Pratite nas

Razgovor

Razgovor s Tihomirom Dujmovićem: Hasanbegovićeva misija je upravo povijesna

Objavljeno

na

Razgovor s novinarom i publicistom Tihomirom Dujmovićem

[ad id=”93788″]

Poštovani gosp. Dujmoviću, nakon gotovo tri mjeseca nove Vlade, zanima nas kako komentirate njezin dosadašnji rad i odnose na relaciji Domoljubna koalicija-Most-predsjednik Vlade Tihomir Orešković? Dijelite li mišljenje da odnosi unutar Vlade nisu idilični i da sve ide ipak presporo?

Vlada još uvijek djeluje kao neuštimani orkestar, ali realno govoreći to je bilo za očekivati. Imamo premijera koji nikad nije bio političar i imamo niz ministara, ne samo iz Mosta, čiji su vidokruzi redovito bili lokalni. Velika koalicija HDZ-a i Mosta, koja je nastala preko noći, nije imala nikakav detaljno dogovoreni program i sve je to nužno rezultiralo početnim nesnalaženjima. Za funkcioniranje države i za držanje političkog pravca u jednom smjeru kapitalno su važni odnosi premijera i Predsjednice i silno je važno da tu sada vidimo suradnju.

I dalje nije jasno zbog čega smo tako dugo čekali ne imenovanje čelnika tajnih službi i hvala Bogu sada je ta epizoda iza nas. One sekunde kada je hrvatska Predsjednica javno izrazila nepovjerenje čelniku tajnih službi bilo je u najmanju ruku pristojno povući se isti trenutak. I vidite, premda se radi o čovjeku koji je živio vani, premda imamo 25 godina hrvatsku državu, mi smo ovdje demonstrirali tipično balkansko ponašanje. Nezamislivo je vani, što je i Predsjednica jednom spomenula, da šef države čelniku tajnih službi potpiše razrješenje, a da on odbije odstupiti. To jednostavno nije politički standard ponašanja na Zapadu. Iz perspektive stabilnosti države dobro je da se uoči Uskrsa rasplela ta priča, da smo dobili novo čelništvo tajnih službi i da se krenulo dalje.

No, HDZ se osjetio sa razlogom povrijeđenim što se u ovim pitanjima nisu uvažavala njihova stajališta i to je pitanje koje će se morati razrješiti na razini HDZ-Orešković. Osim toga, HDZ sigurno nije zaboravio poniženje kojem je bio izvrgnut Milijan Brkić, tako da između HDZ-a i Oreškovića ima niz nerazjašnjenih stvari i ako se one ne razriješe to bi mogla biti točka pucanja. No, to vam je politička arena. Odgovor na pitanje zbog čega ovdje nije uvaženo stajalište najjače političke vladajuće stranke je puno slojevitiji od istina koje donose mediji. Osim toga, HDZ jednostavno nije samostalno dobio izbore, a Orešković je počeo neočekivano solirati, Most se bori za svoje mjesto pod suncem i tu nema idile, niti će je biti.

Ono što generalno zabrinjava jest činjenica da sve najavljene reforme i sve promjene idu presporo. Tu je cijela nacija morala čekati Most da se privikne na nove uvjete i to privikavanje još traje. S druge strane, u financijskoj sferi se po meni kao laiku, a ja priznajem da tu nisam stručnjak, vuku prespori pa i neki krivi potezi. Hrvatska očajnički treba nove velike investicije i vrapci na grani znaju da bez promjene porezne politike toga ne će biti. Zašto smo ostali na porezu na dobit koji je uz druge preteške poreze neizdrživ i među najvećima u Europi? Zašto se odmah ne mijenja zakon o gradnji koji je katastrofalan, a za turizam je kapitalan? Ja razumijem da nemamo novaca, ali dok mađarski premjer Orban uspijeva pronaći novce za gradnju stotina i stotina stanova i kuća mladima kako bi spriječio egzodus, mi na tom planu ne radimo ništa.

Razumije li ova vlast i ovaj premijer, da svaki dan ljudi odlaze van i da je to nenadoknadivo? Što su napravili, koje poteze, koji su vidljivi u proračunu, su povukli da taj egzodus zauzdaju? Ja ne vidim ni jedan. Hrvatsko zdravstvo godišnje bilježi manjak od dvije i pol milijarde kuna, a ministar je povećao za 19 kuna policu dopunskog osiguranja. Time si je osigurao samo 250 milijuna kuna novog novca i navukao bijes cijele nacije. Problem mu je ostao, a ispucao je najvažniji metak. Ne razumijem kako je moguće da ministar zdravstva nema potrebe kao savjetnika uzeti jednog dr. Andriju Hebranga koji je godinama bio ministar zdravstva, koji zdravstvo poznaje u najsitnije detalje, koje ovaj ministar neće pohvatati niti na kraju mandata? Da bi novi ministar zdravstva upoznao sustav tako detaljno treba mu cijeli mandat. Takvih primjera imate i u nizu drugih resora. Tko primjerice bolje poznaje upravu od Davorina Mlakara? I dok vi dođete do njihovog fundusa znanja izgubite najmanje pola mandata. Vidite do čega dovodi taština! Dakle, uistinu sve ide presporo, ali „epur si mouve“!

Pakao politike „mi ili oni“

Politika „mi ili oni“ i „loženje pakla“, koje je najavio predsjednik SDP-a Zoran Milanović, ovih dana doživljavaju svoju kulminaciju. Stječe se dojam da je cilj Milanovića i poraženih snaga konstantno potenciranje ideoloških sukoba i daljnja blokada stvaralačkih i kreativnih čimbenika u društvu i državi. Kako Vi gledate na to?

Milanovićeva teza „ili mi ili oni“ je najopasnija teza koja je izrečena na hrvatskoj političkoj sceni jer vodi u najgori mogući scenarij. Milanović, koji obožava jaku retoriku i pri tom ne razumije rizike te retorike, jer je on jedno u prvom redu neodgovorno političko stvorenje, uopće ne razumije da nas tom tezom vodi u verbalni građanski rat. I svi koji su bili u niskom startu prije te rečenice potrčali su na barikade. Hrvatsku ništa ne može uništiti osim građanskog rata i kad bi Milanović shvatio koliko su duboke rane iz Drugoga svjetskog rata u ovoj naciji, on nikada to ne bi izgovorio.

Od prvog dana od kada su izgubili vlast, hrvatski ljevičari, vidite, sam sebi idem na živce kad govorim o ljevičarima, jer oni to nisu, oni su jedna anacionalna amorfna masa Titovih pionira koja se izgubila u bespućima povijesne zbilje, ne znaju dalje, pa kao šahist koji nauči u sicilijanki prvih deset poteza, stalno vrte isto, dakle oni kad ne znaju što bi vam rekli kažu vam da ste fašisti. A to je tipična komunistička škola i ništa bolje hrvatsku ljevicu ne pozicionira kao neokomunističku kao ova retorika jer je to istina ona retorika koja je vrijedila u pola stoljeća komunizma. Tko god ima bilo kakve nacionalne impresije bio je tretiran kao ustaša i oni samo to ponavljaju i fantastično je da mediji to ne otkrivaju na ovaj način. Jer njima su i Hebrang i Savka i Marko Veselica i Vinko Nikolić bili ustaše. Da, ali iz koje perspektive? Pa iz jugoslavenske perspektive! I oni kad urlaju o ustaštvu oni to govore iz iste te vizure. I to bi trebalo narodu objasniti.

To je retorika Titovih komunista, to da su njima svi od Hasanbegovića do Ilčića novovremene ustaše! A Milorad Pupovac čiji je niz postupaka i izjava više negoli suspektan, ima tretman ponosnog antifašista čiji se potezi i izjave baš nikada ne propitkuju! Jer je po njima dovoljno da se javno deklarirate kao ponosni antifašist i sve drugo vam je oprošteno. To je klasičan partijski kliše! Je li fašizam reći da ih sve skupa može biti sram što su 45 godina šutjeli na laž da je u Jasenovcu ubijeno 700 000 ljudi? I po čemu je bio antifašizam šutjeti o toj izmišljenoj cifri? A na tom mitu je Srbija digla protiv Hrvatske i zadnjeg srpskog seljaka ovdje. Upravo na mitu da svaka hrvatska država znači 700.000 ubijenih Srba. I kad tražite elementarnu raspravu o tim činjenicama, kad tražite samo da se usporede „njihove“ i „naše „ činjenice, vi ste za njih tipičan fašist.

Vidite, Milorad Pupovac ne želi stati u kolonu sjećanja u Vukovaru dok god se ne čuje ratna istina srpske strane i dok se god i nevine žrtve druge strane ne verificiraju. Ali, kad tražite raspravu o broju žrtava Jasenovca, kad tražite raspravu o tome je li istina da je je taj logor bio otvoren u komunizmu još šest godina ili kad pitate Goldsteina kako je moguće da ni jednu, ma ne knjigu, nego skriptu nije napisao o tome da su komunisti čim su otjerali ustaše, oteli Židovima istu tu imovinu, a oni Židovi koji su otišli van morali su potpisati da ostavljaju imovinu „narodnoj vlasti“, onda se naši antifašisti dižu sa stola! Jer je njima puna istina neizdrživa! Njima pucaju bubnjići kad im istinu istresite u lice! Zato i dalje tvrdim da je ovo 1945. da bi oni nas streljali, a da je 1971 oni bi nas hapsili, jer je to ista svijest! Ali, ovo je 2016. i to tako neće ići.

Ne može se zaustaviti niti Reuters niti rasprava o povijesnim kontroverzama. Kad kažete ili mi ili oni, vi ste Hrvatsku vratili u 1941. S tim što danas nema ni Pavelića ni ustaša i Hrvati će konsezualno braniti ovu državu jer oko nje postoji općenarodni konsenzus. Tvrditi da je svaka druga vlast osim lijeve neofašistička, je teza koja neće proći jer je to uistinu floskula. Kao što je priča o njihovom antifašizmu kao floskuli kako je ispravno tumači ministar Hasanbegović posve točna. Kad ne bi bila onda bi hrvatski antifašisti kao jedan ustali na rehabilitaciju Draže Mihailovića, ali se to nije dogodilo. Teza da su svi neofašisti koji ne misle kao Titovi pioniri je jednostavno mimo pameti. To što tražim odgovornost za stotinu tisuća ubijenih na Bleiburgu ili što tražim istinu o Jasenovcu, što tražim moralnu ako već ne pravosudnu kaznu u vidu lustracije za ideološki teror koji je trajao pola stoljeća, ne znači da sam fašist, za Boga miloga. Ali, oni traže da se niti jedan zarez iz lažno napisane prošlosti ne mijenja.

Jasenovački mit

Kako stvari sada stoje, ove će se godine u Jasenovcu održati tri komemoracije. Uz onu službenu zakazanu za 22. travnja, Koordinacija židovskih općina Hrvatske komemoraciju će upriličiti tjedan dana ranije, 15. travnja, a tzv. Savez antifašističkih boraca tek 24. travnja. Prema pisanju Davora Ivankovića, novinara „Večernjeg lista“, predstavnici manjina i žrtava kao glavni uvjet za zajedničku komemoraciju traže ostavku ministra kulture dr. sc. Zlatka Hasanbegovića. Zanima nas kako komentirate taj zahtjev: nije li on iskorištavanje jasenovačke komemoracije i pijeteta žrtvama u najprizemnije dnevnopolitičke svrhe i kako općenito gledate na prepucavanja o logoru Jasenovac posljednjih tjedana?

Da, malo prije sam spomenuo Jasenovac. Takav stav da se ne dođe na zajedničku komemoraciju je ucjena. Dakle, ako vi tražite razgovor i utvrđivanje prave i pune istine mi ćemo vas prozvati fašistima i u tome nećemo sudjelovati! I cijeli svijet ćemo alarmirati da su ponovo ustaše na vlasti. To je teza. Oni ne razumiju da generalna ocjena cijele Hrvatske o NDH, rasnim zakonima i jasenovačkoj sramoti ne će biti manje kritična ako utvrdimo punu istinu. Ali, mi više ne želimo da taj mit počiva na lažima, jer te laži stvaraju mit koji nas vodi prema tezi o Hrvatim kao genocidnom narodu. Tu se krije podlost onih koji su izmislili broj od 700 000 mrtvih u Jasenovcu. I tu leži crimen za šutnju svih onih koji su šutjeli o toj monstruoznoj laži. I jedni i drugi snose dio krivice za agresiju na Hrvatsku, jer je pogonsko gorivo za četničke tenkove ovog rata dobrim djelom bio mit o 700 000 mrtvih u Jasenovcu.

Oni su taj mit i tu laž stopili s pojmom hrvatske države i on je trajalo sve do 1990. I zato tu laž treba demontirati kao i sve one koji su u toj laži sudjelovali. Ocjenu o NDH sjajno je formulirao Vinko Nikolić tezom „da desetom travnju, ne jedanaestom travnju“. Dok god ne budemo imali povijesni konsenzus kada govorimo o ocjeni NDH, konsenzus s tezom koja po Nikoliću zapravo kaže da, svakako da, hrvatskoj državi, ali ne,veliko ne, zločinima te države mi nećemo imati ideloškog mira u ovoj zemlji. Ministar Hasanbegović je čovjek koji pokušava unijeti bar malo ideološkog ravnovjesja u hrvatskoj kulturi čiji su produkti ako gledamo kazališne predstave, filmove i lidere te kulture u najmanju ruku indiferentni prema nacionalnom.

Ta perverzna sklonost prema regiji i Beogradu, ta fatalna prilačnost koju oni osjećaju prema Beogradu i Srbiji, ta simbioza koja je po njima ultimativna, to nerazumijevanje, ako hoćete nerijetko i gola mržnja prema nacionalnom, oprostite meni je to perverzno. A pogotovo mi je perverzno da se ta operacija odvija novcem hrvatskih poreznih obveznika. Zašto Gaveline večeri moraju, ali baš moraju, imati goste iz Srbije? Zašto Dubrovačke ljetne igre moraju imati ili nekoliko važnih uloga za srbijanske i crnogorske glumce i glumice ili moraju, ali baš moraju,upriličiti dolazak beogradske filharmonije? Moraju, to je neizostavno.

Po meni je te relacije sjajno interpretirao Stanko Lasić tezom da mu je srpska književnost jednako važna kao bugarska ili rumunjska. Ali hrvatska kulturna elita ne prihvaća Lasićevu tezu! Dakle, kad se tamo pojavi neko veliko djelo, knjiga ili kazališna predstava, čovjek bi bio idiot kad je ne bi ovdje predstavio sa svim aplauzima koje će to tražiti. Ali, raditi priloge na hrvatskom radiu o gašenju kina „Zvezdara“ kao što se radio prilog ili raditi intervju sa zadnjom čelnicom udruženja pionira Jugoislavije što je opet radio Hrvatski radio, meni je oprostitie, fakat – bolesno! Osim toga to nije jedini simptom poremećenih relacija. Mi smo u ovoj općoj moralnoj liberalizaciji u kojoj je baš sve dopušteno doživjeli i to da gledamo ravnatelja jednog od najuglednih zagrebačkih kazališta u reklami za posteljinu koju možete ispod cijene kupiti u „Plodinama“! Dobro, gdje je dno zapravo? Što još moramo vidjeti i doživjeti da bi rekli dosta? Jer sve je to današnja slika lidera hrvatske kulturne scene i kad stavite na stol takve fakte, tim likovima je najlakše reći da su na vlast došli – ustaše!

Ministar kulture dr. sc. Zlatko Hasanbegović

Kako komentirate harangu kojoj je posljednjih mjeseci izložen ministar kulture dr. sc. Zlatko Hasanbegović, a koja neodoljivo podsjeća na primjere hajki kakve su se provodile u vrijeme komunizma? Što se po Vama krije iza napada na Hasanbegovića?

Dr. Zlatko Hasanbegović je prvi ministar kulture u četvrt stoljeća postojanja moderne hrvatske države koji je tom potmulom ideološkom udaru protiv nacionalne kulture i nacionalnog identiteta iz kulturne sfere, rekao dosta. A tu se budimo realni, još od onih dana kada na Motovunskom festivalu gle eto nisu imali himnu za odsvirati na početku festivala jer su je tobože zagubili, pa do današnjih kazališnih predstava, a naročito filmova gdje se otvoreno vrijeđa i pljuje čak i po jednom Vukovaru, radi o istom. I žurim reći da demokracija i to može podnijeti, ali molim lijepo ne za moj novac.

Gospodine Frljiću, otvorite privatno kazalište i urlajte o ustašama koje samo vi vidite, ali ne iz PDV-a koji moja mater plaća za kruh i mlijeko! Bitka koju je Hasanbegović pokrenuo je bitka za budućnost Hrvatske i ona je kapitalna. Mi ćemo na kraju mandata ove Vlade ili dobiti temelje za modernu hrvatsku državu u kojem će nacionalno biti vrednovano kao u Italiji, Mađarskoj i Austriji, ili će ovo za vijeke vjekova ostati ono što zovem „bivša jugoslavenska republika Hrvatska“, neka Titova partizanska Hrvatska koja trajno čeznutljivo gleda prema Beogradu, prezirući sve koji ne dijele tu čežnju. U tom smislu Hasanbegovićeva misija je upravo povijesna.

Ako se pokaže da hrvatska kultura ima te vitalnosti da razumije i novo vrijeme i promjene koje su nužne, one će uspjeti, a taj uspjeh neće značiti ništa drugo negoli da će se poštivati ona elementarna nacionalna dimenzija jedne kulture koja se sada zatire na svakom koraku. Od HAVC-a i filmova gdje plaćamo filmove koji lažu o Domovinskom ratu, do kazališnih predstava gdje najotvorenije vrijeđamo osnovne relacije hrvatske povijesti, prošlosti ako hoćete i kulture. Ne može hrvatska kultura biti prezentirana kao da hrvatske države nema i kao da je jugoslavenski kulturni prostor nastao s formiranjem zemljine kore. Što znamo o češkim, mađarskim, poljskoim ili ukrajinskim piscima i njihovim knjigama? Nemamo pojma. Ali čim netko u Beogradu napiše tri stiha sva su mu vrata otvorena u Hrvatskoj.

Hajka na Sedlara

Redatelj Jakov Sedlar posljednjih je tjedana na udaru tzv. antifašista zbog svoga filma „Jasenovac – Istina “. Smatrate li da je tzv. antifašistima – a zapravo u Hrvatskoj poklonicima jugoslavenstva i komunizma – cilj da i dalje postoji jasenovački „bič“ kojim će se Hrvati moći držati na uzdi?

Da, vidite tu harangu protiv Jakova Sedlara… Njegov film o Jasenovcu otvara čitav niz pitanja. Zašto su nam skrivali činjenicu da je Nedićeva Srbija uvela rasne zakone još u jesen 1940-te? Zašto su nam skrivali činjenicu da su tri puta zaustavljena iskapanja u Jasenovcu? Zašto, ako je neupitno da je tamo ubijeno 700 00 ljudi? Zašto se šutjelo o tome da je Jasenovac kao logor bio otvoren sve do 1951.? Uostalom, zašto naši bajni antifašisti nisu napravili adekvatna istraživanja o Jasenovcu, utvrdili istinu, uklesali je u jasenovački cvijet i jednom za uvijek tu temu apsolvirali? Zato jer su lagali – to je jedini zaključak koji se nameće!

Ovdje se zapravo radi o sljedećem: ako je u Jasenovcu ubijeno 700 000 ljudi, ako je Pavelić zapravo sam izmislio rasne zakone jer je bio veći zločinac od Hitlera, tada je svaka hrvatska država suspektna. Ako je pak taj broj drugačiji, ako se pokaže da je Srbija uvela rasne zakone prije Pavelića, ako se utvrdi da su nakon ustaša i komunističke vlasti otele Židovima privatnu imovinu, neće se time negirati zločini NDH, niti će ljaga zbog Jasenovca nestati, ali ćemo se približiti povijesnoj istini. A ta će istina pokazati da su nas hrvatski komunisti lagali gotovo pola stoljeća.

Kako gledate na posljednje presude Haaškog suda Radovanu Karadžiću i Vojislavu Šešelju? Jesu li one do kraja demaskirale političku pozadinu Haaškog suda i može li se u oslobađajućoj presudi Šešelju možda vidjeti svojevrsni ustupak Srbiji u kontekstu mogućeg ulaska u NATO savez?

Oslobađajuća presuda Šešelju je po meni, kraj bilo kakvog autoriteta međunarodnog prava. Pogotovo ako tome dodamo činjenicu da nas Europska komisija uvjerava da nije nužno da Srbija ukine zakon po kojem može na prostoru bivše Jugoslavije hapsiti i suditi kako joj se prohtije. Oba primjera govore da se za interese dnevne politike žrtvuju ponekad i osnovna načela.

Evidentno se radi o pokušajima međunarodne zajednice da otrgnu Srbiju iz ruskog zagrljaja i sve su im u stanju ponuditi zbog toga: i odgodu proglašenja svetim Alojzija Stepinca i zatvor za četničke satrape. Te presedane valja uzeti na znanje i shvatiti da samo sami možemo braniti svoje interese, a da su međunarodne organizacije još uvijek miljama daleko od uznesitih proklamacija u koje se kunu.

Vanjska politika

Na planu vanjske politike dr. sc. Miro Kovač svakako predstavlja pozitivnu promjenu, barem u smislu odlučnijeg stava prema Srbiji i uvjetima njezina ulaska u EU. Hoće li se prema Vašem mišljenju Hrvatska uspjeti oduprijeti pritiscima koji će u tom smislu nesumnjivo dolaziti iz velikih centara moći da Hrvatska prestane postavljati uvjete Srbiji?

Hrvatska ne smije posustati u svojim opravdanim zahtjevima jer će time izgubiti vjerodostojnost, kao što će time ova vlast izgubiti povjerenje nacije. Hrvatska je posve u pravu kad se radi o zahtjevima prema Srbiji, Hrvatska je zapravo te zahtjeve svela na minimum i Zagreb se mora odprijeti trgovini bruxellske administracije koja želi potkupiti Srbiju. To je pitanje našeg elementarnog nacionalnog ponosa, radi se o posve pravičnum zahtjevima koji su pravno obrazloživi.

Metaforički i stvarno govoreći ova Vlada vanjskopolitički ne smije posustati u pravednoj borbi protiv srpske samovolje, kao što unutarpolitički ne smije žrtvovati Zlatka Hasanbegovića.

Jesu li izborom nove vlasti stvoreni uvjeti da se u Hrvatskoj afirmira predsjedničina inicijativa „Jadran-Baltik“ nesuprot dosadašnjoj jugofilnoj orijentaciji vanjske politike?

Inicijativa hrvatske Predsjednice o uspravnici Jadran-Baltik je upravo povijesna. To je onaj ključni iskorak koji hrvatska vanjska politika mora povući u svom odlasku s Balkana i da nije došlo do koalicije domoljubne koalicije i Mosta nema puno dvojbe da bi Milanović i Vesna Pusić ignorirali tu inicijativu kao što su je ignorirali na samom početku. Jadran-Baltik je znak povratka Hrvatske u srednju Europu gdje smo bili punih 800 godina i ta će inicijativa polako, ali sigurno pokazati da je nama tamo primarno i dominantno stanište.

Srbija, Beograd i Balkan su za hrvatske vanjskopolitičke interese svojevrsno stražnje dvorište i to nije pitanje emocija nego gole realnosti. Od toga treba lučiti hrvatski interes i obvezu vezanu uz brigu za Hrvate u BiH. Konsolidacija te države će biti moguća jedino u okviru Europske unije i to je ključni projekt koji je za BiH egzistencijalno važan.

Je li ukidanje ureda bivšeg predsjednika Mesića na simboličnoj, ali i na političkoj razini važan potez nove vlasti?

Ukidanje tog ureda je potpuno ispravan potez i financijski i politički. Dok nemamo novca za školske autobuse uistinu je perverzno da imamo novca za Mesićeva putovanja po bivšim zemljama pokreta nesvrstanih! Od Mesića i njegovog ureda ova zemlja ne samo da nema nikakve koristi, pače, ima vrlo često štete. Naime, Mesićevi politički stavovi koje je on znao iznositi nerjetko nisu bili usuglašeni sa službenom hrvatskom vanjskom politikom, tako da je Mesić najčešće svijet politički zbunjivao. Financijski njegov ured ne samo da košta pristojan novac, radi se o tome da njegova putovanja nemaju financijsku verifikaciju. Ako pak nisam u pravu nema nikakve dvojbe da će se hrvatske tvrke jagmiti ne bi li Mesiću platili put širom svijeta da im on sklapa poslove.

Sadašnji ideološki sukobi još su jednom pokazali činjenicu da desna politička opcija u državi nema niti jedan jedini medij koji bi zastupao njezina stajališta. Jesu li sazrijeli uvjeti za dekonstrukciju sadašnjeg medijskog stanja i za osvjetljavanje medijskog mraka koji traje od 2000. do danas?

Da, ja već godinama govorim da mi zapravo uopće ne možemo govoriti o demokraciji u elementarnom smislu riječi, jer mi nemamo kao druge države desne i lijeve dnevne novine, desni i lijevi nacionalni tv kanal. Mi se nismo maknuli iz vremena socijalističkog saveza i pluralizma unutar tih relacija. Krajnje je vrijeme da se ta dekonstrukcija dogodi baš sada i krajnje je vrijeme da se dogodi na državnoj televiziji. Mi imamo petnaest godina jedan jedini politički talk show koji vodi kolega Stanković. On to radi sjajno, problem je jedino u tome što je ideološki ograničen isključivo na jedan svjetonazor.

Imamo „Peti dan“ gdje je upravo groteskno gledati kako se Nino Raspudić već godinama bori, upravo hrva, s tri ideološka protivnika. Mi smo se de facto navikli da desna opcija ima status niže vrste i to je svakako nešto što treba mijenjati. Ta promjena će osvježiti učmalu hrvatsku demokraciju i pokazati će da na desnici postoji intelektualni potencijal koji je skriven, jer je de facto godinama zabranjen. Nakon petnaest godina „Duge mračne noći“ koliko ovdje traje nametnuti ideološki teror jedne opcije vrijeme je za promjenu čitave paradigme.

Davor Dijanović/HKV.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Razgovor

Marko Miljanić: Istina o Škabrnji i Vukovaru! (VIDEO)

Objavljeno

na

Objavio

VIDEO! MARKO MILJANIĆ U BUJICI: “Pupovac se prvo trebao doći pokloniti žrtvama Škabrnje, njegovi iz Jagodnje i kod nas su činili zločine!”

Znamo da Pupovac nikada neće doći u Škabrnju, nije trebao ići ni u Vukovar, jer je on izuzetno nečastan i nepošten čovjek – izjavio je u Bujici na Z1 Marko Miljanić, ratni zapovjednik obrane Škabrnje i umirovljeni pukovnik HV-a.

Mojoj majci Jurki, starici od 98 godina prije 10 dana došla je policija i po deseti puta su je ispitivali o zločinima u Škabrnji! Zamislite, doći ženi u tim godinama; ona se jadna sva prepala, rasplakala, sve je to morala ponovo prolaziti, a oni sve imaju, ali drže u svojim ladicama i štite zločince – govorio je pukovnik Miljanić i izračunao: – U Škabrnji je masakrirano i ubijeno 89 ljudi, a srpski zločinci dobili su oko 4 mjeseca zatvora za svakog ubijenog Hrvata! Od oficira JNA u Hrvatskoj nije zatvnoren nitko, pa čak ni Ratko Mladić, a Ernestu Rađenu čak su isplatili odštetu od 2 i po’ milijuna kuna jer je neko vrijeme bio pritvoren, ali nikada kažnjen!

Miljanić je u Bujici izjavio da je “zvijezda petokraka počinila zločin u Škabrnji 1944. i 1991. godine” te “da je provedena lustracija zločinci bi sigurno bili procesuirani“.

Bujica je emitirala dijelove senzacionalne propovijedi željezanskog biskupa Egidija Živkovića iz Vukovara ove nedjelje. Vidjela se i izuzetna nelagoda na licu Andreja Plenkovića kada je biskup rekao: “Obrišite stakla svojih naočala, koja su ponekad zamagljena osobnim interesima!”

U emisiji je objavljena velika reportaža iz Vukovara, gdje su majke naših heroja imale prilično oštre izjave na račun aktualne vlasti i dolazak Milorada Pupovca u Grad heroja i otvorene zamjerke na nerad institucija koje bi trebale procesuirati ratne zločince.

Milka Budimir: ”Nije uredu! Tužni smo i žalosni jer se zločini ne procesuiraju i zbog toga smo protestirali. Tražim brata, sina sam sahranila… Ostaneš sam nakon toliko godina. Živiš i radiš, odgajaš djecu da ne bi bio sam, živiš za obiteljska okupljanja i onda dođe dan kada neljudi nastupaju i unište sve.”Sandra Grejza: ”Žalosno! Sve što sam do sada saznala, saznala sam sobno, niti jedna institucija mi nije pomogla u pronalasku moga supruga! Moj Milan je odveden iz vukovarske bolnice na Ovčaru i od tamo mu se gubi svaki trag… Znam da su ga tamo mučki ubili, ali mu tijelo nisam pronašla do dan danas. Moja poruka za vlast je da počnu raditi i tražiti naše nestale i kada ih pronađu neka procesuiraju zločince! Joza Ištuk: ”Svaka riječ bi bila suvišna – jedino izdaja podlaca je pravi naziv za ono što nam se događa. Mi ovakvu Vladu nismo htjeli,glasali smo za drugu Vladu, ali Plenković je samostalno odabrao stranke s kojima koalira, a za koje nismo glasali. On nas je prevario! Neće nas iduće izbore prevariti, a ni mi nećemo biti tako naivni. Tražim mamu, koja je nestala ’91. godine. Ona ne može za mene biti nestala, jer je ona moja mama i uvijek je u mojemu srcu! A što se tiče Milorada Pupovca mislim da on nije došao svojevoljno u Vukovar i da ga je Plenković natjerao. Zato njegov posjet smatram negativnim…“

MILJANIĆ: PRIJE 10 DANA PO DESETI PUTA SU ISPITIVALI MOJU MAJKU OD 98 GODINA O ZLOČINU U ŠKABRNJI…

I gost Bujice komentirao je Pupovčev odlazak u Vukovar: – Nisam oduševljen ni je, ni itko od hrvatskih patriota. Prije svega, Milorad Pupovac trebao bi doći u Škabrnju! Selo Milorada Pupovca od Škabrnje je udaljeno svaga 15-ak kilometara, a mi dobro znamo da su pored JNA, glavni krvnici Škabrnje bili Srbi iz susjednih sela, uključujući i Jagodnju. Pupovac je najprije trebao doći u Škabrnju i pokloniti se našim nevinim žrtvama. No, u njemu nema dostojanstva i on mrzi ‘H’ od Hrvatske! Zamislite, on uspoređuje Škabrnju iz ’91. godine i pojedine zločini u Oluji! Milorad Pupovac nije trebao doći u Vukovar i on treba najprije kleknuti i tražiti oproštenje Hrvatskog naroda!”

Marko Miljanić smatra da nitko ne može ukinuti Kolonu sjećanja, a naročito je ponosan na sve više mladih Hrvata koji svake godine 18. studenog dolaze u Vukovar: – To raduje svakoga Hrvata, svakoga domoljuba… Naša djeca neće zaboraviti prolivenu krvi i zato oni iz godine u godinu sve više idu u Vukovar. A svi oni koji misle da će to moći ukinuti, grdno se varaju! Ti što bi to htjeli ukinuti nisu ni željeli Hrvatsku državu. Dr. Franjo Tuđman je rekao da ih trećina ne želi Hrvatsku. Danas su upravo oni glavni i najgrlatiji u zahtijevima za ukidanjem svega što je nama sveto.

“Moja majka Jurka ima 98 godina – nastavio je Miljanić i otkro što joj se nedavno dogodilo: “Prije desetak dana došla je policija i DORH da je saslušaju, kako je bilo prije 27 godina u Škabrnji… Zamislite ženu od 98 godina koja više ne zna za sebe, a oni su je ponovo ispitivali i kada se sjetila nekih stvari, počela ja jaukati! Dala je do sada već desetine puta izjavu raznim službama, međutim, to je izgleda odlazilo na dno ladice pa sad ponovo ženu tjeraju da sve to proživljava. Pitali su je kako su rezane uši hrvatskom branitelju Anti Ražovu i ona se sada, u 98. godini života mora svega toga prisjećati!“

 POTRESNE FOTOGRAFIJE KOJE HAAŠKI SUDAC NIJE MOGAO GLEDATI – POKAZAO PRED KAMERAMA!

Miljenić se prisjetio i Eve Šegarić iz Škabrnje: – Umrla je, a nije dočekala pravdu! Majka tri poginula hrvatska branitelja, majka mučenica u jednome danu gubi 12 članova svoje obitelji! Gubi sinove, muža, majku i ostale članove obitelji. Pa da netko izgubi i 12 ovaca, s oproštenjem, bio bi tužan, a ona gubi 12 članova obitelji i nitko je nikada nije upitao kako joj je, nitko joj nije omogućio da se kazne oni koji su to učinili! Eva Šegarić i sudbina 12 članova njezine obitelji nije interesirala hrvatsko pravosuđe! Nikoga iz institucija nije zanimalo to što joj je oduzeto baš sve u životu! Nitko ju ništa nije pitao, čekali su da umre.

Miljanić je u Haagu svjedočio čak 8 puta, a u Bujici je eskluzivno pokazao potresne fotografije žrtava Škabrnje, izmasakriranih tijela Hrvata koje sudac Alphons Orie nije imao snage pogledati: – Na suđenje protiv Slobodana Miloševića donosio sam te fotografije, no nisu ih htjeli prihvatili kao dokaz! Donio sam ih i na suđenje Mili Martiću, a sudac Orie me pitao ‘što vam je to’ i ja sam mu rekao da su to izmasakrirana tijela mojih Škabrnjana. Rekao je da ne može to gledali da je to suviše jezivo za gledati, ali mu kasnije nije bilo jezivo osuditi Gotovinu i Markača na 25 godina u prvome stupnju…

ZA SVAKOG UBIJENOG HRVATA – 4 MJESECA ZATVORA!

Pukovnik Miljanić je izračunao: – U Škabrnji je masakrirano i ubijeno 89 Hrvata, a kada vidimo tko je sve i koliko zatvora dobio za taj zločin, otprilike se dobije 4 mjeseca za svakog ubijenog Škabrnjanca! To je svjetsko čudo, kako smo mi blagi i tolerantni! Ernest Rađen, komandir čete JNA koja je činila zločine, uhvaćen je u Grčkoj i sproveden u Zadar. Za njega “nije bilo dokaza“, a zapovijedao je napadima na Škabrnju i poslije pada Škabrnje naredio je rušenje katoličke crkve. Više od 20 civila ubijeno je u jednoj noći i bačeni su u jamu kod škole. Te ljude nisu pobili i našu crkvu nisu srušili u ratnim operacijama, već tijekom okupacije Škabrnje ’92. godine. Rađenova milicija je tada osiguravala Škabrnju. Hrvatsko pravosuđe protiv njega nije pronašlo dokaze, ali je zato pronašlo za hrvatske vojne policajce iz Lore. I njima se sada radi odšteta zatvorenicima iz Trebinja, sjeda na račun, dok je Rađenu Hrvatska država isplatila 2 i po’ milijuna kuna za vrijeme provedeno u pritvoru!

Za Škabrnju ni dana zatvora nije odslužio zločinac Ratko Mladić: – Mladić uopće ne odgovara za Hrvatsku, nego isključivo za BiH. A poznato je da je on ’89. godine došao iz Makedonije i postao načelnik štaba 9. kninskog korpusa i da je ispekao zanat upravo na našem području. Ratko Mladić je kriv za Kijevo, Škabrnju, Nadin i za sav taj kraj…

VIDEO: IZRAZ LICA ANDREJA PLENKOVIĆA ZA VRIJEME PROPOVIJEDI BISKUPA ŽIVKOVIĆA U VUKOVARU!

Bujica je emitirala dijelove senzacionalne propovijedi željezanskog biskupa Egidija Živkovića iz Vukovara ove nedjelje. Vidjela se i izuzetna nelagoda na licu Andreja Plenkovića kada je biskup rekao: “Obrišite stakla svojih naočala, koja su ponekad zamagljena osobnim interesima!”

Miljanić se slaže s biskupom Živkovićem: – Nema se tu što komentirati, čovjek govori istinu. Ovo bi naši političari trebali slušati svaki dan. Mislim da je Plenkoviću neugodno što nije ništa napravio, ali ne samo on, već i sve prethodne Vlade. Zaista sam se nadao da će se nešto pokrenuti, da će doći do malo razvedravanja u tim tmurnim vremenima, no ništa se nije napravilo…

Marko Miljanić smatra da bi ratni zločinci posve sigurno bili adekvatno kažnjeni da se u hrvatskom pravosuđu provela lustracija: – Da je bilo lustracije, bilo bi i pravde! No, pravde nema jer je naše pravosuđe kontaminirano komunizmom. Znam primjere sa suda u Zadru i okolnim mjestima. Mnogi od starih kadrova su ostali, iako su neki promijenili ime i prezime, za njih vrijedi da vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada.

ŠKABRNJA SPALJENA OD ZVIJEZDE PETOKRAKE U OBA RATA!

Miljanić je u Bujici izjavio da je “zvijezda petokraka počinila zločin u Škabrnji 1944. i 1991. godine”: – Škabrnja je spaljena tri puta u svojoj povijesti. Prvi put je spaljena za vrijeme Turaka, nakon toga 1944. godine kada su partizani pokorili Škabrnju i onda je došla 1991. godina. Prisjetimo se samo sudbine obitelji Šegarić. Pokojni Šime Šegarić pozvan od partizanskih odbornika, zapravo kokošara, koji su krali po selu. Pozvali su ga da im preda svoje konje, jer sve su otimali ljudima… Rekao im je da to ne može dati, a oni su došli nakon par dana, zavezali su ga bodljikavom žicom i ubili ga u vlastitom dvorištu! Ženu su mu golu i bosu istjerali iz kuće i dan danas joj se ne zna groba. To nisu napravili neki ljudi sa strane, nego lokalni mještani. Šime je iza sebe ostavio sedmero siročadi. Jedan je bio i Rade Šegarić. Sinu je dao ime po didu Šimi. I Šime Šegarić je postao hrvatski branitelj. I on gine 18. studenog kao moj kurir. Svi su oni ubijeni pod zvijezdom petokrakom!

Marko Miljanić smatra da iz Hrvatske danas iseljavaju djeca hrvatske sirotinje i hrvatskih branitelja, dok djeca ‘crvene buržoazije’ i stare jugoslavenske elite dobivaju poslove po ministarstvima, raznim državnim agencijama i da su, općenito – privilegirani: ”Moja kćerka je prije nekih 15 godina diplomirala, a u međuvremenu je poslala 60-ak molbi za posao, međutim, u Zadru mjesta za nju nije bilo! I moj sin je poslalo desetine molbi, radio je kod privatnika koji mu zadnjih pet mjeseci nije mogao davati plaću. Ja sam mnoge u Zadru molio da mu se da bilo kakav posao, ali to nisu napravili. Sada smo pokrenuli OPG. Moj bi sin umro od gladi da nije moje supruge i mene. Istina je da su djeca branitelja od strane ove države zapravo zanemarena, a djeca nekih drugih su privilegirana.“

 

Veliki razgovor Mladena Pavkovića s Markom Miljanićem, ratnim zapovjednikom obrane Škabrnja

 

 

 

Dujmović: Nema kraja podlostima i podvalama kada je o Miloradu Pupovcu riječ

 

 

 

Marijan Knezović: ‘Ako je Vukovar simbol patnje, a jest, neka konačno bude i simbol pravde’

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Razgovor

Mladen Pavković: Podravka je slala humanitarnu pomoć u Vukovar mjesec dana nakon okupacije

Objavljeno

na

Objavio

U PODCASTU VELEBIT je gostovao novinar i publicist Mladen Pavković.

♦ Kako je došlo do inicijative da se čitaju imena palih branitelja na komemoracijama?
♦ Zašto se noć kazališta održava na Dan sjećanja na Vukovar?

♦ Što je s dezerterima u Domovinskom ratu?
♦ Koliko od 1300 braniteljskih udruga dobiva pomoć od države?

♦ Gdje je danas Veljko Marić?
♦ Koliko su branitelji izloženi bolestima?

♦ Kako izgleda sudbina branitelja kada se razboli?
♦ Kako je podignut spomenik branitelju koji je učinio suicid?

♦ Koliko su izloženi suicidu članovi braniteljskih obitelji?
♦ Je li sustav dovoljno osjetljiv za branitelje koji su na rubu?

♦ Tko je uzeo nagradu koju je hrvatska policija raspisala za Gotovinom?
♦ Zašto generali šute?

♦ Koliko je zaista ljudi ubijeno u logoru Danica u vrijeme NDH-a u Koprivnici?
♦ Zašto je Koprivnica ‘crveni grad’?

♦ Koja je uloga Zvonimira Mršića u Koprivnici i Podravci?

Odgovore na ova pitanja pogledajte na PODCASTU VELEBIT.

 

Mladen Pavković: Sad je vrijeme da se opet prisjetimo i srpskih logora smrti

 

 

Mladen Pavković: Kako to da se u Hrvatskoj ne spominju, a kamoli gone visoko rangirani ratni zločinci?

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari