Pratite nas

Razgovor

Razgovor s Tihomirom Dujmovićem: Hasanbegovićeva misija je upravo povijesna

Objavljeno

na

Razgovor s novinarom i publicistom Tihomirom Dujmovićem

[ad id=”93788″]

Poštovani gosp. Dujmoviću, nakon gotovo tri mjeseca nove Vlade, zanima nas kako komentirate njezin dosadašnji rad i odnose na relaciji Domoljubna koalicija-Most-predsjednik Vlade Tihomir Orešković? Dijelite li mišljenje da odnosi unutar Vlade nisu idilični i da sve ide ipak presporo?

Vlada još uvijek djeluje kao neuštimani orkestar, ali realno govoreći to je bilo za očekivati. Imamo premijera koji nikad nije bio političar i imamo niz ministara, ne samo iz Mosta, čiji su vidokruzi redovito bili lokalni. Velika koalicija HDZ-a i Mosta, koja je nastala preko noći, nije imala nikakav detaljno dogovoreni program i sve je to nužno rezultiralo početnim nesnalaženjima. Za funkcioniranje države i za držanje političkog pravca u jednom smjeru kapitalno su važni odnosi premijera i Predsjednice i silno je važno da tu sada vidimo suradnju.

I dalje nije jasno zbog čega smo tako dugo čekali ne imenovanje čelnika tajnih službi i hvala Bogu sada je ta epizoda iza nas. One sekunde kada je hrvatska Predsjednica javno izrazila nepovjerenje čelniku tajnih službi bilo je u najmanju ruku pristojno povući se isti trenutak. I vidite, premda se radi o čovjeku koji je živio vani, premda imamo 25 godina hrvatsku državu, mi smo ovdje demonstrirali tipično balkansko ponašanje. Nezamislivo je vani, što je i Predsjednica jednom spomenula, da šef države čelniku tajnih službi potpiše razrješenje, a da on odbije odstupiti. To jednostavno nije politički standard ponašanja na Zapadu. Iz perspektive stabilnosti države dobro je da se uoči Uskrsa rasplela ta priča, da smo dobili novo čelništvo tajnih službi i da se krenulo dalje.

No, HDZ se osjetio sa razlogom povrijeđenim što se u ovim pitanjima nisu uvažavala njihova stajališta i to je pitanje koje će se morati razrješiti na razini HDZ-Orešković. Osim toga, HDZ sigurno nije zaboravio poniženje kojem je bio izvrgnut Milijan Brkić, tako da između HDZ-a i Oreškovića ima niz nerazjašnjenih stvari i ako se one ne razriješe to bi mogla biti točka pucanja. No, to vam je politička arena. Odgovor na pitanje zbog čega ovdje nije uvaženo stajalište najjače političke vladajuće stranke je puno slojevitiji od istina koje donose mediji. Osim toga, HDZ jednostavno nije samostalno dobio izbore, a Orešković je počeo neočekivano solirati, Most se bori za svoje mjesto pod suncem i tu nema idile, niti će je biti.

Ono što generalno zabrinjava jest činjenica da sve najavljene reforme i sve promjene idu presporo. Tu je cijela nacija morala čekati Most da se privikne na nove uvjete i to privikavanje još traje. S druge strane, u financijskoj sferi se po meni kao laiku, a ja priznajem da tu nisam stručnjak, vuku prespori pa i neki krivi potezi. Hrvatska očajnički treba nove velike investicije i vrapci na grani znaju da bez promjene porezne politike toga ne će biti. Zašto smo ostali na porezu na dobit koji je uz druge preteške poreze neizdrživ i među najvećima u Europi? Zašto se odmah ne mijenja zakon o gradnji koji je katastrofalan, a za turizam je kapitalan? Ja razumijem da nemamo novaca, ali dok mađarski premjer Orban uspijeva pronaći novce za gradnju stotina i stotina stanova i kuća mladima kako bi spriječio egzodus, mi na tom planu ne radimo ništa.

Razumije li ova vlast i ovaj premijer, da svaki dan ljudi odlaze van i da je to nenadoknadivo? Što su napravili, koje poteze, koji su vidljivi u proračunu, su povukli da taj egzodus zauzdaju? Ja ne vidim ni jedan. Hrvatsko zdravstvo godišnje bilježi manjak od dvije i pol milijarde kuna, a ministar je povećao za 19 kuna policu dopunskog osiguranja. Time si je osigurao samo 250 milijuna kuna novog novca i navukao bijes cijele nacije. Problem mu je ostao, a ispucao je najvažniji metak. Ne razumijem kako je moguće da ministar zdravstva nema potrebe kao savjetnika uzeti jednog dr. Andriju Hebranga koji je godinama bio ministar zdravstva, koji zdravstvo poznaje u najsitnije detalje, koje ovaj ministar neće pohvatati niti na kraju mandata? Da bi novi ministar zdravstva upoznao sustav tako detaljno treba mu cijeli mandat. Takvih primjera imate i u nizu drugih resora. Tko primjerice bolje poznaje upravu od Davorina Mlakara? I dok vi dođete do njihovog fundusa znanja izgubite najmanje pola mandata. Vidite do čega dovodi taština! Dakle, uistinu sve ide presporo, ali „epur si mouve“!

Pakao politike „mi ili oni“

Politika „mi ili oni“ i „loženje pakla“, koje je najavio predsjednik SDP-a Zoran Milanović, ovih dana doživljavaju svoju kulminaciju. Stječe se dojam da je cilj Milanovića i poraženih snaga konstantno potenciranje ideoloških sukoba i daljnja blokada stvaralačkih i kreativnih čimbenika u društvu i državi. Kako Vi gledate na to?

Milanovićeva teza „ili mi ili oni“ je najopasnija teza koja je izrečena na hrvatskoj političkoj sceni jer vodi u najgori mogući scenarij. Milanović, koji obožava jaku retoriku i pri tom ne razumije rizike te retorike, jer je on jedno u prvom redu neodgovorno političko stvorenje, uopće ne razumije da nas tom tezom vodi u verbalni građanski rat. I svi koji su bili u niskom startu prije te rečenice potrčali su na barikade. Hrvatsku ništa ne može uništiti osim građanskog rata i kad bi Milanović shvatio koliko su duboke rane iz Drugoga svjetskog rata u ovoj naciji, on nikada to ne bi izgovorio.

Od prvog dana od kada su izgubili vlast, hrvatski ljevičari, vidite, sam sebi idem na živce kad govorim o ljevičarima, jer oni to nisu, oni su jedna anacionalna amorfna masa Titovih pionira koja se izgubila u bespućima povijesne zbilje, ne znaju dalje, pa kao šahist koji nauči u sicilijanki prvih deset poteza, stalno vrte isto, dakle oni kad ne znaju što bi vam rekli kažu vam da ste fašisti. A to je tipična komunistička škola i ništa bolje hrvatsku ljevicu ne pozicionira kao neokomunističku kao ova retorika jer je to istina ona retorika koja je vrijedila u pola stoljeća komunizma. Tko god ima bilo kakve nacionalne impresije bio je tretiran kao ustaša i oni samo to ponavljaju i fantastično je da mediji to ne otkrivaju na ovaj način. Jer njima su i Hebrang i Savka i Marko Veselica i Vinko Nikolić bili ustaše. Da, ali iz koje perspektive? Pa iz jugoslavenske perspektive! I oni kad urlaju o ustaštvu oni to govore iz iste te vizure. I to bi trebalo narodu objasniti.

To je retorika Titovih komunista, to da su njima svi od Hasanbegovića do Ilčića novovremene ustaše! A Milorad Pupovac čiji je niz postupaka i izjava više negoli suspektan, ima tretman ponosnog antifašista čiji se potezi i izjave baš nikada ne propitkuju! Jer je po njima dovoljno da se javno deklarirate kao ponosni antifašist i sve drugo vam je oprošteno. To je klasičan partijski kliše! Je li fašizam reći da ih sve skupa može biti sram što su 45 godina šutjeli na laž da je u Jasenovcu ubijeno 700 000 ljudi? I po čemu je bio antifašizam šutjeti o toj izmišljenoj cifri? A na tom mitu je Srbija digla protiv Hrvatske i zadnjeg srpskog seljaka ovdje. Upravo na mitu da svaka hrvatska država znači 700.000 ubijenih Srba. I kad tražite elementarnu raspravu o tim činjenicama, kad tražite samo da se usporede „njihove“ i „naše „ činjenice, vi ste za njih tipičan fašist.

Vidite, Milorad Pupovac ne želi stati u kolonu sjećanja u Vukovaru dok god se ne čuje ratna istina srpske strane i dok se god i nevine žrtve druge strane ne verificiraju. Ali, kad tražite raspravu o broju žrtava Jasenovca, kad tražite raspravu o tome je li istina da je je taj logor bio otvoren u komunizmu još šest godina ili kad pitate Goldsteina kako je moguće da ni jednu, ma ne knjigu, nego skriptu nije napisao o tome da su komunisti čim su otjerali ustaše, oteli Židovima istu tu imovinu, a oni Židovi koji su otišli van morali su potpisati da ostavljaju imovinu „narodnoj vlasti“, onda se naši antifašisti dižu sa stola! Jer je njima puna istina neizdrživa! Njima pucaju bubnjići kad im istinu istresite u lice! Zato i dalje tvrdim da je ovo 1945. da bi oni nas streljali, a da je 1971 oni bi nas hapsili, jer je to ista svijest! Ali, ovo je 2016. i to tako neće ići.

Ne može se zaustaviti niti Reuters niti rasprava o povijesnim kontroverzama. Kad kažete ili mi ili oni, vi ste Hrvatsku vratili u 1941. S tim što danas nema ni Pavelića ni ustaša i Hrvati će konsezualno braniti ovu državu jer oko nje postoji općenarodni konsenzus. Tvrditi da je svaka druga vlast osim lijeve neofašistička, je teza koja neće proći jer je to uistinu floskula. Kao što je priča o njihovom antifašizmu kao floskuli kako je ispravno tumači ministar Hasanbegović posve točna. Kad ne bi bila onda bi hrvatski antifašisti kao jedan ustali na rehabilitaciju Draže Mihailovića, ali se to nije dogodilo. Teza da su svi neofašisti koji ne misle kao Titovi pioniri je jednostavno mimo pameti. To što tražim odgovornost za stotinu tisuća ubijenih na Bleiburgu ili što tražim istinu o Jasenovcu, što tražim moralnu ako već ne pravosudnu kaznu u vidu lustracije za ideološki teror koji je trajao pola stoljeća, ne znači da sam fašist, za Boga miloga. Ali, oni traže da se niti jedan zarez iz lažno napisane prošlosti ne mijenja.

Jasenovački mit

Kako stvari sada stoje, ove će se godine u Jasenovcu održati tri komemoracije. Uz onu službenu zakazanu za 22. travnja, Koordinacija židovskih općina Hrvatske komemoraciju će upriličiti tjedan dana ranije, 15. travnja, a tzv. Savez antifašističkih boraca tek 24. travnja. Prema pisanju Davora Ivankovića, novinara „Večernjeg lista“, predstavnici manjina i žrtava kao glavni uvjet za zajedničku komemoraciju traže ostavku ministra kulture dr. sc. Zlatka Hasanbegovića. Zanima nas kako komentirate taj zahtjev: nije li on iskorištavanje jasenovačke komemoracije i pijeteta žrtvama u najprizemnije dnevnopolitičke svrhe i kako općenito gledate na prepucavanja o logoru Jasenovac posljednjih tjedana?

Da, malo prije sam spomenuo Jasenovac. Takav stav da se ne dođe na zajedničku komemoraciju je ucjena. Dakle, ako vi tražite razgovor i utvrđivanje prave i pune istine mi ćemo vas prozvati fašistima i u tome nećemo sudjelovati! I cijeli svijet ćemo alarmirati da su ponovo ustaše na vlasti. To je teza. Oni ne razumiju da generalna ocjena cijele Hrvatske o NDH, rasnim zakonima i jasenovačkoj sramoti ne će biti manje kritična ako utvrdimo punu istinu. Ali, mi više ne želimo da taj mit počiva na lažima, jer te laži stvaraju mit koji nas vodi prema tezi o Hrvatim kao genocidnom narodu. Tu se krije podlost onih koji su izmislili broj od 700 000 mrtvih u Jasenovcu. I tu leži crimen za šutnju svih onih koji su šutjeli o toj monstruoznoj laži. I jedni i drugi snose dio krivice za agresiju na Hrvatsku, jer je pogonsko gorivo za četničke tenkove ovog rata dobrim djelom bio mit o 700 000 mrtvih u Jasenovcu.

Oni su taj mit i tu laž stopili s pojmom hrvatske države i on je trajalo sve do 1990. I zato tu laž treba demontirati kao i sve one koji su u toj laži sudjelovali. Ocjenu o NDH sjajno je formulirao Vinko Nikolić tezom „da desetom travnju, ne jedanaestom travnju“. Dok god ne budemo imali povijesni konsenzus kada govorimo o ocjeni NDH, konsenzus s tezom koja po Nikoliću zapravo kaže da, svakako da, hrvatskoj državi, ali ne,veliko ne, zločinima te države mi nećemo imati ideloškog mira u ovoj zemlji. Ministar Hasanbegović je čovjek koji pokušava unijeti bar malo ideološkog ravnovjesja u hrvatskoj kulturi čiji su produkti ako gledamo kazališne predstave, filmove i lidere te kulture u najmanju ruku indiferentni prema nacionalnom.

Ta perverzna sklonost prema regiji i Beogradu, ta fatalna prilačnost koju oni osjećaju prema Beogradu i Srbiji, ta simbioza koja je po njima ultimativna, to nerazumijevanje, ako hoćete nerijetko i gola mržnja prema nacionalnom, oprostite meni je to perverzno. A pogotovo mi je perverzno da se ta operacija odvija novcem hrvatskih poreznih obveznika. Zašto Gaveline večeri moraju, ali baš moraju, imati goste iz Srbije? Zašto Dubrovačke ljetne igre moraju imati ili nekoliko važnih uloga za srbijanske i crnogorske glumce i glumice ili moraju, ali baš moraju,upriličiti dolazak beogradske filharmonije? Moraju, to je neizostavno.

Po meni je te relacije sjajno interpretirao Stanko Lasić tezom da mu je srpska književnost jednako važna kao bugarska ili rumunjska. Ali hrvatska kulturna elita ne prihvaća Lasićevu tezu! Dakle, kad se tamo pojavi neko veliko djelo, knjiga ili kazališna predstava, čovjek bi bio idiot kad je ne bi ovdje predstavio sa svim aplauzima koje će to tražiti. Ali, raditi priloge na hrvatskom radiu o gašenju kina „Zvezdara“ kao što se radio prilog ili raditi intervju sa zadnjom čelnicom udruženja pionira Jugoislavije što je opet radio Hrvatski radio, meni je oprostitie, fakat – bolesno! Osim toga to nije jedini simptom poremećenih relacija. Mi smo u ovoj općoj moralnoj liberalizaciji u kojoj je baš sve dopušteno doživjeli i to da gledamo ravnatelja jednog od najuglednih zagrebačkih kazališta u reklami za posteljinu koju možete ispod cijene kupiti u „Plodinama“! Dobro, gdje je dno zapravo? Što još moramo vidjeti i doživjeti da bi rekli dosta? Jer sve je to današnja slika lidera hrvatske kulturne scene i kad stavite na stol takve fakte, tim likovima je najlakše reći da su na vlast došli – ustaše!

Ministar kulture dr. sc. Zlatko Hasanbegović

Kako komentirate harangu kojoj je posljednjih mjeseci izložen ministar kulture dr. sc. Zlatko Hasanbegović, a koja neodoljivo podsjeća na primjere hajki kakve su se provodile u vrijeme komunizma? Što se po Vama krije iza napada na Hasanbegovića?

Dr. Zlatko Hasanbegović je prvi ministar kulture u četvrt stoljeća postojanja moderne hrvatske države koji je tom potmulom ideološkom udaru protiv nacionalne kulture i nacionalnog identiteta iz kulturne sfere, rekao dosta. A tu se budimo realni, još od onih dana kada na Motovunskom festivalu gle eto nisu imali himnu za odsvirati na početku festivala jer su je tobože zagubili, pa do današnjih kazališnih predstava, a naročito filmova gdje se otvoreno vrijeđa i pljuje čak i po jednom Vukovaru, radi o istom. I žurim reći da demokracija i to može podnijeti, ali molim lijepo ne za moj novac.

Gospodine Frljiću, otvorite privatno kazalište i urlajte o ustašama koje samo vi vidite, ali ne iz PDV-a koji moja mater plaća za kruh i mlijeko! Bitka koju je Hasanbegović pokrenuo je bitka za budućnost Hrvatske i ona je kapitalna. Mi ćemo na kraju mandata ove Vlade ili dobiti temelje za modernu hrvatsku državu u kojem će nacionalno biti vrednovano kao u Italiji, Mađarskoj i Austriji, ili će ovo za vijeke vjekova ostati ono što zovem „bivša jugoslavenska republika Hrvatska“, neka Titova partizanska Hrvatska koja trajno čeznutljivo gleda prema Beogradu, prezirući sve koji ne dijele tu čežnju. U tom smislu Hasanbegovićeva misija je upravo povijesna.

Ako se pokaže da hrvatska kultura ima te vitalnosti da razumije i novo vrijeme i promjene koje su nužne, one će uspjeti, a taj uspjeh neće značiti ništa drugo negoli da će se poštivati ona elementarna nacionalna dimenzija jedne kulture koja se sada zatire na svakom koraku. Od HAVC-a i filmova gdje plaćamo filmove koji lažu o Domovinskom ratu, do kazališnih predstava gdje najotvorenije vrijeđamo osnovne relacije hrvatske povijesti, prošlosti ako hoćete i kulture. Ne može hrvatska kultura biti prezentirana kao da hrvatske države nema i kao da je jugoslavenski kulturni prostor nastao s formiranjem zemljine kore. Što znamo o češkim, mađarskim, poljskoim ili ukrajinskim piscima i njihovim knjigama? Nemamo pojma. Ali čim netko u Beogradu napiše tri stiha sva su mu vrata otvorena u Hrvatskoj.

Hajka na Sedlara

Redatelj Jakov Sedlar posljednjih je tjedana na udaru tzv. antifašista zbog svoga filma „Jasenovac – Istina “. Smatrate li da je tzv. antifašistima – a zapravo u Hrvatskoj poklonicima jugoslavenstva i komunizma – cilj da i dalje postoji jasenovački „bič“ kojim će se Hrvati moći držati na uzdi?

Da, vidite tu harangu protiv Jakova Sedlara… Njegov film o Jasenovcu otvara čitav niz pitanja. Zašto su nam skrivali činjenicu da je Nedićeva Srbija uvela rasne zakone još u jesen 1940-te? Zašto su nam skrivali činjenicu da su tri puta zaustavljena iskapanja u Jasenovcu? Zašto, ako je neupitno da je tamo ubijeno 700 00 ljudi? Zašto se šutjelo o tome da je Jasenovac kao logor bio otvoren sve do 1951.? Uostalom, zašto naši bajni antifašisti nisu napravili adekvatna istraživanja o Jasenovcu, utvrdili istinu, uklesali je u jasenovački cvijet i jednom za uvijek tu temu apsolvirali? Zato jer su lagali – to je jedini zaključak koji se nameće!

Ovdje se zapravo radi o sljedećem: ako je u Jasenovcu ubijeno 700 000 ljudi, ako je Pavelić zapravo sam izmislio rasne zakone jer je bio veći zločinac od Hitlera, tada je svaka hrvatska država suspektna. Ako je pak taj broj drugačiji, ako se pokaže da je Srbija uvela rasne zakone prije Pavelića, ako se utvrdi da su nakon ustaša i komunističke vlasti otele Židovima privatnu imovinu, neće se time negirati zločini NDH, niti će ljaga zbog Jasenovca nestati, ali ćemo se približiti povijesnoj istini. A ta će istina pokazati da su nas hrvatski komunisti lagali gotovo pola stoljeća.

Kako gledate na posljednje presude Haaškog suda Radovanu Karadžiću i Vojislavu Šešelju? Jesu li one do kraja demaskirale političku pozadinu Haaškog suda i može li se u oslobađajućoj presudi Šešelju možda vidjeti svojevrsni ustupak Srbiji u kontekstu mogućeg ulaska u NATO savez?

Oslobađajuća presuda Šešelju je po meni, kraj bilo kakvog autoriteta međunarodnog prava. Pogotovo ako tome dodamo činjenicu da nas Europska komisija uvjerava da nije nužno da Srbija ukine zakon po kojem može na prostoru bivše Jugoslavije hapsiti i suditi kako joj se prohtije. Oba primjera govore da se za interese dnevne politike žrtvuju ponekad i osnovna načela.

Evidentno se radi o pokušajima međunarodne zajednice da otrgnu Srbiju iz ruskog zagrljaja i sve su im u stanju ponuditi zbog toga: i odgodu proglašenja svetim Alojzija Stepinca i zatvor za četničke satrape. Te presedane valja uzeti na znanje i shvatiti da samo sami možemo braniti svoje interese, a da su međunarodne organizacije još uvijek miljama daleko od uznesitih proklamacija u koje se kunu.

Vanjska politika

Na planu vanjske politike dr. sc. Miro Kovač svakako predstavlja pozitivnu promjenu, barem u smislu odlučnijeg stava prema Srbiji i uvjetima njezina ulaska u EU. Hoće li se prema Vašem mišljenju Hrvatska uspjeti oduprijeti pritiscima koji će u tom smislu nesumnjivo dolaziti iz velikih centara moći da Hrvatska prestane postavljati uvjete Srbiji?

Hrvatska ne smije posustati u svojim opravdanim zahtjevima jer će time izgubiti vjerodostojnost, kao što će time ova vlast izgubiti povjerenje nacije. Hrvatska je posve u pravu kad se radi o zahtjevima prema Srbiji, Hrvatska je zapravo te zahtjeve svela na minimum i Zagreb se mora odprijeti trgovini bruxellske administracije koja želi potkupiti Srbiju. To je pitanje našeg elementarnog nacionalnog ponosa, radi se o posve pravičnum zahtjevima koji su pravno obrazloživi.

Metaforički i stvarno govoreći ova Vlada vanjskopolitički ne smije posustati u pravednoj borbi protiv srpske samovolje, kao što unutarpolitički ne smije žrtvovati Zlatka Hasanbegovića.

Jesu li izborom nove vlasti stvoreni uvjeti da se u Hrvatskoj afirmira predsjedničina inicijativa „Jadran-Baltik“ nesuprot dosadašnjoj jugofilnoj orijentaciji vanjske politike?

Inicijativa hrvatske Predsjednice o uspravnici Jadran-Baltik je upravo povijesna. To je onaj ključni iskorak koji hrvatska vanjska politika mora povući u svom odlasku s Balkana i da nije došlo do koalicije domoljubne koalicije i Mosta nema puno dvojbe da bi Milanović i Vesna Pusić ignorirali tu inicijativu kao što su je ignorirali na samom početku. Jadran-Baltik je znak povratka Hrvatske u srednju Europu gdje smo bili punih 800 godina i ta će inicijativa polako, ali sigurno pokazati da je nama tamo primarno i dominantno stanište.

Srbija, Beograd i Balkan su za hrvatske vanjskopolitičke interese svojevrsno stražnje dvorište i to nije pitanje emocija nego gole realnosti. Od toga treba lučiti hrvatski interes i obvezu vezanu uz brigu za Hrvate u BiH. Konsolidacija te države će biti moguća jedino u okviru Europske unije i to je ključni projekt koji je za BiH egzistencijalno važan.

Je li ukidanje ureda bivšeg predsjednika Mesića na simboličnoj, ali i na političkoj razini važan potez nove vlasti?

Ukidanje tog ureda je potpuno ispravan potez i financijski i politički. Dok nemamo novca za školske autobuse uistinu je perverzno da imamo novca za Mesićeva putovanja po bivšim zemljama pokreta nesvrstanih! Od Mesića i njegovog ureda ova zemlja ne samo da nema nikakve koristi, pače, ima vrlo često štete. Naime, Mesićevi politički stavovi koje je on znao iznositi nerjetko nisu bili usuglašeni sa službenom hrvatskom vanjskom politikom, tako da je Mesić najčešće svijet politički zbunjivao. Financijski njegov ured ne samo da košta pristojan novac, radi se o tome da njegova putovanja nemaju financijsku verifikaciju. Ako pak nisam u pravu nema nikakve dvojbe da će se hrvatske tvrke jagmiti ne bi li Mesiću platili put širom svijeta da im on sklapa poslove.

Sadašnji ideološki sukobi još su jednom pokazali činjenicu da desna politička opcija u državi nema niti jedan jedini medij koji bi zastupao njezina stajališta. Jesu li sazrijeli uvjeti za dekonstrukciju sadašnjeg medijskog stanja i za osvjetljavanje medijskog mraka koji traje od 2000. do danas?

Da, ja već godinama govorim da mi zapravo uopće ne možemo govoriti o demokraciji u elementarnom smislu riječi, jer mi nemamo kao druge države desne i lijeve dnevne novine, desni i lijevi nacionalni tv kanal. Mi se nismo maknuli iz vremena socijalističkog saveza i pluralizma unutar tih relacija. Krajnje je vrijeme da se ta dekonstrukcija dogodi baš sada i krajnje je vrijeme da se dogodi na državnoj televiziji. Mi imamo petnaest godina jedan jedini politički talk show koji vodi kolega Stanković. On to radi sjajno, problem je jedino u tome što je ideološki ograničen isključivo na jedan svjetonazor.

Imamo „Peti dan“ gdje je upravo groteskno gledati kako se Nino Raspudić već godinama bori, upravo hrva, s tri ideološka protivnika. Mi smo se de facto navikli da desna opcija ima status niže vrste i to je svakako nešto što treba mijenjati. Ta promjena će osvježiti učmalu hrvatsku demokraciju i pokazati će da na desnici postoji intelektualni potencijal koji je skriven, jer je de facto godinama zabranjen. Nakon petnaest godina „Duge mračne noći“ koliko ovdje traje nametnuti ideološki teror jedne opcije vrijeme je za promjenu čitave paradigme.

Davor Dijanović/HKV.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Razgovor

Zekanović: Brak zajednica muškarca i žene je najbolja sredina za odgoj djece

Objavljeno

na

Objavio

Gosti Dvoboja emisije Točka na tjedan na N1 televiziji, Hrvoje Zekanović (HRAST) i Sabina Glasovac (SDP) raspravljali su oko teme Obiteljskog zakona.

Obiteljski zakon smo trebali već dobiti, zašto ga nema?

Zekanović: Nacrt zakona je izašao, ali je nenadano povućen zbog definicije braka koja je bila sporna. Sada čekamo taj konačni Nacrt zakona kojeg nema.

Žalosno je da je HDZ i ovaj put udovoljio koalicijskom partneru HNS-u i da je nešto što je logično, poput definicije braka, u Obiteljskom zakonu izbacio. Nakon Istanbulske konvencije i svega što se dogodilo to i ne čudi.

Nakon što je HDZ pod pritiskom HNS-a ratificirao Konvenciju, zašto ne bi Obiteljski zakon prilagodio svom junior partneru, kao što je i prepustio resor obrazovanja. Mislim da će izaći prijedlog Zakona s kojim će se složiti gospođa Glasovac, ali ja neću.

Glasovac: Neću se složiti s prijedlogom Zakona jer mislim da ga ne treba mijenjati jer je dobar, uredio je mnoge segmente zaštite djece i obitelji. To kažu i neke europske i svjetske recenzije.

Nije trebalo ići u njegove izmjene. Ako postoje intencije Vlade da ona ne odustaje, da se postojeći zakon mijenja iako je dobar, po meni je onda bolje da ga nema nego da imamo skandaloznu definiciju obitelji, ne znam kako je nekome palo na pamet nešto tako predložiti.

To je valjda prvi zakon u povijesti koji je povučen s javnog savjetovanja nakon jednog dana. Nama je država propisivala što je to obitelj, koliko djece trebate imati da bi bili obitelj, nepriznavajući da postoje jednoroditeljske obitelji… Ukoliko se pokušava ponovno igrati s ljudskim osjećajima i s obiteljima koje žive u Hrvatskoj, a ne idu u tu sliku koju Vlada želi propisati – onda je bolje da se to ne radi.

Zekanović: Radilo se o definiciji unutar Obiteljskog zakona. To što Vi vašu strinu smatrate svojom obitelji ne znači da bi to trebalo stajati u Obiteljskom zakonu.

Glasovac: Vi stvarno mislite da muškarac i žena koji ne mogu imati dijete nisu obitelj jer nemaju dijete ili da jednoroditeljska obitelj nije obitelj?

Zekanović: To je bila definicija obitelji unutar Obiteljskog zakona, a ne ono što vi smatrate obitelji. Pozivate se na zapadnu Europu. Zašto npr. u Njemačkoj u Ustavu piše da je obitelj zajednica roditelja i djece, u Švicarskoj je obitelj svaki životni oblik koji se temelji na odnosima roditelja i djece, hoćete čuti dalje? Francuzi govore o skupini osoba koje su međusobno povezane zajedničkim životom ili roditeljstvom.

Glasovac: Što piše u hrvatskom Ustavu? Što se pijenite? Što je trebalo u zakonu to masakrirati? Vi baš imate fetiš na izmjene Ustava.

Treba li uopće definirati obitelj?

Zekanović: Kolegica će se složiti, u svim zakonima definiramo ključne pojmove. Zakoni se mijenjaju da se neke stvari uvrste, zašto ne staviti nešto što je logično? Ne bih išao konkretno, ali obitelj u okviru ovog Zakona definira odnose supružnika i potomaka.

Što ako obitelj nema potomaka?

Zekanović: Ovaj zakon se bavi tim odnosima roditelja i potomaka, ne odnosima supružnika, tako da u tom smislu obitelj treba biti definirana na taj način. Definitivno onako kako je bila definirana u prvoj verziji.

Glasovac: I dalje stojim pri tome da je postojeći Obiteljski zakon dobar i da ne treba eksperimentirati s novim prijedlozima samo zato što kolega kaže da se zakoni mijenjaju. Oni se mijenjaju da bi unaprijedili sustav, a ne iz hira jer se nekome smislilo da propiše kako klasična hrvatska obitelj treba izgledati i jedino to priznavati kao obitelj, a ne uvažavati
činjenicu da postoje razni načini života, spletovi životnih okolnosti koji ljudi dovode u neke situacije i ne treba ih zbog toga kažnjavati i oduzimati im prava jer ne odgovaraju suludoj slici.

Zekanović: Ova definicija nikome ništa ne oduzima nego se odnosi na obitelj prema Obiteljskom zakonu. Nikome ne oduzima prava nego se odnosi na ovaj zakon. Nije to ono što vi osjećate. Netko će reći za hrčka da mu je obitelj, on tako osjeća, ali u smislu zakona strina nije dio obitelji, a roditelji i djeca jesu.

Glasovac: Dat ću vam ja jedan prijedlog, vama i vladajućoj većini kojoj ste držali skale u prijedlogu ovog zakona. Jučer smo raspravljali o izvješću pravobraniteljice za djecu, tamo su brojne stvari koje treba implementirati iz postojećeg zakona koje se ne radi, djeca koja se nalaze u žarištu brakorazvodnih parnica, kojima treba odrediti skrbnika. Voljela bih kad bi ova Vlada više energije usmjeravala na primjenu postojećeg zakona nego da se bave mijenjanjem zakona koji je dobar, a da bi se zadovoljile grupacije u društvu, ne znamo što se njime želi postići.

Izvanbračne zajednice su dosad bile izjednačene s bračnim, sada se to mijenja.

Glasovac: Ide se u izmjene samo kako bi se ‘isfurla’ i progurale ideološke stvari kojima svjedočimo, kako bi se obračunalo s manjinskim skupinama u društvu i kako bi se kršila njihova ljudska prava. Ne govorim sad samo o registriranom partnerstvu istospolnih parova, nego o izvanbračnim zajednicama muškaraca i žena koje su dosad konzumirale prava kao što ga definiraju bračni parovi. Što su vam oni skrivili?

Zekanović: Ja se nadam da će biti, iako neće biti jer će HDZ popustiti. HNS dobro koristi svoju poziciju, premijeru nije bitno da bude dobro za društvo nego da sačuva vlast. Stručnjaci za obiteljsko pravo, od njih 10 koji rade na katedrama za obiteljsko pravo- njih 8 je radilo na prijedlogu Obiteljskog zakona. Složili su se da je brak daleko stablnija okolina za dijete.

Glasovac: Odgovorite mi ovo. U toj grupi koja je radila na spornom i suspektnom Zakonu, koliko je članova radne skupine povezano s udrugom U ime obitelji, Vigilare i Grozd?

Zekanović: Ja to ne znam, mislim da nije nitko, ako je netko… Rekli ste laž, insinuirate.

Glasovac: Nisam, ja sam o tome govorila u Saboru i navodila ljude i kako su povezani.

Odgovorite mi zbog čega izvabračne zajednice ne mogu biti izjednačene s bračnim?

Zekanović: Ako je nekome toliko stalo da usvoji dijete, zašto se ne bi registrirali kao bračna zajednica. Sustav je dokazao da je bračna zajednica znatno stabilnija, druge su podložne stihiji. Smatram da ima pojedinaca koji nisu u braku i možda su potencijalno bolji roditelji, ali dokazano je da je brak bolja okolina za odrastanje djece. Stručnjaci za obiteljsko pravo, koji rade i koji su bili angažirani oko zakona su se složili. Meritum je, što Glasovac zna, ovime se otvara Pandorina kutija i otvaraju se vrata da istospolne zajednice sutra ili u dogledno vrijeme posvajaju djecu. Protiv sam jer smatram da je brak zajednica muškarca i žene najbolja sredina za odgoj djece.

Postoji cijeli niz znanstvenih istraživanja koja govore u prilog tome da se djeca odgojena u istospolnim zajednicama po ničemu ne razlikuju od djece odgajane u heteroseksualnim zajednicama.

Zekanović: Kada kažete ni po čemu, jel’ to znači da su jednako visoka i jednako debela? Ako znanstvena međunarodna istraživanja tvrde, i ako se po hrvatskim zakonima uvijek spominje obitelj i brak kao mjesto gdje se odgaja dijete…

Ali brak može postojati i kao istospolni brak.

Zekanović: Ne može po hrvatskom Ustavu, Bogu hvala. Može se mijenjati samo referedumom, tu je narod jasno rekao da je brak zajednica muškarca i žene. Smatram da tako treba i ostati.

Glasovac: Posvajanje djece istospolnih parova nije tema. Osobno nemam ništa protiv toga, ali mislim da hrvatsko društvo nije spremno za takav iskorak. Mislim da se trebamo baviti ubrzanjem postupka posvajanja po postojećim zakonima. Nemojte plašiti javnost da se to želi progurati.

Mene brine što bi oni htjeli uskratiti pravo istospolnim parovima da budu u registriranom partnerstvu. Ne samo to, sad treba uskratiti pravo i muškarcama i ženama koji žive u izvanbračnim zajednicama, treba im pokazati da su oni građani drugog reda. To je jedna politika koja mene zastrašuje, ozbiljno guši i krši ljudska prava.

Zekanović: Vama je diskriminacija jer neki muškarac ili žena imaju poreznu olakšicu, država nekim mjerama stimulira ljude na ponašanje koje joj odgovara, državi odgovara da ima više djece.

Glasovac: Zdrava okolina za dijete nije brak koji je mrak. Papir trpi svašta.

Kome biste dali prednost pri posvajanju?

Zekanović: Procedura je kompleksna, imamo puno ljudi koji su u braku i ne mogu imati djece.

Utjecaj roditelja na obrazovanje prema vjerskom uvjerenju?

Zekanović: U Ustavu RH piše da roditelji samostalno imaju pravo odlučivati o obrazovanju djece. Mi moramo zakone prilagođavati Ustavu. Svakom djetetu treba pružiti adekvatno obrazovanje i to nije u kontradikciji s Ustavom, ali roditelji imaju primarnu ulogu u odgoju djece. Radi se o par spornih tema.

Dajete li prednost svjetonazoru ili znanstvenim činjenicama?

Zekanović: Te stvari nisu u kontradikciji, ja nijednu znanstvenu činjenicu nisam pokušao opovrgnuti. Upravo je znanost na mojoj strani, kada kažem da život počinje začećem kolegica Glasovac će to ignorirati. Svi koji se pozivaju na znanost se pozivaju na neznanstvene zaključke. Nikada nisam osporio evoluciju i ona je znanstveno dokazana. To je toliko smiješno, pošto ste vi gospođo Glasovac sljedbenik komunističke partije saveza komunista Hrvatske…

Glasovac: Mijenjate zakon, ok. Zakon se mijenja da bi se unaprijedio sustav. Tko u Hrvatskoj krši pravo roditelja na odgoj svog djeteta?

Zekanović: Odgoj za vrijednosti može jamčiti prosperitet, kada budemo vrijednosno odgajali svoju djecu, sukladno svjetonazoru, da svaki roditelj ima pravo usaditi prave vrijednosti. Ne radi se o znanstvenim činjenicama, ni kada život počinje, ni je li Zemlja okrugla… Imamo vrijednosni dio oko kojeg se Glasovac i ja ne bi složili. Spomenuo bih primjer zdravstevnog odgoja u kojem bi ja htio da moja djeca imaju odgoj sukladan mom svjetonazoru, a dijete od Glasovac sukladno njezinom. Trudit ćemo se da zakoni budu što bolji prema onome što mislimo da je najbolje za hrvatsko društvo.

Glasovac: Ja mislim da roditelji imaju pravo odgajati svoje djece, ali da ih škola treba pripremati za život, ne samo znanja i vještine koje će ih pripremiti za svijet rada već da dobiju informacije o kojima mogu promisliti, donositi zaključke i kreirati svoje vrijednosne stavove. U zdravstvenom odgoju ne vidim ništa sporno.

Zekanović: Glasovac je lijepo rekla, škola je obrazovno odgojna institucija. Ne radi se o svim sadržajima, znanstvene činjenice ne smiju biti nikome sporne, mi želimo pluralnost.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Razgovor

Ronko: Davor Bernardić treba otići, ali se bojim da je već kasno

Objavljeno

na

Objavio

Svjedoci smo najveće političke krize ove Vlade. Preispituje se i politička odgovornost premijera Andreja Plenkovića. Zbog afere “Hotmail” već je morala otići potpredsjednica Martina Dalić. Oporbi to nije dovoljno – zaziva nove izbore.

I baš dok SDP zahtijeva raspuštanje Sabora, gubi još jednog člana – zastupnika Zdravka Ronka, koji je gostovao u HRT-ovoj Temi dana.

Rekao je da je njegovo nezadovoljstvo od trenutka kada je otišao Zoran Milanović. Neki dan sam s njih razgovarao i rekao sam mu da je kriv što je ono napravio jer je iza toga nastao problem koji je sve veći u SDP-u, rekao je Ronko, dodavši kako u SDP-u vlada malodušnost i nema energije.

Istaknuo je da Davor Bernardić treba otići, ali da se boji da je već kasno. SDP već ide putem bez povratka, dodao je.

Na pitanje da iz SDP-a stiže vijest da je prije neki dan viđen u društvu Milijana Brkića, te da postoji i slika koja to dokazuje, Ronko je rekao da njega HDZ ne može kupiti. Žalosno je čime se ta moja stranka bavi. Upravo zbog takvih stvari sam i otišao. Dodao je da sa Brkićem nikada u životu nije bio bliže od 3 metra, osim 2014. na dan zahvalnosti u kninskoj crkvi kada ih je protokol stavio jednog pored drugog.

Naglasio je da ne postoji slika njega i Brkića. Nikada nisam s njim popio kavu, ali popit ću, zaključio je Ronko.

Milanka Opačić: Bilo bi bolje da SDP zbog sebe samog ne zaziva izbore

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati