivica Pepelko.

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Razgovor

Ruža Tomašić: Zbog svojih laži, patrijarh Irinej nikad više ne smije stupiti na tlo Hrvatske

Objavljeno

na

Objavio

U Podcastu Velebit je gostovala gđa. Ruža Tomašić, zastupnica u Europskom parlamentu. S njom je razgovarao Marijan Križić.

♦ Što misli i kako je reagirala gđa. Ruža Tomašić na skandaloznu izjavu predsjednika Europskog parlamenta Antonia Tajanija koji je svoj govor na komemoraciji povodom obilježavanja Dana sjećanja u talijanskoj Bazovici završio povicima “Živjela talijanska Istra” i “Živjela talijanska Dalmacija”?

♦ Kako su se u Hrvatskoj odmah javili dežurni titoisti i prozvali Hrvatsku zbog popustljivosti prema fašizmu. Ne bismo li prije mogli zaključiti da Titovi zločini zapravo daju vjetar u leđa iredentističkim težnjama?

♦ Kako su prosvjedovali slovenski i hrvatski zastupnici?
♦ Što sadrži i o čemu se radi u raspravio strategiji ribarstva?

♦ Zašto u Hrvatskoj javnosti prevladava mišljenje da izbor zastupnika u EU parlament nije bitan jer se u njemu navodno ništa bitno ne odlučuje?
♦ Nastupaju li hrvatski EU parlamentarci zajednički, u ime svoje države, ili se okupljaju oko svojih grupacija kojima pripadaju?

♦ Postoji li tzv. stranačka stega u grupacijama?
♦ Što očekivati od novih izbora za EU parlament?

♦ Kako je došlo do suranje Hrast-a i Hrvatske konzervativne stranke (HKS) koji su osnovali novu platformu, oko koje su se okupila i neka poznata imena: Tomašić, Ilčić, Zekanović, Mišić, Sačić?
♦ Kako Ruža Tomašić komentira formiranje koalicija sastavljenih od stranaka koje pripadaju posve drukčijim grupacija u EU parlamentu? (primjer Amsterdamska koalicija)

♦ Što znače brutalne uvrede Milorada Pupovca izgovorene u Saboru i upućene hrvatskom narodu, katolicima, ali i homoseksualcima?
♦ Je li drska reakcija Milorada Pupovca, poput one Nikole Sojanovića u Srbobranu 1902. godine, zapravo reakcija na pismo koje je Hrvatska biskupska konferencija uputila srpskom partijarhu Irineju?

♦ Treba li na tom tragu prepoznati i obnovljenu hajku na Marka Juriča, zbog toga što je prokazao mirtopolita Porfirija koji je pjevao četničke pjesme?
♦ Prije desetak dana zajedno sa saborskim zastupnikom Hrvojem Zekanovićem najavili ste blokadu Srbije na putu prema EU, dok ne ispune neka bitne uvjete u odnosu na Hrvatsku. O čemu je riječ?

♦ Nazirete li kakve promjene u aktualnoj političkoj situaciji u Hrvatskoj?

Odgovore na poslušajte u Podcastu Velebit.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Razgovor

Kolinda Grabar Kitarović: Ja sam prije svega majka, Hrvatica, vjernica, građanka…

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Hina

U povodu godišnjice inauguracije, predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović Media servisu dala je ekskluzivni intervjuu u kojem se osvrnula na protekle četiri godine, otkrila planove za budućnost, ali i prokomentirala goruće teme i probleme u zemlji.

S predsjednicom je za Media servis razgovarala Andrea Barać.

“Uložila sam velike napore u mijenjanje imidža, odnosno slike Hrvatske koja, nažalost, posljednjih godina u svijetu nije bila na onoj razini na kojoj je želimo vidjeti. Kao jednu od svojih najsnažnijih inicijativa, ističem Inicijativu triju mora. S druge strane, na planu unutarnje politike ipak sam uspjela pomaknuti tu raspravu i fokus javnosti s ideoloških na prava životna pitanja”, rekla je predsjednica.

U razgovoru sa svim akterima društva, tvrdi, definiran je najveći problem u zemlji – demografija.

“Stoga sam djelovala vrlo korektno, napisala sam i predstavila paket demografskih mjera, od kojih je Vlada već mnoge prihvatila, neke su još u tijeku, implementiraju se. I to je program koji zapravo definira samu budućnost Hrvatske, jer što će vam zemlja bez ljudi.”

A kad je riječ o blokiranim građanima, iako ističe da je situacija puno bolja, problem još nije do kraja riješen pa će se na tome raditi tijekom ove godine.

Trajno riješiti problem blokiranih

“To pitanje nismo do kraja riješili pa ću i dalje biti veoma angažirana, ne samo na novom ovršnom zakonu nego i na drugim inicijativama, kako bi se trajno riješilo pitanje blokiranih građana.”

U nastojanju da se zemlja decentralizira, Grabar-Kitarović je izmjestila ured u svaku županiju. U tijeku je analiza svih tih izmještanja kako bi se ustanovili problemi koji su zajednički cijeloj Hrvatskoj. Dio je ipak otkrila. Tvrdi da najbolje rezultate postižu ona područja u kojima ljudi rade zajedno, umjesto da se koncentriraju na ideološke podjele. Potom je citirala krapinsko-zagorskog župana Željka Kolara, koji je ustvrdio da se njezinim pojavljivanjem javnost fokusirala na teme koje bi inače prošle ispod radara.

“Primjerice, briga o graničnim, pograničnim i posebno brdsko-planinskim područjima i otocima, koja je isto tako u međuvremenu rezultirala brojnim potezima što ih je provela Vlada Republike Hrvatske, ali očekujem da ćemo na tome nastaviti raditi. Onda, rad s mladima. Vijeće mladih, koje je bilo vrlo aktivno, protekle je godine vrlo intenzivno radilo, a s time ćemo nastaviti i ove godine. Želim da se još više usredotočimo upravo na egzistencijalna pitanja.”

Završiti projekt Pantovčak

Govoreći o planovima za budućnost, istaknula je da želi završiti projekt Pantovčak, otvaranje šume građanima i ostvarivanje uštede od 15 posto kao primjer drugima.

“I želim da se to provede sada, u sljedećih nekoliko tjedana i mjeseci. Smanjila sam broj djelatnika, smanjila sam broj dužnosnika, otprilike sa 23 na 10 u ovome trenutku. Time želim nastaviti dokazivati da nije bitna količina, nije bitna veličina, bitna je supstancija, bitan je rad, u skladu s onim što uvijek govorim: Hrvatska nije mala zemlja.”

Na komentare da je u drugim županijama kritizirala Vladu, upozoravala na dobre i loše stvari, a da je to u obilasku Zagreba izostalo, tek je rekla: “Doista ne bih tako rekla, ne bih se složila s time.”

Kad je riječ o odnosu s Vladom i HDZ-om, ističe da je ponosna i zahvalna što je bila njihov kandidat.

“Bez stranke ne bi bilo ni mandata. Međutim, mislim da i sama stranka od mene očekuje da budem ono što predsjednik mora biti, a to je predsjednik svih državljana, i onih koji su mi dali glas i oni koji nisu. Zato sam, neću reći kritična, ali, naravno, ne štedim na kritikama. Ako pogledate tri vlade koje su bile u mome mandatu, bila sam jednaka prema svima.”

Promjena retorike zbog privida sukoba

Ipak, ističe kako je promijenila retoriku u pogledu kritika jer se u medijima stvarao privid sukoba.

“Jednostavno zato što mislim da, iako treba upozoravati na probleme, predsjednik ili predsjednica ne može koristiti svoju funkciju za nekakve populističke namjere i dobivanje nekakvih osobnih bodova.”

Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić želi uručiti Medalju grada Zagreba Budimiru Lončaru, zbog čega se diglo dosta prašine. Na pitanje surađuje li s njim i na jednoj razini i je li joj gospodin Lončar savjetnik, odgovorila je: “Ne, apsolutno. Mislim da se predsjednik države ne treba miješati u odluke lokalne uprave i samouprave. Nikad se nisam miješala. To je stvar gospodina Bandića. Nikada u javnosti nisam govorila ni protiv koga, pa tako neću ni protiv gospodina Lončara.”

Predizborne kampanje vrlo su neplodno razdoblje, tvrdi predsjednica, i zato još ne otkriva hoće li se ponovno kandidirati.

“Jednostavno ne želim ući u to nekakvo razdoblje. Nisam se izjasnila, nisam donijela odluku. Ali vidim da je to vrlo zanimljiva tema u medijima i da mediji zapravo kreiraju nekandidate kao potencijalne protivnike meni na izborima, iako ni ja ni oni još nismo istaknuli svoju kandidaturu.”

Ako se kandidira, podrška HDZ-a je izgledna.

Ne mijenja strane

“Ja dolazim iz HDZ-a i meni je potpora HDZ-a bitna. Cijenim to, to je moje uvjerenje od rane mladosti, to je uvjerenje koje sam njegovala tijekom svog studija, kroz našu borbu za neovisnost. I ponovno, uz dužno poštovanje prema svim političkim opcijama u Hrvatskoj, ja sam osoba koja ne mijenja strane i ne volim one koji ih mijenjaju.”

Vrijeme polako istječe, no predsjednica tvrdi da ni prijašnji ozbiljni kandidati nisu prerano otkrivali da idu u utrku za Pantovčak.

“Gledajte, ova dužnost je iznimna, iznimna čast, ali je iznimna odgovornost, golema odgovornost. Ja sam prije svega majka. Majka, Hrvatica, vjernica, građanka Republike Hrvatske i, naravno, građanka Europske unije, i doista želim razmotriti što je to čime ja mogu pridonijeti, što je to što možemo zajedno učiniti kako bismo Hrvatsku poveli u bolji život za sve.”

Odlučila se za ponovnu utrku ili ne, tvrdi, rejtnig joj nije najvažniji. Građani joj, prema anketama, pretežno daju ocjenu dobar (3). “Kada bih se brinula o vlastitom rejtingu, nikada se ne bih kandidirala ni na jednu političku dužnost”, istaknula je predsjednica.

“Građani su ti koji ocjenjuju, ali ja sam vrlo ambiciozna, bila sam odlikaš tijekom cijelog svog školovanja i studija, pa ću se nastaviti i dalje truditi.”

Mali princ – jedna od najdražih knjiga

Osvrnula se i na izbacivanje nekih djela suvremenih autora s popisa obavezne lektire u školama, primjerice “Malog princa” i “Dnevnika Anne Frank”. Ne bi, kaže, uzela sebi za pravo da odlučuje, to treba odlučiti struka, ali dodaje: “Mali princ’ jedna je od mojih najdražih knjiga i to je knjiga koja me nekako drži u uvjerenju da cijeli život treba ostati dijete.

‘Dnevnik Anne Frank’ isto je tako jedno od vrhunskih djela.” Na pitanje bi li htjela da i njezino dijete pročita te dvije knjige, predsjednica odgovara: “Apsolutno. Oni su to i pročitali.” Na dodatno pitanje smatra li da bi te knjige trebale ostati na popisu lektire, predsjednica odgovara: “Da.”

Komentirala je i otpis dugova najimućnijima. Istaknula je da se svakom potkrade pogreška, pa tako i jedinicama lokalne samouprave, ali da su mnogi možda zbog previše obaveza zaboravili na neki račun i da svi koji su se našli na tom popisu za oprost dugova, a mogu ih podmiriti, to trebaju i učiniti.

“Dakle, nemojmo od toga raditi skandale, fokusirajmo se na ono pozitivno, a to je da ćemo desecima tisuća ljudi omogućiti ponovni početak.”

Narodu dati pravo glasa

Kada je u pitanju nacrt Zakona o pobačaju, kaže, nije ga vidjela pa ne može ni komentirati, a o samom pobačaju kaže: “Za mene život počinje od trenutka začeća do prirodne smrti. Međutim, isto tako podržavam život u svakom pogledu, uključujući i život žene, i pravo na izbor. Mislim da se zabranom pobačaja ne mogu riješiti problemi koje imamo.”

Nije vidjela ni nacrt novog zakona o referendumu, ali ističe da narodu treba dati pravo glasa. Ipak, objašnjava, referendum ne smije biti sredstvo onemogućavanja rada Vlade, ali ni prag ne smije biti tako visok da je nemoguće provesti referendum. A o postupku provjere prikupljenih potpisa inicijativa “Narod odlučuje” i “Istina o Istanbulskoj”, kaže, ne može procijeniti je li Vlada djelovala transparentno.

“Da se dopustilo ljudima koji su htjeli pogledati valjanost potpisa, mislim da bi to koristilo i Vladi, da se sad ne vrtimo u krugu rasprava, velikih priča i afera i pritom zaboravimo na građanina ove države”.

Neizbježna tema je i propala nabava borbenih aviona od Izraela. Predsjednica smatra da je problem možda bio u vremenu, jer se predugo čekalo s odlukom da se uopće krene u nabavu.

Tromost pravosuđa – rak rana

“Možda je to čak jedan od razloga što je ovo sve odrađeno na brzinu. Možda nije bilo dovoljno vremena da se sagledaju neki aspekti.”

Tromost pravosuđa rak-rana je Hrvatske, predsjednica Grabar-Kitarović tvrdi da je nužno nastaviti s reformom. Za pomilovanje Huanita Luksetića čeka papire od Ministarstva pravosuđa, a na pitanje možemo li na primjeru Zorana Ercega zaključiti da Hrvatska ide u smjeru gušenja slobode govora, odgovorila je: “Naravno, slobodu govora treba izražavati, a u ovom slučaju ona se mogla izraziti na drugi način.”

Za kraj se osvrnula na istup predsjednika Europskog parlamenta Antonija Tajanija i pripajanja Dalmacije i Istre Italiji. Istaknula je da je ta izjava nedopustiva, ali da je možda to rekao nesmotreno. Na pitanje trebamo li inzistirati na njegovoj smjeni, rekla je: “Mislim da će se to, nažalost, ogledati u njegovoj karijeri. Ovaj saziv EP-a gotovo je pred raspuštanjem. Ja bih poštovala činjenicu da se čovjek ispričao. Ako se ispričao, onda ne inzistiramo, a nedvosmisleno se ispričao. Mislim da svi moramo znati oprostiti.”

 

Kolinda Grabar Kitarović na Molitvenom doručku: Nisam za reviziju Vatikanskih ugovora

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari