Pratite nas

Razgovor

Razgovor s novinarom i publicistom Tihomirom Dujmovićem

Objavljeno

na

S Tihomirom Dujmovićem, o rezultatima općih izbora u Bosni i Hercegovini, o prosvjedu u Vukovaru, aferi SMS, o jačanju desnice u Europi, ali io kazališnoj predstavi „Tko je ubio Zvonka Bušića“, razgovarao je Davor Dijanović/HKV.

Od jeseni nastavlja se održavanje kazališnih predstava i predstavljanja knjige „Tko je ubio Zvonka Bušića“ po gradovima u Hrvatskoj. Gdje će zainteresirani moći pogledati nove predstave?

Da, dolaskom jeseni krećemo sa novim predstavama „Tko je ubio Zvonka Bušića“. Preko ljeta nismo igrali zato jer imamo jedno veliko platno koje ne podnosi niti najmanji vjetar, tako da izvan zatvorenih prostorija predstava nije igrana. Sada krećemo s novim gostovanjima. Tako smo 16. listopada u Slavonskom Brodu, 18. listopada u Gospiću, a 26. listopada ponovno u centru za kulturu Trešnjevka u Zagrebu. Prije toga, već smo bili u Đakovu, Segetu i Makarskoj. U studenom predstava je zakazana 8. studenog u Kaštelima, 9. studenog u Dugopolju, potom 15. studenog u Iloku, a 16. studenog u Vinkovcima.

U Zagrebu ponovno igramo 30. studenog. Prije svake predstave imamo promociju moje knjige „Tko je ubio Zvonka Bušića“ jer ona tu ima funkciju svjevrsnog libreta predstave. Osim ovih predstava imam povremene tribine i zasebna predstavljanja knjige. Tako je bila prepuna dvorana na Hvaru, bilo je sjajno u Blatu na Korčuli, idem u Pulu, u Varaždinskim Toplicama sam 25. listopada, potom u studenom predstavljanje knjige je u Varaždinu.

Meni su te tribine u ovom trenutku esencijalne, nakon što sam izbačen iz čak tri medija za vrijeme ove vlasti, stavljen sam na crnu listu tako da me HRT više nikada ne poziva na gostovanja, kao ni brojni drugi mediji koji su pod kontrolom vlasti. Izbacili su me iz Slobodne Dalmacije, premda sam imao sjajnu čitanost, izbacili su me s HTV-a premda je njihova služba koja kontaktira s gledateljima bila prisiljena reći na programskom vijeću da po njihovim anketama publika najviše voli moju emisiju i protjerali su me premda sam imao izvrsnu čitanost i s portala direktno.hr. Svaki put se radilo o eksplicitnoj volji, želji i naredbi ljudi iz samog vrha vlasti i to samo zato jer je On alergičan na bilo kakvu, a kamoli eksplicitnu kritiku! Ali, molim, svaka sila za vremena…

Radite i na još jednom kazališnom projektu?

Da, ovo ljeto sam radio na novoj predstavi koja se radno zove „Mali noćni razgovori ustaša i partizana“. Dvojica umirovljenika koji se slučajno susreću ispred zgrade u kojoj žive, jedan je starosjedilac, drugi je došao iz Njemačke prije šest mjeseci, započinju konverzaciju i naravno odmah se dohvate politike. „Susjed, vi imate 79, ja imam 81 godinu, mi više nemamo razloga za kalkulaciju, sjednimo i odrazgovarajmo sve one teme koje hrvatsko društvo nikad nije izrazgovaralo“ reći će jedan drugome i tako kreću njihovi mali noćni razgovori u kojima se detaljno o svim relevantnim povijesnim temama progovara krajnje otvoreno. Tekst je za uprizorenje prevelik, ima stotinu stranica, bavim se mišlju da ga otisnem kao zaseban dramski tekst. Kraj je poetičan i optimističan, ali ne bih baš o svim detaljima u ovom trenutku.

Debakl hrvatske vanjske politike

Kako komentirate rezultate glasovanja u Bosni i Hercegovini i ponovno nametanje Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva BiH?

Glede izbora u BIH moram reći da je sada posve evidentno da je ovo kraj BiH kao države u kojoj su Hrvati konstitutivni narod. Ta je konstitutivnost izgubljena i Bosna je šaptom pala jer kako vidite ni Vlada ni premijer nemaju namjeru kriknuti i boriti se za tu konstitutivnost. Ako je sada, i to treći put izabran hrvatski predstavnik uz pomoć glasova Bošnjaka onda je to sada već ustaljena praksa koja se neće tako lako mijenjati. To je u prvom redu debakl hrvatske vanjske politike jer možete na prste jedne ruke izbrojati aktivnosti hrvatske ministrice vanjskih poslova na tu temu.

Predsjednica se, doduše, trudila, ali kako je izostala sinergija s Vladom ispalo je kao da se ona iz nekog hira bavi ovom temom. Plenković pak pet posto svoje energije nije potrošio na ovu temu.Vi vidite gdje on pokazuje najviše interesa: kad se radi o Uniji i kad se radi o unutarstranačkim borbama, Milinović, Brkić, tu je njegov primarni interes.Ovo je dakle kraj hrvatske konstitutivnosti i osim egzodusa Hrvata iz BIH ili pak komšizacije dijela hrvatskog puka, teško je očekivati nešto drugo.

Ja sam s jedne strane zgrožen držanjem Bošnjaka, jer činjenica da oni već treći put izabiru hrvatskog člana Predsjedništa jest besramna. Ja sam zgrožen da tako nešto nisko doživljavamo od naroda čijih je 550 tisuća ljudi ovdje u ratu dobilo gostoprimstvo, a deseci tisuća su posve besplatno liječeni u ratu, da bi još na kraju hrvatska vojska oslobodila Bihać spriječivši pokolj sigurno 80 tisuća tamošnjih mještana i izbjeglica. Dakle, nakon svega toga doživjeti da se ovako podlo izigravaju elementarni hrvatski politički interesi i prava, to je zastrašujuće. Dakako, sve je po zakonu pa je perverzija tim veća.

BiH se danas sastoji od jedne ruskosrpske državice nastale na genocidu, te je to uz još dvije takve paradržavice u Gruziji, i Moldaviji, ovo treća ruska „enklava država“ pa tako njen guberrnator Dodik za svaku odluku skače kod Putina. Drugi dio BiH je sultanat sultana Erdogana i upravo on stalno ponavlja da mu je “Alija ostavio Bosnu u amanet“. Dekadentna Europa koja nije doživjela katarzu od dana kad je Čehoslovačku i Poljsku prodala nacistima, mirno gleda kako joj s jedne strane Rusi ruše pravni poredak jedne zemlje, a s druge strane Turci formiraju muslimansku paradržavu u sred Europe. Očito je iz iz nekih svojih pragmatičkih interesa Amerika predala BiH u ruke Erdoganu.

Što za to vrijeme radi Hrvatska? Ništa! Malo po malo se priklanja Srbiji i Dodikovim Srbima što je vodi ravno u propast jer Hrvati žive u Federaciji s Bošnjacima i nema im druge negoli s njima napraviti neki dogovor. Svaka pojačana suradnja Dodika i Čovića diže tlak Bošnjacima i nevjerojatno je da Čović o tome ne vodi računa. Jer, kako god okreneš, opet dođeš do problema koji moraš sa Bošnjacima riješiti. Unatoč svemu tome, Hrvati trče Dodiku što je mimo svake pameti premda na prvu loptu djeluje logično. Jer, ako tražite vanjskopolitičku pomoć, onda je u ovom slučaju tražite od Amerike. Ali, kako ćete bilo što tražiti od Amerike kad imate ovako skladne odnose s ruskom ispostavom na Balkanu. Ja ne razumijem da se ova jednostavna matematika ne razumije.

Ova je situacija tražila silnu energiju na hrvatskoj strani i velike diplomatske akcije ne bi li se barem izmijenio izborni zakon. No, dok se dodatno iz Zagreba Americi prkosi s LNG-om preko svake mjere, a ne zaboravite da su dva američka lidera, uključujući Trumpa jasno i glasno tražili pokretanje tog projekta, sjetite se i Johna Bidena što je o tome govorio kad je bio ovdje, obzirom da, dakle, prkosimo Americi u njima vitalnoj stvari i imamo idilične odnose s glavnim Putinovim čovjekom na Balkanu, de facto smo zapečatili sudbinu Hrvata u BiH.

No, koliko je god perverzno da su Bošnjaci izabrali hrvatskog predstavnika, nije mi manje perverzno da su Srbi, primjerice u Drvaru, glasali za Čovića. Bošnjačka dvoličnost i prijetvornost je sada eksplodirala, ali ja nikada Srbima neću oprostiti zadnji rat i ne mogu gledati tu perverznu ljubav Čovića i Dodika jer to nije i ne može biti hrvatski istinski interes. Srbi su u BiH metafora zločina, Srbi su apsolutni krivci za stotinu i pedeset tisuća ubijenih u BiH u ovom ratu, Srbi su napravili neviđene zločine, primarno nad Bošnjacima i sad Hrvati koji dok god postoji Federacija nemaju drugog sugovornika o svojoj budućnosti osim Bošnjaka, sada Hrvati kreću u dogovor s Dodikom.

Nota bene, jesmo li nešto dobro doživjeli od Dodika? Je li vratio 50 tisuća Hrvata pa mu se imamo razloga zahvaliti?

Je li išta napravio što bi se danas moglo navesti? Je li prestao trovati Slavonski Brod? Ništa od toga, on tobože zagovara hrvatski interes, ali samo zato da podijeli krivicu i animozitet međunarodne zajednice. Gdje je rješenje? U velikoj diplomatskoj akciji službenog Zagreba i u autonomnoj hrvatskoj politici u BiH unutar koje se mora ići na rasčišćavanje situacije sa Bošnjacima, jer ovo sada nije drugo negoli okupacija. Kadrovska, a onda i politička, odnosno ekonomska.

Zagrebačka dekadencija slična je briselskoj i ovdje nitko ne vidi da će istjerivanjem Hrvata iz BiH, Hrvatska postati politički, vojno i na svaki drugi način nebranjiva. Dakle, da se razumijemo, za ovaj nemoguć položaj Hrvata u BiH primarno je kriv službeni Zagreb koji se ponaša izdajnički. Od 2000.-te godine traje ta tiha izdaja Hrvata u BiH. Hrvatska i Hrvati u BiH ne bi smjeli imati Dodika za prvog i jedinog partnera ako ništa stoga jer razbijanjem BiH velika Srbija stiže na 50 kilometara zračne linije od Zagreba i prvi put Drina nestaje kao granica. A na tome radi Dodik i percepcija je da onda na tome radi i njegov najbolji prijatelj Čović. Nema boljeg načina da potaknete mržnju kod Bošnjaka od toga.

Osim toga, što je meni najvažnije, ta ljubav nije i ne može biti hrvatski interes. Unutarnja podjela BIH na tri entiteta, ali ipak s kakvom takvom granicom na Drini, to bi trebao biti hrvatski strateški interes i na tome bi trebalo zdušno raditi, to mi se čini kao hrvatska platforma za BiH. Sve drugo, sve ispod toga, nije istinski hrvatski interes. Hrvatski interes jest treći entitet, hrvatski interes jest cjelovita BIH, ali do trećeg entiteta nećemo doći suradnjom s Dodikom. Nikada. To vam je zakon spojenih posuda.

Suradnjom s Dodikom mi samo razjarujemo bošnjački animozitet koji sada stavlja sve veći znak jednakosti između Dodika i Čovića, a to u praksi ne vodi nikamo drugdje negoli u iseljavanje Hrvata. Iseljavanje Hrvata odgovara ne samo Bošnjacima, nego i Dodiku jer će sutra situacija de facto sa dva entiteta i dva naroda relaksirati tzv. Republiku srpsku. Bošnjaci će kad izbace Hrvate prihvatiti uzuse po kojima Dodik doživljava entitet jer će i njima odgovarati da imaju nekakvu nepriznatu, ali državicu, svakako da budu gazde na određenom teritoriju. Tako da Dodik zapravo ne može izgubiti: ložeći vatru u svađama Bošnjaka i Hrvata posredno pomaže hrvatsko iseljavanje, a velikom ljubavlju sa Čovićem potiče bošnjački bijes, tako da oni još bolje pritišću Hrvate.

Hrvati mogu imati najbolje moguće odnose sa Dodikom, ali dok je Dayton na snazi oni su doslovno prisiljeni na razgovore i pregovore s Bošnjacima. Čega nema. Odmak od Dodika, znači odmak od Rusa i dok se to ne napravi nije niti pristojno zakoračiti u američko veleposlanstvo. S druge strane nužno je traženje ozbiljnih razgovora s Bošnjacima, ovaj puta svakako uz snažno posredovanje međunarodne zajednice, i to je po meni jedini put bez obzira na krvavi rat s Bošnjacima i bez obzira što doživljavamo ovakve podlosti s Komšićem već treći put, da se odnosi Hrvata i Bošnjaka, odnosno položaj Hrvatra u BiH dovede do poželjne razine.

Uništavanje moralnih autoriteta

Kako gledate na najavljeni prosvjedu u Vukovaru ove subote?

Činjenica da 27 godina nakon rata nisu podignute optužnice za granatiranje Đakova, Osijeka, Karlovca, Zadra, Slavonskog Broda i drugih mjesta ne može se kvalificirati drugačije negoli kao veleizdaja. Nevjerojatno je da se to događalo od samog početka, čak i za vrijeme Tuđmanove vlasti. Okidač za prosvjed u Vukovaru je slučaj Kajkić jer je stvarno mimo svake pameti da se prekine istraga o Ovčari zato jer dovodi do visokog dužnosnika SDSS-a. Vukovar to nije zaslužio i zato je taj prosvjed ispravan i adekvatan odgovor na ono ponižavanje s Kajkićem.

Međutim, pritisak ove Vlade da se svaki njen zarez podrži, a tako je bilo i s Istanbulskom, lomi hrvatske institucije. Sjetite se predsjednika biskupske konferencije kako je lomljen i pritisnut, govorio afirmativno o uvodniku u Istanbulsku. Sad je ovdje jednako tako pritiskivan Pavao Miljavac i ne samo on. Pokazalo se da kralježnicu ima jedino Sačić u tom društvu. To su zastrašujuće relacije jer se ovako uništava jedan po jedan moralni autoritet u ovom društvu. Pa što je HAZU u kontekstu moralnog autoriteta nakon onakvog držanja akademika Kusića u priči o totalitarnim režimima? Što je generalski zbor nakon što je odbio biti sa svojom vojskom u Vukovaru? Kako tobože glasni demokršćani mogu istodobono podignuti ruku za Istanbulsku i sjediti u prvim redovima u Crkvi? Kao da netko haubicom ravna jednu po jednu instituciju i jednog po jednog moralnog autoriteta ove jedva dosegnute hrvatske države.

Pravna sigurnost ne postoji

Što nam afera SMS govori na političkoj, a što na pravnoj razini?

SMS afera nije ništa drugo negoli pokušaj konačnog obračuna Plenkovića ne samo s Brkićem nego i s desnim krilom u stranci. Kako stvari sada stoje Plenković bi vrlo lako mogao u svibnju otići u Bruxelles jer ako mu se ponudi drugo mjesto u vrhu Unije on to neće odbiti. Prije negoli ode htio bi po modelu po kojem je Sanader postavio gospođu Kosor, on postaviti Jandrokovića. To uz politički živog Brkića ne može proći i zato se krenulo u ovu ofenzivu. Do te razine se puca iz svih oružja da je „Nacional“ na naslovnoj stranici stavio da je „došao u posjed neoliko stotina ispisa smsova, fotografija, prisluškivanih povjerljivih razgovora i sadržaja mobitela prostitutki i njihovih klijenata“.

Dakle, ne radi se o curenju informacija negoli o tome da je netko kilograme i kilograme materijala iznio iz neke institucije i predao je novinama. To je bez dopuštenja vrha vlasti apsolutno nemoguće. Uz sve ono što smo ovih dana doživjeli od pravosuđa, da priznaju da su izgubili spisi, da mirno gledaju kako im se krade ključni dio spisa, ovaj detalj da se u jednu političku utakmicu ovako aktivno uključuje represivni sustav tako da „nekoliko stotina ispisa smsova“ završe u jednom mediju, znači da smo zakoračili u totalitarnu državu u kojoj pravna sigurnost ne postoji.

Diljem zemalja EU jača desnica politička opcija. Možemo li sličan scenarij očekivati u Hrvatskoj?

Jačanje desniceu Europi je posve logično uzme li se u obzir da se globalizacijska agenda pokazala kao totalitarni udav koji uništava stoljetnu tradiciju i država i nacija. S tim pojmovima europejstva vam je isto kao s pojmovima jugoslavenstva. Jugoslavenstvo je tobože bilo anacionalno, benigno, plemenito i nenasilno, ali se pokazalo daje ono totalitarnije i tvrdokornije od bilo kakvog nacionalizma. Upravo je jugoslavenstvo postalo najveći i najjači nacionalizam u Jugoslaviji! Tako vam je s europejstvom. Ono je tobože nadnacionalno, lepršavo, bez pritiska, liberalno i široko, no ono postavlja postulate koji su totalitarniji od nacionalizma.

Po meni, više i gore Merkelica sa svojim stavom uništava zdravu europsku priču od Orbana koji ju zapravo brani! Znate, Hrvatsko proljeće je tražeći konfederaciju de facto branilo idealističnu Jugoslaviju, a unitaristi su je de facto uništavali tražeći centralizaciju. Tako vam je i s Unijom.

S obzirom na sve što se u Hrvatskoj događa posljednjih godina, može li govoriti o potpunome raspadu institucija, ali i gubitku svih vrijednosnih orijentira?

Da, nažalost, u Hrvatskoj se raspao sustav svih vrijednosti. Vi kad danas kažete domovina, hrvatstvo i domoljublje, ne znate što ste rekli. Pogledajte sad ovu svinjariju s potpisima za referendum. Zašto bi ljudi vjerovali vlasti koja zabranjuje promatrače kod provjeravanja potpisa? Pa nismo tako retardirani da ne razumijemo da je Kuščević zabranio promatrače i svjedoke kod brojenja potpisa da bi sada mogao reći da je bilo nepravilnosti koje onemogućavaju referendum.

Kuščević je pobijedio, ali je HDZ tim činom izgubio 400 000 glasova jer to što je ovdje napravljeno vrijeđa zdravu pamet. Šire gledajući i raspredajući o raspadu sustava vrijednosti kod nas moram reći da su riječi izgubile na značenju i to je najgore što nam se moglo dogoditi. Trebat će godine i godine da se vrati povjerenje u institucije, u stranke, u elitu, ali za to nam trebaju neki drugi ljudi, neke druge elite. Da nisam vidio pola milijuna ljudi na fešti za vatrene, mojoj depresiji ne bi bilo kraja. No tu se vidjelo da smo mi nekako uspjeli tu hrvatsku baklju prenijeti u mlade generacije, oni su je prihvatili i na njima je puna i prava povijesna misija da ovakola izvuku iz blata.

Kad vidite tu mladost ne samo s vatrenima, kad vidite tu pametnu, pismenu i ideala punu mladost koja se pojavljuje na okupljanjima „narod odlučuje“ ili u obrani obitelji, onda vidite da mi ne možemo izgubiti. Trebat će vremena dakako, trebat će živaca dakako, ali naša ljubav prema domovini veća je od njihove mržnje prema vrednotama koje nama znače sve. I zato ćemo pobijediti.

Davor Dijanović/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

Dragan Čović: Izborni zakon uvjet je za uspostavu vlasti

Objavljeno

na

Objavio

Tjedan dana čekalo se očitovanje odlazećeg hrvatskog člana bh. Predsjedništva i čelnika HDZ-a BiH te stranaka okupljenih oko HNS-a Dragana Čovića o rezultatima izbora, ali i sljedećim potezima nakon što su bošnjačke stranke preglasale Hrvate za poziciju u državnom vrhu. Čović se prošloga vikenda susreo s državnim vrhom u Zagrebu koji je uputio jasnu poruku.

Predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović izjavio je kako je apsolutni uvjet za uspostavu vlasti promjena Izbornog zakona.

– Izborni zakon mora biti prethodna faza traženja partnerstava sa strankama s kojima ćemo napraviti novu reformsku agendu u kojoj bi trebalo definirati ekonomsku stabilnost, pravnu sigurnost i europski put BiH – izjavio je Čović za Večernji list.

U svom prvom obraćanju nakon objave neslužbenih rezultata općih izbora u BiH Čović je poručio kako ne smijemo imati nikakvu krizu, ali uvjet je “dobiti partnere za izgradnju posve nove BiH i novih odnosa”. Pri tome je istaknuo kako HDZ BiH ima jednak odnos prema svim mogućim partnerima u vlasti, uključujući SDA i SDP.

– Niti smo koga izbrisali niti dodali. Za mene su svi na istom mjestu. Onaj tko je spreman s nama graditi europsku BiH, kako bi hrvatski narod bio jednakopravan na svakom djeliću zemlje, zaštićen kroz legitimno predstavljanje, nama je partner na svakoj razini vlasti – kazao je Čović.

Najavio je da će nastaviti slati poruke zajedništva, i to ne samo prema Hrvatima već i prema Bošnjacima i Srbima.

– Ako smo u ovoj kampanji uspjeli ostvariti zajedništvo Hrvata, svojim ključnim zadatkom smatram napraviti zajedništvo s drugima dvama narodima – poručio je čelnik HDZ-a BiH.

Iskreno, kaže, zagovara partnerstvo i prijateljski odnos s “našim bošnjačkim prijateljima”.

– Nikada se neću umoriti od te priče jer BiH jedino tako može normalno funkcionirati. Predstojećih dana, možda će vam zvučati čudno, neću se puno brinuti o vlasti. Naravno, sačekat ćemo rezultate izbora, a do tada dogovoriti prijatelje s kojima možemo promijeniti Izborni zakon kako se više nikada ne bi dogodilo da uđemo u izbornu kampanju, bilo da se radi o Mostaru, Domu naroda ili Predsjedništvu BiH, a da se nisu provele osnove legitimnog zastupanja. Ustavni sud je utvrdio kako su konstitutivni narodi natkrovljujuće načelo Ustava i to nitko ne može ignorirati – kazao je Čović.

Komentirajući špekulacije o mogućnosti da postane ministar vanjskih poslova BiH Čović je kazao da “nema danas pozicije u BiH koja bi me mogla odvući od pokušaja realizacije ključnih teza koje sam iznio”.

– A to podrazumijeva jednakopravnost Hrvata. Za mene je ogroman teret dobiveni rezultat. To znači bezrezervno služiti svom narodu bez obzira hoću li biti posljednji u koloni ili na njezinu čelu. Zato jasna poruka – nema ucjene i mene se ne može ničim kupiti. Za mene je ova podrška svetinja i krupna obveza – ustvrdio je Čović.

Kako kaže, poruka koju je dobio od biračkog tijela značajno je viša od praga koji je postavljen i tjera na “jednu odgovornost prema domu, narodu, prema BiH i svim narodima, dakle, domovini”.

– Siguran sam da ćemo u tome uspjeti. Svima onima koji su kalkulirali da mogu trgovati rezultatima izbora, jasna poruka – nema kalkulacija ni utrke za ulazak u vlast. Da smo izabrali legitimne predstavnike na svim razinama, pa i Predsjedništvu, vlast bi se brzo uspostavila. Ovako ćemo polako, na miru, to pripremiti. Naš je put euroatlantski, a da bismo to imali, moramo riješiti pitanje unutrašnjeg uređenja i stabiliziranja unutarnjih odnosa. To ćemo učiniti s onim partnerima s kojima ćemo biti u vlasti. Vrlo je jasno da se bez HDZ-a i HNS-a BiH vlast neće moći uspostaviti. To je jasan odgovor hrvatskog naroda – zaključio je Čović u razgovoru za Večernji list

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Razgovor

Ivan Penava: Nastavi li se ovako, izaći ću iz HDZ-a

Objavljeno

na

Objavio

Neprihvatljivo mi je da se znaju imena zapovjednika logora, zrakoplovstva, vojne policije, topništva i da se ništa nije napravilo, tvrdi Penava

Prosvjed u Vukovaru je održan. Inicijator prosvjeda, gradonačelnik Vukovara Ivan Penava nije krio da je zadovoljan odazivom građana i da je prosvjed prošao bez ikakvih incidenata. Ipak, zbog jasnih poruka iz Zagreba, vidljivo je bilo da su članovi HDZ-a shvatili poruku pa u Vukovaru u subotu nije bilo viđenijih članova stranke, gradonačelnika, načelnika…

Jeste li zadovoljni rezultatima prosvjeda?

Svakako da jesam, ali nisam zadovoljan jer je moralo doći do prosvjeda i do toga da ovako govorimo o tome problemu. Svi bismo voljeli da do tih stradanja nikada nije ni došlo, a ako je i došlo, da se sve to brzo ispitalo i riješilo. Ali nije, i zato mi 27 godina poslije imamo ovaj problem koji opterećuje Vukovar i njegove građane. Pitanje ratnih zločina treba riješiti što prije i ovo je zbog vremenskog odmaka vjerojatno posljednji vlak za to.

Istaknut je nerad državnih institucija?

Kao što sam rekao, krivi su svi, a prije svega državne institucije. One su te koje su zakazale i koje su morale učiniti više. Nisu i to svi vidimo. Međutim, te iste institucije su naše i stoga moramo učiniti sve da im pomognemo, da ih ojačamo i da počnu kvalitetnije raditi.

Iznijeli ste na prosvjedu i konkretne prijedloge Vladi?

Ti se prijedlozi mogu ili ne moraju prihvatiti i provesti. Ali, kakogod bilo, mi očekujemo rezultate i to što prije. Želimo da se rješava slučaj po slučaj, ime po ime i dokle stignemo. Neprihvatljivo mi je da se znaju imena zapovjednika logora, zrakoplovstva, vojne policije, topništva i da se ništa nije napravilo. Većina građana i ne zna da je avionska bomba, teška 250 kilograma, koja je pala u dvorište bolnice, probila beton i završila u krilu jednoga ranjenika koji je Srbin.

Najavili ste za iduću godinu novi prosvjed?

Da, treba se održati 12. listopada u Vukovaru. Vjerujem da ćemo tada imati mnogo bolje rezultate. I na ovom prosvjedu mi nismo samo kritizirali nego smo iznijeli i konkretne prijedloge.

Poslije svega ponovno se postavlja pitanje mogućih stranačkih sankcija?

I ne razmišljam o tome. Ne mogu razmišljati o nečemu takvome, a posebno kada čujemo ovakva svjedočenja i kroz što su sve prolazili ti ljudi. U usporedbi s njima, moja sudbina ili sudbina bilo koga drugoga je nebitna. Međutim, ako u HDZ-u kažu da je ovakvo stanje u državi, kada je riječ o istragama ratnih zločina, dobro i da žrtve i dalje mogu sanjati o nekoj pravdi, onda ja nemam što raditi u toj stranci. Lijepo ćemo se pozdraviti.

Strahovalo se da će prosvjed u Vukovaru prerasti u nekakav antivladin prosvjed.

Od prvoga dana govorim da prosvjed nije usmjeren ni protiv koga, a najmanje protiv Vlade. Tražimo samo kvalitetniji rad i bolje rezultate. Prošlo je sve dobro, bez ikakvog strančarenja i bez ijednog incidenta. Sve što smo govorili od prvoga dana se i potvrdilo. Sada treba pitati i sve one koji su cijelo ovo vrijeme iz fokusa izbacivali žrtve, a postavljali pitanje tko stoji iza svega, koji im je bio cilj i zašto su to radili. Pokušavali su cijelu priču odvesti u pogrešnom smjeru. Na sreću, nisu uspjeli.  (VečernjiList)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari