Pratite nas

Razgovor

Razgovor s mr. sc. Zvonkom Sesarom, predsjednikom Zbora udruga Hrvatskih ratnih veterana

Objavljeno

na

Ovih će dana biti obilježena 28. obljetnica formiranja PRVOGA DRAGOVOLJAČKOG ORUŽANOG ODREDA – CENTAR, ZAGREB, koji je brojio 248 dragovoljaca naoružanih lovačkim puškama i molotovljevim koktelima, s krunicom oko vrata i Biblijom na usnama. Jedini je to dragovoljački oružani odred koji je pohvalio ratni ministar Gojko Šušak. Tim povodom razgovaramo s mr. sc. Zvonkom Sesarom, koji je spomenuti odred formirao 12. rujna 1990. godine.

Mr. sc. Zvonko Sesar rođen je u Pleternici 1956. Nakon prvih demokratskih izbora 1990. kao član HDZ-a bio je imenovan predstojnikom Ureda za obranu u općini Centar Grada Zagreba. Od početka „balvan revolucije“ i velikosrpske agresije angažiran je u obrani Grada Zagreba; 12. rujna 1990. formirao je Prvi dragovoljački oružani odred – Centar, Zagreb, a početkom 1991. odlazi u Ministarstvo obrane na mjesto načelnika te radi na ustroju i organiziranju obrambenog sustava Republike Hrvatske. U travnju 1991. radio je na ustrojavanju „A“ brigada ZNG-a, a od svibnja do listopada 1991. godine angažiran je oko novoustrojenih brigada HV-a. Vodio je civilno-vojne poslove u Upravi za vojnu obvezu i mobilizaciju, a od 1992. godine bio je načelnik Uprave za obrambene pripreme države.

Poslije izbora 3. siječnja 2000. proglašen je „Tuđmanovim kadrom“, što je značilo da ga treba smijeniti, a to je uskoro i učinjeno. Danas je angažiran u najstarijoj braniteljskoj udruzi Hrvatski ratni veterani, čiji je počasni predsjednik dr. Franjo Tuđman. Trenutačno obnaša i dužnost predsjednika Zbora udruga Hrvatskih ratnih veterana. Član je Hrvatskoga generalskog zbora. Magistrirao je na temu „Međunarodni odnosi – Europsko gospodarsko područje“. Više je puta odlikovan, nagrađivan i pohvaljen.

Poštovani gospodine Sesar, u kolovoz smo obilježili 23. obljetnicu vojno-redarstvene operacije „Oluja“. S obzirom na to ste i sami imali ulogu u pripremi operacije, možete li nam reći nešto više o samom tijeku događaja? Kad je razrađen plan te strateške napadne operacije i koji su bili ciljevi?

Dopustite mi da sa samo dvije rečenice podsjetim Vaše čitatelje na jugoslavensku krizu, koja je otvorila pitanje preustroja tadašnje federacije. Srpska politika na čelu sa Slobodanom Miloševićem nastojala je centralizirati jugoslavensku državu, a ideološka osnova bio je Memorandum SANU. Iz takve su se strategije prema Hrvatskoj širile dvije temeljne odrednice – unitarističko jugoslavenstvo čiji je nositelj bila tzv. JNA i paravojne četničke dragovoljačke postrojbe.

Prva je odrednica bila nositelj komunističke ideologije, a druga je bila glas građanskog srpstva. Hrvatski narod i građani RH koji djeluju kao politički Hrvati uspjeli su se u Domovinskom oslobodilačkom ratu obraniti od jugokomunističke i velikosrpske agresije, u prvom redu zahvaljujući jedinstvu domovinske i iseljene Hrvatske, vođeni svojim predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom. Stvorili smo svoju državu RH, a danas – 28 godina od početka „balvan revolucije“ i 23 godine od operacije „Oluja“ – Srbi i srpska politika na čelu s Aleksandrom Vučićem govore nam o „građanskom ratu“ i „istjerivanju Srba s područja bivše SAO Krajine“. To nije točno jer su Srbija i Crna Gora potpomognute JNA-om izvršile agresiju na RH.

Pripreme za završno oslobađanje od srbočetnika nisu izvedene samo u razdoblju 1995. godine. Bilo je to mnogo složenije i zahtjevnije strateško planiranje, koordinacija na razini MORH-a s načelnicima uprava i GS OS-om koji je vodio ratni ministar Gojko Šušak. U tim trenutcima situacija je bila vrlo složena zbog međunarodnog pritiska na RH, stanje ni rata ni mira, kompilacija nekompatibilnih mirnodopskih i ratnih propisa, ustrojavanja sustava i mobilizacijske priprave ljudstva, ratna proizvodnja za 250.000 vojnih obveznika, planiranje instituta radne obveze do nabavke sofisticiranoga napadnog oružja i opreme za vojno-napadne operacije.

Ratni ministar Gojko Šušak na našim mjesečnim koordinacijama u Ratnoj sali svakoga je od nas zadužio da se pripremi za izlaganje u trajanju od deset minuta. Nakon četiri sata izlaganja svih nazočnih –zamjenika ministra, pomoćnika ministra i načelnika uprava – ministar bi rekao sljedeće: „Gospodo, ja sam vas slušao četiri sata, za svakog od vas zapisao sam bilješku, a ja ću svoje reći u pet minuta…“.

Bili smo usredotočeni na njegove riječi, svatko je zapisivao dužnosti za svoj djelokrug, jer smo znali da iza tih riječi stoji vrhovnik dr. Franjo Tuđman. Poslije tako izgovorenih riječi i smjernica, imali smo 3-6 mjeseci krvavog posla. Takav je bio naš „Goja“ – malo riječi, puno djela, i ne daj Bože ne izvršiti dobivenu obvezu. Zato smo ga cijenili i voljeli.

Teritorij RH kao zemljopisna cjelina vrlo je raznolik (nizinski, brdsko-planinski i obalno-otočni dio) s isto tako raznolikom klimom, što je utjecalo na izbor opreme i oružja te na način vođenja operacija. Moja zadaća bila je da u što kraćem roku napravim procjenu vojno-političkih, sigurnosnih i drugih uvjeta u vremenu vođenja VRO u oslobađanju privremeno okupiranih područja, s naglaskom na procjenu materijalnih, ljudskih i drugih uvjeta za obranu, skraćeno: civilni sektor u ratnim uvjetima.

Republika Hrvatska bila je svakodnevno bombardirana, granatirana, i nakon međunarodnog priznanja i dolaska mirovnih snaga UN-a, pa i s područja BiH. Razrušena su mnoga sela, gradovi, ubijeni civili, a to predsjednik Tuđman nije mogao lako podnijeti. Nakon prvih demokratskih izbora, predsjednik Tuđman stvorio je hrvatsko obrambeno domoljublje da bi sačuvao hrvatski nacionalni identitet.

Još u 1993. godini počeli smo se obrambeno-planski pripremati za ključne operacije, a to su „Bljesak“ i „Oluja“.

Dopustite mi samo da nabrojim neke od većih operacija:

– VRO-PERUČA, izvedena 22. siječnja 1993.

-VRO-MASLENICA, počela je 22. siječnja 1993. i trajala do 25. siječnja 1993.

-VRO-MEDAČKI DŽEP, počela je 9. rujna 1993., a naše snage ostale su na tom području do 17. rujna 1993. (Izvršen je međunarodni pritisak pa smo se povukli.)

-VRO-ZIMA 94, napad jedinica HV-a i HVO-a na Livanjskom polju i Dinari. Ta je akcija trajala 27 dana, a prethodila je „Oluji“ zbog opkoljavanja područja Knina. Glavni akter te operacije bio je general Ljubo Ćesić Rojs.

-VRO-BLJESAK, za oslobođenje zapadnog dijela Slavonije i mogućeg presijecanja i spajanja s mađarskom granicom, operacija je započela 30. travnja 1995. u 5,30 i trajala je samo 31 sat.

-VRO-MAESTRAL i JUŽNI POTEZ, izvedena je na području zapadne i srednje Bosne 22. srpnja 1995. temeljem sporazuma Tuđman-Izetbegović

-VRO-LJETO 95, trajala je od 28. do 31. srpnja 1995. na području Dinare u BiH, nekoliko dana prije „Oluje“. Knin je bio u okruženju.

-VRO-KOZJAK 95, oslobodilačka akcija s kojom je započela operacija „Oluja“. Izvedena je kako bi se zavarao neprijatelj napadom od Sinja.

-VRO-OLUJA, započela je 4. kolovoza 1995. godine u 5 ujutro, a završila je 8. kolovoza 1995. godine. (Trajala je od petka do utorka, ukupno 84 sata.) U toj akciji Knin je oslobođen za samo 24 sata. Oslobađale su ga 4. i 7. gardijska brigada, a iza njih su odmah ulazile pričuvne postrojbe.

Zahvaljujući dobroj pripremi i obavještajnim podatcima koje smo snimili bespilotnim letjelicama, znali smo u realnom vremenu gdje je i u kojoj poziciji bunker, tenk, top, pa i svaki njihov vojnik, te smo mogli s minimalnim gubitcima krenuti u izviđačka i vojno-taktička kretanja naših snaga. Nakon te su akcije svi vojni stručnjaci ostali zatečeni briljantnošću hrvatskih oslobodilačkih operacija. Danas se naše pojedine vojne operacije izučavaju u najpoznatijim američkim vojnim akademijama. Strateg, vizionar i političar-povjesničar dr. Franjo Tuđman i njegov ratni ministar Gojko Šušak, kao i svi mi koji smo davali doprinos u tim operacijama, svaki u svojem djelokrugu, bili smo sretni što napokon imamo slobodnu domovinu Hrvatsku. No nikada ne smijemo zaboraviti poginule, ranjene i nestale u Domovinskom ratu, kao i sve službe u vojnom i civilnom sektoru, bez kojih navedene operacije ne bi bile tako uspješne.

Istok Hrvatske na kraju je reintegriran mirnim putem, iako je već bila razrađena operacija i za oslobađanje tog kraja Hrvatske vojnim putem. Kako u retrospektivi gledate na odluku da se istočna Hrvatska ne oslobađa vojnim putem?

Nakon „Oluje“ sva je pomoć VJ-a usmjerena na 11. istočnoslavonski korpus, koji je imao oko 12.000 vojnika i mnogo ratne tehnike. Naša 3. i 5. gardijska brigada i oko 20.000 pričuvnih vojnika bili su u pripravi za možebitne napadne akcije s područja Vojvodine od VJ-a. Pojedini dijelovi gardijskih brigada koje su sudjelovale u „Oluji“ prebačeni su u Slavoniju. Sve do 25. prosinca 1995. godine Hrvatska vojska, gardijske i pričuvne brigade bile su razradile dobivene zapovijedi za napad sve do razine satnija. Srbi i VJ razradili su svoju obranu za istočno ratište u četiri ešalona (borbene linije). Za uspješan napad naših snaga sa što manje gubitaka planirali smo izvršiti veliko topničko djelovanje koje bi stajalo oko milijardu dolara. Gardijske brigade nakon toga bi morale probiti dva ešalona i uništiti stotine tenkova i topova, a pričuvne brigade morale bi doći na granicu Dunava.

Prema procjenama analitičara i vojnih stručnjaka, u toj operaciji poginulo bi više od tisuću, a ranjeno bi bilo i nekoliko tisuća profesionalaca i pričuvnih vojnika. Predsjednik Tuđman, zajedno s Gojkom Šuškom i nekoliko generala na čelu s generalom Miljavcem, donio je odluku da se istočni dio Hrvatske oslobodi mirnom reintegracijom. Još jedan vojni nepovoljni čimbenik bilo je to da bi se morala neutralizirati VJ (3. i 4. ešalon) na području Vojvodine, što bi Zapadu dalo opravdanje za uvođenje totalnih sankcija Hrvatskoj.

A sad nešto o Erdutskom sporazumu.

Kako prije velikosrpske agresije tako i za vrijeme agresije na RH, Srbi su imali potporu svjetskih moćnika. Ta podrška Srbima nastavljena je i nakon oslobodilačke operacije „Oluja“ te su počeli pregovori tajne diplomacije o načinu i ustupcima koje su nam nametnuli.

Tako je za prijelaznog upravitelja UNTAES-a, za hrvatsko Podunavlje, od 1995. do konca 1997. godine imenovan američki general Paul Klein. On je tada zaprijetio predsjedniku Tuđmanu da istočnu Slavoniju ne će dobiti mirnim putem ako ne provede aboliciju pobunjenih Srba. Tražio je da na popisu za sudski progon ne smije biti više od 25 Srba, a ostali moraju biti abolirani. Zatim je bio uvjet da svi Srbi zaposleni u tom području moraju ostati na svojim radnim mjestima.

Tako nam je uime međunarodne zajednice nametnuto da potpišemo Erdutski sporazum, koji je potpisan 12. studenog 1995. godine.

Možete li nam objasniti razdoblje od Erdutskog sporazuma do 15. siječnja 1998. godine, kada je dio Podunavlja mirnom reintegracijom potpao pod jurisdikciju hrvatske vlasti?

Prijelazni upravitelj Klein odlazi na novu dužnost visokog predstavnika UN-a za BiH, a na njegovo mjesto imenuje se prijelazni upravitelj UNTAES-a William Walker koji inzistira na poštovanju Erdutskog sporazuma.

Kako se radilo o zaposlenim Srbima u Vukovaru u Sekretarijatu za civilnu zaštitu i centrima za obavješćivanje (20 zaposlenih), Gerard Fischer uime UNTAES-a upućuje dopis 12. rujna 1997. ministru obrane Gojku Šušku o potrebi uvezivanja Centra za obavješćivanje Vukovar i prijemu zaposlenih.

Zamjenik ministra obrane general puk. Krešimir Ćosić imenuje mene uime MORH-a za pregovore i izradu sporazuma OUN-a i MORH-a o reintegraciji navedenih centara koji su pod Prijelaznom upravom za istočnu Slavoniju, Baranju i zapadni Srijem. Taj dio aktivnosti, uz potporu i drugih uprava MORH-a, uspješno je završen te su, uz suglasnost ministra obrane Gojka Šuška, zamjenik ministra obrane general Krešimir Ćosić i prijelazni upravitelj UNTAES-a William Walker sa suradnicima, uz nazočnost medija, 9. siječnja 1998. godine u 9 sati potpisali Sporazum s UN-om o mirnoj reintegraciji istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema.

Tim činom stvorene su pretpostavke da se dijelovi MORH-a uvežu u matični sustav državne uprave i da RH u potpunosti preuzme kontrolu nad okupiranim područjima te omogući povratak svojim prognanicima u njihove razrušene domove.

Obmanjivanje, podvale, laži

Dok se u Hrvatskoj slavi, u Srbiji se održavaju parastosi na kojima se izriču teške optužbe na račun „Oluje“, ali i općenito današnje Hrvatske. Riječ je, dakako, o unutarnjim pitanjima države Srbije, no kako komentirati činjenicu da na takvim političkim „dernecima“ sudjeluje i Milorad Pupovac, čija je stranka član vladajuće koalicije?

Uoči obilježavanja 23. obljetnice VRO „Oluja“, kojom su hrvatske oružane snage porazile srpsku vojsku, VJ i četnike te ih protjerale s hrvatskog teritorija, srpski predsjednik Vučić to naziva progonom srpskog naroda i govori da je to učinjeno iz mržnje. To nije točno. Zaboravlja se da je ta ista osoba pozivala srpski narod na radikalizam u ideji četništva, a da je predsjednik Tuđman srpske građane na tom prostoru tijekom odvijanja operacije „Oluja“ pozivao da ostanu u svojim kućama. Oni to nisu prihvatili nego su bježali, u čemu im je pomogao njihov KOS, koji je govorio „ZNG-e – ustaše“. Vučić navodi da se mržnja koja je nastala u prošlosti nastavila i u „Oluji“. Ocijenio je tragičnim da te mržnje ima i danas.

Tihomir Dujmović u jednoj je svojoj kolumni rekao: „Olujom smo srušili lažne srpske mitove da Hrvati nisu nikakvi vojnici i da smo drugorazredni narod. Oluja je srce našeg pobjedničkog mentaliteta.“

U Bačkoj Palanci održan je komemorativni skup u nazočnosti državnog i crkvenog vrha Srbije na čelu s predsjednikom Vučićem, a nazočan je bio i saborski zastupnik RH Milorad Pupovac. Sve se održavalo pod sloganom „Oluja je progon“ i govorilo o „najstrašnijem danu u najnovijoj povijesti“. Sve ono što su Vučić i Dodik izgovorili na tom skupu doista je nezamislivo jer je posve neistinito i uvrjeda je suverenoj, demokratskoj i europskoj Hrvatskoj. No naš saborski zastupnik Milorad Pupavac ni da mrdne svojom glavom, da ju pogne kao znak neslaganja s izrečenim, a kamoli da napusti skup. To je nedopustivo, gospodine Pupovac! Zbor UHRV vas javno proziva i poziva da se ispričate svim našim poginulim, nestalim i ranjenim braniteljima, a ispriku je potrebno uputiti i za 450 tisuća prognanih Hrvata iz svojih domova!

Vi, gospodine Pupovac, poznajete iznimno dobro svoj narod, koji se u nacionalnim i političkim borbama uspio uspješno i sretno okoristiti sredstvima obmanjivanja, podvalama i lažima. Nitko to ne zna tako dobro kao vaši Srbi, oni su pravi umjetnici u laži. To je jedan složen i izgrađen sustav, posebna tehnika, koju i vi znate jako dobro koristiti za govornicom Hrvatskog sabora. Zahvaljujemo predsjedniku Vlade RH Andreju Plenkoviću koji je odmah dao demanti na iznesene riječi Vučića i Dodika kazavši da je „nedvojbeno agresiju na RH izvršio Milošević i velikosrpski režim na hrvatskom teritoriju“.

Kako gledate na odnos hrvatskog društva prema braniteljskoj populaciji i na stalne pokušaje njihove kriminalizacije od strane određenih političko-medijskih grupacija?

U Hrvatskoj je od 2000. godine u cilju kriminalizacija Domovinskog rata, izjednačavanje krivnje za raspad Jugoslavije, a posebno je to bilo vidljivo za vrijeme Milanovićeve vlade, kada je počelo optuživanje hrvatskih branitelja za sve ono što vojske u ratu redovito čine. Matić je bio najveće političko braniteljsko zlo.

Od dolaska Kukuriku koalicije na vlast sva sredstva javnog informiranja (HRT, tisak) u rukama su komunističkih ideologa pa je nemoguće preko tih sredstava objaviti i čuti nešto od hrvatskoga nacionalnog interesa, pa ni istinu o hrvatskim braniteljima i ugroženosti hrvatskih nacionalnih interesa. Preko tih javnih sredstava, posebno za vrijeme „radmanovizije“, mogli smo čuti da hrvatski branitelji imaju velike mirovine i da samo traže neke povlastice.

Uz napad na hrvatske branitelje, prozivaju i stranku HDZ, predsjednika stranke, ali i predsjednicu RH Kolindu Grabar-Kitarović, da stoje iza prosvjeda hrvatskih branitelja u Savskoj.

Za svakoga normalnog i nacionalno osviještenog građanina Hrvatske posve je prirodno i logično, a i dužnost je HDZ-a da stoji iza branitelja. Naime, HDZ je hrvatska nacionalna stožerna i državotvorna stranka koja je uz branitelje bila i kada su se ti branitelji borili za samostalnu Hrvatsku.

S druge strane, razumljivo je da je Račan-Milanovićev SDP sa svojom koalicijom protiv hrvatskih branitelja jer su bili i protiv stvaranja samostalne Hrvatske i protiv rušenja Jugoslavije. Tako je logično da su danas protiv svih oni koji su stvarali samostalnu Hrvatsku, na čelu s hrvatskim braniteljima.

Tko su hrvatski branitelji

Prije svega hrvatskim građanima treba objasniti tko su to hrvatski branitelji. Odgovor na to pitanje dobit ćemo ako znamo zašto oni nose naziv „hrvatski branitelji“. Ako su hrvatski branitelji, to znači da su Hrvatsku od nekog branili, a problem je u tome što su ju i obranili.

Za taj odgovor treba znati ili se sjetiti da su tijekom 45-godišnje velikosrpske komunističke vladavine nad hrvatskim narodom Hrvati kao katolici bili posve obespravljeni po nacionalnom, kulturnom i gospodarskom pitanju, a Hrvatska sustavno pljačkana. Koliko je Hrvatima bilo dobro u tom režimu, to se danas otkriva u više od 1500 masovnih stratišta i grobišta u kojim se nalazi više od 560.000 kostura Hrvata. S ideologijom pod kojom su činjena ta zla od 1945. nadalje, godine 1991. izvršena je vojna agresija na Republiku Hrvatsku, s naglašenim zahtjevima za okupaciju hrvatskog teritorija istočno od crte Virovitica-Karlovac-Karlobag.

Prilikom vojne agresije na Hrvatsku srbočetnički je agresor granatirao, palio i uništavao hrvatska dobra, sustavno su pljačkali sve do čega su došli. Uz izravne posljedice vojne agresije, hrvatsko gospodarstvo bilo je blokirano ratnim aktivnostima i zatvorenim granicama, tako da je zbog nemogućnosti normalnoga gospodarskog poslovanja dodatno upropašteno.

U to vrijeme ideolozi koji su 2000. godine došli na vlast bili su protiv rušenja Jugoslavije i protiv stvaranja samostalne Hrvatske. Ta ideologija i danas je na vlasti. Naime, treba reći da je Republika Hrvatska danas jedina zemlja u demokratskoj Europi u kojoj su vidljivi recidivi komunističkog režima. Komunizam je u svim državama u kojima je vladao, uz posljedice terora, iza sebe ostavio upropašteno gospodarstvo i osiromašene građane, a sve te posljedice vidimo danas u Hrvatskoj.

Kako su velikosrpski ideolozi bili protiv rušenje Jugoslavije i protiv stvaranja samostalne Hrvatske, lijeva opcija potpomognuta Budišom otvoreno je objavila svoj program aktivnosti koji su nazvali „detuđmanizacija“ samostalne Hrvatske. To u praksi znači rušenje svega što je stvoreno u Domovinskom ratu. U sklopu tog programa valjalo je ocrniti i obezvrijediti prvoga hrvatskog predsjednika dr. Franju Tuđmana, ratnog ministra obrane Gojka Šuška i hrvatske branitelje.

To je ujedno odgovor zašto su hrvatski branitelji više od 500 dana prosvjedovali u Savskoj 66. To je nastavak borbe za samostalnu Hrvatsku, bez puške i topova, demokratskim sredstvima.

Hrvatska ne može i ne će biti sretna i napredna zemlja sve dok njome vladaju oni koji ne vole Tuđmanovu Hrvatsku, koju nisu ni željeli, a posebice oni koji omalovažavaju Domovinski rat, koji je temelj stvaranja samostalne, demokratske Hrvatske.

U Domovinskom ratu ostvarili smo velike pobjede, no nakon što je uspostavljen mir, tvrde brojni analitičari, Hrvatska ja ponovno okupirana od strane relikata bivšeg sustava koji su zauzeli sve važnije pozicije u političkom, društvenom i kulturnom životu. Je li Hrvatskoj i danas potrebna „Oluja“, ne dakako vojna, nego politička, demografska…?

Jugokomunistički ideolozi nisu željeli samostalnu Hrvatsku, to su pokazali još 1990. godine, a ne žele ju ni danas. Samostalna Hrvatska stvorena je hrabrošću, požrtvovnošću i krvlju hrvatskih branitelja pod vodstvom prvoga hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana i hrvatskog naroda koji je plebiscitarno davao snagu i političku potporu.

Predsjednik Tuđman uspio je stvoriti nacionalnu i domoljubnu sinergiju između domovinske i iseljene Hrvatske, a u obrani domovine zajedno u rovu bila su djeca ustaša i partizana. No kad je 2000. godine lijeva koalicija došla na vlast, krenuli su u osvetu zbog izgubljene im Jugoslavije, krenule su parole bratstva i jedinstva i srpske uzrečice „ko nas, bre, zavadi“. Odmah su izvršili agresiju na Ustav RH. Da bi obezvrijedili značenje samostalne RH i one koji su stvarali našu domovinu, mijenjali su odredbe Ustava RH o nazivu Hrvatskoga državnog sabora, time želeći umanjiti značenje hrvatske samostalnosti. Mijenjali su i Zakon o državnim praznicima kako bi se na taj način obezvrijedili za hrvatsku povijest važni datumi.

Cjelokupnoj anacionalnoj antihrvatskoj političkoj opciji zajedničko je, ponavljam, to što samostalnu Hrvatsku nisu željeli, pa ju ne doživljavanju kao svoju državu. Za Hrvatsku ih ne veže nacionalni interes i domoljublje ni ostale nacionalne vrijednosti koje su važne za našu samostalnost. Tako je primjerice Vesna Pusić kao predsjednica HNS-a javno izjavljivala, u Hrvatskom državnom saboru, da se ona zalaže za građansku hrvatsku državu, što znači da negira ustavno pravo Hrvatima da imaju svoju nacionalnu državu, kao što ju imaju sve razvijene zemlje Europe. Takvim se njezinim izjavama nitko iz SDP-a, IDS-a i stranaka njihove koalicije nije suprotstavio, što jasno govori da isto misle i imaju isto ideološko opredjeljenje prema samostalnoj Hrvatskoj. Pa tako kada je gospođa Pusić jednom zlonamjerno izjavila u Saboru da je Hrvatska vojska izvršila agresiju na Bosnu i Hercegovinu, s ciljem da na taj način optuži dr. Franju Tuđmana i državno rukovodstvo, nitko iz njezine stranke HNS-a, kao ni iz SDP-a i IDS-a, nije joj se suprotstavio za tako teške optužbe protiv Hrvatske, nego su joj se i tada stavili u zaštitu. Dakle, radi se o istomišljenicima, u svakom pogledu, kad se radi o napadu na hrvatske vrijednosti i hrvatske nacionalne interese.

Kako u institucijama sredstava informiranja u samostalnoj Hrvatskoj (TV i tisku) ima relativno velik broj onih koji podržavaju antihrvatsku promidžbu, čak je znatan broj njih na ključnim odgovornim mjestima, velika je mogućnost širenja takvih stajališta, što možemo zahvaliti Račanovoj kadrovskoj politici 2000. godine, kada je u policiji, vojsci, državnoj upravi, na TV-u i u tisku smijenio sve rukovodeće kadrove prohrvatske orijentacije i postavio svoje jugokomunističke istomišljenike.

Takvi propagandni napadi, nažalost, imaju mnogo uspjeha kod osiromašenoga hrvatskog naroda, koji nije svjestan tko i što im podmeće, odnosno zašto je Hrvatska osiromašena i međusobno razjedinjena.

Nažalost po Hrvatsku, sve te antihrvatske, anacionalne optužbe i napadi imaju otvorenu podršku znatnog broja europskih moćnika, istih onih koji su za vrijeme agresije na Hrvatsku otvoreno podržavali očuvanje jedinstvene Jugoslavije. U svezi s takvim napadima i općom politikom lijevih političkih stranaka u Hrvatskoj bilo bi uputno pročitati knjigu profesora Zdravka Tomca „Tuđmanizam i mesićizam“, u kojoj on argumentirano govori o pokušajima omalovažavanja samostalne Hrvatske, na prvom mjestu prvoga hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, zatim njegovih bliskih suradnika, HDZ-a kao vodeće hrvatske domoljubne stranke, dragovoljaca i sudionika Domovinskog rata, a time i omalovažavanja samostalne Hrvatske te stvaranja psihoze nesigurnosti i bezizlazne situacije u takvoj Hrvatskoj. Naravno, sve se to radi u cilju dokazivanja kako je bilo daleko bolje u jugokomunističkoj Jugoslaviji. Da bi se shvatili problemi koji proizlaze iz polarizacije društva i iz podjele Hrvata na lijeve i desne, što nas prati još od 1990. godine, nužno je znati da su u tome svoju ulogu odigrali neki međunarodni moćnici, od kojih prednjači Soros sa svojim otvorenim društvom i financijama. On je ustrojio i financirao razne nevladine udruge koje su na razne načine propagandno djelovale u razdoru među Hrvatima, a sve to uvelike pridonosi današnjoj lošoj društvenoj klimi.

Mladi ljudi ne odlaze iz Hrvatske zato što nemaju posao i zato što nisu zbrinuti, nego odlaze zato što žele uređenu državu po mjeri čovjeka, žele biti sretni i imati nadu u zapošljavanje i stvaranje osnovnih uvjeta za svoju obitelj.

Predsjednik ste Zbora udruga Hrvatski ratni veterani. Riječ je o vrlo aktivnoj braniteljskoj udruzi. Možete li nas ukratko upoznati s vašim aktivnostima?

Zbor udruga Hrvatski ratni veterani Zagreba ima Rješenje za korištenje poslovnog prostora na Trgu bana J. Jelačića 15/2 od kolovoza 2012. godine. Ukupne financijske mjesečne obveze u ljetnim mjesecima iznose 5300 kuna, a za vrijeme zajedničkoga centralnog grijanja (od listopada do travnja) ti su troškovi uvećani za 1700 kuna. Uložili smo znatna financijska sredstva za uređenje prostora kako bismo mogli izvršavati planirane aktivnosti u skladu s potrebama hrvatskih branitelja i njihove djece s posebnim potrebama.

Naš Klub veterana branitelji su prozvali braniteljskim kultnim mjestom, a svakodnevno kroz njega prođe 50-100 branitelja i članova.

Organiziramo savjetovanja za branitelje o pravnim i socijalnim pitanjima, kao i pitanjima obiteljske naravi. Navedene programe provodimo i kroz programe rehabilitacije, razne aktivnosti, okupljanja i druženja, gdje veterani Domovinskog rata mogu biti posluženi kavom i toplim napitcima.

Održali smo do sada 73 stručne, znanstvene i edukacijske tribine, razne radionice, predstavljanja knjiga i umjetničke izložbe.

Na našim tribinama sudjelovali su mnogi cijenjeni predavači: saborski zastupnici, ministri, znanstvenici, generali, sudionici Domovinskog rata, kao i predstavnici udruga proizišlih iz Domovinskog rata. Sa svakom našom tribinom i aktivnošću upoznati su Ministarstvo hrvatskih branitelja i Grad Zagreb.

Održali smo u nekoliko gradova i kulturno-povijesne priredbe i izvodili povijesne drame za koje smo dobili državno i gradsko priznanje, a naše projekte Vlada RH proglasila je braniteljskim kulturnim brendom.

Mnogi naši branitelji imali su visoke zapovjedne dužnosti pa trenutačno radimo na prikupljanju materijala o tome, a osobno radim na projektu monografije „Rat prije rata – golgota hrvatskog naroda“. Jedan od održivih projekata koji provodimo jest i Veteranski kamp za športsko-rekreacijske aktivnosti branitelja, mladih i djece s posebnim potrebama. Održavamo ga svake godine u dva termina po tjedan dana. Navedeni kamp utječe na pozitivan odnos prema životu branitelja i njihovih obitelji – očituje se poboljšanjem obiteljskih i društvenih odnosa među našim braniteljima, što pak pozitivno utječe na zdravlje svih članova obitelji i očuvanje obitelji kao temeljne zajednice svakog društva. U sklopu kampa održavaju se športske aktivnosti kroz trening taekwondoa, streljaštva i streličarstva kao športskih, borbenih vještina. Tijekom kampiranja održava se i skautska (izviđačka) obuka mladih i to u organizaciji i vođenju od strane ratnih veterana s temom „Preživljavanje u prirodi te u slučaju elementarnih nepogoda“, a organiziramo i kreativne radionice s članovima OPG-ova i braniteljskim zadrugama.

Također organiziramo i tehničko taekwondo natjecanje za veterane te za djecu s posebnim potrebama. U sklopu programa „Športski susreti hrvatskih ratnih veterana“ u Zagrebu se povodom obilježavanja Dana branitelja grada Zagreba i Dana neovisnosti već petu godinu zaredom održavaju tehnički turniri taekwondoa. Sudionici projekta su veterani Domovinskog rata i hrvatski branitelji te njihova djeca i djeca Zagreba. Obuhvaćeni su svi naraštaji: kadeti, juniori i seniori. Kako je projekt natjecateljskog karaktera, održavamo ga u taekwondo sekciji te nam se odazovu i druge športske udruge s područja Grada Zagreba, a znaju nastupati i natjecatelji iz cijele Hrvatske. Uglavnom bude oko 70 natjecatelja pojedinačno.

Veterani i podupirući članovi našeg kluba imaju vrhunske državne (hrvatske) rezultate. Naime, naša djeca su već osmi put državni prvaci u taekwondou i treći u Europi iz pojedinih disciplina. Natjecanja održavamo od 2010. godine.

Želja nam je da se s pomoću raznih aktivnosti i druženja pomogne u resocijalizaciji veterana i branitelja, da ih se psihološki i socijalno osnaži i potakne na društvenu aktivnost. Ujedno, cilj je da društvo ima jasnu spoznaju o Domovinskom ratu: bio je težak, ali sloboda se nije mogla dobiti bez velike žrtve i snažne uloge veterana i branitelja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Dugoročni nam je cilj potaknuti branitelje i djecu branitelja na organizirano bavljenje športom. Projekti se zovu: Više veterana u dvorani – manje na ulici i Više veterana u športu – manje u alkoholu.

Sve navedene aktivnosti provodimo kontinuirano:

– resocijalizacija branitelja kroz športske discipline vojnog karaktera (borilački športovi, streljaštvo, streličarstvo)

– psihosocijalno djelovanje na zdravlje branitelja i njihovih obitelji i uključivanje u društveni život

– zajednički rad veterana – članova Udruge HRV Zagreba

– pomoć djeci branitelja, a napose djeci s posebnim potrebama

– okupljanje veterana, mladih, djece s posebnim potrebama i njihovih roditelja u cilju zajedničkog druženja

– komunikacija i zbližavanje te integracija djece s posebnim potrebama u društvo

– suradnja s odgovarajućim državnim tijelima i drugim državnim ustanovama radi zadovoljavanja potreba, interesa i zaštite statusa mladih, djece s posebnim potrebama i njihovih roditelja

– skrb i briga za mlade i djecu s posebnim potrebama te komunikacija s ostalim organizacijama i udrugama branitelja

– organiziranje kulturnih, športskih, edukacijskih i drugih djelatnosti za integraciju hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji itd.

Kakav je Vaš odnos kao branitelja prema pozdravu „Za dom spremni“?

Povijesne činjenice govore da su masovne zločine nad hrvatskim narodom izvršili velikosrpski ideolozi, u skladu s Garašaninovim programom stvaranja Velike Srbije.

Veleizdajnici, peta kolona, razne udruge, jugokomunisti kao pobornici velikosrpske politike, izdajnici su hrvatskog naroda jer su vodili politiku suprotno hrvatskim nacionalnim interesima.

Istovremeno, i jedni i drugi, hrvatski su narod optuživali da je zločinački i genocidan zbog postojanja Nezavisne Države Hrvatske, koju je ta liga antifašista nazvala zločinačkom tvorevinom. Međutim, NDH je bio pokušaj hrvatskog naroda da stvori svoju državu. Točno je da su se događali zločini sa svih strana i vojska koje su sudjelovale u ratu. No ta peta kolona danas nastavlja širenje svoje propagande govoreći po Europi, Australiji i Americi da je Hrvatska ustaška zemlja, da su Hrvati nepopravljivi zločinci, a za to se koristi svim sredstvima (lažima).

Da je to tako, vidjeli smo kad je FIFA zabranila Josipu Šimuniću da nastupa u hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji. Šimunić je na jednoj utakmici na kojoj je Dinamo pobijedio veselo uskliknuo „Za dom“, a publika je uzvratila „spremni“, ali to je po toj srbočetničkoj propagandi ustaški zločinački pozdrav. Činjenica je da je ustaški pozdrav bio „Za dom i Poglavnika spremni“, ali se treba pitati što taj pozdrav znači i zašto je takav, i dokle će se Hrvatima utjerivati strah u kosti zato što su se cijelo stoljeće branili od srbočetničkog omalovažavanja. Naime, „Za dom spremni“ bio je poklič Hrvata u obranu vlastitog doma, domovine i obitelji od srbočetničkih osvajača, čija politika traje u kontinuitetu od 5. prosinca 1918. godine kada je na Trgu bana Josipa Jelačića izvršen pokolj nad prosvjednicima koji su bili protiv ujedinjenja s Kraljevinom Srbijom.

S druge strane imamo srbočetničku pjesmu „Slobo, šalji nam salate, bit će mesa, klat ćemo Hrvate“. To je vjerojatno protumačeno kao srpska narodna pjesma jer nitko od jugokomunističkih ideologa i civiliziranog svijeta ne reagira, pa ni prijatelji Srba iz FIFA-e, ili oni iz demokratske Švicarske u kojoj npr. zabranjuju koncerte M. P. Thompsona.

Vidimo da i domaći veleizdajnici ne reagiraju na Slobinu salatu, pa čak ni onaj demokrat u saboru – Matić – koji je tobože sve nudio hrvatskim braniteljima, kao i njegov šef, a oni opet nezadovoljni.

Zašto je Švicarska zabranila Marku Perkoviću Thompsonu da održi koncert u toj demokratskoj državi? Vjerojatno zato što mu je i u vlastitoj državi, u pulskoj Areni, bio zabranjen koncert uz objašnjenje da pjeva ustaške pjesme. Pa onda ne smijemo zamjeriti Švicarskoj i drugim europskim zemljama u kojima mu je bio zabranjen nastup. Valjda Jakovčić i ostala hrvatska peta kolona znaju koja je to ustaška politika koju Marko Perković Thompson širi preko svojih pjesama. A činjenica je ovo: Marko u svojim pjesmama pjeva isključivo o ljubavi prema domovini, Bogu i obitelji, bez ikakvih negativnih primisli prema bilo kojoj drugoj vjeri ili naciji.

Vratimo se na „sporni“ pozdrav. Taj se pozdrav koristio i u Domovinskom ratu jer se hrvatski narod ponovno suprotstavio četnicima i agresorima iz Srbije, u koje spada i sadašnje vodstvo Srbije, koji su željeli Hrvatskoj oteti znatan dio teritorija. Tako je poklič za dom i domovinu najbolje izražavao bit borbe dragovoljaca koji su se suprotstavili agresiji.

Ivo Josipović kao ideolog ljevičarstva kaže da su politike 1991. bile pogrešne i da je zbog toga stradalo mnogo naroda. Dakle, opet je bilo pogrešno što su se Hrvati branili i suprotstavili srbočetničkom agresoru jer, po Ivi, bilo bi uputnije da je dr. Franjo Tuđman preporučio Hrvatima da kleknu kako bi četnici na okupiranom području Hrvatske lakše obavljali svoj program. Javno postavljam pitanje: smije li hrvatski narod hodati pognute glave?

Urediti pravni poredak

Kako gledate na perspektive Hrvatske u budućnosti?

Na početku ovoga Vašeg pitanja želio bih reći da je dr. Franjo Tuđman na odgovorne dužnosti i funkcije postavljao školovane i osposobljene kadrove, a na političkim dužnostima morali su biti ne samo školovani nego i nacionalno osviješteni i organizacijski sposobni kadrovi. Tako bi trebalo biti i danas. Potrebno je urediti pravni poredak RH, riješiti rak-ranu našeg društva, a to je sudstvo, organizirati poljoprivrednu proizvodnju u Slavoniji i razviti gospodarsko-distributivne centre u županijama za otkup hrane od malih proizvođača, zaposliti mlade, otkupiti napuštene kuće po Slavoniji i dati ih mladim obiteljima, zabraniti uvoz hrane kojoj je istekao rok trajanja, nametnuti obvezu šoping-centrima da moraju imati u prodaji 60 % naših hrvatskih proizvoda, razvijati energetske potencijale na biomasu u Slavoniji i Lici, od našega hrasta izrađivati gotove proizvode, zbrinuti u hladnjače milijun tona zdrave hrvatske hrane koja inače propada…

To naš predsjednik Vlade Andrej Plenković, kojega svaki tjedan pogađa u prsa „užarena kugla“ može riješiti u roku od jedne godine i dobiti na proljeće parlamentarne izbore, a mladi bi se vratili svojem domu u Hrvatskoj.

Davor Dijanović/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Razgovor

Jan Ivanjek: HV je najbolja vojska u našem susjedstvu

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Hina
Razgovor s vojnim analitičarom Janom Ivanjekom

Nedavno je propala nabava borbenih zrakoplova od Izraela, a ministar obrane Damir Krstičević najavaljuje da Hrvatska ne odustaje od nabave borbene eskadrile. Osim nabave zrakoplova nameću se i drugi aspekti modernizacije vojske, u situaciji u sve složenije geopolitičke i sigurnosne situacije u svijetu, ali u hrvatskome balkanskom okruženju. O ovoj problematici razgovarali smo s vojnim analitičarom Janom Ivanjekom.

Posljednjih tjedana svjedoci smo peripetija vezanih uz nabavu izraelskih borbenih zrakoplova F-16 Barak. Iz nekih krugova spominje se tzv. non paper dokument, prema kojemu je Hrvatska navodno bila upozorena od strane SAD-a pod kojim uvjetima možete kupiti izraelske zrakoplove. Državni vrh odbacuje postojanje tog dokumenta. Kako Vi komentirate sve te prijepore? Radi li se, zapravo, o američkom strahu da bi i druge države mogle nakon Hrvatske kupovati polovne i modernizirane zrakoplove od Izraela, nauštrb američkih financijskih interesa?

Izraelska želja da ponudi Barak nekolicini zainteresiranih zemalja, i time s vrlo priuštivim, a odličnim borbenim avionima itekako nagriza šanse daleko skupljem novom F-16. To je zasigurno bio faktor. Bilo je tu mnogo elemenata, ali stvar je zapela prije otprilike 2 mjeseca na razini srednjeg menadžmenta u Lockheed Martinu i State Departmentu. Dakako da je tu bilo i raznih lobiranja, pa i od strane suparničkih država, no nema jedne stvari koja je srušila posao. Jednostavno se previše toga posložilo, a kad zapne na srednjoj razini i ministri i predsjednici mogu vrlo malo učiniti osim ako se ne radi o golemim poslovima od nekoliko desetaka milijardi dolara.

Neki analitičari u stopiranju prodaje borbenih zrakoplova vide američko upozorenje Hrvatskoj zbog pojačanog ruskog i kineskog utjecaja…

U ovako važnim odlukama naravno da se gleda i na politčke i gospodarske aspekte, a naša sporost s LNG terminalom, koji je SAD-u važan projekt zbog umanjivanja europske ovisnosti o ruskom plinu, zatim ruske banke u Agrokoru i kineska izgradnja Pelješkog mosta vjerojatno predstavljaju određenu dozu frustracije za SAD. No oni znaju da smo mi njihovi čvrsti saveznici i premda bi se zbog ubrzavanja ovih problema, posebno LNG terminala, mogla koristiti isporuka aviona kao pritisak, to ne bi dovelo do razine potpunog ukidanja nabave samo po sebi.

Njima je interesu slabost HV-a

Isti oni krugovi koji su prije govorili o „starim kantama“ sada žustro prozivaju vladajuće i ministra Krstičevića za fijasko oko nabave borbene ekadrile. Da smo kojim slučajem kupili nove zrakoplove govorilo bi se o rastrošnosti, izgradnji škola, dječjih vrtića itd. Kome je u interesu miniranje nabave borbenih zrakoplova ako znademo da je upravo sigurnost jedna od temeljnih funkcija države?

Potkopavanje vojske popularno je upravo zato što je ona jedan od stupova države i nacije, ali ju se može napadati bez posljedica, i svakako da ima faktora u našoj zemlji koji iz vlastitih ideoloških razloga teško mogu podnijeti snažnu Hrvatsku vojsku. Susjednim zemljama s teritorijalnim pretenzijama i neumrlim ekspanzionističkim planovima također nikako ne odgovara moćno Hrvatsko ratno zrakoplovstvo koje bi moglo spriječiti agresije i djelovati po strateškim ciljevima te svojom snagom predstavljati nepremostivi faktor odvraćanja za razne oružane avanture. Njima je u interesu slabost HV-a. A dakako da ima i međunarodnih čimbenika kojima odgovara ravnoteža snaga između Hrvatske i Srbije i s nelagodom bi gledali kako Hrvatska uspostavlja potpunu zračnu nadmoć.

Govoreći o novome natječaju, ruski zrakoplovi već u startu su isključeni jer smo članica NATO-a, švedski zrakoplovi nemaju državna jamstva, a Švedska je i neutralna država (što bi moglo stvarati probleme s remontom u slučaju potencijalnih ratnih situacija), s Izraelom je posao propao… Je li sada jedina opcija SAD? Koja je po Vama najpovoljnija i najrealnija opcija?

Smatram da smo odabirom Baraka napravili najbolje što smo mogli sa štedljivošću, a da za to dobijemo izuzetno moćan avion. Sada kad je to propalo, treba odriješiti novčanik i ići na nove avione, i tu prvenstveno mislim na F-16 Block 70/72, koji među sudionicima prošlog natječaja jedini po borbenim sposobnostima nadmašuje Barak. Moguća opcija je i Gripen, no osim izostanka jamstava i švedske političke nesklonosti Hrvatskoj nama ponuđeni Gripen C/D je vrlo potkapacitiran avion koji nikako ne zaslužuje cijenu koja je za njega bila tražena. Da se razgovara o radikalno izmijenjenom i poboljšanom Gripenu E/F, koji ima potencijala biti uistinu dobar borbeni avion, bila bi to druga priča, no taj nam do sad nije ponuđen.

Veliki pomaci u modernizaciji HV-a

Borbeni zrakoplovi elita su svake vojske i jedno od glavnih sredstava odvraćanja. Zanima nas, međutim, Vaše mišljenje i o drugim aspektima razvoja, modernizacije i opremanja vojske. Koji bi, uz nabavu borbenih zrakoplova, po Vama trebali biti prioriteti u modernizaciji naše vojske kad je u pitanju nabava suvremenih oružanih sustava?

Do sada su napravljeni veliki pomaci, no ostalo je još jako puno posla u modernizaciji HV-a. U prvom redu to su sustavi protuzračne obrane srednjeg dometa, jer oružja u toj kategoriji uopće nemamo. Zatim bi trebalo zamijeniti zastarjela borbena vozila pješaštva M-80A s modernim zapadnim gusjeničarom i nastaviti opremanje borbenih vozila Patria AMV s 30mm topom u većem broju nakon što prvih 8 primjeraka bude naoružano istim do sredine godine.

Svakako treba razviti i integrirani sustav upravljanja bojištem u realnom vremenu, a nužno je grabiti naprijed u cyber ratovanju, ne samo defenzivnom, već i ofenzivnom. Razvoj i gradnja raketnih korveta za našu mornaricu bi dalo posla brodogradilištima i omogućilo opstanak specijaliziranih znanja povezanih s time. Starije helikoptere Mi-8 trebat će postupno zamijeniti zapadnim tipom, ali potreban nam je i pravi borbeni helikopter poput AH-64 Apachea koje su nedavno na Plesu obišli Krstičević i američki veleposlanik Kohorst, a vjerujem da to nije bilo slučajno.

Kako ocjenjujete dosadašnji mandat ministra Damira Krstičevića?

Krstičević je zasigurno najbolji poslijeratni ministar obrane. Kontinuirano diže vojni proračun prema 2% BDP-a, vratio je ukinute dodatke na plaću hrvatskim vojnicima i općenito znatno popravio moral u sustavu, vojnici sada imaju volje i želje natjecati se međusobno u izvrsnosti, a ne samo guliti dužnosti i što manje ljuljati brod, što je presudno za operativne sposobnosti.

Ustrojio je satniju mornaričko desantnog pješaštva s težištem obrane krajnjeg juga zemlje, ustrojio funkcionalnu pričuvu, vratio postrojbe u 5 gradova u sklopu novog operativnog razmještaja HV-a, ojačao suradnju s Izraelom i nastavio je razvijati s SAD-om te se uhvatio u koštac s nabavom borbenih aviona, što se nijedan ministar prije nije usudio. Također je vojsci vratio i duh i naslijeđa Domovinskog rata te tradicije postrojbi, što je opet važan faktor u održavanju morala i zajedništva vojske. I sve to samo na polovici mandata, a spominjem samo ona najveća postignuća do sada.

Kako ocjenjujete spremnost naše vojske u odnosu na države u našem okruženju? Možemo li parirati regionalnim „igračima“?

Hrvatska vojska znatno je popravila svoje operativne sposobnosti u posljednje dvije godine, što smo vidjeli i na velikoj vojnoj vježbi Velebit 18. Premda je Vojska Srbije brojčano veća, tehnološki je daleko zaostalija i sastavljena je u cjelini od ostataka JNA. Tek se ratno zrakoplovstvo počelo modernizirati, a segment borbenih aviona, MiG-ova 29 kojih je trenutno 10, jedini je u kojem je nadmoćna Hrvatskoj. Nabava novih lovaca je izuzetno važna upravo zato da se neutralizira ova prednost. Doktrina, taktike, tehnike i procedure još se uvelike oslanjaju na one povučene iz JNA. A kao što smo vidjeli nakon Velebita 18, kad je Srbija brže-bolje u svega mjesec dana organizirala malo veću vježbu iz sasvim propagandnih razloga jer se za to vrijeme korisna vježba ne može pripremiti, Hrvatska je preuzela inicijativu dok Srbija pokušava odgovoriti, od vježbi do opreme i modernizacije, i to je pozicija koju želimo zadržati.

Oružane snage BiH su protokolarna formacija koja bi se u slučaju bilo kakvog sukoba smjesta raspala po etničkim linijama, a Slovenija ima golemih problema s održavanjem minimuma operativnih sposobnosti. Mađarska ima kompetentnu vojsku, a u posljednjim je mjesecima sklopila više velikih ugovora o modernizaciji zračnih i oklopnih snaga. Kada govorimo o funkcionalnim sposobnostima, bez obzira na brojnost, HV je najbolja vojska u našem susjedstvu.

Nije pitanje hoće li biti sukoba, nego kada

Kakva je po Vama političko-sigurnosna situacija u okruženju, pri čemu prvenstveno mislimo na nestabilno balkansko okruženje? Koje su najveće potencijalne opasnosti i ugroze?

Nažalost, mi smo smješteni u dijelu Europe gdje nije pitanje hoće li biti budućih sukoba, nego kada. Štoviše, podijelimo li ratovanje na kinetičku, odnosno borbenu, i nekinetičku fazu gdje se djeluje politički, medijski, ekonomski, kulturološki, religijski i na brojne druge načine, vidljivo je da Domovinski rat predstavlja tek kinetičku pobjedu. Ratovanje se tada samo prebacilo u druge sfere, u kojima se ponovno stvaraju preduvjeti za buduće kinetičke sukobe.

Hrvatska se suočava s nizom regionalnih prijetnji, od radikalizacije Bošnjaka i njihove želje za hegemonijom nad hrvatskim narodom u BiH, preko neskrivenih ekspanzionističkih apetita Srbije i režima Aleksandra Vučića koji su u potpunosti uskrsnuli velikosrpsku ideologiju koja osim za ujedinjenjem s Republikom Srpskom teži dominacijom nad Crnom Gorom, Kosovom, a o gladi za hrvatskim tlom da se ne govori. Opasne su i tenzije koje manje udaraju na nas, ali mogu itekako destabilizirati turizam, a to su posebno prijetnje koje Srbija, javno ili preko režimskih glasila, upućuje Crnoj Gori, Kosovu, Makedoniji, Albaniji. No trenutno se, uz Hrvatsku, u režimskim tabloidima najviše demoniziraju Crna Gora i Albanci.

Što mislite o idejama o vraćanju obveznoga vojnog roka?

Vojni rok nam je potreban kao jamac mira i sigurnosti. Jedini način da se izbjegnu ratna razaranja i prelijevanje ratova na hrvatsko tlo je moćna vojska koja to može spriječiti. No populacijski smo premali da bi mogli održati isključivo profesionalnu vojnu silu dostatnu za samostalnu obranu protiv svake potencijalne ugroze, te ja stoga nužan neki oblik univerzalnog vojnog roka koji će stvoriti preduvjete za mobilizaciju znatnijih snaga u kratkom vremenu. Mi smo se u prvim, najtežim mjesecima Domovinskog rata i održali zbog golemog bazena mladih, vojno osposobljenih ljudi koji su odslužili vojni rok u propaloj državi.

U svijetu imamo sve kompleksniju geopolitičku i sigurnosnu situaciju: trgovinski rat SAD-a i Kine, neohladnoratovska nadmetanja SAD-a i Rusije, krizna žarišta na Bliskom istoku i sjevernoj Africi, u Ukrajini… Kako ocjenjujete globalnu geopolitičku i sigurnosnu situaciju?

Ona je vrlo osjetljiva, no vjerujem da će se velike sile suzdržati od sukoba, posebno Rusija i SAD. Opasnost predstavljaju regionalni ratovi, posredni sukobi odmjeravanja snage sila, poput Sirije, informatičke i cyber prijetnje, te širenje islamističkih ideologija, poput klasične prijetnje terorizma, ali i od opasnosti od prihvaćanja znatnih elemenata tog ekstremizma u izoliranim, većinom autogetoiziranim imigrantskim zajednicama koji potom postaju smjernice za daljnji razvoj tih zajednica, odgoj djece i mladih i slično, što nastavlja propagirati takvu ideologiju, te potpuno onemogućava ionako uvelike odbačenu ideju integracije u društva domaćina.

Razgovarao: Davor Dijanović/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Razgovor

Stare strukture i danas ugrožavaju hrvatsku samostalnost

Objavljeno

na

Objavio

ARGUMENTI Propusti hrvatske države u odnosu prema Haškom sudu

O radu Haškog suda i njegovom utjecaju na hrvatsku državu bilo je riječi u Argumentima Hrvatskoga katoličkog radija, 16. siječnja, čiji su sugovornici bili profesor s Katedre za kazneno pravo zagrebačkoga Pravnog fakulteta Davor Derenčinović, novinarka Višnja Starešina i predsjednik Hrvatskoga generalskog zbora Pavao Miljavac.

Profesor s Katedre za kazneno pravo zagrebačkoga Pravnog fakulteta Davor Derenčinović je na pitanje o tome ima li štete za Hrvatsku od haških presuda, rekao da nitko iz Hrvatske nije pravomoćno osuđen, ali brojni segmenti odluka su nepovoljni.

Primjerice, nitko nije odgovarao za razaranje Vukovara, Dubrovnika i brojnih drugih gradova, a nalogodavci tih zločina su iz Srbije.

Upozorio je također da su u presudi bosanskohercegovačkim Hrvatima porušeni brojni pravni standardi. Zaključio je da je Haški sud zapravo politički eksperiment koji je – propao.

Djelovanje KOS-a na štetu Hrvatske

Novinarka Višnja Starešina je naglasila da je ovakvo stanje posljedica djelovanja struktura KOS-a: One su postigle da se političkom analizom haških presuda redefiniraju uzroci rata i sudjelovanja u tom ratu. Dobija se slika da je u RH bio građanski sukob, da se Srbi pobunili zbog svojih povijesnih sjećanja i da je Hrvatska bila agresor na Bosnu i Hercegovinu, iako to nije pravno tako rečeno.”

Derenčinović je upozorio na još nešto: Prvotnom optužnicom predmet Vukovar je okarakteriziran kao međunarodni ratni sukob. Pojednostavljeno, agresija koja podrazumijeva involviranost Srbije. Kasnije je to maknuto uz optužnice. Naime, čak je i hrvatsko pravosuđe, u nekim postupcima u Hrvatskoj, sve što se dogodilo prije međunarodnog priznanja, proglasilo unutardržavnim sukobom. Haški sud je samo slijedio tu praksu.” 

Dodao je da su suci Haškog tribunala u brojnim slučajevima iskazivali određenu kreativnost. Činili su to, primjerice, u definiranju dopuštene zone granatiranja vojnih ciljeva od 200 metara ili slučajeva udruženog zločinačkog pothvata, koji se ne spominje nigdje u Statutu Suda.

Stare strukture i danas ugrožavaju hrvatsku samostalnost

Predsjednik Hrvatskoga generalskog zbora Pavao Miljavac podsjetio je da je u haškim postupcima srbijanska strana tražila čak i urudžbene brojeve zapisnika iz Hrvatske, a iz Srbije su u Hrvatsku stizali samo dokumenti sa zacrnjenim podacima. K tome su iz Ureda predsjednika Mesića u Haag predavani brojni tajni i važni hrvatski dokumenti.

Na pitanje je li situacija u kojoj se Hrvatska nalazi rezultat nesnalaženja, nonšalancije ili djelovanja bivših struktura, Miljavac je upozorio: Članovi Komiteta iz Kockice su odnijeli sve dosjee o suradnicima u Beograd. Svi ti ljudi se mogu aktivirati, bilo zbog ucjene bilo zbog toga što vole to raditi i ta struktura još uvijek djeluje. Naravno, s početkom i tijekom Domovinskog rata se pomalo primirila, a sada se čini da se pomalo opet aktivira na različitim područjima, od umjetnosti do politike. Nove obavještajne službe su aktivirale neke ljude, koji imaju i po sedamdeset godina, i sigurno je da će tu još neko vrijeme biti problema.”

Ucjene hrvatskih elita

Komentirajući proces koji se na osječkom sudu u odsutnosti vodi protiv generala JNA Aleksandra Vasiljevića, Starešina je primijetila potpunu odsutnost medijske javnosti. “Zašto? Zato što general Vasiljević ima sve dosjee hrvatske elite iz svih struktura društva. To je ogroman manipulativni materijal koji se kontinuirano koristi u svrhu pritisaka na Hrvatsku.”

Prof. Derenčinović je zaključio podsjećanjem da su predmeti protiv hrvatske šestorke u Bosni i Hercegovini proglašeni međunarodnim sukobom. Međutim, predmeti protiv jedinice El mudžahid proglašeni su unutarnjim sukobom, iako su njeni članovi dolazili izvan Bosne i Hercegovine.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari