Pratite nas

Razgovor

Razgovor s novinarom i publicistom Tihomirom Dujmovićem

Objavljeno

na

S Tihomirom Dujmovićem, o rezultatima općih izbora u Bosni i Hercegovini, o prosvjedu u Vukovaru, aferi SMS, o jačanju desnice u Europi, ali io kazališnoj predstavi „Tko je ubio Zvonka Bušića“, razgovarao je Davor Dijanović/HKV.

Od jeseni nastavlja se održavanje kazališnih predstava i predstavljanja knjige „Tko je ubio Zvonka Bušića“ po gradovima u Hrvatskoj. Gdje će zainteresirani moći pogledati nove predstave?

Da, dolaskom jeseni krećemo sa novim predstavama „Tko je ubio Zvonka Bušića“. Preko ljeta nismo igrali zato jer imamo jedno veliko platno koje ne podnosi niti najmanji vjetar, tako da izvan zatvorenih prostorija predstava nije igrana. Sada krećemo s novim gostovanjima. Tako smo 16. listopada u Slavonskom Brodu, 18. listopada u Gospiću, a 26. listopada ponovno u centru za kulturu Trešnjevka u Zagrebu. Prije toga, već smo bili u Đakovu, Segetu i Makarskoj. U studenom predstava je zakazana 8. studenog u Kaštelima, 9. studenog u Dugopolju, potom 15. studenog u Iloku, a 16. studenog u Vinkovcima.

U Zagrebu ponovno igramo 30. studenog. Prije svake predstave imamo promociju moje knjige „Tko je ubio Zvonka Bušića“ jer ona tu ima funkciju svjevrsnog libreta predstave. Osim ovih predstava imam povremene tribine i zasebna predstavljanja knjige. Tako je bila prepuna dvorana na Hvaru, bilo je sjajno u Blatu na Korčuli, idem u Pulu, u Varaždinskim Toplicama sam 25. listopada, potom u studenom predstavljanje knjige je u Varaždinu.

Meni su te tribine u ovom trenutku esencijalne, nakon što sam izbačen iz čak tri medija za vrijeme ove vlasti, stavljen sam na crnu listu tako da me HRT više nikada ne poziva na gostovanja, kao ni brojni drugi mediji koji su pod kontrolom vlasti. Izbacili su me iz Slobodne Dalmacije, premda sam imao sjajnu čitanost, izbacili su me s HTV-a premda je njihova služba koja kontaktira s gledateljima bila prisiljena reći na programskom vijeću da po njihovim anketama publika najviše voli moju emisiju i protjerali su me premda sam imao izvrsnu čitanost i s portala direktno.hr. Svaki put se radilo o eksplicitnoj volji, želji i naredbi ljudi iz samog vrha vlasti i to samo zato jer je On alergičan na bilo kakvu, a kamoli eksplicitnu kritiku! Ali, molim, svaka sila za vremena…

Radite i na još jednom kazališnom projektu?

Da, ovo ljeto sam radio na novoj predstavi koja se radno zove „Mali noćni razgovori ustaša i partizana“. Dvojica umirovljenika koji se slučajno susreću ispred zgrade u kojoj žive, jedan je starosjedilac, drugi je došao iz Njemačke prije šest mjeseci, započinju konverzaciju i naravno odmah se dohvate politike. „Susjed, vi imate 79, ja imam 81 godinu, mi više nemamo razloga za kalkulaciju, sjednimo i odrazgovarajmo sve one teme koje hrvatsko društvo nikad nije izrazgovaralo“ reći će jedan drugome i tako kreću njihovi mali noćni razgovori u kojima se detaljno o svim relevantnim povijesnim temama progovara krajnje otvoreno. Tekst je za uprizorenje prevelik, ima stotinu stranica, bavim se mišlju da ga otisnem kao zaseban dramski tekst. Kraj je poetičan i optimističan, ali ne bih baš o svim detaljima u ovom trenutku.

Debakl hrvatske vanjske politike

Kako komentirate rezultate glasovanja u Bosni i Hercegovini i ponovno nametanje Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva BiH?

Glede izbora u BIH moram reći da je sada posve evidentno da je ovo kraj BiH kao države u kojoj su Hrvati konstitutivni narod. Ta je konstitutivnost izgubljena i Bosna je šaptom pala jer kako vidite ni Vlada ni premijer nemaju namjeru kriknuti i boriti se za tu konstitutivnost. Ako je sada, i to treći put izabran hrvatski predstavnik uz pomoć glasova Bošnjaka onda je to sada već ustaljena praksa koja se neće tako lako mijenjati. To je u prvom redu debakl hrvatske vanjske politike jer možete na prste jedne ruke izbrojati aktivnosti hrvatske ministrice vanjskih poslova na tu temu.

Predsjednica se, doduše, trudila, ali kako je izostala sinergija s Vladom ispalo je kao da se ona iz nekog hira bavi ovom temom. Plenković pak pet posto svoje energije nije potrošio na ovu temu.Vi vidite gdje on pokazuje najviše interesa: kad se radi o Uniji i kad se radi o unutarstranačkim borbama, Milinović, Brkić, tu je njegov primarni interes.Ovo je dakle kraj hrvatske konstitutivnosti i osim egzodusa Hrvata iz BIH ili pak komšizacije dijela hrvatskog puka, teško je očekivati nešto drugo.

Ja sam s jedne strane zgrožen držanjem Bošnjaka, jer činjenica da oni već treći put izabiru hrvatskog člana Predsjedništa jest besramna. Ja sam zgrožen da tako nešto nisko doživljavamo od naroda čijih je 550 tisuća ljudi ovdje u ratu dobilo gostoprimstvo, a deseci tisuća su posve besplatno liječeni u ratu, da bi još na kraju hrvatska vojska oslobodila Bihać spriječivši pokolj sigurno 80 tisuća tamošnjih mještana i izbjeglica. Dakle, nakon svega toga doživjeti da se ovako podlo izigravaju elementarni hrvatski politički interesi i prava, to je zastrašujuće. Dakako, sve je po zakonu pa je perverzija tim veća.

BiH se danas sastoji od jedne ruskosrpske državice nastale na genocidu, te je to uz još dvije takve paradržavice u Gruziji, i Moldaviji, ovo treća ruska „enklava država“ pa tako njen guberrnator Dodik za svaku odluku skače kod Putina. Drugi dio BiH je sultanat sultana Erdogana i upravo on stalno ponavlja da mu je “Alija ostavio Bosnu u amanet“. Dekadentna Europa koja nije doživjela katarzu od dana kad je Čehoslovačku i Poljsku prodala nacistima, mirno gleda kako joj s jedne strane Rusi ruše pravni poredak jedne zemlje, a s druge strane Turci formiraju muslimansku paradržavu u sred Europe. Očito je iz iz nekih svojih pragmatičkih interesa Amerika predala BiH u ruke Erdoganu.

Što za to vrijeme radi Hrvatska? Ništa! Malo po malo se priklanja Srbiji i Dodikovim Srbima što je vodi ravno u propast jer Hrvati žive u Federaciji s Bošnjacima i nema im druge negoli s njima napraviti neki dogovor. Svaka pojačana suradnja Dodika i Čovića diže tlak Bošnjacima i nevjerojatno je da Čović o tome ne vodi računa. Jer, kako god okreneš, opet dođeš do problema koji moraš sa Bošnjacima riješiti. Unatoč svemu tome, Hrvati trče Dodiku što je mimo svake pameti premda na prvu loptu djeluje logično. Jer, ako tražite vanjskopolitičku pomoć, onda je u ovom slučaju tražite od Amerike. Ali, kako ćete bilo što tražiti od Amerike kad imate ovako skladne odnose s ruskom ispostavom na Balkanu. Ja ne razumijem da se ova jednostavna matematika ne razumije.

Ova je situacija tražila silnu energiju na hrvatskoj strani i velike diplomatske akcije ne bi li se barem izmijenio izborni zakon. No, dok se dodatno iz Zagreba Americi prkosi s LNG-om preko svake mjere, a ne zaboravite da su dva američka lidera, uključujući Trumpa jasno i glasno tražili pokretanje tog projekta, sjetite se i Johna Bidena što je o tome govorio kad je bio ovdje, obzirom da, dakle, prkosimo Americi u njima vitalnoj stvari i imamo idilične odnose s glavnim Putinovim čovjekom na Balkanu, de facto smo zapečatili sudbinu Hrvata u BiH.

No, koliko je god perverzno da su Bošnjaci izabrali hrvatskog predstavnika, nije mi manje perverzno da su Srbi, primjerice u Drvaru, glasali za Čovića. Bošnjačka dvoličnost i prijetvornost je sada eksplodirala, ali ja nikada Srbima neću oprostiti zadnji rat i ne mogu gledati tu perverznu ljubav Čovića i Dodika jer to nije i ne može biti hrvatski istinski interes. Srbi su u BiH metafora zločina, Srbi su apsolutni krivci za stotinu i pedeset tisuća ubijenih u BiH u ovom ratu, Srbi su napravili neviđene zločine, primarno nad Bošnjacima i sad Hrvati koji dok god postoji Federacija nemaju drugog sugovornika o svojoj budućnosti osim Bošnjaka, sada Hrvati kreću u dogovor s Dodikom.

Nota bene, jesmo li nešto dobro doživjeli od Dodika? Je li vratio 50 tisuća Hrvata pa mu se imamo razloga zahvaliti?

Je li išta napravio što bi se danas moglo navesti? Je li prestao trovati Slavonski Brod? Ništa od toga, on tobože zagovara hrvatski interes, ali samo zato da podijeli krivicu i animozitet međunarodne zajednice. Gdje je rješenje? U velikoj diplomatskoj akciji službenog Zagreba i u autonomnoj hrvatskoj politici u BiH unutar koje se mora ići na rasčišćavanje situacije sa Bošnjacima, jer ovo sada nije drugo negoli okupacija. Kadrovska, a onda i politička, odnosno ekonomska.

Zagrebačka dekadencija slična je briselskoj i ovdje nitko ne vidi da će istjerivanjem Hrvata iz BiH, Hrvatska postati politički, vojno i na svaki drugi način nebranjiva. Dakle, da se razumijemo, za ovaj nemoguć položaj Hrvata u BiH primarno je kriv službeni Zagreb koji se ponaša izdajnički. Od 2000.-te godine traje ta tiha izdaja Hrvata u BiH. Hrvatska i Hrvati u BiH ne bi smjeli imati Dodika za prvog i jedinog partnera ako ništa stoga jer razbijanjem BiH velika Srbija stiže na 50 kilometara zračne linije od Zagreba i prvi put Drina nestaje kao granica. A na tome radi Dodik i percepcija je da onda na tome radi i njegov najbolji prijatelj Čović. Nema boljeg načina da potaknete mržnju kod Bošnjaka od toga.

Osim toga, što je meni najvažnije, ta ljubav nije i ne može biti hrvatski interes. Unutarnja podjela BIH na tri entiteta, ali ipak s kakvom takvom granicom na Drini, to bi trebao biti hrvatski strateški interes i na tome bi trebalo zdušno raditi, to mi se čini kao hrvatska platforma za BiH. Sve drugo, sve ispod toga, nije istinski hrvatski interes. Hrvatski interes jest treći entitet, hrvatski interes jest cjelovita BIH, ali do trećeg entiteta nećemo doći suradnjom s Dodikom. Nikada. To vam je zakon spojenih posuda.

Suradnjom s Dodikom mi samo razjarujemo bošnjački animozitet koji sada stavlja sve veći znak jednakosti između Dodika i Čovića, a to u praksi ne vodi nikamo drugdje negoli u iseljavanje Hrvata. Iseljavanje Hrvata odgovara ne samo Bošnjacima, nego i Dodiku jer će sutra situacija de facto sa dva entiteta i dva naroda relaksirati tzv. Republiku srpsku. Bošnjaci će kad izbace Hrvate prihvatiti uzuse po kojima Dodik doživljava entitet jer će i njima odgovarati da imaju nekakvu nepriznatu, ali državicu, svakako da budu gazde na određenom teritoriju. Tako da Dodik zapravo ne može izgubiti: ložeći vatru u svađama Bošnjaka i Hrvata posredno pomaže hrvatsko iseljavanje, a velikom ljubavlju sa Čovićem potiče bošnjački bijes, tako da oni još bolje pritišću Hrvate.

Hrvati mogu imati najbolje moguće odnose sa Dodikom, ali dok je Dayton na snazi oni su doslovno prisiljeni na razgovore i pregovore s Bošnjacima. Čega nema. Odmak od Dodika, znači odmak od Rusa i dok se to ne napravi nije niti pristojno zakoračiti u američko veleposlanstvo. S druge strane nužno je traženje ozbiljnih razgovora s Bošnjacima, ovaj puta svakako uz snažno posredovanje međunarodne zajednice, i to je po meni jedini put bez obzira na krvavi rat s Bošnjacima i bez obzira što doživljavamo ovakve podlosti s Komšićem već treći put, da se odnosi Hrvata i Bošnjaka, odnosno položaj Hrvatra u BiH dovede do poželjne razine.

Uništavanje moralnih autoriteta

Kako gledate na najavljeni prosvjedu u Vukovaru ove subote?

Činjenica da 27 godina nakon rata nisu podignute optužnice za granatiranje Đakova, Osijeka, Karlovca, Zadra, Slavonskog Broda i drugih mjesta ne može se kvalificirati drugačije negoli kao veleizdaja. Nevjerojatno je da se to događalo od samog početka, čak i za vrijeme Tuđmanove vlasti. Okidač za prosvjed u Vukovaru je slučaj Kajkić jer je stvarno mimo svake pameti da se prekine istraga o Ovčari zato jer dovodi do visokog dužnosnika SDSS-a. Vukovar to nije zaslužio i zato je taj prosvjed ispravan i adekvatan odgovor na ono ponižavanje s Kajkićem.

Međutim, pritisak ove Vlade da se svaki njen zarez podrži, a tako je bilo i s Istanbulskom, lomi hrvatske institucije. Sjetite se predsjednika biskupske konferencije kako je lomljen i pritisnut, govorio afirmativno o uvodniku u Istanbulsku. Sad je ovdje jednako tako pritiskivan Pavao Miljavac i ne samo on. Pokazalo se da kralježnicu ima jedino Sačić u tom društvu. To su zastrašujuće relacije jer se ovako uništava jedan po jedan moralni autoritet u ovom društvu. Pa što je HAZU u kontekstu moralnog autoriteta nakon onakvog držanja akademika Kusića u priči o totalitarnim režimima? Što je generalski zbor nakon što je odbio biti sa svojom vojskom u Vukovaru? Kako tobože glasni demokršćani mogu istodobono podignuti ruku za Istanbulsku i sjediti u prvim redovima u Crkvi? Kao da netko haubicom ravna jednu po jednu instituciju i jednog po jednog moralnog autoriteta ove jedva dosegnute hrvatske države.

Pravna sigurnost ne postoji

Što nam afera SMS govori na političkoj, a što na pravnoj razini?

SMS afera nije ništa drugo negoli pokušaj konačnog obračuna Plenkovića ne samo s Brkićem nego i s desnim krilom u stranci. Kako stvari sada stoje Plenković bi vrlo lako mogao u svibnju otići u Bruxelles jer ako mu se ponudi drugo mjesto u vrhu Unije on to neće odbiti. Prije negoli ode htio bi po modelu po kojem je Sanader postavio gospođu Kosor, on postaviti Jandrokovića. To uz politički živog Brkića ne može proći i zato se krenulo u ovu ofenzivu. Do te razine se puca iz svih oružja da je „Nacional“ na naslovnoj stranici stavio da je „došao u posjed neoliko stotina ispisa smsova, fotografija, prisluškivanih povjerljivih razgovora i sadržaja mobitela prostitutki i njihovih klijenata“.

Dakle, ne radi se o curenju informacija negoli o tome da je netko kilograme i kilograme materijala iznio iz neke institucije i predao je novinama. To je bez dopuštenja vrha vlasti apsolutno nemoguće. Uz sve ono što smo ovih dana doživjeli od pravosuđa, da priznaju da su izgubili spisi, da mirno gledaju kako im se krade ključni dio spisa, ovaj detalj da se u jednu političku utakmicu ovako aktivno uključuje represivni sustav tako da „nekoliko stotina ispisa smsova“ završe u jednom mediju, znači da smo zakoračili u totalitarnu državu u kojoj pravna sigurnost ne postoji.

Diljem zemalja EU jača desnica politička opcija. Možemo li sličan scenarij očekivati u Hrvatskoj?

Jačanje desniceu Europi je posve logično uzme li se u obzir da se globalizacijska agenda pokazala kao totalitarni udav koji uništava stoljetnu tradiciju i država i nacija. S tim pojmovima europejstva vam je isto kao s pojmovima jugoslavenstva. Jugoslavenstvo je tobože bilo anacionalno, benigno, plemenito i nenasilno, ali se pokazalo daje ono totalitarnije i tvrdokornije od bilo kakvog nacionalizma. Upravo je jugoslavenstvo postalo najveći i najjači nacionalizam u Jugoslaviji! Tako vam je s europejstvom. Ono je tobože nadnacionalno, lepršavo, bez pritiska, liberalno i široko, no ono postavlja postulate koji su totalitarniji od nacionalizma.

Po meni, više i gore Merkelica sa svojim stavom uništava zdravu europsku priču od Orbana koji ju zapravo brani! Znate, Hrvatsko proljeće je tražeći konfederaciju de facto branilo idealističnu Jugoslaviju, a unitaristi su je de facto uništavali tražeći centralizaciju. Tako vam je i s Unijom.

S obzirom na sve što se u Hrvatskoj događa posljednjih godina, može li govoriti o potpunome raspadu institucija, ali i gubitku svih vrijednosnih orijentira?

Da, nažalost, u Hrvatskoj se raspao sustav svih vrijednosti. Vi kad danas kažete domovina, hrvatstvo i domoljublje, ne znate što ste rekli. Pogledajte sad ovu svinjariju s potpisima za referendum. Zašto bi ljudi vjerovali vlasti koja zabranjuje promatrače kod provjeravanja potpisa? Pa nismo tako retardirani da ne razumijemo da je Kuščević zabranio promatrače i svjedoke kod brojenja potpisa da bi sada mogao reći da je bilo nepravilnosti koje onemogućavaju referendum.

Kuščević je pobijedio, ali je HDZ tim činom izgubio 400 000 glasova jer to što je ovdje napravljeno vrijeđa zdravu pamet. Šire gledajući i raspredajući o raspadu sustava vrijednosti kod nas moram reći da su riječi izgubile na značenju i to je najgore što nam se moglo dogoditi. Trebat će godine i godine da se vrati povjerenje u institucije, u stranke, u elitu, ali za to nam trebaju neki drugi ljudi, neke druge elite. Da nisam vidio pola milijuna ljudi na fešti za vatrene, mojoj depresiji ne bi bilo kraja. No tu se vidjelo da smo mi nekako uspjeli tu hrvatsku baklju prenijeti u mlade generacije, oni su je prihvatili i na njima je puna i prava povijesna misija da ovakola izvuku iz blata.

Kad vidite tu mladost ne samo s vatrenima, kad vidite tu pametnu, pismenu i ideala punu mladost koja se pojavljuje na okupljanjima „narod odlučuje“ ili u obrani obitelji, onda vidite da mi ne možemo izgubiti. Trebat će vremena dakako, trebat će živaca dakako, ali naša ljubav prema domovini veća je od njihove mržnje prema vrednotama koje nama znače sve. I zato ćemo pobijediti.

Davor Dijanović/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Razgovor

Ruža Tomašić: Zbog svojih laži, patrijarh Irinej nikad više ne smije stupiti na tlo Hrvatske

Objavljeno

na

Objavio

U Podcastu Velebit je gostovala gđa. Ruža Tomašić, zastupnica u Europskom parlamentu. S njom je razgovarao Marijan Križić.

♦ Što misli i kako je reagirala gđa. Ruža Tomašić na skandaloznu izjavu predsjednika Europskog parlamenta Antonia Tajanija koji je svoj govor na komemoraciji povodom obilježavanja Dana sjećanja u talijanskoj Bazovici završio povicima “Živjela talijanska Istra” i “Živjela talijanska Dalmacija”?

♦ Kako su se u Hrvatskoj odmah javili dežurni titoisti i prozvali Hrvatsku zbog popustljivosti prema fašizmu. Ne bismo li prije mogli zaključiti da Titovi zločini zapravo daju vjetar u leđa iredentističkim težnjama?

♦ Kako su prosvjedovali slovenski i hrvatski zastupnici?
♦ Što sadrži i o čemu se radi u raspravio strategiji ribarstva?

♦ Zašto u Hrvatskoj javnosti prevladava mišljenje da izbor zastupnika u EU parlament nije bitan jer se u njemu navodno ništa bitno ne odlučuje?
♦ Nastupaju li hrvatski EU parlamentarci zajednički, u ime svoje države, ili se okupljaju oko svojih grupacija kojima pripadaju?

♦ Postoji li tzv. stranačka stega u grupacijama?
♦ Što očekivati od novih izbora za EU parlament?

♦ Kako je došlo do suranje Hrast-a i Hrvatske konzervativne stranke (HKS) koji su osnovali novu platformu, oko koje su se okupila i neka poznata imena: Tomašić, Ilčić, Zekanović, Mišić, Sačić?
♦ Kako Ruža Tomašić komentira formiranje koalicija sastavljenih od stranaka koje pripadaju posve drukčijim grupacija u EU parlamentu? (primjer Amsterdamska koalicija)

♦ Što znače brutalne uvrede Milorada Pupovca izgovorene u Saboru i upućene hrvatskom narodu, katolicima, ali i homoseksualcima?
♦ Je li drska reakcija Milorada Pupovca, poput one Nikole Sojanovića u Srbobranu 1902. godine, zapravo reakcija na pismo koje je Hrvatska biskupska konferencija uputila srpskom partijarhu Irineju?

♦ Treba li na tom tragu prepoznati i obnovljenu hajku na Marka Juriča, zbog toga što je prokazao mirtopolita Porfirija koji je pjevao četničke pjesme?
♦ Prije desetak dana zajedno sa saborskim zastupnikom Hrvojem Zekanovićem najavili ste blokadu Srbije na putu prema EU, dok ne ispune neka bitne uvjete u odnosu na Hrvatsku. O čemu je riječ?

♦ Nazirete li kakve promjene u aktualnoj političkoj situaciji u Hrvatskoj?

Odgovore na poslušajte u Podcastu Velebit.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Razgovor

Kolinda Grabar Kitarović: Ja sam prije svega majka, Hrvatica, vjernica, građanka…

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Hina

U povodu godišnjice inauguracije, predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović Media servisu dala je ekskluzivni intervjuu u kojem se osvrnula na protekle četiri godine, otkrila planove za budućnost, ali i prokomentirala goruće teme i probleme u zemlji.

S predsjednicom je za Media servis razgovarala Andrea Barać.

“Uložila sam velike napore u mijenjanje imidža, odnosno slike Hrvatske koja, nažalost, posljednjih godina u svijetu nije bila na onoj razini na kojoj je želimo vidjeti. Kao jednu od svojih najsnažnijih inicijativa, ističem Inicijativu triju mora. S druge strane, na planu unutarnje politike ipak sam uspjela pomaknuti tu raspravu i fokus javnosti s ideoloških na prava životna pitanja”, rekla je predsjednica.

U razgovoru sa svim akterima društva, tvrdi, definiran je najveći problem u zemlji – demografija.

“Stoga sam djelovala vrlo korektno, napisala sam i predstavila paket demografskih mjera, od kojih je Vlada već mnoge prihvatila, neke su još u tijeku, implementiraju se. I to je program koji zapravo definira samu budućnost Hrvatske, jer što će vam zemlja bez ljudi.”

A kad je riječ o blokiranim građanima, iako ističe da je situacija puno bolja, problem još nije do kraja riješen pa će se na tome raditi tijekom ove godine.

Trajno riješiti problem blokiranih

“To pitanje nismo do kraja riješili pa ću i dalje biti veoma angažirana, ne samo na novom ovršnom zakonu nego i na drugim inicijativama, kako bi se trajno riješilo pitanje blokiranih građana.”

U nastojanju da se zemlja decentralizira, Grabar-Kitarović je izmjestila ured u svaku županiju. U tijeku je analiza svih tih izmještanja kako bi se ustanovili problemi koji su zajednički cijeloj Hrvatskoj. Dio je ipak otkrila. Tvrdi da najbolje rezultate postižu ona područja u kojima ljudi rade zajedno, umjesto da se koncentriraju na ideološke podjele. Potom je citirala krapinsko-zagorskog župana Željka Kolara, koji je ustvrdio da se njezinim pojavljivanjem javnost fokusirala na teme koje bi inače prošle ispod radara.

“Primjerice, briga o graničnim, pograničnim i posebno brdsko-planinskim područjima i otocima, koja je isto tako u međuvremenu rezultirala brojnim potezima što ih je provela Vlada Republike Hrvatske, ali očekujem da ćemo na tome nastaviti raditi. Onda, rad s mladima. Vijeće mladih, koje je bilo vrlo aktivno, protekle je godine vrlo intenzivno radilo, a s time ćemo nastaviti i ove godine. Želim da se još više usredotočimo upravo na egzistencijalna pitanja.”

Završiti projekt Pantovčak

Govoreći o planovima za budućnost, istaknula je da želi završiti projekt Pantovčak, otvaranje šume građanima i ostvarivanje uštede od 15 posto kao primjer drugima.

“I želim da se to provede sada, u sljedećih nekoliko tjedana i mjeseci. Smanjila sam broj djelatnika, smanjila sam broj dužnosnika, otprilike sa 23 na 10 u ovome trenutku. Time želim nastaviti dokazivati da nije bitna količina, nije bitna veličina, bitna je supstancija, bitan je rad, u skladu s onim što uvijek govorim: Hrvatska nije mala zemlja.”

Na komentare da je u drugim županijama kritizirala Vladu, upozoravala na dobre i loše stvari, a da je to u obilasku Zagreba izostalo, tek je rekla: “Doista ne bih tako rekla, ne bih se složila s time.”

Kad je riječ o odnosu s Vladom i HDZ-om, ističe da je ponosna i zahvalna što je bila njihov kandidat.

“Bez stranke ne bi bilo ni mandata. Međutim, mislim da i sama stranka od mene očekuje da budem ono što predsjednik mora biti, a to je predsjednik svih državljana, i onih koji su mi dali glas i oni koji nisu. Zato sam, neću reći kritična, ali, naravno, ne štedim na kritikama. Ako pogledate tri vlade koje su bile u mome mandatu, bila sam jednaka prema svima.”

Promjena retorike zbog privida sukoba

Ipak, ističe kako je promijenila retoriku u pogledu kritika jer se u medijima stvarao privid sukoba.

“Jednostavno zato što mislim da, iako treba upozoravati na probleme, predsjednik ili predsjednica ne može koristiti svoju funkciju za nekakve populističke namjere i dobivanje nekakvih osobnih bodova.”

Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić želi uručiti Medalju grada Zagreba Budimiru Lončaru, zbog čega se diglo dosta prašine. Na pitanje surađuje li s njim i na jednoj razini i je li joj gospodin Lončar savjetnik, odgovorila je: “Ne, apsolutno. Mislim da se predsjednik države ne treba miješati u odluke lokalne uprave i samouprave. Nikad se nisam miješala. To je stvar gospodina Bandića. Nikada u javnosti nisam govorila ni protiv koga, pa tako neću ni protiv gospodina Lončara.”

Predizborne kampanje vrlo su neplodno razdoblje, tvrdi predsjednica, i zato još ne otkriva hoće li se ponovno kandidirati.

“Jednostavno ne želim ući u to nekakvo razdoblje. Nisam se izjasnila, nisam donijela odluku. Ali vidim da je to vrlo zanimljiva tema u medijima i da mediji zapravo kreiraju nekandidate kao potencijalne protivnike meni na izborima, iako ni ja ni oni još nismo istaknuli svoju kandidaturu.”

Ako se kandidira, podrška HDZ-a je izgledna.

Ne mijenja strane

“Ja dolazim iz HDZ-a i meni je potpora HDZ-a bitna. Cijenim to, to je moje uvjerenje od rane mladosti, to je uvjerenje koje sam njegovala tijekom svog studija, kroz našu borbu za neovisnost. I ponovno, uz dužno poštovanje prema svim političkim opcijama u Hrvatskoj, ja sam osoba koja ne mijenja strane i ne volim one koji ih mijenjaju.”

Vrijeme polako istječe, no predsjednica tvrdi da ni prijašnji ozbiljni kandidati nisu prerano otkrivali da idu u utrku za Pantovčak.

“Gledajte, ova dužnost je iznimna, iznimna čast, ali je iznimna odgovornost, golema odgovornost. Ja sam prije svega majka. Majka, Hrvatica, vjernica, građanka Republike Hrvatske i, naravno, građanka Europske unije, i doista želim razmotriti što je to čime ja mogu pridonijeti, što je to što možemo zajedno učiniti kako bismo Hrvatsku poveli u bolji život za sve.”

Odlučila se za ponovnu utrku ili ne, tvrdi, rejtnig joj nije najvažniji. Građani joj, prema anketama, pretežno daju ocjenu dobar (3). “Kada bih se brinula o vlastitom rejtingu, nikada se ne bih kandidirala ni na jednu političku dužnost”, istaknula je predsjednica.

“Građani su ti koji ocjenjuju, ali ja sam vrlo ambiciozna, bila sam odlikaš tijekom cijelog svog školovanja i studija, pa ću se nastaviti i dalje truditi.”

Mali princ – jedna od najdražih knjiga

Osvrnula se i na izbacivanje nekih djela suvremenih autora s popisa obavezne lektire u školama, primjerice “Malog princa” i “Dnevnika Anne Frank”. Ne bi, kaže, uzela sebi za pravo da odlučuje, to treba odlučiti struka, ali dodaje: “Mali princ’ jedna je od mojih najdražih knjiga i to je knjiga koja me nekako drži u uvjerenju da cijeli život treba ostati dijete.

‘Dnevnik Anne Frank’ isto je tako jedno od vrhunskih djela.” Na pitanje bi li htjela da i njezino dijete pročita te dvije knjige, predsjednica odgovara: “Apsolutno. Oni su to i pročitali.” Na dodatno pitanje smatra li da bi te knjige trebale ostati na popisu lektire, predsjednica odgovara: “Da.”

Komentirala je i otpis dugova najimućnijima. Istaknula je da se svakom potkrade pogreška, pa tako i jedinicama lokalne samouprave, ali da su mnogi možda zbog previše obaveza zaboravili na neki račun i da svi koji su se našli na tom popisu za oprost dugova, a mogu ih podmiriti, to trebaju i učiniti.

“Dakle, nemojmo od toga raditi skandale, fokusirajmo se na ono pozitivno, a to je da ćemo desecima tisuća ljudi omogućiti ponovni početak.”

Narodu dati pravo glasa

Kada je u pitanju nacrt Zakona o pobačaju, kaže, nije ga vidjela pa ne može ni komentirati, a o samom pobačaju kaže: “Za mene život počinje od trenutka začeća do prirodne smrti. Međutim, isto tako podržavam život u svakom pogledu, uključujući i život žene, i pravo na izbor. Mislim da se zabranom pobačaja ne mogu riješiti problemi koje imamo.”

Nije vidjela ni nacrt novog zakona o referendumu, ali ističe da narodu treba dati pravo glasa. Ipak, objašnjava, referendum ne smije biti sredstvo onemogućavanja rada Vlade, ali ni prag ne smije biti tako visok da je nemoguće provesti referendum. A o postupku provjere prikupljenih potpisa inicijativa “Narod odlučuje” i “Istina o Istanbulskoj”, kaže, ne može procijeniti je li Vlada djelovala transparentno.

“Da se dopustilo ljudima koji su htjeli pogledati valjanost potpisa, mislim da bi to koristilo i Vladi, da se sad ne vrtimo u krugu rasprava, velikih priča i afera i pritom zaboravimo na građanina ove države”.

Neizbježna tema je i propala nabava borbenih aviona od Izraela. Predsjednica smatra da je problem možda bio u vremenu, jer se predugo čekalo s odlukom da se uopće krene u nabavu.

Tromost pravosuđa – rak rana

“Možda je to čak jedan od razloga što je ovo sve odrađeno na brzinu. Možda nije bilo dovoljno vremena da se sagledaju neki aspekti.”

Tromost pravosuđa rak-rana je Hrvatske, predsjednica Grabar-Kitarović tvrdi da je nužno nastaviti s reformom. Za pomilovanje Huanita Luksetića čeka papire od Ministarstva pravosuđa, a na pitanje možemo li na primjeru Zorana Ercega zaključiti da Hrvatska ide u smjeru gušenja slobode govora, odgovorila je: “Naravno, slobodu govora treba izražavati, a u ovom slučaju ona se mogla izraziti na drugi način.”

Za kraj se osvrnula na istup predsjednika Europskog parlamenta Antonija Tajanija i pripajanja Dalmacije i Istre Italiji. Istaknula je da je ta izjava nedopustiva, ali da je možda to rekao nesmotreno. Na pitanje trebamo li inzistirati na njegovoj smjeni, rekla je: “Mislim da će se to, nažalost, ogledati u njegovoj karijeri. Ovaj saziv EP-a gotovo je pred raspuštanjem. Ja bih poštovala činjenicu da se čovjek ispričao. Ako se ispričao, onda ne inzistiramo, a nedvosmisleno se ispričao. Mislim da svi moramo znati oprostiti.”

 

Kolinda Grabar Kitarović na Molitvenom doručku: Nisam za reviziju Vatikanskih ugovora

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari