Pratite nas

Kultura

Razgovor s Đurom Vidmarovićem, “Razbijati nacionalno jedinstvo je zločin”

Objavljeno

na

Razgovor s Đurom Vidmarovićem – Davor Dijanović/HKV

Poštovani gosp. Vidmaroviću, dugogodišnji ste član Upravnog odbora Hrvatskoga kulturnog vijeća (HKV), a sada ste izabrani za predsjednika Udruge. Kako gledate na položaj i ulogu HKV-a u hrvatskom kulturnom i društvenom životu?

Izbor za predsjednika Hrvatskoga kulturnog vijeća (HKV) doživio sam kao veliku čast, ali svjestan obveza koje stoje preda mnom. HKV okuplja preko tisuću istaknutih hrvatskih intelektualaca s ciljem da zajedničkim naporima pridonesu čuvanju kulturne baštine našeg naroda, da upozore na probleme iz sfere kulturne politike kako bi se ti problemi što prije riješili. HKV je nadstranačka nevladina udruga i kao takva ona je svehrvatska i isključivo kulturna.

đuro vidmarovićHoće li Hrvatsko kulturno vijeće nastaviti organizirati tribine i predavanja o važnim pitanjima hrvatske kulture i društveno-političkog života?

Hrvatsko kulturno vijeće (HKV) će nastaviti organizirati tribine i predavanja o važnim pitanjima hrvatske kulture i društveno-političkog života. Pored članaka koje objavljuje naš Portal to je druga mogućnost iznošenja u javnost naših stavova, ali i našeg djelovanja kao udruge.

Priopćenja su prošlih godina bila jedan od način kojim je Hrvatsko kulturno vijeće reagiralo na aktualna pitanja i probleme. Hoćete li kao novi predsjednik nastaviti praksu izdavanja priopćenja?

Naravno, nastavit ćemo s praksom izdavanja priopćenja o pojavama i procesima za koje ćemo smatrati da traže naš javni iskaz.

>>Đuro Vidmarović izabran za novog predsjednika Hrvatskog kulturnog vijeća

Nesmiljena politizacija kulture

Jedan od zadataka HKV-a je i briga o hrvatskoj kulturi. Kako gledate na odnos sadašnje vlasti, posebno Ministarstva kulture, prema čuvanju i promicanju hrvatske kulture?

U ovom trenutku hrvatska kultura izložena je nesmiljenoj politizaciji. Vladajuća politička garnitura nema jasnu viziju čuvanja i promicanja hrvatske kulture. Ministarstvo zaduženo za taj resor vodila je osoba koja je morala odstupiti zbog kriminalnih radnji. Cijeli njezin mandat bio je obilježen sumnjivim i anacionalnim potezima, jugonostalgijom i strančarenjem. Na sve rukovodeće položaje u institucijama i ustanovama od vitalnog značaja za nacionalnu kulturu, gdje joj je to zakon dopuštao, postavljala je ljude privržene stranci kojoj pripada i ideologiji koju je njegovala, a ne struci.

Koliko je u tome otišla daleko kazuje primjer nesretnog Olivera Frljića koji je, premda bez stručnih kvalifikacija i umjetničkih djela iza sebe koja bi opravdavala napredovanje, postavljen za ravnatelja Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca u Rijeci. Sav njegov angažman pretvorio se u otvorenu antihrvatsku šovinističku promidžbu kojoj je vrhunac bilo negiranje hrvatskog naroda i veličanje Jugoslavije. Uz to, vođen jugoslavenskom ljevičarskom nostalgijom otvoreno je zaplovio u vode antisemitizma rugajući se Jakovu Sedlaru i njegovoj kazališnoj predstavi posvećenoj Anni Frank.

Drugi Primjer koji vapi do neba je položaj Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu koji je sveden na puko egzistiranje. Do koje mjere je ovo Ministarstvo spremno negativno djelovati na hrvatsku kulturu kazuje i posljednji slučaj oduzimanja Matici hrvatskoj njezine palače. Bezumnost ovog čina leži u tome što su ovu palaču gradili članovi MH još u XIX. i XX. stoljeću i što se na akt oduzimanja nisu usudile niti komunističke vlasti 1972. godine. U sferi kulturne politike možemo govoriti i o veleizdaji nacionalnih interesa. To je posebno vidljivo u odsustvu svake inicijative u odnosu na Republiku Srbiju kako bi se ovu Državu prisililo vratiti oko 25 tisuća artefakata hrvatske kulturne baštine koje su opljačkale Miloševićeva JNA i četničke vojne postrojbe.

EU

Nakon ulaska Hrvatske u EU važnost kulture za hrvatski nacionalni identitet još je snažnija. Jesu li političari svjesni da je kultura osobna iskaznica svakog naroda i najvažniji zalog njegova očuvanja?

[ad id=”68099″]

Nažalost, hrvatski političari nisu svjesni da je kultura važan dio hrvatskog nacionalnog identiteta, te da nakon ulaska u Europsku uniju naša država ima dužnost u toj novoj političkoj zajednici predstaviti na optimalan način kulturu našeg naroda. Ako to mi ne učinimo, nitko drugi to učiniti neće.

Izbjegavanje ove obveze je ravno izdaji. Nažalost, mnogi od hrvatskih političara to čine, predstavljajući u Europskoj uniji pod hrvatskim imenom sadržaje koji ne samo da sramote već i negiraju hrvatski kulturni identitet. O tome svjedoče brojne knjige, filmovi, kazališne predstave, simpoziji, predavanja itd. Tome se moram odlučno suprotstaviti.

Nasilje u ime jugoslavenstva

Zašto određeni politički krugovi brigu za nacionalni i kulturni identitet izjednačavaju sa šovinizmom?

Izjednačavanje brige za nacionalni i kulturni identitet sa šovinizmom je oblik protunacionalnog djelovanja. Briga za nacionalni kulturni identitet je obveza svakog hrvatskog političara i javnog djelatnika. Ta briga nema ništa zajedničko sa šovinizmom. Krugovi koji to čine mrze hrvatski kulturni identitet i hrvatsku kulturu. Oni ju negiraju i oni bi željeli da ona nestane. Šovinizam je naziv za iskazivanje mržnje prema drugim narodima i njihovim kulturama. Svaki normalan čovjek je protiv šovinizma, ali svaki normalan čovjek koji ima svoj nacionalni i historijski identitet ne smije dopustiti da mu se taj identitet gazi, vrijeđa, razvodnjava i negira. A to se čini upravo ovim nesretnim pojmom šovinizam koji ljudi dovoljno ne razumiju, pa ga stoga mrzitelji Hrvatske mogu pretvarati u buzdovan ili pendrek kojima prijete normalnim ljudima.

Ovakvo se nasilje čini u ime jugoslavenstva shvaćenog na unitaristički (titoistički) ili orjunaški način. Danas je moderno ovakvu negativnu i protunarodnu politiku pokrivati i pojmom europeizma. Sve su to pojave s kojima se suočavamo svakodnevno i HKV će imati snage na njih reagirati. Isto tako imat ćemo snage suprotstaviti se svakom obliku vrijeđanja kulturnog identiteta drugih naroda.

Odnos medija prema kulturi

Kakav je odnos medija prema kulturi?

Odnos medija, poglavito onih koji su pod kontrolom vladajućih političkih stranaka, nedobronamjeran je, nestručan, politikantski pa i veleizdajnički. Umjesto racionalnog, znanstveno i kulturološki utemeljenog vrednovanja kulturnih nacionalnih sadržaja oni čine suprotno, koristeći se lažima, poluistinama, krivim tumačenjima i otvorenom mržnjom. Primjera za to je bezbroj. Osim toga, u kulturu unose ideološke kriterije afirmirajući titoizam i materijalizam kao osnovne vrijednosti. Sve što je nacionalno naši mediji odbacuj, vrijeđaju, ili ignoriraju.

DHK i MH

Član ste upravnih tijela Društva hrvatskih književnika i Matice hrvatske. Kako gledate na ulogu tih institucija u hrvatskom društvu?

Da, član sam Upravnog odbora Društva hrvatskih književnika (treći mandat) i Glavnog odbora Matice hrvatske (također treći mandat). Ove stare i središnje hrvatske kulturne udruge izložene su nepoštivanju i difamaciji od strane sadašnjih vladajućih struktura. Matici hrvatskoj je oduzeta njezina zgrada što dovodi u pitanje njezin normalan rad. Slično je i s DHK-om, gdje se vladajuće strukture odnose maćehinski prema denacionalizaciji prostora u kojem Društvo djeluje.

Premda je Država suvlasnik tog prostora ne želi sudjelovati u procesu rješavanja problema s bivšim vlasnicima, otkupiti taj prostor i time ovu časnu i staru hrvatsku književničku udrugu ostaviti na mjestu na kojem se sada nalazi. Osim toga, financijskom potporom DHK-u, ono se drži s „nosom iznad vode”, opstaje, ali ne može normalno razvijati svoje djelatnosti i iskoristiti svoje stvaralačke potencijale. Direktnom ideološkom intervencijom preko svojih istaknutih pojedinaca ljevičarske su snage uspjele izdvojiti dio članova iz DHK, te nakon toga ponašati se prema toj izdvojenoj nevelikoj skupini kao prema ravnopravnom čimbeniku, štoviše, davati toj skupini posebnu važnost u hrvatskoj kulturnoj stvarnosti.

DHK nije ideološki opredijeljena udruga, jer ga čine književnici privatno različitih estetskih, vjerskih i svjetonazorskih opredjeljenja. Ono je istinski demokratski ustrojeno, a najveći mu je grijeh što se zalaže za čuvanje hrvatskog jezika kao temeljne odrednice hrvatske narodne samobitnosti.

Politikanti i medijski sekundanti

Hrvatsko društvo ponovno se dijeli po različitim kriterijima, a te podjele dodatno potenciraju politikanti i njihovi medijski sekundanti. Kako gledate na tu problematiku?

Hrvatsko društvo doista se ponovo dijeli i vi ste u pravu kada u pitanju tvrdite da to potenciraju politikanti i njihovi medijski sekundanti. Dakako, kao hrvatski književnik i kao bivši diplomat i političar na ovo gledam krajnje negativno. Politikanti nikada ne čine dobro. U njihovom nazivu krije se rušilaštvo i negativni naboj. Razbijati nacionalno jedinstvo je zločin.

Mi smo mali narod i potrebni su nam svi stvaralački potencijali. Pokojni predsjednik Tuđman je imao viziju pomirbe shvaćajući bit ovog problema kao našeg povijesnog naslijeđa. Hrvatsko kulturno vijeće (HKV) neće pridonositi novim podjelama. Kulturna baština ne smije biti ideološki promatrana. U njoj nema „lijevo” i „desno”, već postoje samo istinske i pozitivne vrijednosti. Njih treba uzimati u obzir, a ostalo odbacivati. A to su one vrijednosti koje doprinose jedinstvu etnosa, afirmaciji svih stvaralačkih potencijala našeg naroda i svih naših građana, harmoniji i sreći cijelog društva.

Predsjednički izbori

Kako gledate na promjenu na Pantovčaku odnosno na izbor Kolinde Grabar Kitarović za hrvatsku predsjednicu?

Prvo, treba istaći da su predsjednički izbori 2015. provedeni mirno i stoga je prijenos predsjedničkih dužnosti obavljen dostojanstveno i na ponos cijeloga biračkog tijela. Gospođa Kolinda Grabar-Kitarović je u utrci za mjesto državnog poglavara pobijedila časno, ne na temelju biračkih manipulacija i zloporaba, već se hrabro noseći s neprijateljskim stavom mas- medija. Njezin je program realan i sukladan nacionalnim i europskim vrijednostima našeg društva. Svojim potezima kroz proteklo vrijeme dokazala je da ne odstupa od programa zbog kojega je dobila većinu na izborima. Djeluje kao promišljena uravnotežena, odmjerena,nacionalno svjesna, ali i europski obzirna, politička djelatnica.

Ako razlikujemo političara od državnika onda nam se sadašnja naša Predsjednica nameće kao državnica i to buduća velika hrvatska državnica. Premda je riječ o ženi, mnoge ženske udruge lijeve orijentacije nisu ju podržavale, što je samo znak da u politici spol ne igra bitnu ulogu, već stranačko nacionalno i ideološko opredjeljenje. Naša Predsjednica je iznikla iz naroda i u sebi nosi radićevski dignitet hrvatskog seljačkog puka. Škole je završila u dalekom svijetu i svojim se vlastitim trudom i intelektualnim kapacitetima izdigla do najviših dužnosti u NATO paktu, a sada i na nacionalnoj razini. Izbor Kolinde Grabar-Kitarović za predsjednicu RH držim povijesnim događajem koji je po mnogočemu jednak izboru Franje Tuđmana za predsjednika 1990. godine.

Iseljavanje mladih

Posljednjih godina sve više mladih napušta Hrvatsku u potrazi za poslom i boljom životnom perspektivom. Bavili ste se problematikom hrvatskog rasuća pa nas zanima kako gledate na tu pojavu i njezine posljedice za hrvatsku budućnost?

Ovo je najbolnije pitanje koje ste mi postavili. Odlazak svakog čovjeka iz njegovog vlastitog doma i njegove Domovine za tog je čovjeka traumatičan, dok je za Domovinu to gubitak. Odlazak mladih ljudi i k tome visokoobrazovanih stručnjaka, pa čak i članova znanstvene zajednice, nenadoknadiv je gubitak. To se zove u struci odljev mozgova. Mi smo premalen narod za ovako nagao odljev mozgova i stoga se bojim da će ovaj selidbeni val donijeti nesagledive posljedice: intelektualno siromašenje društva, gospodarsko nazadovanje i stagnacija u mnogim područjima znanosti.

U eri globalizacije na cijeni je znanje, a naše znanje odlazi iz Hrvatske. Ako se ne zaustavi ovaj trend posljedice mogu biti katastrofalne. S druge strane, da me se krivo ne shvati, očekivati od mladog stručnjaka da ostane u zemlji, a ne dati mu radno mjesto, već ga prisiljavati na ovisnost o milosti Burze rada, bilo bi okrutno.

Vaša ocjena političkih potencijala oporbe?

Na ovo pitanje ne bih se usudio dati širi odgovor, jer kao predsjednik Hrvatskog kulturnog vijeća nemam pravo biti pristran. No, istina se smije kazati. Ono što vi nazivate oporba, čini velik broj političkih stranaka, pretežito tzv. desne orijentacije. Ta je činjenica veliki hendikep za oporbu. No, među tim velikim brojem stranaka izdvaja se HDZ kao vodeća među njima. Nakon velikih turbulencija prouzročenih ponašanjem predsjednika ove Stranke, koji se sada nalazi u zatvoru, te opasnošću da cijela Stranka zbog toga bude osuđena, HDZ se stabilizirao i na svim dosadašnjim izborima doživio ne samo revitalizaciju, već i pobjede. To nam ukazuje na činjenicu da je biračko tijelo prihvatilo njihov sadašnji program i da mu ukazuje povjerenje.

U očekivanju novih parlamentarnih izbora svaki Hrvat i svaki građanin RH, moraju si postaviti pitanje: kako dalje? A dalje se mora, jer ovako se dalje ne može. Nažalost, sadašnja Vlada pokazala se nesposobnom i neodgovornom. To nije pitanje ideologije, ili stranačke pripadnosti, već je to pitanje znanja, marljivosti, odgovornosti i nacionalnog ponosa. Nova Vlada, koja će sigurno doći nakon parlamentarnih izbora, imat će pred sobom velike zadatke, teško premostive, a oni nameću pitanje i velike kompetencije, ali prije svega odgovornosti koja čeka mandatara i osobe koje će doći na rukovodeće položaje.

Na kraju, dozvolite mi poželjeti svim članovima Hrvatskoga kulturnog vijeća i svim čitateljima našeg Portala, sretan Uskrs 2015. godine.

Razgovarao: Davor Dijanović/HKV.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

NEMOJ ME ZABORAVITI!

Objavljeno

na

Objavio

Napisat ću dio priče,
samo kraj će sretan biti
i sad čujem kako viče:
NEMOJ ME ZABORAVITI!

Heroj Domovinskog rata,
kojeg crna zemlja krije,
čekala je sestra brata,
vratio se nikad nije!

Čekala je majka sina
i brisala suze s lica,
uze joj ga Domovina,
pokri sveta trobojnica!

I otac ga ček’o dugo
al morao je jedno znati:
slomit ćeš mu srce tugo
pa ga neće dočekati.

Ali će ga zagrliti
u kraljevstvu Božje sreće,
tek će oni sretni biti
tu gdje tuga ući neće!

Velimir Velo Raspudić / Kamenjar.com

 

Još te čuvam, košuljo sveta!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

HRVATSKA RUŽA

Objavljeno

na

Objavio

Na Bleiburškom gazila se polju
Zločincima predana na volju
Jedna ruža mirisa krvava
To je naša Hrvatska država

Nevinom je krvlju oblivena
Pa je zbog tog još više ljubljena
Krv i suze stara i nejaka
Mladih ljudi a i djevojaka

Htjeli su joj korijen uništiti
Postojanje njeno ugušiti
Ali jedno oni nisu znali
Da tom krvlju nju su ojačali

Na temelju krvi prolivene
Cvijeta ruža boje omiljene
Crven cvijet joj bijela zraka mije
S plavog neba što ljubav ne krije

Crven, bijeli i plavi su skupa
Trobojnica koju krv okupa
Postojanje ubila joj nije
Još se jače sa ponosom vije

Svim žrtvama Bleiburškoga polja
Križnog puta i drugih pokolja
Pokoj duši i vječna im slava
Na stijegu je Crven, Bijel i Plava!

Ruža Marinčić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati