Pratite nas

Razgovor

Razgovor s Arhiepiskopom Aleksandrom, poglavarom Hrvatske pravoslavne crkve

Objavljeno

na

Za i u ime Kršćanskog portala Putevi milosti (http://www.putevimilosti.com) razgovor vodio Kazimir Ištuk, teolog.  U daljnjem tekstu Putevi milosti (PM), arhiepiskop Aleksandar (AA).

[ad id=”93788″]
U Ime Isusovo…

PM: Poštovani Arhiepiskope, pozdravljam Vas tradicionalnim katoličkim pozdravom Hvaljen Isus i Marija i hvala što ste pristali na ovaj razgovor. Želja mi je da Vas bolje predstavimo čitateljima našeg Portala kao i širem čitateljstvu!

AA: To je lijep katolički pozdrav. Moj je odgovor: U vijeke!
Pravoslavna tradicija nalaže sljedeće: kad se laik ili svećenik susretne s episkopom, treba od njega zatražiti blagoslov i nakon toga mu poljubiti ruku, koja ga je blagoslovila.
Pravoslavni episkopi govoreći o sebi, govore u prvom licu množine (Mi), ne u jednini (Ja).

PM: Hvala lijepa i svakako sam primio na znanje vašu tradiciju oko prvog susreta. Molim Vas da se predstavite u nekoliko rečenica, vaše pravo i svećeničko ime, odakle dolazite, koga predstavljate i koliko ste dugo u Republici Hrvatskoj?

AA: Moje ime je Alexander Ivanov Radoev. Rođen sam 12. kolovoza 1957. u Bugarskoj. Magistrirao sam teologiju na Teološkom fakultetu sofijskog sveučilišta Sv. Kl. Ohridski. Kroz više od trideset godina službe u crkvi, bio sam Mitropolitski đakon, župnik, protojerej, protoprezviter i egzarh, također i tajnik mitropolije. Bio sam i općinski vijećnik i predsjednik općinskog vijeća. Kako volim pravoslavno pjevanje, sudjelovao sam na raznim festivalima, a dobivao sam i neka priznanja za kvalitetne vokalne izvedbe – nagrada na najvećem u svijetu Festivalu pravoslavne glazbe u Pomorije (Bugarska) 2004. i 2007. kao solo izvođač. Također, imao sam i posebnu čast pjevati (bas) u zboru bugarske Nacionalne opere.
1991. – 1996. Prvi demokratski izabran Predsjednik općinskih vijeća u gradu Pleven (167.000 stanovnika) iz liste antikomunističke Unije demokratskih snaga.

PM: Molim Vas također, predstavite nam ukratko Hrvatsku pravoslavnu crkvu, uređenje, broj članova i zašto je važno da se registrirate!

AA: Ponovimo nekoliko zanimljivih činjenica. Na popisu stanovništva 2011. bilo je 16.647 Hrvata pravoslavaca i to u doba kad još ne postoji HPC. Nadam se da će neki stručnjak istražiti kakvo je trenutno stanje, možda smo danas druga (nakon Katoličke crkve) vjerska zajednica. Sve kršćanske vjerske zajednice, upisane u evidenciji vjerskih zajednica imaju sveukupno manje vjernika nego što je Hrvata pravoslavaca. Potpuna registracija potrebna je svakoj crkvi radi lakše komunikacije s institucijama, lakše dostupnosti liturgijskog prostora, zapošljavanja osoblja i sl.

PM: Po Vašem mišljenju, zašto država odnosno nadležno ministarstvo toliko dugo odugovlači s vašom registracijom? U čemu je problem?

AA: Država nas je priznala djelomično, odnosno, priznalo nas je Ministarstvo financija (dalo nam je OIB) i Ministarstvo unutrašnjih poslova. Također, još neke institucije su nas priznale. U prilogu je pismo iz ureda Predsjednice, koje sadrži izravno priznanje – pogledajte komu je upućeno.

Samo Ministarstvo uprave to još nije učinilo te nam tako izravno onemogućava upis u evidenciju vjerskih zajednica i time onemogućava puni vjerski život za cca. 17.000 hrvatskih državljana, kao da su građani drugog reda. Po meni, zbog nerazumijevanja materije, jer u tom ministarstvu nema stručnjaka (teologa). Pa nema ni potrebe, kad se upis u Evidenciju događa jedan put u 10 godina. Našu registraciju su odbili na temelju “stručnog” mišljenja Komisije za odnose sa vjerskim zajednicama u kojoj isto nema niti jedan teolog. Mogli su pozvati vanjskog konzultanta, ali kako bi onda opravdali svoju plaću? Ministarstvo uprave na HPC birokratski primjenjuje zakon, dok je za potrebe drugih pravoslavnih vjerskih zajednica kroz primjenu u praksi DEROGIRAN dio Zakona o vjerskim zajednicama koji se odnosi na uvjete priznanja te su tako žurno i bez ispuna zakonskih uvjeta priznate sve ostale pravoslavne crkve stranih država (SPC, MPC, BPC i CPC).
SPC nije u Evidenciji. KC ima ugovore sa snagom međunarodnih.

PM: Recite malo o povijesti HPC u Hrvatskoj, tko je bio prvi poglavar?

AA: Prema dostavljenom prilogu – Povijest HPC, prvi je poglavar izgleda bio sv. apostol Tit.

PM: Budući da ste autokefalni, znači vezani kao i sve pravoslavne crkve za državu, a ne za naciju, kako komentirate ulogu SPC u Hrvatskoj i zašto toliki otpor od njihovih poglavara za vašim osnivanjem?

AA: Nećemo komentirati stajalište bilo koje crkve. To crkveni poglavari ne smiju raditi. Na e-netu smo pročitali da je 2010. episkop SPC Fotije javno objavio da je HPC “zlokobno udruženje”, ali nakon što smo ju obnovili, niti jedna pravoslavna crkva prisutna u RH nije objavila ništa protiv nje.
PC trebaju biti vezane za državni teritorij, a ne za etničko podrijetlo vjernika, jer prema kanonu granica crkve prati granicu države. Tako kanonski ustrojena PC treba okupljati sve pravoslavne vjernike te države. To znači i da se može izaći u susret jezičnim posebnostima nekih etničkih skupina.

PM: Kako smo već mogli pročitati, još niste registrirani kao vjerska zajednica u RH. Nadate li se da bi se to moglo dogoditi za mandata nove vlasti?

AA: Uz Božju pomoć je sve moguće. HPC od svoje obnove ima stabilni uzlazni razvojni trend, a tako će biti i u budućnosti. To će se dogoditi.

PM: U posljednje vrijeme sve češće je moguće čitati u tisku i na određenim portalima kako dolazi do neke vrste trzavica između vas i dotičnog vladike Bonifacija Andrije Škulića koji se predstavlja kao poglavar HPC te nerijetko Vas naziva izopćenim svećenikom, svećenikom neke tamo sekte. Nekako gledajući sa strane mene katolika, malo me to i čini nesretnim, jer se jednostavno u javnosti stvara dojam o svađama odnosno o nedoumicama tko u stvari predstavlja HPC!

AA: https://web.facebook.com/pravoslavlje.hr/posts/1128940610457165 (ovaj tekst sam poslao posvuda pa i Vama e-mailom 04.01.2015)
Ne postoji bilo kakav nesporazum. Mi nikad nismo pisali o njemu ništa, jer on nije teolog, nije svećenik, nije pravoslavac… Napao nam je baš kada smo objavili što smo u zadnjih sedam mjeseci radili pokušavajući Papi uručiti potporu za kanonizacije bl. Stepinca.
On je “zaređen” za episkopa Kulturne zajednice Vlaha u Austriji i Srbiji. Je li to crkva? Sedam mjeseci ranije objavio je da je biskup ili je tada lagao? Nije moguće da netko bude nekoliko puta zaređen ili rukopoložen ili da bude član više crkvi (apostolsko pravilo br. 10).
Nije pokazao niti jedan dokument za bilo što. Na primjer, da je rukopoložen za đakona i svećenika u Ukrajinskoj pravoslavnoj crkvi.
Koristi OIB vlastite benediktinske udruge.
Andrija je u javnosti poznat i kao otac Bonifacije OSB, monsinjor Dorotej, najmanje trostruki biskup, korepiskop, horepiskop, arhimandrit, arhiepiskop, vladika, nadbiskup i uskoro možda već i mitropolit, njegova preosveštenost o. fra. Andrija Škulić OSB OFM OP OCist SJ. Tko zna što sve to znači.
Nu, ne treba se s njim previše zamarati, postoje puno važniji zadatci.
U Andrijevu stručnost nikad nisam sumnjao – on je odličan vozač.

PM: Budući niste još registrirani vjerojatno nemate ni mjesto za održavanje liturgije. Kako to rješavate i gdje održavate liturgiju?

AA: Registracija je proces. Dio su neke institucije i ministarstva obavile, a dio još mora obaviti Ministarstvo uprave. Taj proces u našem slučaju ima neke unutrašnje otpore koji ga privremeno koče, ali ne će ga moći zaustaviti. Glede liturgijskog prostora, istina je da bi bilo puno lakše da je Ministarstvo uprave uredno obavilo svoj posao, kao što su ga obavile neke druge institucije.
Kao arhiepiskop HPC zatražili smo i dobili pisane dozvole za dušebrižničku skrb za Hrvate pravoslavce u sveukupno 10 bolnica u Zagrebu. Uskoro ćemo objaviti liturgijski raspored.
25. prosinca Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana nama je uskočila u pomoć kao dobri samaritanac te nam je dozvolila služenje Božićne liturgije u njihovoj crkvi, ne tražeći ništa zauzvrat. Još jednom im na tomu javno zahvaljujemo u ime vjernika HPC.

PM: Imate li i, ako imate, kakav je odnos s predstavnicima Katoličke crkve odnosno Zagrebačke biskupije?

AA: Imamo odlične odnose sa svim pripadnicima katoličkog klera koje poznajemo osobno. I Vi osobno znate neke od njih.
Za Božićnu liturgiju 25. prosinca katolički svećenik mi je posudio potrebni kalež i neke knjige.

PM: U načelu, gospodine Arhiepiskope, recite nam po čemu se razlikujete od SPC-e u RH i zašto je bitno da budete što prije registrirani, odnosno kakav je odnos s drugim pravoslavnim crkvama u Hrvatskoj (makedonska, crnogorska i ostale)?

AA: Hrvatska pravoslavna crkva u nekom je obliku uvijek postojala (kroz eparhije i mitropolije na teritoriju Trojedne kraljevine, podređene izravno carigradskom patrijarhu), samo to nekako ljudi ne znaju, ne percipiraju pa čak i odbijaju prihvatiti. Ali, stvari se ipak mijenjaju. Njezina prošlost je lukavo i smišljeno zakrivena. Ali tako ne će više biti. Ona nije djelovala samo u dva razdoblja, i to: 1921. do 1941. (razdoblje Kraljevine SHS /Jugoslavije) i od 1945. (Razdoblje komunističke SFRJ) do njene ponovne obnove 2013. U prilogu – Povijest HPC sadrži izravni dokaz zašto bi morali biti registrirani. Imamo dobre odnose s nekim pravoslavnim crkvama u RH. Njegovo Visokopreosveštenstvo Crnogorskog arhiepiskopa Mihaila poznajemo osobno.
Sa SPC nikad nismo tražili kontakt, a niti SPC s nama.  Nismo se nikad oglašavali o bilo kojoj crkvi u RH. Crkveni poglavari to ne smiju raditi.

PM: Na kraju, molim Vas, uputite par riječi braći katolicima koji će ovo čitati, kao i drugima koji su neke druge konfesije, pa možda i sami pripadnici Hrvatske pravoslavne crkve!

AA: U Republici Hrvatskoj su svi Hrvati (po državljanstvu), kao što je napomenula Predsjednica RH gđa Kolinda Grabar-Kitarović. Moram napomenuti da pravoslavni i katolički vjernici ispovijedaju istu vjeru.

Na grobu Petra Preradovića

Na grobu Petra Preradovića

Crkveni poglavari moraju u ime Božje uvijek raditi na dobrobit hrvatskog naroda tražeći uvijek ono što bi narod ujedinilo, ne ono što bi naroda razdvojilo.

Blagodat Gospoda našeg Isusa Hrista i ljubav Boga Otca i zajednica Svetoga Duha neka je sa svima vama!  Hrvatski arhiepiskop †Aleksandar

PM: U osobno ime kao i u ime Uredništva portala Putevi milosti, poštovani arhiepiskope, puno Vam hvala na ovom razgovoru te se nadam skorašnjem upisu od Ministarstva uprave kako bi napokon HPC mogla potpuno i predano brinuti o Hrvatima pravoslavcima.

Hvaljen Isus i Marija…

Kazimir Ištuk, teolog

Razgovor objavljen uz suglasnost portala putevimilosti.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Razgovor

dr. Tado Jurić: Kompletna jugoistočna Europa je na koljenima

Objavljeno

na

Objavio

Treba raditi na poruci nade, međutim ta poruka mora imati temelj i mora imati zaista pravu strategiju, a ne samo želje, istaknuo je u srijedu 20. ožujka povjesničar dr. Tado Jurić s Hrvatskoga katoličkog sveučilišta, gost HKR-ovih „Argumenata”, u kojima se – povodom „Tjedna solidarnosti i zajedništva s ljudima i Crkvom u BiH” – raspravljalo kako žive, kakvu pomoć trebaju i kako im se može pružiti još veća podrška i potpora da ostanu i opstanu na tom prostoru.

Žana Ćorić iz Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Hrvatske, također HKR-ova gošća pojasnila je da su upravo osnovali jednu radnu skupinu – s obzirom na nove okolnosti u kojim se sve brzo mijenja, poput iseljavanja – te će prilagoditi postojeću strategiju Vlade Republike Hrvatske. I svjesni su da nisu dovoljno poradili na informiranju o tome što konkretno rade, a jako puno rade s mladima.

Naši ljudi imaju potencijala, a mi iz Republike Hrvatske pružamo im mogućnost da ih usvajaju i, naravno, poslije koriste u BiH

„Radimo puno na unapređenju njihovih znanja, vještina. Vjerujem i sigurna sam u to da su upravo ljudi ključ bilo kojeg uspjeha bilo koje tvrtke, a tako i zemlje.

Naši ljudi imaju potencijala – a mi iz Republike Hrvatske s onim mogućnostima na nekoj platformi, a u pitanju su specifična znanja – pružamo im mogućnost da ih usvajaju na jedan način i da, naravno, poslije koriste u Bosni i Hercegovini.”

Ima brojnih pomaka. Prvi put je hrvatska vlada na sastanak nedavno pozvala i predstavnike našeg Caritasa, rekao je mons. Tomo Knežević, ravnatelj Caritasa Bosne I Hercegovine, dok je na direktan upit – kako se izvući iz frustrirajuće situacije u kojoj hrvatske predstavnike u najviša tijela biraju Bošnjaci – odgovorio:

Ne smijemo zapasti u jednu melankoliju; sve ide niz brdo, ništa nema pozitivno

„Ne smijemo zapasti u jednu melankoliju; sve ide niz brdo, ništa nema pozitivno. Dio smo jugoistočne Europe gdje se usisava radna snaga. Druga stvar je: mi moramo učiniti, kao hrvatski korpus – bez obzira bili pozicija ili opozicija u BiH ili u RH – ne podijeliti Hrvate pa onda možeš raditi kako hoćeš”, pojasnio je i kroz primjer svoje zemlje upozorio da neki razliku Hrvate Hercegovine, Hrvate središnje Bosne – sam je dijete tog kraja iz Zenice – te Hrvate Posavine pa tamo imamo opet Hrvate iz zapadne Bosne koje se onda može dijeliti i po biskupijama.

„Takvo razmišljanje dolazi od pojedinih političara iz Republike Hrvatske. Mi smo jedan korpus i mi moramo imati svoje legitimne predstavnike da živimo demokraciju” – naglasio je – i da nadiđemo sebe i svoj egoizam, jer kad smo jedinstveni nitko nam ništa ne može.

Druga dva naroda jako dobro znaju gdje je granica preko koje u dijeljenju ne idu, baš ovih dana se to vidi u formiranju vlasti, rekao je mons. Knežević, dok je dr. Jurić bio vrlo oštar spominjući da postoje politički i ekonomski dinamizmi koji vode pražnjenju prostora od Hrvata.

Uloga države je ne samo da daje lažna obećanja, nego da ona zaista bude agencija prosperiteta, kod nas država tu ulogu uopće ne radi

„Uloga države je, ne samo da daje lažna obećanja, nego da ona zaista bude agencija prosperiteta. Kod nas država tu ulogu uopće ne radi. Propustila je biti agencija blagostanja i nade, ali stvarne nade”, rekao je i upitao se: Što stoji iza te strategije?

mons. Tomo Knežević i urednik Vlatko Ojvan

Možemo pogledati – pokušao je dati odgovor – cijela jugoistočna Europa se, zapravo, prazni i cijela istočna Europa se prazni. „Njemačka je usisala kompletnu radnu snagu istočne Europe i svih zemalja u okruženju. Nas je pretvorila ovdje u inkubator radne snage. Kompletna jugoistočna Europa je na koljenima, a mi smo samo jedan mikrokozmos u toj široj priči.”

To je jedna ekonomija koja je stvorila političku zajednicu Europsku uniju kako bi svoje interese realizirala, a naši političari nisu spremni odgovoriti globalizaciji, nastavio je te upozorio i na sljedeće:

„Vidimo da je u EU sloboda kretanja, tobožnja, radnika. Zašto onda nisu došli raditi Nijemci u Hrvatsku, ako je to kao jedan otvoreni proces protoka roba i ljudi? Sve ide njima u korist, a mi za svakog Hrvata kojeg izgubimo gubimo otprilike milijun, minimalno, kuna. Nama će se sada sve obiti o glavu i kroz to što će pasti mirovinski ustav uskoro – vidimo svaki dan se govori o tome – ali i dalje nam nije jasno što se događa.”

U ratu smo, no koji ne vidimo, bio je slikovit profesor s Hrvatskog katoličkog sveučilišta u razgovoru s urednikom „Argumenata” Vlatkom Ojvanom.

(IKA)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Herceg Bosna

Sveučilište u Mostaru stup je opstanka Hrvata u BiH

Objavljeno

na

Objavio

Sveučilištu u Mostaru sa svojih 12.700 studenata otvoreno je sveučilište, ali i sveučilište koje promiče kulturu i povijesno nasljeđe Hrvata u BiH / Naše sveučilište jedina je javna institucija u BiH na kojoj je službeni jezik hrvatski / Potpora Republike Hrvatske Hrvatima u BiH važna je u brojnim segmentima, a najviše u političkom / Imam povjerenje u političko vodstvo Hrvata u BiH / Znanost je nezaobilazna u uspjehu i pojedinaca i organizacija…

Koja je uloga Sveučilišta u Mostaru u sustavu visokog obrazovanja i znanosti BiH? Na koji način Sveučilište istražuje i promiče hrvatsku kulturu, jezik i identitet? Kako žive Hrvati u Mostaru, ali i u cijeloj BiH – samo su neka od pitanja o kojima je za Vijenac s rektorom Sveučilišta u Mostaru Zoranom Tomićem, redovitim sveučilišnim profesorom, pravnikom i vrsnim stručnjakom za odnose s javnošću, razgovarala Jelena Gazivoda.

Gospodine Tomiću, koja je vizija Sveučilišta u Mostaru i kako se ona uklapa u europski suvremeni visokoobrazovni prostor?

Sveučilište u Mostaru vidimo kao razvijeno u organiziranu, integriranu i funkcionalnu visokoškolsku ustanovu uključenu u europski prostor visokog obrazovanja i europski istraživački prostor, koja će jakom povezanošću znanstvenoistraživačkog i obrazovnog procesa provoditi kvalitetno i učinkovito obrazovanje utemeljeno na ishodima učenja i koncepciji cjeloživotnog učenja. Nastojimo znanstvenoistraživački rad temeljiti na znanstvenoj izvrsnosti definiranoj međunarodnim pokazateljima i jačoj integriranosti s obrazovnim procesom na svim razinama, a posebice na razini poslijediplomskih studija. Sveučilište treba u budućnosti stvaranjem novih ideja i tehnoloških rješenja, kritičkim promišljanjem i kreativnošću postati jedan od ključnih pokretača gospodarstva i ekološki prihvatljiva održivoga razvoja te promicatelj kulturnoga i povijesnog nasljeđa zajednice u kojoj je nastalo.

Koje sve studije Sveučilište u Mostaru izvodi i po čemu se razlikuje od drugih sveučilišta u BiH? Koliko imate studenata? Bavite li se i nakladništvom?

Sveučilište u Mostaru sastoji se od deset fakulteta i Akademije likovnih umjetnosti. Središte nam je u Mostaru, uz dva sveučilišna centra u Vitezu i Orašju, tako da pokrivamo cijeli prostor BiH. Na jedanaest ustrojbenih jedinica izvodimo gotovo 140 studijskih programa, kroz sva tri ciklusa, iz područja društvenih, humanističkih, prirodnih, tehničkih, biotehničkih i biomedicinskih znanosti te iz umjetničkog područja. Naša specifičnost, uz brojnost i raznolikost studijskih programa, uvjetovana je našom vizijom Sveučilišta kao „promicatelja kulturnoga i povijesnog nasljeđa zajednice“. To znači da smo mi otvoreno sveučilište, ali i sveučilište koje promiče kulturu i povijesno nasljeđe Hrvata u Bosni i Hercegovini. Sveučilište danas ima službeno 12.700 studenata. Posjedujemo nakladničku kuću PRESSUM i upravo smo u tijeku postavljanja sveučilišne digitalne tiskare.

Mostar je već dva izborna ciklusa bez izbora, bez gradskog vijeća i sl. No unatoč svemu postoji optimizam, odlučnost i želja da se i grad Mostar i cijeli ovaj prostor uredi kao mjera za dobar život i prilika za razvoj / Nacionalne manjine imaju više prava u konzumiranju i uređivanju politike medija u razvijenim europskim zemljama nego Hrvati u BiH kao konstitutivni narod / Odnosi s javnošću grade odnose

Je li točna informacija da se jedino na Sveučilištu u Mostaru može studirati hrvatski jezik, dok se na drugim sveučilištima u BiH nastava izvodi na tzv. bošnjačko-hrvatsko-srpskom jeziku (bhs). Kako gledate na tu praksu?

Da, jedino se na Sveučilištu u Mostaru nastava na sva tri ciklusa izvodi na hrvatskom jeziku kao službenom. Po tome smo specifični i u BiH, jer je Sveučilište u Mostaru jedina visokoškolska javna institucija u BiH na kojoj je službeni jezik hrvatski. Na drugim univerzitetima u Federaciji nastava se izvodi na tzv. bhs-jeziku, što se pokazalo kao posebno problematično s nastavničkim studijima, koji obrazuju buduće nastavnike, pa se na natječaj u osnovne i srednje škole po hrvatskom planu i programu prijavljuju kandidati koji ne poznaju standard hrvatskog jezika. Moje je mišljenje da je to štetna praksa i da je ona više rezultat politike, a manje struke.

Bavi li se Sveučilište u Mostaru i znanstvenim istraživanjem hrvatskoga jezika i kulture?

Studij hrvatskoga jezika i književnosti jednako i kroz studijski program i kroz znanstveno-istraživačku djelatnost nastavnika proučava hrvatski jezik, kulturu i književnost, kako u okviru Hrvatske, tako u okviru BiH, uzimajući u obzir i povijesni razvoj i suvremeni kontekst. Dokaz tomu su i brojni simpoziji u organizaciji ili suorganizaciji Sveučilišta, koji su se isključivo ili dijelom bavili hrvatskim jezičnim nasljeđem.

Kako žive Hrvati u Mostaru?

Dijelimo sudbinu društva u BiH. Ovo je zemlja brojnih izazova, kontrasta, nelogičnosti i političkog eksperimentiranja. Jak je utjecaj međunarodnih činitelja i moćnika i iz te činjenice često se generira nestabilnost. Mostar je već dva izborna ciklusa bez izbora, bez gradskoga vijeća i sl. No unatoč svemu postoji optimizam, odlučnost i želja da se i grad Mostar i cijeli ovaj prostor uredi kao mjera za dobar život i prilika za razvoj.

Kako ocjenjujete potporu Republike Hrvatske Hrvatima u BiH?

Važna je u brojnim segmentima. Na prvo mjesto stavio bih političku potporu. Iz nje se izvode i znanstvena i kulturna i svi drugi oblici potpore. Premijer Plenković dobro razumije prilike Hrvata u Bosni i Hercegovini i snažan je stup potpore. To Hrvati osjećaju i jako su zahvalni. I predsjednica Kolinda Grabar Kitarović pruža nam političku potporu, što jako cijenimo. Naravno, tu su političke, znanstvene, kulturne i druge institucije koje su oslonac Hrvatima u BiH.

Pridonosi li snažno sveučilište boljem položaju Hrvata u BiH?

Moje je mišljenje, bolje reći čvrst stav, da je Sveučilište u Mostaru stup razvoja i opstanka Hrvata u BiH. Sveučilište pokreće gotovo sve procese u našem društvu. Naša snaga, naš brži i jači razvoj od presudna je značenja za snagu i važnost Hrvata u današnjoj BiH.

Prošle ste godine potpisali ugovor za dodjelu četiri milijuna kuna kojim Vlada RH podupire projekte i programe od strateških interesa za Hrvate u BiH. Za što su namijenjena sredstva?

Sredstva koja smo dobili od Vlade Republike Hrvatske iskoristili smo za više naših strateških aktivnosti. Opremili smo laboratorije i radionice, razvijamo infrastrukturu na sveučilištu, podupiremo tim sredstvima znanstvenoistraživački rad, kreiranje novih studija na engleskom jeziku, nakladništvo i druge naše aktivnosti.

Postoji li interes stranih studenata i znanstvenika za studij u Mostaru?

Na Sveučilištu u Mostaru studira dvadesetak posto studenata iz drugih država, dominantno iz Republike Hrvatske. Ove godine pokrenuli smo studij medicine na engleskom jeziku te poslijediplomske doktorske studije na engleskom i hrvatskom jeziku. Taj proces nastavljamo i cilj nam je sljedećih godina pokrenuti što više studija na engleskom jeziku.

Kada smo kod studija na stranim jezicima, što se izučava na Sveučilištu u Mostaru?

Na Sveučilištu se izvode studiji engleskog, njemačkog, talijanskog, ruskog i latinskog jezika, na kojima se osim jezika proučava i književnost. Osim tih studija, imamo ponuđen francuski i kineski jezik, koje studenti mogu birati kao izborne kolegije. Zahvaljujući izvrsnoj suradnji s veleposlanstvima smještenim u BiH na SUM-u su angažirani lektori koji sudjeluju u nastavi i edukacijama na navedenim studijskim programima. Osim njih, angažirani su lektori za kineski, francuski i španjolski jezik.

Kakva je suradnja Sveučilišta u Mostaru s drugim univerzitetima i znanstvenim institucijama u BiH i Hrvatskoj?

Na vrlo visokoj razini. Tijekom protekle godine predsjedavali smo Rektorskim zborom BiH i razvili izvrsne odnose sa svim javnim univerzitetima u BiH. Poznato je da u BiH ima sedam javnih univerziteta i jedno sveučilište. Moram istaknuti da imamo odličnu suradnju s izvršnim vlastima na svim razinama kao i kulturnim i znanstvenim ustanovama, posebno onima koje promiču hrvatski nacionalni identitet u BiH.

Što je s međunarodnom suradnjom? Imaju li vaši studenti mogućnost odlaska na studijske razmjene u inozemstvo?

Međunarodna suradnja jedno je od naših strateških područja definiranih u Strategiji SUM-a. Sveučilište u Mostaru intenzivno radi na kreiranju poticajne okoline za međunarodne istraživačke aktivnosti, ali i globalnu sveučilišnu prepoznatljivost i s tim u svezi potpisana su 83 različita pravna oblika međusveučilišne suradnje sa sveučilištima iz Austrije, Njemačke, Španjolske, Italije, Rusije, Rumunjske, Poljske, Albanije, Češke, Slovenije, Slovačke, Portugala, Francuske, Srbije, Makedonije, Crne Gore i Republike Hrvatske. Važno je istaknuti da je to neprekidni proces te se trajno radi na uspostavljanju novih oblika suradnje. Svi potpisani oblici međusveučilišne suradnje imaju isti cilj – poticati istraživačke aktivnosti institucija, poticati sve vrste mobilnosti i akademski razvoj studenata te nastavnog osoblja. Stoga nam je jačanje mobilnosti studenata i osoblja, posebno dolazne mobilnosti, bila jedna od osnovnih zadaća. Prema podacima za razdoblje od 1. listopada 2015. do 28. veljače 2019. ostvarili smo 190 mobilnosti studenata te 247 mobilnosti nastavnog i nenastavnog osoblja. Ono što nas posebno raduje jest povećanje dolaznih mobilnosti.

Surađujete li i s međunarodnim sveučilišnim mrežama?

Naša je zadaća aktivno sudjelovanje u međunarodnim sveučilišnim mrežama, ali i stvaranje te jačanje veza sa sveučilištima iz inozemstva, posebno onim iz nama susjednih zemalja. Sporazumi nisu i ne smiju ostati samo potpisani dokumenti, već iz njih moraju proisteći konkretni rezultati – kao što su zajednički studiji, projekti, suradnja na konferencijama, izdavaštvu i slično. Danas smo ponosni na dva zajednička doktorska studija u Austriji, u kojima sudjeluje šest zemalja, pa i mi kao partner, jer smo, između ostaloga, dobili akreditaciju austrijske agencije, zatim na studij medicine na engleskom jeziku na Medicinskom fakultetu te na zajednički diplomski studij politologije koji se izvodi sa Sveučilištem Matej Bel iz Banske Bistrice, a koji su pokrenuti u protekloj godini. Sveučilište je punopravan član važnih europskih i regionalnih sveučilišnih udruženja i akademskih mreža kao što su European University Association, Danube Rectors’ Conference (DRC), UNIADRION, EUCEAN, AARC i drugih. Potkraj 2018. dobili smo status člana-promatrača u Sveučilišnoj agenciji za frankofoniju.

Kakvi su dalji planovi za razvitak sveučilišta?

U srpnju prošle godine donijeli smo Strategiju razvoja do 2023.

Definirali smo pet strateških područja: obrazovanje, znanstvenoistraživački rad i razvoj, organizacija i resursi, međunarodna i međusveučilišna suradnja, sveučilište i okruženje. Unutar tih područja detaljno smo opisali i donijeli 27 strateških ciljeva. Za 2019. usvojili smo Akcijski plan za realizaciju strateških ciljeva i precizirali 820 zadataka. Dakle, Sveučilište u Mostaru u narednim će se godinama razvijati planski i strateški sa svrhom približavanja standardima visokog obrazovanja u Europi.

Kako gledate na aktualnu političku situaciju u BiH?

Živimo u vrlo promjenjivim i izazovnim političkim okolnostima. Svjedoci smo stalnih institucionalnih i izvaninstitucionalnih pokušaja da se Ustavom zajamčena prava Hrvata kao konstitutivnog naroda ospore ili ponište. Trenutno smo pred brojnim političkim izazovima. Osobno imam povjerenje u političko vodstvo Hrvata u BiH i vjerujem da će iz ove nove krize izići jači i osigurati prava Hrvata u skladu s važećim pravnim propisima.

Kakvo je stanje u medijima u BiH? Dopire li hrvatski glas do javnosti?

U načelu postoji pluralitet medija koji se izražavaju na hrvatskom jeziku. Stanje u javnim servisima BiH za Hrvate nije zadovoljavajuće i stalno nastojimo to mijenjati. No nema političkog konsenzusa ni društvenog osjećaja za rješavanje tog problema. Mišljenja sam da nacionalne manjine imaju više prava u konzumiranju i uređivanju politike medija u razvijenim europskim zemljama nego Hrvati u BiH kao konstitutivni narod. No svjesni smo da nam nitko ništa neće darovati – moramo se izboriti za to. Što se tiče oblikovanja javnog mišljenja Hrvata u BiH, važnu ulogu imaju razvijene radiopostaje, portali i tisak. Kao najbolji primjer izdvojio bih Večernji list u BiH.

Stručnjak ste za odnose s javnošću, a osim nastavnoga i znanstvenoga doprinosa tom području kreirali ste i vodili političke kampanje. Kako usklađujete znanstveni i praktični rad?

Ne živim u teoriji iako sam napisao knjige koje se tiču teorija odnosa s javnošću. Zadaća je znanstvenika istraživati pojave u društvu, oblikovati ih zatim u teorije i modele i ponovno testirati kroz društvene procese. Dosad sam vodio dvadesetak nacionalnih, regionalnih i lokalnih kampanja. Moram reći uspješno. Radio sam s brojnim političkim dužnosnicima, menadžerima, sportašima i drugim javnim osobama. Uvijek sam ustrajavao na znanstvenom pristupu. Znanost je nezaobilazna u uspjehu i pojedinaca i organizacija. Oni koji to prije shvate bliži su uspjehu.

Mnogi još uvijek stručnjake za odnose s javnošću smatraju prodavačima magle, dok s druge strane ozbiljne kompanije velika sredstva ulažu upravo u komunikaciju. Koja je uloga odnosa s javnošću u današnjem društvu?

Odnosi s javnošću ozbiljna su znanstvena disciplina, koja ima svoja načela. Nažalost u odnose s javnošću ušlo je mnoštvo nekvalificiranih osoba koje su u nedostatku etičkih načela manipulirale javnošću i tako pridonijele padu ugleda profesije. Zapravo, odnosi s javnošću grade odnose. Odnose između organizacije i njezine javnosti. Cilj odnosa s javnošću jest povećati ugled organizacije u svojoj ciljnoj javnosti na temelju vjerodostojne politike, međusobnog razumijevanja i zajedničkih interesa. Naša je komunikacija uvijek dvosmjerna i treba biti simetrična. Cilj je uvijek zadovoljavanje zajedničkih interesa.

Koliko su odnosi s javnošću važni za neprofitne institucije, poput Sveučilišta u Mostaru?

Iznimno važni. Posebno zbog činjenice da odnosi s javnošću dominantno utječu na našu sliku i reputaciju u društvu. Neće nitko doći studirati na sveučilište bez priznate društvene reputacije. Mi na Sveučilištu u Mostaru shvatili smo to dosta rano. Tako da danas jedini u ovom dijelu Europe imamo studij odnosa s javnošću na preddiplomskom, diplomskom i doktorskom studiju. Lideri smo znanstvenog proučavanja odnosa s javnošću i akademskog obrazovanja na javnim sveučilištima.

Glavni odbor Matice hrvatske održat će potkraj ožujka svoju sjednicu u Mostaru, gdje će sudjelovati na otvaranju Mostarskog proljeća, koje već godinama uspješno organizira Ogranak Matice hrvatske u Mostaru. Kako gledate na Matičinu ulogu u BiH?

Uloga Matice hrvatske od iznimne je važnosti. Teško je i sagledati širinu rada Matice kako bi se zaokružila ozbiljna konstatacija o značenju Matice za društvo. Iz perspektive Sveučilišta, na Maticu, a posebno na Mostarsko proljeće, gledamo kao na kulturnu nadogradnju svih naših sveučilišnih aktivnosti, na način da i nastavnici i studenti kroz rad Matice imaju priliku za osobni i profesionalni kulturni razvoj.

Razgovarala Jelena Gazivoda/Vijenac

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari