Pratite nas

Razgovor

Razgovor s Arhiepiskopom Aleksandrom, poglavarom Hrvatske pravoslavne crkve

Objavljeno

na

Za i u ime Kršćanskog portala Putevi milosti (http://www.putevimilosti.com) razgovor vodio Kazimir Ištuk, teolog.  U daljnjem tekstu Putevi milosti (PM), arhiepiskop Aleksandar (AA).

[ad id=”93788″]
U Ime Isusovo…

PM: Poštovani Arhiepiskope, pozdravljam Vas tradicionalnim katoličkim pozdravom Hvaljen Isus i Marija i hvala što ste pristali na ovaj razgovor. Želja mi je da Vas bolje predstavimo čitateljima našeg Portala kao i širem čitateljstvu!

AA: To je lijep katolički pozdrav. Moj je odgovor: U vijeke!
Pravoslavna tradicija nalaže sljedeće: kad se laik ili svećenik susretne s episkopom, treba od njega zatražiti blagoslov i nakon toga mu poljubiti ruku, koja ga je blagoslovila.
Pravoslavni episkopi govoreći o sebi, govore u prvom licu množine (Mi), ne u jednini (Ja).

PM: Hvala lijepa i svakako sam primio na znanje vašu tradiciju oko prvog susreta. Molim Vas da se predstavite u nekoliko rečenica, vaše pravo i svećeničko ime, odakle dolazite, koga predstavljate i koliko ste dugo u Republici Hrvatskoj?

AA: Moje ime je Alexander Ivanov Radoev. Rođen sam 12. kolovoza 1957. u Bugarskoj. Magistrirao sam teologiju na Teološkom fakultetu sofijskog sveučilišta Sv. Kl. Ohridski. Kroz više od trideset godina službe u crkvi, bio sam Mitropolitski đakon, župnik, protojerej, protoprezviter i egzarh, također i tajnik mitropolije. Bio sam i općinski vijećnik i predsjednik općinskog vijeća. Kako volim pravoslavno pjevanje, sudjelovao sam na raznim festivalima, a dobivao sam i neka priznanja za kvalitetne vokalne izvedbe – nagrada na najvećem u svijetu Festivalu pravoslavne glazbe u Pomorije (Bugarska) 2004. i 2007. kao solo izvođač. Također, imao sam i posebnu čast pjevati (bas) u zboru bugarske Nacionalne opere.
1991. – 1996. Prvi demokratski izabran Predsjednik općinskih vijeća u gradu Pleven (167.000 stanovnika) iz liste antikomunističke Unije demokratskih snaga.

PM: Molim Vas također, predstavite nam ukratko Hrvatsku pravoslavnu crkvu, uređenje, broj članova i zašto je važno da se registrirate!

AA: Ponovimo nekoliko zanimljivih činjenica. Na popisu stanovništva 2011. bilo je 16.647 Hrvata pravoslavaca i to u doba kad još ne postoji HPC. Nadam se da će neki stručnjak istražiti kakvo je trenutno stanje, možda smo danas druga (nakon Katoličke crkve) vjerska zajednica. Sve kršćanske vjerske zajednice, upisane u evidenciji vjerskih zajednica imaju sveukupno manje vjernika nego što je Hrvata pravoslavaca. Potpuna registracija potrebna je svakoj crkvi radi lakše komunikacije s institucijama, lakše dostupnosti liturgijskog prostora, zapošljavanja osoblja i sl.

PM: Po Vašem mišljenju, zašto država odnosno nadležno ministarstvo toliko dugo odugovlači s vašom registracijom? U čemu je problem?

AA: Država nas je priznala djelomično, odnosno, priznalo nas je Ministarstvo financija (dalo nam je OIB) i Ministarstvo unutrašnjih poslova. Također, još neke institucije su nas priznale. U prilogu je pismo iz ureda Predsjednice, koje sadrži izravno priznanje – pogledajte komu je upućeno.

Samo Ministarstvo uprave to još nije učinilo te nam tako izravno onemogućava upis u evidenciju vjerskih zajednica i time onemogućava puni vjerski život za cca. 17.000 hrvatskih državljana, kao da su građani drugog reda. Po meni, zbog nerazumijevanja materije, jer u tom ministarstvu nema stručnjaka (teologa). Pa nema ni potrebe, kad se upis u Evidenciju događa jedan put u 10 godina. Našu registraciju su odbili na temelju “stručnog” mišljenja Komisije za odnose sa vjerskim zajednicama u kojoj isto nema niti jedan teolog. Mogli su pozvati vanjskog konzultanta, ali kako bi onda opravdali svoju plaću? Ministarstvo uprave na HPC birokratski primjenjuje zakon, dok je za potrebe drugih pravoslavnih vjerskih zajednica kroz primjenu u praksi DEROGIRAN dio Zakona o vjerskim zajednicama koji se odnosi na uvjete priznanja te su tako žurno i bez ispuna zakonskih uvjeta priznate sve ostale pravoslavne crkve stranih država (SPC, MPC, BPC i CPC).
SPC nije u Evidenciji. KC ima ugovore sa snagom međunarodnih.

PM: Recite malo o povijesti HPC u Hrvatskoj, tko je bio prvi poglavar?

AA: Prema dostavljenom prilogu – Povijest HPC, prvi je poglavar izgleda bio sv. apostol Tit.

PM: Budući da ste autokefalni, znači vezani kao i sve pravoslavne crkve za državu, a ne za naciju, kako komentirate ulogu SPC u Hrvatskoj i zašto toliki otpor od njihovih poglavara za vašim osnivanjem?

AA: Nećemo komentirati stajalište bilo koje crkve. To crkveni poglavari ne smiju raditi. Na e-netu smo pročitali da je 2010. episkop SPC Fotije javno objavio da je HPC “zlokobno udruženje”, ali nakon što smo ju obnovili, niti jedna pravoslavna crkva prisutna u RH nije objavila ništa protiv nje.
PC trebaju biti vezane za državni teritorij, a ne za etničko podrijetlo vjernika, jer prema kanonu granica crkve prati granicu države. Tako kanonski ustrojena PC treba okupljati sve pravoslavne vjernike te države. To znači i da se može izaći u susret jezičnim posebnostima nekih etničkih skupina.

PM: Kako smo već mogli pročitati, još niste registrirani kao vjerska zajednica u RH. Nadate li se da bi se to moglo dogoditi za mandata nove vlasti?

AA: Uz Božju pomoć je sve moguće. HPC od svoje obnove ima stabilni uzlazni razvojni trend, a tako će biti i u budućnosti. To će se dogoditi.

PM: U posljednje vrijeme sve češće je moguće čitati u tisku i na određenim portalima kako dolazi do neke vrste trzavica između vas i dotičnog vladike Bonifacija Andrije Škulića koji se predstavlja kao poglavar HPC te nerijetko Vas naziva izopćenim svećenikom, svećenikom neke tamo sekte. Nekako gledajući sa strane mene katolika, malo me to i čini nesretnim, jer se jednostavno u javnosti stvara dojam o svađama odnosno o nedoumicama tko u stvari predstavlja HPC!

AA: https://web.facebook.com/pravoslavlje.hr/posts/1128940610457165 (ovaj tekst sam poslao posvuda pa i Vama e-mailom 04.01.2015)
Ne postoji bilo kakav nesporazum. Mi nikad nismo pisali o njemu ništa, jer on nije teolog, nije svećenik, nije pravoslavac… Napao nam je baš kada smo objavili što smo u zadnjih sedam mjeseci radili pokušavajući Papi uručiti potporu za kanonizacije bl. Stepinca.
On je “zaređen” za episkopa Kulturne zajednice Vlaha u Austriji i Srbiji. Je li to crkva? Sedam mjeseci ranije objavio je da je biskup ili je tada lagao? Nije moguće da netko bude nekoliko puta zaređen ili rukopoložen ili da bude član više crkvi (apostolsko pravilo br. 10).
Nije pokazao niti jedan dokument za bilo što. Na primjer, da je rukopoložen za đakona i svećenika u Ukrajinskoj pravoslavnoj crkvi.
Koristi OIB vlastite benediktinske udruge.
Andrija je u javnosti poznat i kao otac Bonifacije OSB, monsinjor Dorotej, najmanje trostruki biskup, korepiskop, horepiskop, arhimandrit, arhiepiskop, vladika, nadbiskup i uskoro možda već i mitropolit, njegova preosveštenost o. fra. Andrija Škulić OSB OFM OP OCist SJ. Tko zna što sve to znači.
Nu, ne treba se s njim previše zamarati, postoje puno važniji zadatci.
U Andrijevu stručnost nikad nisam sumnjao – on je odličan vozač.

PM: Budući niste još registrirani vjerojatno nemate ni mjesto za održavanje liturgije. Kako to rješavate i gdje održavate liturgiju?

AA: Registracija je proces. Dio su neke institucije i ministarstva obavile, a dio još mora obaviti Ministarstvo uprave. Taj proces u našem slučaju ima neke unutrašnje otpore koji ga privremeno koče, ali ne će ga moći zaustaviti. Glede liturgijskog prostora, istina je da bi bilo puno lakše da je Ministarstvo uprave uredno obavilo svoj posao, kao što su ga obavile neke druge institucije.
Kao arhiepiskop HPC zatražili smo i dobili pisane dozvole za dušebrižničku skrb za Hrvate pravoslavce u sveukupno 10 bolnica u Zagrebu. Uskoro ćemo objaviti liturgijski raspored.
25. prosinca Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana nama je uskočila u pomoć kao dobri samaritanac te nam je dozvolila služenje Božićne liturgije u njihovoj crkvi, ne tražeći ništa zauzvrat. Još jednom im na tomu javno zahvaljujemo u ime vjernika HPC.

PM: Imate li i, ako imate, kakav je odnos s predstavnicima Katoličke crkve odnosno Zagrebačke biskupije?

AA: Imamo odlične odnose sa svim pripadnicima katoličkog klera koje poznajemo osobno. I Vi osobno znate neke od njih.
Za Božićnu liturgiju 25. prosinca katolički svećenik mi je posudio potrebni kalež i neke knjige.

PM: U načelu, gospodine Arhiepiskope, recite nam po čemu se razlikujete od SPC-e u RH i zašto je bitno da budete što prije registrirani, odnosno kakav je odnos s drugim pravoslavnim crkvama u Hrvatskoj (makedonska, crnogorska i ostale)?

AA: Hrvatska pravoslavna crkva u nekom je obliku uvijek postojala (kroz eparhije i mitropolije na teritoriju Trojedne kraljevine, podređene izravno carigradskom patrijarhu), samo to nekako ljudi ne znaju, ne percipiraju pa čak i odbijaju prihvatiti. Ali, stvari se ipak mijenjaju. Njezina prošlost je lukavo i smišljeno zakrivena. Ali tako ne će više biti. Ona nije djelovala samo u dva razdoblja, i to: 1921. do 1941. (razdoblje Kraljevine SHS /Jugoslavije) i od 1945. (Razdoblje komunističke SFRJ) do njene ponovne obnove 2013. U prilogu – Povijest HPC sadrži izravni dokaz zašto bi morali biti registrirani. Imamo dobre odnose s nekim pravoslavnim crkvama u RH. Njegovo Visokopreosveštenstvo Crnogorskog arhiepiskopa Mihaila poznajemo osobno.
Sa SPC nikad nismo tražili kontakt, a niti SPC s nama.  Nismo se nikad oglašavali o bilo kojoj crkvi u RH. Crkveni poglavari to ne smiju raditi.

PM: Na kraju, molim Vas, uputite par riječi braći katolicima koji će ovo čitati, kao i drugima koji su neke druge konfesije, pa možda i sami pripadnici Hrvatske pravoslavne crkve!

AA: U Republici Hrvatskoj su svi Hrvati (po državljanstvu), kao što je napomenula Predsjednica RH gđa Kolinda Grabar-Kitarović. Moram napomenuti da pravoslavni i katolički vjernici ispovijedaju istu vjeru.

Na grobu Petra Preradovića

Na grobu Petra Preradovića

Crkveni poglavari moraju u ime Božje uvijek raditi na dobrobit hrvatskog naroda tražeći uvijek ono što bi narod ujedinilo, ne ono što bi naroda razdvojilo.

Blagodat Gospoda našeg Isusa Hrista i ljubav Boga Otca i zajednica Svetoga Duha neka je sa svima vama!  Hrvatski arhiepiskop †Aleksandar

PM: U osobno ime kao i u ime Uredništva portala Putevi milosti, poštovani arhiepiskope, puno Vam hvala na ovom razgovoru te se nadam skorašnjem upisu od Ministarstva uprave kako bi napokon HPC mogla potpuno i predano brinuti o Hrvatima pravoslavcima.

Hvaljen Isus i Marija…

Kazimir Ištuk, teolog

Razgovor objavljen uz suglasnost portala putevimilosti.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Razgovor

Stare strukture i danas ugrožavaju hrvatsku samostalnost

Objavljeno

na

Objavio

ARGUMENTI Propusti hrvatske države u odnosu prema Haškom sudu

O radu Haškog suda i njegovom utjecaju na hrvatsku državu bilo je riječi u Argumentima Hrvatskoga katoličkog radija, 16. siječnja, čiji su sugovornici bili profesor s Katedre za kazneno pravo zagrebačkoga Pravnog fakulteta Davor Derenčinović, novinarka Višnja Starešina i predsjednik Hrvatskoga generalskog zbora Pavao Miljavac.

Profesor s Katedre za kazneno pravo zagrebačkoga Pravnog fakulteta Davor Derenčinović je na pitanje o tome ima li štete za Hrvatsku od haških presuda, rekao da nitko iz Hrvatske nije pravomoćno osuđen, ali brojni segmenti odluka su nepovoljni.

Primjerice, nitko nije odgovarao za razaranje Vukovara, Dubrovnika i brojnih drugih gradova, a nalogodavci tih zločina su iz Srbije.

Upozorio je također da su u presudi bosanskohercegovačkim Hrvatima porušeni brojni pravni standardi. Zaključio je da je Haški sud zapravo politički eksperiment koji je – propao.

Djelovanje KOS-a na štetu Hrvatske

Novinarka Višnja Starešina je naglasila da je ovakvo stanje posljedica djelovanja struktura KOS-a: One su postigle da se političkom analizom haških presuda redefiniraju uzroci rata i sudjelovanja u tom ratu. Dobija se slika da je u RH bio građanski sukob, da se Srbi pobunili zbog svojih povijesnih sjećanja i da je Hrvatska bila agresor na Bosnu i Hercegovinu, iako to nije pravno tako rečeno.”

Derenčinović je upozorio na još nešto: Prvotnom optužnicom predmet Vukovar je okarakteriziran kao međunarodni ratni sukob. Pojednostavljeno, agresija koja podrazumijeva involviranost Srbije. Kasnije je to maknuto uz optužnice. Naime, čak je i hrvatsko pravosuđe, u nekim postupcima u Hrvatskoj, sve što se dogodilo prije međunarodnog priznanja, proglasilo unutardržavnim sukobom. Haški sud je samo slijedio tu praksu.” 

Dodao je da su suci Haškog tribunala u brojnim slučajevima iskazivali određenu kreativnost. Činili su to, primjerice, u definiranju dopuštene zone granatiranja vojnih ciljeva od 200 metara ili slučajeva udruženog zločinačkog pothvata, koji se ne spominje nigdje u Statutu Suda.

Stare strukture i danas ugrožavaju hrvatsku samostalnost

Predsjednik Hrvatskoga generalskog zbora Pavao Miljavac podsjetio je da je u haškim postupcima srbijanska strana tražila čak i urudžbene brojeve zapisnika iz Hrvatske, a iz Srbije su u Hrvatsku stizali samo dokumenti sa zacrnjenim podacima. K tome su iz Ureda predsjednika Mesića u Haag predavani brojni tajni i važni hrvatski dokumenti.

Na pitanje je li situacija u kojoj se Hrvatska nalazi rezultat nesnalaženja, nonšalancije ili djelovanja bivših struktura, Miljavac je upozorio: Članovi Komiteta iz Kockice su odnijeli sve dosjee o suradnicima u Beograd. Svi ti ljudi se mogu aktivirati, bilo zbog ucjene bilo zbog toga što vole to raditi i ta struktura još uvijek djeluje. Naravno, s početkom i tijekom Domovinskog rata se pomalo primirila, a sada se čini da se pomalo opet aktivira na različitim područjima, od umjetnosti do politike. Nove obavještajne službe su aktivirale neke ljude, koji imaju i po sedamdeset godina, i sigurno je da će tu još neko vrijeme biti problema.”

Ucjene hrvatskih elita

Komentirajući proces koji se na osječkom sudu u odsutnosti vodi protiv generala JNA Aleksandra Vasiljevića, Starešina je primijetila potpunu odsutnost medijske javnosti. “Zašto? Zato što general Vasiljević ima sve dosjee hrvatske elite iz svih struktura društva. To je ogroman manipulativni materijal koji se kontinuirano koristi u svrhu pritisaka na Hrvatsku.”

Prof. Derenčinović je zaključio podsjećanjem da su predmeti protiv hrvatske šestorke u Bosni i Hercegovini proglašeni međunarodnim sukobom. Međutim, predmeti protiv jedinice El mudžahid proglašeni su unutarnjim sukobom, iako su njeni članovi dolazili izvan Bosne i Hercegovine.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Razgovor

Štimac: Toliko je radosti i suza radosnica 2018. donijela svima nama koji volimo domovinu i naš nogomet

Objavljeno

na

Objavio

Gost Tončice Čeljuske u HRT-ovoj emisiji “U svom filmu” bio je Igor Štimac. U emisiji je govorio o svojim nogometnim počecima, igračkoj i trenerskoj karijeri te aktualnoj situaciji u hrvatskom nogometu. 

Član reprezentacije koja je ’98. u Francuskoj osvojila broncu – govorio je, među ostalim i o svojem viđenju najuspješnije godine u povijesti hrvatskog nogometa.

– Toliko je radosti i suza radosnica 2018. donijela svima nama koji volimo domovinu i naš nogomet. Želimo nastaviti živjeti u tim slavljima.

Dotaknuo se najboljeg igrača svijeta, Luke Modrića.

– Mislim da je Luka iznenadio i samoga sebe. Sva priznanja koja je dobio, došla su potpuno zasluženo.

Komentirao je aktualnog izbornika, Zlatka Dalića.

– Naši ljudi vole tihe heroje i ljude koji ih iznenade. Zlatko je ostao čvrsto na zemlji i siguran sam da će nas i dalje uspješno voditi dalje.

Štimac je pucao na čelno mjesto HNS-a, tamo nije uspio doći, no postoji li šansa da opet pokuša?

– Ja sam po naravi jako ambiciozan i moje ambicije vezano uz HNS neće nikada prestati. Ja sam vezan uz HNS kao što sam vezan i uz Hajduk. Ma gdje bio i što god radio, uvijek ću nastojati svojim istupima ili kritikom pomagati toj obitelji te ako je moguće, sudjelovati u radu HNS-a. Kada se nečega uhvatim, volim da to dovedem do kraja. No, ne bih htio da ovo ispadne kao najava neke moje kandidature, kaže Štimac.

Osvrnuo se i na svoje nogometne početke.

– Ja sam trebao s 12 godina u Hajduk, ali se roditelji nisu nikako slagali s mojim odlaskom iz Metkovića. Realizacija mog odlaska dogodila se nakon završenog drugog razreda srednje škole. Moj stariji brat Mihovil bio je već tamo, na fakultetu, pa su me pustili jer im je ipak u takvoj situaciji bilo lakše.

Štimac najviše zahvaljuje pokojnom Špaci Poklepoviću.

– Što se tiče Hajduka, Stanko Poklepović je u meni vidio da sam vrhunski centarhalf, a ne veznjak ili napadač. I to sam postao, najviše zahvaljujući upravo njemu.

Igor Štimac je s mladom reprezentacijom bivše države osvojio Svjetsko prvenstvo u Čileu.

– Osjećaj je bio fenomenalan. U toj osvajačkoj reprezentaciji bilo je nas šest Hrvata. Uvijek se sjetimo pokojnog Dubravka Pavličića, tu je bio Jarni, Boban, Šuker i Prosinečki. To je bitno diglo samopouzdanje za ono kasnije.

Prokomentirao je Zvonimira Bobana i kako se s njim slagao u reprezentaciji.

– On je bio naš kapetan koji je imao moje poštovanje i uvažavanje. Znao je da isto tako uvijek može na mene računati.

Štimac se osvrnuo i na uspjeh Vatrenih 1998. u Francuskoj, nastupe u engleskom Premiershipu te mnoge druge teme…

Štimac objavio popis krivaca za stanje u Hajduku: Vratite petokraku na grb j*b*la vas ona sve zajedno, nakon nje slijedi kokarda!!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari