Razgovor sa Jurom Vujićem, član savjeta stranke ‘Hrvatski suverenisti’

Nedavno je  osnovana stranka Hrvatskih suverenista. Kao glavni politički teoretičar nacionalne desnice  i ideolog suverenizma, možete li pojasniti  koji je politički smjer suverenista ?

Sa političkom teorijom i idejama se bavim dugi niz godina a sa suverenizmom se susrećem 80.-tih godina kao student u Parizu, kada nastaju prvi protu-globalistički nacional-suverenistički pokreti diljem Europe, kao reakcija i odgovor na neoliberalnu kapitalističku globalizaciju koja delokalizira i deteritorijalizira cjelokupne segmente nacionalnih ekonomija, ali i kao reakcija na ekscese centralizacije i birokratizacije Europske unije. Ne ulazeći u proto-povijest političkih teorija o suverenitetu Sieyèsa, Makijavelija , moglo bi se reći da je suverenizam ponajprije onako kako ga opisuje Jean Bodin ‘moć donošenja i povlačenja zakona’. S obzirom na to da se danas gotovo tri četvrtine zakona u obliku direktiva i rezolucija koje se tiču naše sudbine donose na razini EU-a bez konzultacije s hrvatskim građanima, držimo da treba re-suverenizirati zakonodavnu vlast i donositi zakone u korist hrvatskog naroda u suverenom Hrvatskom saboru, a ne u Bruxellesu. Suverenizam kao politička kultura i stajalište poziva na model nacionalne države i države-nacije kao najoptimalnijih i najprikladnijih formi za narodnu zajednicu. U takvom kontekstu suverenizam objedinjuje razne euroskeptične političke opcije i obitelji koje zagovaraju obranu suvereniteta europskih nacija, zalaže se za konfederalni model Europske zajednice, za “Europu nacija”, za model u kojemu je nacionalni, politički, gospodarski i kulturni suverenitet poštivan i zaštićen.

Hrvatski narod  je u suverenističkoj opciji prepoznao ozbiljnu, novu, političku, narodnu i državotvornu alternativu između liberalne ljevice i liberalne desnice kao zamjenske sistemske stranke dominantnog globalističkog establišmenta. Naime, suverenizam ’90-tih je nakon 2000. godine zamijenio integracionizam i unitarizam i neprestano prenošenje velikog broja suverenih nadležnosti nad-nacionalnim instancama i Europskoj uniji tako da se s pravom može govoriti o procesu de-suverenizacije, a to se zapravo i krilo iza sintagme detuđmanizacije. Veliki uspjeh Hrvatskih suverenista na europskim izbora je pokazalo da jedino stranka Hrvatski suverenisti kao široki pokret je u stanju okupiti sve nacionalne državotvorne snage u Hrvatskoj.

Neki Vas nazivaju nacionalističkim populistom ? Je li zaista narod nositelj političke vlasti ili je to demagogija?

Populizam  jača diljem Europe jer današnje političke tehnokratske elite ne prepoznaju i ne zastupaju realne interese naroda u svim sastavnicama: kao demos (skup građana državljana), kao etnos (narod kao jedinstvena cjelina, zajednica zasnovana na zajedničkoj kulturi i povijesti) i narod kao puk – plebs. Stoga populizam je pozitivna politička kategorija koja se poziva na sve  sastavnice naroda i na njima se zasniva demokratska opća narodna volja. Sukladno članku 1. stavku 2. Ustava RH prema kojemu vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana. Međutim, Hrvatski je narod je trenutno razvlašten na političkom , gospodarskom i  identitetsko-kulturnom području. Unatoč jasne izražene volje Hrvatskog naroda na prošlim referendumima protiv Instanbulske konvencije i pro-migracijske politike Marakšekog Pakta, Hrvatskom se narodu protu-demokratski nameće liberalni globalistički  svjetonazor koji se protivljuje  njegovom nacionalnom kršćanskom identitetu. Stoga je tehnokratski društveni i politički inženjering najgori oblik demagogije koji iza plašta „kompleksnosti i stručnosti“ oduzima narodu poluge demokratskog odlučivanja u korist samoproglašene tehnokratske elite koja se odvojila od realnog svijeta. Na identitetskom planu, oštro se suprotstavljamo glavnim kulturno-identitetskim ali sigurnosnim ugrozama za europski kontinent: islamizacija Europe putem nekontrolirane masovne imigracije ( prijetnja radikalnog Islama), radikalni sekularizam , liberalni a-nacionalni globalizam u obliku tržišne uniformizacije.

Unatoč ustavne jasne odredbe da u Hrvatska vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu, Hrvatski  narod trenutno  je žrtva višeslojnog procesa de-suverenizacije  koje se u praksi podudaraju sa razvlaštenja naroda,  na političkom, kulturno-identitetskom, i gospodarskom području. Na političkom području s uzurpiranjem demokratske vlasti od strane klijentelističke stranačke sistemske oligarhije koja je u više navrata  post-izbornim inženjeringom anulira izraženu većinsku narodnu volju na provedenim referendumima.

Politika kao zvanje i uvjerenje se prvenstveno bavi sa postizanje i zaštitom općim i javnim interesom većinskog naroda, i kao takva ona je emanacija narodnih htijenja i volje. Tko ne shvaća da je politika najprije zalaganje za „opće javno dobro“, neka se bavi sa biznesom. Hrvatski suverenisti su upravo nastali kao reakciju na „političko parazitiranje“ i privatizaciju političke i državne sfere. Današnje bi se  tehnokratske i oligarhijske  vladavine rado riješile  narodne volje i interesa  i zato nastoje  onemogućiti neposredno demokratsko političko sudjelovanje naroda.  Taj globalistički model koji je putem tržišne globalne unifikacije trebao ukinuti povijest, o čemu govori Fukuyama, zapravo razvlastiti narode u tri područja: u političkom smislu narod je razvlašten putem izbornih inženjeringa i nepoštivanja rezultata referenduma; u ekonomskom smislu najosjetljiviji segmenti naroda i srednji sloj lišeni su sigurnosti rada, elementarne plaće i kupovne moći; u identitetsko-kulturnom smislu razvlašteni su jer se narodnoj zajednici nameće dominantni narativ socijetalnih i kulturnih manjina. Povlaštena oligarhija se supstituirala narodu, dok su se liberalizam i manjinski narativ supstituirali izravnoj demokraciji i republikanskom načelu jednakosti i sudjelovanja u političkom životu. Model nacionalne države ostaje još uvijek najprikladniji okvir za realno i neposredno sudjelovanje naroda u  političkom životu, dok nacija još uvijek čini nenadmašivi horizont demokracije

Koje su glavne programatske smjernice stranke „Hrvatski suverenisti“ ?

U fokusu nam je re-suverenizacija političke, gospodarske, kulturne i socijalne  sfere  što nužno zahtjeva promjenu današnjeg Ustava. Glavni instrumenti ostvarenja punog državnog i političkog suvereniteta su promjena Ustava, Zakona o državljanstvu i  zakona koji regulira   izborni  sustav,  kako bi se osigurala puna i jednaka zastupljenost i realno sudjelovanje  svih Hrvata izvan domovine i u domovine. Zalažemo se za nužnu dekomunizacija Hrvatskog društva i usvajanje prikladnog  zakona o  lustraciji. Također, smatramo da je današnji Ustavni zakon o pravima manjina jedan pravni anahronizam koji pogoduje pozitivnu diskriminaciju i etničko-vjerski komunitarizam,  u korist nacionalnih manjina, a  koji proizlazi iz specifičnog povijesnog konteksta. Na temelju pozitivnih iskustava drugih zemalja EU poput Francuske, Hrvatski suverenisti se zalažu za model političke nacije, i za novu ustavnu kategoriju jednakoga republikanskog građanstva, prema kojoj bi svi građani Hrvatske imali ista prava i obveze bez obzira na vjersku, etničku i nacionalnu pripadnost.

Što će Hrvatski suverenisti poduzeti po pitanju demografije i gospodarstva?

Pored svjetonazorskih i političkih pitanja, prioritet  je posvećen gospodarskom  razvoju kao glavni preduvjet za demografski oporavak.  U ekonomiji, suverenizam zastupa „treći put“  između državnog kolektivizma (socijalizam komunizam) i neoliberalnog kapitalizma, podređivanje ekonomije političkog  sferi i javnom dobru, dok država ima aktivnu ulogu u usmjeravanju gospodarskog održivog razvoja. Promicati gospodarski suverenizam znači ponajprije dati  prioritet razvoju  realnoj ekonomiji, a ne špekulativnoj fiktivnoj ekonomiji. Osuđujemo potpunu liberalizaciju tržište rada i  beskvotnom sustavu kojim se nekontroliranom uvozom stranih radnika ugrožava  ne samo radna mjesta hrvatskih građana ali i otvaraju put mogućem scenariju „zamjene pučanstva“ na dulji rok.  

Hrvatski suverenisti se zalažu za primijenu načela „gospodarskog patriotizma“ u svim gospodarskim sektorima  što podrazumijeva poduzimanje slijedećih mjera: potpora srednjem i malom poduzetništvu ,  oslobađanje ekonomije od trajne ovisnosti od financijskih tržišta, uspostavom i jačanje regulatorske uloge Narodne Banke koja treba jamčiti monetarni suverenitet i neovisnost od bankarskog privatnog sektora, zakonsko i birokratsko rasterećivanje i pojednostavljenje fiskalne i administrativne procedure za registriranje i djelovanje malih i srednjih poduzeća, favoriziranje zapošljavanje mladih, smanjenje poreznih i fiskalnih nameta  malim i srednjim poduzećima, omogućiti pristup kreditima istim poduzećima sa preferencijalnim kamatnim stopama u suradnji i pod  kontrolom Narodne banke kako bi se javne financije stavile u službu realne ekonomije., oslobođanje hrvatskog gospodarstva od „trgovačkog lobija“ i uvozne politike, promicanjem načela proizvodnje, izvoza i davanjem   prioritetu hrvatskim proizvodima, odbacivanje slobodno-trgovinskih ugovora koje uništavaju nacionalne europske ekonomije koje ne mogu konkurirati na globalnim tržištima, i privilegirati razvoj kratkih i fleksibilnih tržišnih mreža proizvodnje i potrošnje, borba protiv oligolopola monopola velikih multinacionalnih koncerna, i protiv nelojalne konkurencije, zabrana uvoza prehrambenih i poljoprivrednih proizvoda koje ne poštivaju hrvatske norme na području sanitarne sigurnosti i zdravstva. Uspostava isključivog gospodarskog pojasa,  je strateški odluka radi zaštite nacionalnih interesa je zbog zaštite Jadranskog mora, zaštite okoliša i očuvanja ribljeg fonda, radi suradnje s drugim  priobalnim državama  koje su u Jadranskom moru proglasile slične  gospodarske e zone, te radi ostvarenja trajnih nacionalnih interesa RH kao pomorske države u Jadranskom moru.

Što vi mislite o ovoj temi?