Pratite nas

Razgovor

Razgovor s novinarom i publicistom Tihomirom Dujmovićem

Objavljeno

na

S Tihomirom Dujmovićem, o rezultatima općih izbora u Bosni i Hercegovini, o prosvjedu u Vukovaru, aferi SMS, o jačanju desnice u Europi, ali io kazališnoj predstavi „Tko je ubio Zvonka Bušića“, razgovarao je Davor Dijanović/HKV.

Od jeseni nastavlja se održavanje kazališnih predstava i predstavljanja knjige „Tko je ubio Zvonka Bušića“ po gradovima u Hrvatskoj. Gdje će zainteresirani moći pogledati nove predstave?

Da, dolaskom jeseni krećemo sa novim predstavama „Tko je ubio Zvonka Bušića“. Preko ljeta nismo igrali zato jer imamo jedno veliko platno koje ne podnosi niti najmanji vjetar, tako da izvan zatvorenih prostorija predstava nije igrana. Sada krećemo s novim gostovanjima. Tako smo 16. listopada u Slavonskom Brodu, 18. listopada u Gospiću, a 26. listopada ponovno u centru za kulturu Trešnjevka u Zagrebu. Prije toga, već smo bili u Đakovu, Segetu i Makarskoj. U studenom predstava je zakazana 8. studenog u Kaštelima, 9. studenog u Dugopolju, potom 15. studenog u Iloku, a 16. studenog u Vinkovcima.

U Zagrebu ponovno igramo 30. studenog. Prije svake predstave imamo promociju moje knjige „Tko je ubio Zvonka Bušića“ jer ona tu ima funkciju svjevrsnog libreta predstave. Osim ovih predstava imam povremene tribine i zasebna predstavljanja knjige. Tako je bila prepuna dvorana na Hvaru, bilo je sjajno u Blatu na Korčuli, idem u Pulu, u Varaždinskim Toplicama sam 25. listopada, potom u studenom predstavljanje knjige je u Varaždinu.

Meni su te tribine u ovom trenutku esencijalne, nakon što sam izbačen iz čak tri medija za vrijeme ove vlasti, stavljen sam na crnu listu tako da me HRT više nikada ne poziva na gostovanja, kao ni brojni drugi mediji koji su pod kontrolom vlasti. Izbacili su me iz Slobodne Dalmacije, premda sam imao sjajnu čitanost, izbacili su me s HTV-a premda je njihova služba koja kontaktira s gledateljima bila prisiljena reći na programskom vijeću da po njihovim anketama publika najviše voli moju emisiju i protjerali su me premda sam imao izvrsnu čitanost i s portala direktno.hr. Svaki put se radilo o eksplicitnoj volji, želji i naredbi ljudi iz samog vrha vlasti i to samo zato jer je On alergičan na bilo kakvu, a kamoli eksplicitnu kritiku! Ali, molim, svaka sila za vremena…

Radite i na još jednom kazališnom projektu?

Da, ovo ljeto sam radio na novoj predstavi koja se radno zove „Mali noćni razgovori ustaša i partizana“. Dvojica umirovljenika koji se slučajno susreću ispred zgrade u kojoj žive, jedan je starosjedilac, drugi je došao iz Njemačke prije šest mjeseci, započinju konverzaciju i naravno odmah se dohvate politike. „Susjed, vi imate 79, ja imam 81 godinu, mi više nemamo razloga za kalkulaciju, sjednimo i odrazgovarajmo sve one teme koje hrvatsko društvo nikad nije izrazgovaralo“ reći će jedan drugome i tako kreću njihovi mali noćni razgovori u kojima se detaljno o svim relevantnim povijesnim temama progovara krajnje otvoreno. Tekst je za uprizorenje prevelik, ima stotinu stranica, bavim se mišlju da ga otisnem kao zaseban dramski tekst. Kraj je poetičan i optimističan, ali ne bih baš o svim detaljima u ovom trenutku.

Debakl hrvatske vanjske politike

Kako komentirate rezultate glasovanja u Bosni i Hercegovini i ponovno nametanje Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva BiH?

Glede izbora u BIH moram reći da je sada posve evidentno da je ovo kraj BiH kao države u kojoj su Hrvati konstitutivni narod. Ta je konstitutivnost izgubljena i Bosna je šaptom pala jer kako vidite ni Vlada ni premijer nemaju namjeru kriknuti i boriti se za tu konstitutivnost. Ako je sada, i to treći put izabran hrvatski predstavnik uz pomoć glasova Bošnjaka onda je to sada već ustaljena praksa koja se neće tako lako mijenjati. To je u prvom redu debakl hrvatske vanjske politike jer možete na prste jedne ruke izbrojati aktivnosti hrvatske ministrice vanjskih poslova na tu temu.

Predsjednica se, doduše, trudila, ali kako je izostala sinergija s Vladom ispalo je kao da se ona iz nekog hira bavi ovom temom. Plenković pak pet posto svoje energije nije potrošio na ovu temu.Vi vidite gdje on pokazuje najviše interesa: kad se radi o Uniji i kad se radi o unutarstranačkim borbama, Milinović, Brkić, tu je njegov primarni interes.Ovo je dakle kraj hrvatske konstitutivnosti i osim egzodusa Hrvata iz BIH ili pak komšizacije dijela hrvatskog puka, teško je očekivati nešto drugo.

Ja sam s jedne strane zgrožen držanjem Bošnjaka, jer činjenica da oni već treći put izabiru hrvatskog člana Predsjedništa jest besramna. Ja sam zgrožen da tako nešto nisko doživljavamo od naroda čijih je 550 tisuća ljudi ovdje u ratu dobilo gostoprimstvo, a deseci tisuća su posve besplatno liječeni u ratu, da bi još na kraju hrvatska vojska oslobodila Bihać spriječivši pokolj sigurno 80 tisuća tamošnjih mještana i izbjeglica. Dakle, nakon svega toga doživjeti da se ovako podlo izigravaju elementarni hrvatski politički interesi i prava, to je zastrašujuće. Dakako, sve je po zakonu pa je perverzija tim veća.

BiH se danas sastoji od jedne ruskosrpske državice nastale na genocidu, te je to uz još dvije takve paradržavice u Gruziji, i Moldaviji, ovo treća ruska „enklava država“ pa tako njen guberrnator Dodik za svaku odluku skače kod Putina. Drugi dio BiH je sultanat sultana Erdogana i upravo on stalno ponavlja da mu je “Alija ostavio Bosnu u amanet“. Dekadentna Europa koja nije doživjela katarzu od dana kad je Čehoslovačku i Poljsku prodala nacistima, mirno gleda kako joj s jedne strane Rusi ruše pravni poredak jedne zemlje, a s druge strane Turci formiraju muslimansku paradržavu u sred Europe. Očito je iz iz nekih svojih pragmatičkih interesa Amerika predala BiH u ruke Erdoganu.

Što za to vrijeme radi Hrvatska? Ništa! Malo po malo se priklanja Srbiji i Dodikovim Srbima što je vodi ravno u propast jer Hrvati žive u Federaciji s Bošnjacima i nema im druge negoli s njima napraviti neki dogovor. Svaka pojačana suradnja Dodika i Čovića diže tlak Bošnjacima i nevjerojatno je da Čović o tome ne vodi računa. Jer, kako god okreneš, opet dođeš do problema koji moraš sa Bošnjacima riješiti. Unatoč svemu tome, Hrvati trče Dodiku što je mimo svake pameti premda na prvu loptu djeluje logično. Jer, ako tražite vanjskopolitičku pomoć, onda je u ovom slučaju tražite od Amerike. Ali, kako ćete bilo što tražiti od Amerike kad imate ovako skladne odnose s ruskom ispostavom na Balkanu. Ja ne razumijem da se ova jednostavna matematika ne razumije.

Ova je situacija tražila silnu energiju na hrvatskoj strani i velike diplomatske akcije ne bi li se barem izmijenio izborni zakon. No, dok se dodatno iz Zagreba Americi prkosi s LNG-om preko svake mjere, a ne zaboravite da su dva američka lidera, uključujući Trumpa jasno i glasno tražili pokretanje tog projekta, sjetite se i Johna Bidena što je o tome govorio kad je bio ovdje, obzirom da, dakle, prkosimo Americi u njima vitalnoj stvari i imamo idilične odnose s glavnim Putinovim čovjekom na Balkanu, de facto smo zapečatili sudbinu Hrvata u BiH.

No, koliko je god perverzno da su Bošnjaci izabrali hrvatskog predstavnika, nije mi manje perverzno da su Srbi, primjerice u Drvaru, glasali za Čovića. Bošnjačka dvoličnost i prijetvornost je sada eksplodirala, ali ja nikada Srbima neću oprostiti zadnji rat i ne mogu gledati tu perverznu ljubav Čovića i Dodika jer to nije i ne može biti hrvatski istinski interes. Srbi su u BiH metafora zločina, Srbi su apsolutni krivci za stotinu i pedeset tisuća ubijenih u BiH u ovom ratu, Srbi su napravili neviđene zločine, primarno nad Bošnjacima i sad Hrvati koji dok god postoji Federacija nemaju drugog sugovornika o svojoj budućnosti osim Bošnjaka, sada Hrvati kreću u dogovor s Dodikom.

Nota bene, jesmo li nešto dobro doživjeli od Dodika? Je li vratio 50 tisuća Hrvata pa mu se imamo razloga zahvaliti?

Je li išta napravio što bi se danas moglo navesti? Je li prestao trovati Slavonski Brod? Ništa od toga, on tobože zagovara hrvatski interes, ali samo zato da podijeli krivicu i animozitet međunarodne zajednice. Gdje je rješenje? U velikoj diplomatskoj akciji službenog Zagreba i u autonomnoj hrvatskoj politici u BiH unutar koje se mora ići na rasčišćavanje situacije sa Bošnjacima, jer ovo sada nije drugo negoli okupacija. Kadrovska, a onda i politička, odnosno ekonomska.

Zagrebačka dekadencija slična je briselskoj i ovdje nitko ne vidi da će istjerivanjem Hrvata iz BiH, Hrvatska postati politički, vojno i na svaki drugi način nebranjiva. Dakle, da se razumijemo, za ovaj nemoguć položaj Hrvata u BiH primarno je kriv službeni Zagreb koji se ponaša izdajnički. Od 2000.-te godine traje ta tiha izdaja Hrvata u BiH. Hrvatska i Hrvati u BiH ne bi smjeli imati Dodika za prvog i jedinog partnera ako ništa stoga jer razbijanjem BiH velika Srbija stiže na 50 kilometara zračne linije od Zagreba i prvi put Drina nestaje kao granica. A na tome radi Dodik i percepcija je da onda na tome radi i njegov najbolji prijatelj Čović. Nema boljeg načina da potaknete mržnju kod Bošnjaka od toga.

Osim toga, što je meni najvažnije, ta ljubav nije i ne može biti hrvatski interes. Unutarnja podjela BIH na tri entiteta, ali ipak s kakvom takvom granicom na Drini, to bi trebao biti hrvatski strateški interes i na tome bi trebalo zdušno raditi, to mi se čini kao hrvatska platforma za BiH. Sve drugo, sve ispod toga, nije istinski hrvatski interes. Hrvatski interes jest treći entitet, hrvatski interes jest cjelovita BIH, ali do trećeg entiteta nećemo doći suradnjom s Dodikom. Nikada. To vam je zakon spojenih posuda.

Suradnjom s Dodikom mi samo razjarujemo bošnjački animozitet koji sada stavlja sve veći znak jednakosti između Dodika i Čovića, a to u praksi ne vodi nikamo drugdje negoli u iseljavanje Hrvata. Iseljavanje Hrvata odgovara ne samo Bošnjacima, nego i Dodiku jer će sutra situacija de facto sa dva entiteta i dva naroda relaksirati tzv. Republiku srpsku. Bošnjaci će kad izbace Hrvate prihvatiti uzuse po kojima Dodik doživljava entitet jer će i njima odgovarati da imaju nekakvu nepriznatu, ali državicu, svakako da budu gazde na određenom teritoriju. Tako da Dodik zapravo ne može izgubiti: ložeći vatru u svađama Bošnjaka i Hrvata posredno pomaže hrvatsko iseljavanje, a velikom ljubavlju sa Čovićem potiče bošnjački bijes, tako da oni još bolje pritišću Hrvate.

Hrvati mogu imati najbolje moguće odnose sa Dodikom, ali dok je Dayton na snazi oni su doslovno prisiljeni na razgovore i pregovore s Bošnjacima. Čega nema. Odmak od Dodika, znači odmak od Rusa i dok se to ne napravi nije niti pristojno zakoračiti u američko veleposlanstvo. S druge strane nužno je traženje ozbiljnih razgovora s Bošnjacima, ovaj puta svakako uz snažno posredovanje međunarodne zajednice, i to je po meni jedini put bez obzira na krvavi rat s Bošnjacima i bez obzira što doživljavamo ovakve podlosti s Komšićem već treći put, da se odnosi Hrvata i Bošnjaka, odnosno položaj Hrvatra u BiH dovede do poželjne razine.

Uništavanje moralnih autoriteta

Kako gledate na najavljeni prosvjedu u Vukovaru ove subote?

Činjenica da 27 godina nakon rata nisu podignute optužnice za granatiranje Đakova, Osijeka, Karlovca, Zadra, Slavonskog Broda i drugih mjesta ne može se kvalificirati drugačije negoli kao veleizdaja. Nevjerojatno je da se to događalo od samog početka, čak i za vrijeme Tuđmanove vlasti. Okidač za prosvjed u Vukovaru je slučaj Kajkić jer je stvarno mimo svake pameti da se prekine istraga o Ovčari zato jer dovodi do visokog dužnosnika SDSS-a. Vukovar to nije zaslužio i zato je taj prosvjed ispravan i adekvatan odgovor na ono ponižavanje s Kajkićem.

Međutim, pritisak ove Vlade da se svaki njen zarez podrži, a tako je bilo i s Istanbulskom, lomi hrvatske institucije. Sjetite se predsjednika biskupske konferencije kako je lomljen i pritisnut, govorio afirmativno o uvodniku u Istanbulsku. Sad je ovdje jednako tako pritiskivan Pavao Miljavac i ne samo on. Pokazalo se da kralježnicu ima jedino Sačić u tom društvu. To su zastrašujuće relacije jer se ovako uništava jedan po jedan moralni autoritet u ovom društvu. Pa što je HAZU u kontekstu moralnog autoriteta nakon onakvog držanja akademika Kusića u priči o totalitarnim režimima? Što je generalski zbor nakon što je odbio biti sa svojom vojskom u Vukovaru? Kako tobože glasni demokršćani mogu istodobono podignuti ruku za Istanbulsku i sjediti u prvim redovima u Crkvi? Kao da netko haubicom ravna jednu po jednu instituciju i jednog po jednog moralnog autoriteta ove jedva dosegnute hrvatske države.

Pravna sigurnost ne postoji

Što nam afera SMS govori na političkoj, a što na pravnoj razini?

SMS afera nije ništa drugo negoli pokušaj konačnog obračuna Plenkovića ne samo s Brkićem nego i s desnim krilom u stranci. Kako stvari sada stoje Plenković bi vrlo lako mogao u svibnju otići u Bruxelles jer ako mu se ponudi drugo mjesto u vrhu Unije on to neće odbiti. Prije negoli ode htio bi po modelu po kojem je Sanader postavio gospođu Kosor, on postaviti Jandrokovića. To uz politički živog Brkića ne može proći i zato se krenulo u ovu ofenzivu. Do te razine se puca iz svih oružja da je „Nacional“ na naslovnoj stranici stavio da je „došao u posjed neoliko stotina ispisa smsova, fotografija, prisluškivanih povjerljivih razgovora i sadržaja mobitela prostitutki i njihovih klijenata“.

Dakle, ne radi se o curenju informacija negoli o tome da je netko kilograme i kilograme materijala iznio iz neke institucije i predao je novinama. To je bez dopuštenja vrha vlasti apsolutno nemoguće. Uz sve ono što smo ovih dana doživjeli od pravosuđa, da priznaju da su izgubili spisi, da mirno gledaju kako im se krade ključni dio spisa, ovaj detalj da se u jednu političku utakmicu ovako aktivno uključuje represivni sustav tako da „nekoliko stotina ispisa smsova“ završe u jednom mediju, znači da smo zakoračili u totalitarnu državu u kojoj pravna sigurnost ne postoji.

Diljem zemalja EU jača desnica politička opcija. Možemo li sličan scenarij očekivati u Hrvatskoj?

Jačanje desniceu Europi je posve logično uzme li se u obzir da se globalizacijska agenda pokazala kao totalitarni udav koji uništava stoljetnu tradiciju i država i nacija. S tim pojmovima europejstva vam je isto kao s pojmovima jugoslavenstva. Jugoslavenstvo je tobože bilo anacionalno, benigno, plemenito i nenasilno, ali se pokazalo daje ono totalitarnije i tvrdokornije od bilo kakvog nacionalizma. Upravo je jugoslavenstvo postalo najveći i najjači nacionalizam u Jugoslaviji! Tako vam je s europejstvom. Ono je tobože nadnacionalno, lepršavo, bez pritiska, liberalno i široko, no ono postavlja postulate koji su totalitarniji od nacionalizma.

Po meni, više i gore Merkelica sa svojim stavom uništava zdravu europsku priču od Orbana koji ju zapravo brani! Znate, Hrvatsko proljeće je tražeći konfederaciju de facto branilo idealističnu Jugoslaviju, a unitaristi su je de facto uništavali tražeći centralizaciju. Tako vam je i s Unijom.

S obzirom na sve što se u Hrvatskoj događa posljednjih godina, može li govoriti o potpunome raspadu institucija, ali i gubitku svih vrijednosnih orijentira?

Da, nažalost, u Hrvatskoj se raspao sustav svih vrijednosti. Vi kad danas kažete domovina, hrvatstvo i domoljublje, ne znate što ste rekli. Pogledajte sad ovu svinjariju s potpisima za referendum. Zašto bi ljudi vjerovali vlasti koja zabranjuje promatrače kod provjeravanja potpisa? Pa nismo tako retardirani da ne razumijemo da je Kuščević zabranio promatrače i svjedoke kod brojenja potpisa da bi sada mogao reći da je bilo nepravilnosti koje onemogućavaju referendum.

Kuščević je pobijedio, ali je HDZ tim činom izgubio 400 000 glasova jer to što je ovdje napravljeno vrijeđa zdravu pamet. Šire gledajući i raspredajući o raspadu sustava vrijednosti kod nas moram reći da su riječi izgubile na značenju i to je najgore što nam se moglo dogoditi. Trebat će godine i godine da se vrati povjerenje u institucije, u stranke, u elitu, ali za to nam trebaju neki drugi ljudi, neke druge elite. Da nisam vidio pola milijuna ljudi na fešti za vatrene, mojoj depresiji ne bi bilo kraja. No tu se vidjelo da smo mi nekako uspjeli tu hrvatsku baklju prenijeti u mlade generacije, oni su je prihvatili i na njima je puna i prava povijesna misija da ovakola izvuku iz blata.

Kad vidite tu mladost ne samo s vatrenima, kad vidite tu pametnu, pismenu i ideala punu mladost koja se pojavljuje na okupljanjima „narod odlučuje“ ili u obrani obitelji, onda vidite da mi ne možemo izgubiti. Trebat će vremena dakako, trebat će živaca dakako, ali naša ljubav prema domovini veća je od njihove mržnje prema vrednotama koje nama znače sve. I zato ćemo pobijediti.

Davor Dijanović/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Razgovor

Marko Jurič: ‘Ljevica postaje sve agresivnija i opasnija. Mislim da ćemo imati velikih problema’

Objavljeno

na

Objavio

Gospodine Marko. Poznati ste u hrvatskim medijima, ali ipak recite nam nešto o sebi, svome djetinjstvu, odrastanju, odgoju i Vama osobno?

Za ono vrijeme ništa posebno. Tek uobičajeno odrastanje u Zagrebu, u Dubravi koja je tada slovila kao malo divljiji zagrebački kvart. Mnoge stvari, društveni i međuljudski odnosi, pravila, vrijednosti iz tog vremena danas su postali čudni, rijetkost ili s pozicije sveprisutne političke korektnosti nekorektni. Ali bilo je to drugačije vrijeme, nekako prirodnije, a čini mi se i zdravije za odrastanje, odgajanje, sazrijevanje. Danas je prevladavajuća nekakva uniformiranost, nema onih zdravih, konstruktivnih ekstrema zahvaljujući kojima društvo dobiva široku lepezu sivih tonova koji ga onda oplemenjuju i čine bogatijim. Bilo je to vrijeme kada su ljudi sami rješavali svoje probleme, a danas se za svaku sitnicu trči u neku ustanovu, instituciju. To ljude čini pasivnima, da ne kažem neku grublju riječ. Ljudi prestaju biti subjekti, protagonisti zbivanja i postaju objekti, statisti, nijemi promatrači, u najboljem slučaju tiha mrmljajuća gunđala.

Svaki čovjek u životu ima svoje uzore, ljude koji su mu nadahnuće, ljude kojima se divimo i želimo postati kao oni. Zanima me tko je vama bio i jest uzor u novinarstvu?

Bilo je to vrijeme jugoslavenskog novinarstva koje je bilo neslobodno,  partijski kontrolirano. Ipak Vjesnik, Start, Danas imali su niz vrlo kvalitetnih majstora novinarskog zanata. Doduše ambijent u kojem su djelovali nije im dozvoljavao previše kritičnog preispitivanja pogotovo nečega što se smatralo društvenim i ideološkim dogmama. Problem je što je hrvatsko novinarstvo u krvi uništeno ili raseljeno 1945. godine i onda su na te ispražnjene nomenklature zasjeli neki šumski ljudi. Doduše i oni su se vremenom pomalo kultivirali, obrazovali i stekli vještine literarnog tkanja sukladno potrebama novinarskog zanata. Nažalost, kako su svi oni pronikli iz partijskog krila, stasali na ruskim lektirama ‘Kako se kalio čelik’, oni su tako odgojili naraštaje jednako kastriranih novinara koji nisu bili u stanju propitkivati partijske dogme. Tako da se je sve vrtjelo oko toga  koliko se najdalje smije udaljiti od partijske linije bratstva i jedinstva, socijalizma, samoupravljanja, Marxove misli i žestokog obračunavanja sa svakim tko je pokušao isticati neke hrvatske nacionalne interese. Dirati u službene verzije NOB-ea ili nekih mitova o NDH-a ili Jasenovcu bilo je ravno samoubojstvu. Tek krajem osamdesetih se nešto počelo događati, dašak liberalizma i građanske, ne partijske kritike pojavio se u javnom prostoru. Bio je to ujedno i njihov slobodarski domet jer danas kad vidimo kako djeluju neki iz tog vremena, kakve mlade kadrove odgajaju po redakcijama ili studijima izgleda kao da se vraćamo u ta olovna vremena intelektualne kastracije.

U svom dosadašnjem djelovanju kao novinar, imali ste veliki broj intervjua, razgovora na različite teme, o različitim događanjima u hrvatskom društvu. Možete li izdvojiti od svih tih razgovora, intervjua, jedan najdraži i najuspješniji razgovor, ali i jedan, možda najteži razgovor?

Devedesete su bile odlično vrijeme za hrvatsko novinarstvo koje je odjednom ekspandiralo  u golemi prostor potpuno novih sloboda. Bilo je lijepo raditi reportaže ili istraživačko novinarstvo. Mada mi je taj termin pomalo proturječan jer kakvo je to novinarstvo koje nije istraživačko? Prvih godina rata svaki je tjedan donosio neki novi teren, novu bojišnicu, nove ljude, nove priče, snažne emocije, novu reportažu. Pored toga, bilo je zanimljivo putovati po bazama NATO pakta i u vrijeme ratnih operacija intervjuirati visoke časnike, američke, engleske, francuske i kroz njihove priče dobivati potpuniju sliku o nama kao narodu i strani u ratu. Bili su zanimljivi neki političari poput Marie Le  Pena, otac današnje šefice francuske oporbe, šef talijanskih fašista Gianfranco Fini, političarka Doris Pack, ili slovački predsjednik Vladimir Mečijer. Oni mi sad padaju na pamet jer su imali neku važnost u trenutku objavljivanja. Jedan od zanimljivijih događaja je bio moj izvještaj uživo za CNN iz Brnika, ljubljanske zračne luke koja je bila u potpunom okruženju, krajem lipnja 1991. godine. Kolega i ja smo šetali potpuno praznom aerodromskom zgradom u potrazi za hranom i odjednom je zazvonio telefon. Rekao sam kolegi neka se javi, on je nezainteresirano odmahnuo rukom pa sam se ja javio, a kad ono s druge strane CNN, poziv iz Atlante, dvije minute prije početka večernjih vijesti. Američki urednik, na drugoj strani veze, pitao me što se događa, tko sam i onda kad sam mu sve ukratko opisao, pitao me jel bi htio sve to ponoviti uživo u CNN-ovim vijestima. Naravno, pristao sam. Krenula je špica informativne emisije. Prva vijest je bilo nešto o predsjedniku Bushu starijem, a onda me najavio voditelj kao specijalnog izvjestitelja iz okupiranog ljubljanskog aerodroma. Kad sam završio izvještaj. Urednik mi je ostavio broj telefona da mu se svakako ponovo sutra javim gdje god ću biti na tom ratnom prostoru. Ali sutradan smo kod Šentilja naletili na tenkove koji su tukli u smjeru gdje smo se nalazili zbog čega sam se morao bacati po livadi i puzajući tražiti neki zaklon. U tom sam skakanju, puzanju, bacanju izgubio papirić s telefonskim brojem CNN-ovog urednika pa je tako završila moja karijera na CNN-u.

Jeste li vjernik?

Jesam.

Crkva u Hrvata je tijekom povijesti dala i imala niz, dobrih biskupa, pastira, koji su ostavili duboki duhovni trag među Hrvatima, katolicima. Koga biste vi izdvojili kao sobu „ vrlo dobrog pastira“? Kao onog koji zaslužuje da ga citiramo, koji nam i dandanas ima što poručiti?

Kroz povijest. Nije bilo puno narodnih biskupa. Uglavnom je Beč Hrvatima nametao strance kao duhovne pastire. Zanimljivo je kako su neki od tih ljudi vremenom postajali politički Hrvati. Primjerice Juraj Haulik, Slovak. Učinio je puno za hrvatski narod, podigao ga je iz polumraka nepismenosti i neobrazovanosti. Zanimljiva je ta moć apsorpcije koju ima hrvatski narod. Puno je takvih primjera. A iz ovog novijeg doba istaknuo bih Tomislava Ivančića, Zvjezdana Linića. Poznajem dosta isusovaca. Čak su me bili angažirali oko pripreme i pokretanja kampa za mlade ‘Modrave’, što je bila ideja briljantnog patera Luke Rađe, koji je u to vrijeme vodio SKAC u Palmotićevoj. Nažalost, Luka je stradao u teškoj prometnoj nezgodi pa nikad nismo od Modrava napravilo ono što smo on i ja planirali.

Današnje je vrijeme postalo vrijeme kompromisera pa i u kršćanstvu nažalost, čak i u Crkvi kako među svećenicima tako i među ljudima. Mada ima lijepih primjera poput biskupa Vlade Košića. Kao da se nekakav strah uvukao među ljude i u Crkvu, manjka onog pouzdanja u Božju providnost koja prati hrabre tragače za Istinom. Sve manje je onog jasnog, nedvosmislenog kršćanskog stava po načelu ili jesi ili nisi za nešto. Umjesto toga sve se češće i unutar Crkve uvodi nekakva treća opcija, nekakva ‘zlatna sredina’ o kojoj u Bibliji ili nauku Crkve nema ni slova. Cijela je Biblija sukob polova i od čovjeka se očekuje da se odluči opredijeli, a ne da pronalazi način kako sjediti na oba stolca. Čudna su ovo vremena. Vjerojatno vremena kušnje i tu su svećenici na potezu da jasnoćom i primjerom hrabro svjedoče za Istinu.

Nakladnička kuća  „ Benedikta“ tiskala je niz vrlo dobrih knjiga. Ja sam pročitao nekoliko knjiga izdavačke kuće „ Benedikta: Gabriele Kuby „ Svjetska seksualna revolucija – uništenje slobode u ime slobode“, Michael S. Rose „ Zbogom, dobri ljudi – Kako su liberali uvukli opačine u institucije Katoličke crkve“, i knjigu William Cobett „ Povijest protestantske reformacije u Engleskoj i Irskoj“. Sve tri spomenute knjige su vrlo dobre. Otkrivaju istine za koje do sada nismo znali. Vi ste čitali knjigu „ VELIKA LAŽ“ . Što nam možete reći o nakladničkoj kući Benedikta i o vašem čitanju knjige „ VELIKA LAŽ“. Koji su vaši dojmovi?

Knjiga koju smo predstavljali na Kaptolu: ‘Velika laž – Razotkrivanje nacističkih korijena ljevice’ je jedan u nizu zanimljivih naslova koji se zadnjih dvadesetak godina pojavljuju od Huntingtona na ovamo. Koji imaju u sebi elemente razotkrivanja metoda zavjera, skrivenih taktika političkih i obavještajnih planova uspostave novog svjetskog poretka. Ti su planovi vjerojatniji jer je tehnologija uznapredovala i pretvorila svijet u globalno selo koje je postalo poligon za razne političke manipulatore i mešetare. Na djelu je jedna civilizacijska destrukcija koja temeljem tobožnjih najnovijih znanstvenih otkrića i širenja okvira lažnog humanizma nameću današnjoj zapadnoj civilizaciji osjećaj srama za nešto što je prije tridesetak godina bilo normalno, nešto na čemu je počivao onaj naravni društveni poredak koji nam nestaje pred očima. Na žalost upravo su mediji postali glavni zagovornici te ‘Velike laži’. Koji je to demonski paradoks kada novinarska struka umjesto da razotkriva istinu sudjeluje u njenom sakrivanju i izvrtanju. Novinarstvo se bavi manipulacijama, spinovima, političkim marketingom, prikrivenim reklamama, reketarenjem, PR biznisom provučenim kroz sve novinarske forme. To što čitamo u toj knjizi o stanju u SAD-eu, s ove hrvatske pozicije to još uvijek djeluje kao neko nama daleko ludilo. Nažalost radi se o svjetskom procesu koji je i nas zahvatio. Dakle, to što se danas događa u SAD-eu, događati će se kod nas za desetak godina. Osim ako neće, jer i Onaj gore je na potezu. Ne vjerujem da će mirno promatrati kako mu odmetnuta kreacija preuzima kontrolu nad onim što je stvorio.

Poznata je statistička činjenica da Hrvati vrlo malo čitaju. Čak 50% Hrvata kažu da ne čitaju knjige, 42% Hrvata mjesečno pročita jednu knjigu. Po čitanosti knjiga na dnu smo europski zemalja. Gdje vi vidite razlog da Hrvati vrlo malo čitaju?

Hrvati su pomalo inertni i komotni. Puno je jednostavnije na kompjuteru ili tv-u pokupiti ponuđene informacije i zadovoljiti svoju dnevnu potrebu informacija. Novi su mediji daleko agresivniji od knjige i ne traže gotovo nikakav angažman. Knjiga traži, vizualizaciju, čitanje, višesatnu koncentraciju, strpljenje, vrijeme. Hrvati su revoltiran narod zbog niza prevara koje su mu se dogodile zadnjih 20-ak godina pa onako u panici pokušavaju spasiti nešto od onog projekta iz devedesetih. Tko će u takvim okolnostima imati vremena i strpljenja za prionut uz knjigu?

Bili ste moderator, voditelj predstavljanja knjige Dinesh DSouza „ VELIKA LAŽ“ – razotkrivanje nacističkih korijena ljevice“. Knjigu su predstavili: g. Zvonimir Hodak, kolumnist portala Direktno.hr, g. Karolina Vidović Krišto, novinar i povjesničar g. Boris Havel, povjesničar. Kako komentirate predstavljanje knjige i sve ono što su rekli i zaključili predstavljači?

Ljevica postaje sve agresivnija i opasnija. Mislim da ćemo imati velikih problema na tom prostoru. Predstavljači su upravo kroz primjere iz knjige koju su predstavljali to i prikazali. Problem je što su ljudi uspavani medijskim kampanjama, sitnim nomenklaturama i apanažama za osnovnu egzistenciju.  Ljudi su zapravo kupljeni sitnim ustupcima, egzistencijom, sigurnošću, udobnošću, a ne vide da polako gube sebe i da će vrlo brzo sve to doći u pitanje. Dok je ovako malo će se ljudi pokrenuti. Komunisti su u jednom bili u pravu, a to je da za revolucionarne aktivnosti nisu pogodni ljudi koji nešto posjeduju, nego oni koji nemaju što izgubiti. Takve su nazivali proleterima. A u Hrvatskoj još uvijek postoji jedna razina egzistencije i standarda koja anestezira bilo kakve buntovničke ambicije kod ljudi.

U hrvatskom medijskom prostoru ima „ bučnijih“ od manje bučnih. Jačih i slabijih u smislu mogućnosti plasiranja vijesti hrvatskim građanima. Tko je po vašem mišljenju, koji i čiji mediji su bučniji, a čiji manje „ bučni“?

Oni mediji koje država i politički lobiji obilato financiraju imaju zadatak biti bučni. Zato i postoje jer stvarajući buku stvaraju koprenu iza koje se događaju sve te prevarantske igre i manipulacije. Nikad ljudi nisu bili više zavedeni lažima, nego u ovo današnje vrijeme. U komunizmu je postojala prisila i nesloboda govora, ali je ipak većina znala što je istina i tko je neprijatelj. Danas je sve zamuljano i upravo taj mulj stvaraju ti dobro plaćeni mediji, taj tzv. main stream. I u tome bez iznimke sudjeluju svi veliki nacionalni tiskani i elektronski mediji, velika većina portala, bez iznimke svi koji su na rang listama među prvih nekoliko stotina po čitanosti, uz možda jednu ili dvije iznimke. Tu je još golema i vrlo učinkovita mašinerija društvenog samozavaravanja, kreatori iluzija, tzv. nevladine udruge. I među njima, u tome sudjeluju upravo oni koji iz raznih izvora dobivaju goleme svote novca. I to je trenutna hrvatska stvarnost koja polako suptilnim i okultnim metodama programiranja ulazi u prostor ljudskih emocija. I to je vrlo opasno jer su emocije pokretačka energija u čovjeku. Bez njih čovjek postaje biljka.

I za kraj još jedno pitanje. Europa i europski narodi stare populacijski. Neki već Europu zovu „ sijeda Europa“. Hoće li imigranti, koji su pretežno muslimani, kulturološki preoblikovati Europu koja nema svog duhovnog i kulturnog identiteta.?

Ništa novo pod kapom nebeskom. Ovo vrijeme podsjeća na razdoblje s kraja Rimskoga carstva. I tada su bili emigranti koji su dolazili s istoka u bogato carstvo, u potrazi za boljim i laganijim životom.  Proces propadanja rimskog carstva je trajao više od sto godina. Ostale su enklave koje su stvarale neki suživot s tadašnjim emigrantima. Taj je suživot bio takav da su u konačnici tadašnji emigranti prešli na kršćanstvo. U tom je dijelu danas situacija drugačija. Islam je čvrsto etabliran kod ljudi koji ga ispovijedaju i osjeća se nadmoćno u odnosu na druge pa tako i prema kršćanstvu. Tu je sada Bog na potezu.

Razgovarao: Vlč. Vladimir Trkmić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Razgovor

Željko Glasnović: Demoni besmrtnog partizanskog odreda (VIDEO)

Objavljeno

na

Objavio

U Podcastu Velebit gostuje saborski zastupnik general Željko Glasnović.

♦ Quo vadis Hrvatska?

♦ Je li Hrvatski državni sabor postao poligon za laži, obmane i blaćenje hrvatskih svetinja?

♦ Trenutak uoči Bleiburga (Split) – koliko je poznato o tisućama ubijenih u velikim partizanskim zločinima u Splitu i okolici?

♦ U Hrvatskom saboru Pupovac proglasio zločincima mučki ubijenu hrvatsku djecu, mladež i žene?

♦ Tko je Frane Tente koji je 10. travnja 1947. godine podigao hrvatski stijeg na Marjan? Gdje nam je danas ta hrabrost?

♦ Vraća li se EU Marxu i marxizmu (Orban Junckeru: “Onaj tko polaže vijenac pred kipom Karla Marxa ne može nam propovijedati o ksenofobiji”)?

♦ Žrtvuje li papa Stepinca za poziv u službeni posjet Beogradu?

♦ Što je značila izjava Ranka Ostojića na yzv. dan oslobođenja Zagreba, da će ga ponovo “oslobađati” kao i prije 74 godine?

♦ Je li 8. 5. 1945. dan oslobođenja ili dan pada Zagreba?

♦ Koje su glavne neistine na kojima počiva današnja Hrvatska?

 

Glasnović ‘poklopio’ Staziću: Demoni najviše divljaju kad se govori istina!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari