Pratite nas

Razgovor

Razgovor s Mladenom Pavkovićem koji ne odustaje od borbe za ljude koji su bili prvi kad je trebalo

Objavljeno

na

Mladen Pavković - snimio: Milan Pišković

Mladen Pavković je novinar i publicist, ali i predsjednik UHBDR91. Često se javlja u medijima, poglavito oko braniteljskih i domoljubnih tema. Autor je brojnih knjiga, dokumentarnih filmova, izložbi. Na udaru je lijevih i desnih jer prenosi istinu, a to najviše boli. Sve to izrazilo se i na njegovu zdravlju, ali ni to ga ne sprečava da ide dalje.

Mnogi s pravom kažu da ga nema trebalo bi ga izmisliti.

Razgovarali smo s njim, pretežno oko braniteljske tematike.

Kakva je trenutačna situacija s hrvatskim braniteljima? – pitamo Pavkovića.

Ako ćemo se malo našaliti –jako dobra- rekao je sa smiješkom. Evo, vidite, „svi“ protestiraju, nisu zadovoljni, od prosvjetara, radnika do policajaca, ali u tu „priču“ jednostavno se ne uključuju oni koji su stvarali hrvatsku državu. Njima je izgleda – dobro. Većina braniteljskih udruga najviše je angažirana oko paljenje svijeća. Treba i to, ali zar nisu baš branitelji najpozvaniji da svaki dan prozivaju one koji trebaju progoniti srpske i druge ratne zločince, koji trebaju galamiti zašto još do danas nije isplaćena ratna odšteta, zbog čega su oni koje ni metak nije okrznuo još uvijek samo „broj“, zašto svakodnevno umire tako veliki broj ljudi koji su stvarali državu, a i zašto i tko je kriv što je dosad izvršilo suicid najmanje 3500 hrvatskih branitelja? Također bi branitelji trebali vriskati zbog čega još uvijek ne znamo ni točan broj djece poginule u Domovinskome ratu, ili zašto u njihovim gradovima i mjestima  ulice i trgovi ne nose imena po onim najzaslužnijima, koji su bili, kako ja često kažem i pišem, prvi kad  je trebalo? I ne samo to: zašto branitelji, ali ni njihove udruge gotovo se i ne javljaju zbog čega oni koji su dali krv za Domovinu i bili spremni za nju umrijeti danas su na margini od općina, županija, veleposlanstava pa do najviših državnih političkih funkcija? Izbrisani smo i marginalizirani kao kad more odnese na obali slova od pijeska. Evo, sada neki žele da se ukine i Ministarstvo hrvatskih branitelja, koje zahvaljujući generalu i ministru Tomi Medvedu obavlja svoje zadaće kako treba, ali još uvijek to nažalost nije dovoljno, jer su se tijekom proteklih godina nakupili problemi, osobito u vrijeme jadnog Freda Matića, „borca protiv tenkova“, kakvi će se teško popraviti u narednih 50 godina. Taj Matić često tvrdi da je u Vukovaru „skidao“ srpske tenkove, i ubijao okupatore, a potom da je „svaki čas“ u Srbiji, gdje nema nikakvih problema, gdje ga dočekuju kao dragog gosta!?

Što je ostalo od najdužeg protesta branitelja, od onog famoznog šatora ispred Ministarstva branitelja…?

Ostalo je spomen obilježje na heroinu Domovinskog rata Nevenku Topalušić. Naime, tamo gdje je bio šator, tamo je danas to obilježje. Vođa tog protesta Klemm priprema se za zatvor, a ostali su o tome utihnuli. Oni protiv koje se protestiralo danas su na još boljim političkim i drugim funkcijama, a ono što je ipak najvažnije, i najžalosnije, i dalje su „ugledni i cijenjeni građani“. A većina branitelja je i dalje „krpa za prašinu“.

Malo se zna da se danas više službeno ne govori o poginulim, već o stradalima u Domovinskome ratu. Zašto?

Ako pogledate popis onih koji su dali živote za Hrvatsku onda ćete uočiti da na svakom od njih pored poginulih na bojištu, ima i niz imena onih koji su bili u Hrvatskoj vojsci ili policiji, ali su poginuli na neke druge načine, recimo u prometnim nesrećama…Ili su se nakon povratka s ratišta „za Domovinu“ – ubili! Ne možete sve njih staviti u popis poginulih, bolje je napisati – stradali. Vjerojatno i otuda tako veliki broj stradalih u Domovinskome ratu. Većina onih koji podižu spomen obilježje uopće ne pišu imena poginulih, jer ni sami ne znaju tko je poginuo u borbi, a tko „doma“.

– Prvi ste se založili da se prigodom obljetnica iz Domovinskoga rata čitaju imena poginulih, odnosno stradalih…U Vukovaru, kao što se i sami više putra napisali, to još uvijek nije slučaj, iako su objavili broj poginulih u ovome gradu

– Pa, ako imaju popis kao što kažu – zašto ga ne čitaju? A riječ je o više od 2700 imena, koje je prikupio gvardijan iz crkve s

Sv. Filipa i Jakova. Razlog tome vjerojatno leži u činjenici da su na tom popis svi, i žrtve i njihovi progonitelji, tj. Hrvati i Srbi. Sramotno je da pored svih hrvatskih državnih institucija popis stradalih iz Domovinskog rata rade pojedinci, umjesto za to osposobljeni i dobro plaćeni kadrovi.

– Pa, dobro, imamo li mi uopće pravih, osposobljenih povjesničara?

– Imamo, ali oni su nažalost na margini. U prvom planu su razni klasići, goldsteini, jakovine, markovine…, sve mutni tipovi kojima najbolje ide tumačenje hrvatske povijesti od doba Matije Gupca. Neki su se od njih ugurali ili se guraju u HAZU ili  Družbu „Braće hrvatskog zmaja“. Čim potegnu šapu ka suvremenoj povijesti tu se izgube ili rade po zadatku. Za neke od njih stječe se dojam da su na plaći Srbije ili Republike Srpske.

– Nego, kakve po vama imaju pogodnosti hrvatski branitelji, osobito oboljeli od najtežih bolesti?

– Otkako je došao u Ministarstvo hrvatskih branitelja ministar Medved taj se dio tek počeo „odmatati“. Jednom riječju, kad oboli netko tko nije imao sreću biti ni ranjen u Domovinskome ratu – jao ga se njemu. Ne govore istinu kad pričaju da branitelji imaju prednost, a još manje pogodnost. Imaju, da se malo našalim, prednost za put prema – groblju. S druge strane, članovi njihovih obitelji, kad obole ne mogu računati na ništa, osim na pomoć liječnika i dragog Boga. Većina onih koji nisu poginuli ili bili teže ranjeni u ratu, „osuđeni“ su na lagano „umiranje“ u miru!

– A zbog čega se Udruge proizašle iz Domovinskog rata ne ujedine? Ima ih pre, pre više!

– To je stvar politike. Njima odgovara, lijevima i desnima, što veći broj Udruga, jer tada lakše mogu vladati. No, od tolikog broja udruga vrlo je mali broj na državnim, općinskim i županijskim „jaslama“. Nitko ne pita, zbog čega se ne ujedine recimo stradalničke udruge? Imamo HVIDR-u, pa 100-postotne invalide, pa Udrugu stradalih roditelja, djece, itd. Eto, imamo i udrugu hrvatskih generala, ali relativno je malo onih koji žele biti njezini članovi, jer se pretvorila u političku organizaciju. Još je gore što se ti generali, osim nekolicine, uopće ne pojavljuju  na skupovima gdje nema generala. Kao, oni su generali!  Ma, nemoj! Ne znam jel znate, al u policiji, zahvaljujući Karamarku, navodno ima oko 600 „generala“ iz Domovinskoga rata!

– Ne može se reći da država ne pomaže  hrvatske branitelje…

– One koji imaju status invalida itekako se pomaže, kao i članove obitelji poginulih i nestalih. No, imate i takvih slučajeva ili primjera: ministarstvo im dodjeli stan, a oni ga prodaju, pa kupe neku manju kuću na selu ili gradu. Sve po zakonu! Ali, nakon toga, nakon nekoliko godina, opet dolaze i kažu da teško žive, u gotovo nemogućim uvjetima. Tu se ne radi o svima već o pojedincima. Stoga bi barem udruge proistekle iz Domovinskoga rata trebale imati točan popis tko je sve dosad što dobio od države, općine ili županije! Ne može se jedne te iste stalno pomagati, a druge ostavljati  po strani. I živi branitelji, koje ni metak nije okrznuo,  trebaju i hoće živjeti, kao i njihove obitelji.

Približavaju se izbori, prvo za predsjednika države. Ne vidimo da su se branitelji nešto „jako“ uključili u neku od ovih kampanja…Zašto?

. Pa, prije svega vjerojatno iz razloga jer vide da ništa ne mogu promijeniti. Glasovali ovako ili onako uvijek će pobijediti „njihov“ kandidat. A da branitelji i njihove obitelji izađu na izbore slika bi bila potpuno drugačija. Ljudi poput Milanovića jedino bi mogli biti predsjednici „kućnih savjeta“. A ovako, i tu imaju svoju šansu.

– A kako gledate na hrvatske povjesničare?

–  Pretežno kao na „prepisivače“, kao što su uvijek bili. Malo koga od njih zanima suvremena povijest već bi „svi“ i dalje pisali i objavljivali o Matiji Gupcu ili Nikoli Šubiću Zrinskom. No, baš na takvim temama, na kojima su prepisivali jedan od drugoga, neki su kao „znanstvenici“ dogurali i do HAZU! Sve u svemu, jad i bijeda.

Razgovarao i snimio: Milan Pišković

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Razgovor

Ivan Anušić: Zašto smo zapravo izgubili? Čudo da je uopće ušla u drugi krug

Objavljeno

na

Objavio

HDZ-ov osječko-baranjski župan Ivan Anušić, koji je u predsjedničkoj kampanji bio šef izbornog stožera Kolinde Grabar-Kitarović, gostovao je u četvrtak u emisiji Osječke TV “Karte na stol” koju vodi Goran Flauder.

U dugom razgovoru Anušić je detaljno i iskreno progovorio o razlozima zašto Grabar-Kitarović nije uspjela osvojiti drugi mandat.

Na samom početku emisije voditelj je Anušića upitao kako bi rekapitulirao izgubljene izbore, to jest da objasni zbog čega je predsjednica izgubila, a Zoran Milanović dobio.

Kada govorimo o izborima iza nas i svemu onome što se događalo u izbornom procesu trebali bismo imati neku emisiju koja bi završila tek u 12 sati navečer, ali ću ja to pokušati skratiti – počeo je Anušić, prenosi jutarnji list

Ako gledamo sve ono što se događalo u izborima i oko Kolinde Grabar-Kitarović, prvo moramo reći da je kao predsjednica koja je branila mandat bila u težoj poziciji nego izazivači. Morala je, naravno, braniti sve ono što se događalo u proteklih pet godina, objašnjavati neke poteze – vi kad radite, uvijek napravite nešto što nije po volji svima. To je bio prvi otežavajući faktor u njenoj kampanji.

Drugi otežavajući faktor bio je taj da dio stranke (HDZ, op. a.) nije bio zainteresiran da sudjeluje proaktivno i da pomogne u kampanji Kolinde Grabar Kitarović – to je bilo vidljivo na samom početku. To sam vidio obilazeći teren po cijeloj Hrvatskoj i bilo je jasno i nedvojbeno da će određeni ljudi, ajmo to tako reći, povući ručnu. Ti su ljudi bili nevidljivi u prvom krugu, njih niste vidjeli – rekao je Anušić na Osječkoj TV.

Neki su štetili namjerno, a neki su svojim nečinjenjem radili što su radili. Tako je prošao prvi krug. Pomoć, to jest vjetar u leđa, predsjednici svakako nisu bile ni stvari koje su se dogodile, stavimo ih pod navodnike – gafovi, i nekakvi potezi koji su i meni bili teško objašnjivi i nerazumljivi. Tu govorimo o prekidanju debate, o verbalnom napadu na Milanovića – rekao je Anušić nakon čega se ubacio voditelj i spomenuo da nisu pomogli ni savjetnici predsjednice “koji su napravili više štete nego koristi”.

Tako je. I kroz svih tih pet godina, možemo se složiti, a posebno sada kada je to bilo ekstra vidljivo i ekstra pod lupom javnosti koja je promatrala njen svaki korak – kazao je Anušić pa nastavio.

Dogodilo se što se dogodilo. Ja ću ovdje biti vrlo, vrlo izravan – Kolinda Grabar-Kitarović je napravila čudo u prvom krugu u tome da je uopće uspjela ući u drugi krug. Kad sam izanalizirao sve što se događalo, i medijsku scenu i platformu, logistiku, infrastrukturu i sve ono što je imao njen protukandidat, u ovom slučaju govorimo o Miroslavu Škori, i borbi za i to biračko tijelo… Čudo je da je ona uopće ušla u drugi krug.

‘U 12 sati sam znao da smo izgubili’

Na napomenu voditelja da je Škoro tu “pomogao” i u “zadnja dva, tri dana” izgubio izbore, Anušić je rekao:

On je izbore u velikom dijelu izgubio u jedinom sučeljavanju u prvom krugu. Tada je već bilo vidljivo da nije to to. Imao je i nejasne teze koje su vrludale od ljevice do desnice, preko centra, sve praktički nejasno – rekao je Anušić pa nastavio pričati o kampanji Grabar-Kitarović.

Na neki način uspjelo se ući u drugi krug, iako smo imali dva jaka kandidata desnice u prvom krugu. U drugom krugu su stvari pomalo otišle u pogrešnom smjeru jer se dogodilo da smo završili s čak šest posto razlike u korist Milanovića, dok je u prvom krugu taj zaostatak bio manji od 3 posto.

Da smo izgubili izbore shvatio sam taj dan u 12 sati, 5. siječnja. Zašto? Zato što su stigle prve informacije o izlaznosti prema kojima je u Gradu Zagrebu, Istarskoj županiji, Primorsko-goranskoj županiji i Međimurskoj županiji već bio 2 posto veći odaziv birača nego u prvom krugu. Tad sam znao da je mobilizirano biračko tijelo koje neće dati glas Kolindi Grabar-Kitarović – rekao je Anušić.

Dva ključna problema

Na pitanje voditelja čime su mobilizirani ti birači, Anušić je odgovorio:

Prvenstveno porukama koje smo slali i kojima smo se odmakli od one širine koju je Grabar-Kitarović trebala imati. Ne možete se bazirati samo na stranačkoj infrastrukturi i glasačkoj mašineriji, nego morate širiti tu priču. Mi smo umjesto toga to malo suzili i zaoštrili i to je na neki način bio veći poticaj onima koji su odlučili glasati za Zorana Milanovića.

Dva najveća problema koja su se, po meni, dogodila u drugom krugu su bili prekidanje debate na RTL-u gdje je savjetnica ušla u studio i pokušala ubrzati završetak te debate ili nešto u tom stilu. Ne znam jer ja tada nisam bio prisutan. A drugo je bio onaj verbalni napad njenog drugog savjetnika na Zorana Milanovića nakon sučeljavanja na HRT-u, a on je bio apsolutno nevjerojatan – rekao je Anušić.

Ja sam obavio razgovor i s ljudima iz suprotnog stožera, s biračima, novinarima i svima koji su to promatrali i vijest da se voze autobusima birači iz Bosne, fake news o onih 500 kuna za glas, pa redovi u Mostaru… Sve to je mobiliziralo birače drugog kandidata i Kolinda Grabar-Kitarović je izgubila.

Izgubila je od boljeg kandidata koji je bio u boljoj političkoj formi i tu nema nikakvih dilema. Iz ovog treba izvući zaključke i idemo dalje – rekao je Anušić.

Voditelj je potom dao opasku da se u kampanji stekao dojam da je Grabar-Kitarović previše povezana s HDZ-om, i da je Milanović to ispravno procijenio te se u finišu kampanje više borio protiv Andreja Plenkovića i HDZ-a nego protiv nje.

Milanović se predstavio kao kandidat s karakterom, dok je kod predsjednice to nedostajalo, a dodatno se istaknulo potezom savjetnice koja je htjela prekinuti debatu – rekao je voditelj prije nego je Anušić nastavio.

‘Kolinda nije marioneta HDZ-a’

Milanović je čovjek s karakterom, ali i najneuspješniji hrvatski premijer u povijesti koji je izravno nanio najveću štetu Slavoniji, Baranji i Srijemu. Ne bih ga glorificirao, na njemu je da pokaže da će biti uspješniji predsjednik nego li je bio premijer.

Neke poruke koje je poslao na početku, poput ignoriranja Titove biste, su u redu. Kolindi Grabar-Kitarović u Zagrebu, ali i cijeloj Hrvatskoj, nije pomogla ni koalicija s Milanom Bandićem, to smo zaboravili spomenuti. Ja o njemu neću pričati, i to zato što su sada svi ljudi koji su njemu virili iz džepa i gledali ga kao svetinju prvi u redu da ga okrive. Ali da, Bandić je u ovom trenutku u silaznoj putanji.

Što se tiče dojma da je Grabar-Kitarović marioneta HDZ-a, nama je u prvom krugu bilo jasno da moramo proširiti spektar i da moramo dobiti glasove šireg kruga birača. Zoran Milanović je to uspio napraviti sa svojom povučenom retorikom i odmjerenim izjavama. Upravo su tu priču poništile ove situacije o kojima sam govorio. Ali da zaključim – nikad nije bila Kolinda Grabar-Kitarović marioneta HDZ-a, niti se nju tako tretiralo u stranci – rekao je Anušić.

Na inzistiranje voditelja da je dojam taj koji je važan, Anušić je rekao:

Druga je stvar percepcija, ona se stvarala kroz medije, poruke, izjave i spinove kojima se Grabar-Kitarović nije uspjela othrvati na pravi način. Da, bilo je tu otežavajućih okolnosti. No, ja sam kao voditelj kampanje organizirao preko 600 stožera u Hrvatskoj, 30 velikih skupova, a prikupili smo i preko 230.000 potpisa za njenu kandidaturu.

Što se tiče strategije koju smo imali, i koja se trebala primjenjivati, tu smo zapeli u jednom smjeru jer se predsjednica nije slagala s jednim dijelom strategije. Jedan dio je prihvaćala, a drugi je “nadoštukavala”. Tako se izgubilo nešto što je tu trebalo biti. Plus, kad ste na vlasti, puno je teže obraniti poziciju, to jest u hrvatskoj politici je lakše napadati – rekao je Anušić.

Pitanje savjetnika

Znate da se predsjednica riješila svih koji su je doveli u ured u prvoj kampanji? A nakon što se riješila Mate Radeljića, u javnosti se pojavila teza da je na to bila ucijenjena podrškom na izborima.

Navodno su joj rekli, Plenković ili Jandroković, da ako želi logistiku HDZ-a, financijsku i organizacijsku pomoć, da se mora riješiti svog savjetnika za unutarnju politiku – počeo je pričati voditelj, a Anušić mu je odgovorio da on za to ne zna. Voditelj je potom nastavio:

Nije ni bitno, to je bila teza koja se počela širiti u medijima i koja se prepričavala, a koju ona nikad nije uvjerljivo demantirala. A već ju je taj čin predodredio na neki način za marionetu HDZ-a. Do tog trenutka, do te smjene, od nje se više nije mogla čuti kritika na račun HDZ-a, a prije toga je znala kritizirati Vladu i premijera. Kao odrezano. Nije se odredila ni prema štrajku prosvjetara i teško da je tu dobila njihov glas i glas njihovih obitelji – primijetio je voditelj.

Pa definitivno da joj prosvjetari nisu bili skloni dati glas jer dolazi iz političke opcije protiv koje su štrajkali. Ali ona se o njihovim zahtjevima očitovala. Naravno da taj štrajk njoj nije koristio. Ja mislim da on nije ni pomogao, ni odmogao predsjednici u kampanji, ja sam razloge za poraz naveo u prvom dijelu emisije, a tu su i drugi o kojima sada nije ni vrijeme ni mjesto da se priča.

Skup u Osijeku

Prije nego završimo analizu zbora, moramo se osvrnuti i na skup u Osijeku koji je po mnogočemu karakterističan. Ja sam čuo da se predsjednica uopće nije držala scenarija, nego je puno improvizirala.

Njezino ponašanje je bilo neprirodno – prenaglašavanje, pjevanje, mahanje rukama, mimike, jednostavno se činilo kao da nije bila sasvim svoja. Ne znam je li to bilo pod utjecajem nekih šampanjaca, tableta ili ne znam čega. Uglavnom, to nije bila Kolinda koju znamo iz prvog mandata i drugog kruga, u Osijeku je bila nešto sasvim drugo i onih 8000 eura je u stvari bila sprdnja, ona je time htjela privući birače, a zapravo ih je time otjerala. Što se dogodilo u Osijeku? – pitao je voditelj.

To je bilo 19. prosinca, čini mi se. U obranu predsjednice reći ću ovako: Vi kad krenete ujutro na teren, a kreće se oko 8, od samog izlaska na teren do recimo kad dođemo do 20 ili 18 sati, vi ako nemate ogromnu prirodnu energiju više ne možete stajati na nogama.

Prije toga je bilo niz skupova i događaja na kojima konstantno pričate i družite se s ljudima. Ja se nisam vozio s njom u službenom kombiju, imali smo prije toga Valpovo, Našice i Đakovo, pa smo išli autima da možemo brže doći.

Definitivno, kad nakon toga dođete na scenu, kad je na vama apsolutno sve fokusirano, ne možete vjerovati koliko čovjeka to iscrpi. Upravo to se dogodilo Kolindi Grabar-Kitarović. To je bio velik skup, samo je u Ciboni bio veći, ali mi svakako nismo bili zadovoljni tim skupom. To je i jedan od razloga zašto smo prošli tako u prvom i drugom krugu – rekao je Anušić koji je kasnije napomenuo i kako predsjednica tijekom prvog mandata nije smijenila sve svoje savjetnike.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Razgovor

Hebrang: Komunisti nisu maknuti iz javnog života, a Hrvatska po tom pitanju nije učinila ništa

Objavljeno

na

Objavio

“Dolaskom Zorana Milanovića na vlast ponovno se pokreće pitanje jednog od najvećih svjetskih zločinaca. To je samo simptom bolesti, jer nismo raščistili stvari iz prošlosti. Činjenica je da je Tito osobno zapovjedio ubojstvo stotine tisuća civila. Potrebno se suočiti sa realnim brojkama, tako da možemo staviti točku na taj dio povijesti.”, istaknuo je u razgovoru za Narod.hr dr. Andrija Hebrang komentirajući želje SDP-ovaca za vraćanje Titove biste na Pantovčak.

Dr. Hebrang preporučuje knjigu ‘Tito – fenomen stoljeća’ i naglašava da je Hrvatskoj potrebna lustracija.

“Bez suda, Tito je pobio brojne ljude i spada među najveće povijesne zločince. Prividno smo pobijedili Komunističku partiju, jer su njegove pristaše prešle u novi sustav. Komunisti nisu maknuti iz javnog života, a Hrvatska po tom pitanju nije učinila ništa. Zabrinjava činjenica da je u Hrvatskoj prešućena vijest o novoj rezoluciji EP-a kojom se izjednačavaju komunizam i nacizam.”, ocjenjuje dr. Hebrang.

Navodi da je potrebno pokrenuti iskapanja koja je upravo Milanović kao premijer obustavio.

“Bez toga da se svakoj žrtvi digne grob, nema slobode hrvatske države. Istraživanja žrtava su potrebna u svrhu pomirbe. Potrebno se suočiti sa realnim brojkama, tako da možemo staviti točku na taj dio povijesti. Oni koji zagovaraju Tita su isti oni koji su direktno ili indirektno sudjelovali u zločinima te na račun žrtava gradili karijere. Svi oni koji govore ‘okrenimo se prema budućnosti’ ne znaju što to znači za potomke brojnih žrtava kojih je preko milijun.”, zaključuje za Narod.hr dr. Hebrang te ističe da jedini koji su se zalagali za dublje istraživanje komunističkih zločina su “predsjednik Tuđman i Grabar-Kitarović”.

Hoće li Zoran Milanović, izabrani predsjednik RH, vratiti Titovu bistu na Pantovčak?

Podsjetimo, bista jugoslavenskog diktatora Josipa Broza Tita koju je u mramoru isklesao kipar Antun Augustinčić, uklonjena je s Pantovčaka u ožujku 2015. godine dolaskom Kolinde Grabar-Kitarović u predsjednički ured.

“Tito je bio diktator”, rekla je tada predsjednica na pitanje o Titovoj bisti, naglasivši kako će ona biti uklonjena iz predsjedničkih dvora i, kao umjetničko djelo, smještena na prikladno mjesto, vjerojatno u njegovu rodnom kraju.

Bista je predana Muzejima Hrvatskog zagorja zajedno sa 110 različitih umjetnina i darova koje je Tito dobio.

Novinarima jako važno pitanje Titove biste?

Već u izbornoj noći novinari Nove TV SDP-ovog Arsena Bauka pitali su očekuje li da novi predsjednik države Zoran Milanović na Pantovčak vrati Titovu bistu. Bauk je odmah kazao da bi on bio sretan da se vrati bista komunističkog diktatora.

SDP-ov zastupnik Joško Klisović je u N1 Studiju uživo govorio je o brojnim pitanjima, uključujući i prve korake novoizabranog predsjednika Zorana Milanovića.

“Ja mislim da Titova bista, kao jednog zaslužnog Hrvata, pripada tom postavu zaslužnih Hrvata jer je to bio čovjek koji je bio vođa antifašističkog pokreta”, ustvrdio je Klisović o jednom od najvećih masovnih ubojica 20. stoljeća.

Naime, Tito se prema ljestvici britanskog Daily Maila, nalazi na 13. mjestu rang-liste masovnih ubojica 20. stoljeća. U društvu je s Mao Ce Tungom, Josifom Visarionovičem Staljinom i Adolfom Hitlerom. Britanski list navodi da je Tito odgovoran za smrt 570 tisuća ljudi, uglavnom političkih protivnika.

Nakon što je Kolinda Grabar-Kitarović uklonila bistu s Pantovčaka, tadašnji premijer Zoran Milanović je izjavio:

“To je povijest traume, uspjeha, suza, krvi, sreće i nesreće. Naši su ljudi ginuli da bi oslobodili dijelove Hrvatske koji su danas Hrvatska, a prije nisu bili. Neki su ljudi proganjani od bivšeg režima, to je vrlo komplicirano i pogađa svaku obitelj. Svoditi to na pojednostavljene fraze, na crno-bijelo nije moguće. To je predsjednik Tuđman jako dobro razumio, ne samo gestama nego i u onome što je pisao i po tome se razlikuje državnik od manipulatora.”

Poručio je da su Josip Broz Tito i Franjo Tuđman najbolje što su Hrvati u danim razdobljima svoje povijesti imali te da on sam nije ‘opčinjen ni jednim, ni drugim’. Milanović je tada istaknuo kako u njegovom premijerskom uredu nema bisti.

“Ja poštujem, ali nisam idolopoklonik. Oni koji se opterećuju bistama, ulaze u vjerske ratove. Ja nisam u tom ratu”, rekao je.

Rezolucija EP-a kojom se izjednačavaju komunizam i nacizam

Podsjetimo također, Arsen Bauk, Joško Klisović, ali i novinari kojima  je jako važno pitanje vraćanja biste komunističkog diktatora zanemaruju odluku Europskog parlamenta koji je 19. rujna 2019. donio Rezoluciju o važnosti sjećanja za budućnost Europe, koja govori o osudi svih vrsta totalitarnih režima, prenosi narod.hr

Prešućena rujanska Rezolucija Europskog parlamenta o važnosti europskog sjećanja

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari