Connect with us

Razgovor

Razgovor sa Jurom Vujićem, član savjeta stranke ‘Hrvatski suverenisti’

Published

on

(mr. Jure Vujić je pročelnik odjela za politologiju Matice Hrvatske).

Nedavno je  osnovana stranka Hrvatskih suverenista. Kao glavni politički teoretičar nacionalne desnice  i ideolog suverenizma, možete li pojasniti  koji je politički smjer suverenista ?

Sa političkom teorijom i idejama se bavim dugi niz godina a sa suverenizmom se susrećem 80.-tih godina kao student u Parizu, kada nastaju prvi protu-globalistički nacional-suverenistički pokreti diljem Europe, kao reakcija i odgovor na neoliberalnu kapitalističku globalizaciju koja delokalizira i deteritorijalizira cjelokupne segmente nacionalnih ekonomija, ali i kao reakcija na ekscese centralizacije i birokratizacije Europske unije. Ne ulazeći u proto-povijest političkih teorija o suverenitetu Sieyèsa, Makijavelija , moglo bi se reći da je suverenizam ponajprije onako kako ga opisuje Jean Bodin ‘moć donošenja i povlačenja zakona’. S obzirom na to da se danas gotovo tri četvrtine zakona u obliku direktiva i rezolucija koje se tiču naše sudbine donose na razini EU-a bez konzultacije s hrvatskim građanima, držimo da treba re-suverenizirati zakonodavnu vlast i donositi zakone u korist hrvatskog naroda u suverenom Hrvatskom saboru, a ne u Bruxellesu. Suverenizam kao politička kultura i stajalište poziva na model nacionalne države i države-nacije kao najoptimalnijih i najprikladnijih formi za narodnu zajednicu. U takvom kontekstu suverenizam objedinjuje razne euroskeptične političke opcije i obitelji koje zagovaraju obranu suvereniteta europskih nacija, zalaže se za konfederalni model Europske zajednice, za “Europu nacija”, za model u kojemu je nacionalni, politički, gospodarski i kulturni suverenitet poštivan i zaštićen.

Hrvatski narod  je u suverenističkoj opciji prepoznao ozbiljnu, novu, političku, narodnu i državotvornu alternativu između liberalne ljevice i liberalne desnice kao zamjenske sistemske stranke dominantnog globalističkog establišmenta. Naime, suverenizam ’90-tih je nakon 2000. godine zamijenio integracionizam i unitarizam i neprestano prenošenje velikog broja suverenih nadležnosti nad-nacionalnim instancama i Europskoj uniji tako da se s pravom može govoriti o procesu de-suverenizacije, a to se zapravo i krilo iza sintagme detuđmanizacije. Veliki uspjeh Hrvatskih suverenista na europskim izbora je pokazalo da jedino stranka Hrvatski suverenisti kao široki pokret je u stanju okupiti sve nacionalne državotvorne snage u Hrvatskoj.

Neki Vas nazivaju nacionalističkim populistom ? Je li zaista narod nositelj političke vlasti ili je to demagogija?

Populizam  jača diljem Europe jer današnje političke tehnokratske elite ne prepoznaju i ne zastupaju realne interese naroda u svim sastavnicama: kao demos (skup građana državljana), kao etnos (narod kao jedinstvena cjelina, zajednica zasnovana na zajedničkoj kulturi i povijesti) i narod kao puk – plebs. Stoga populizam je pozitivna politička kategorija koja se poziva na sve  sastavnice naroda i na njima se zasniva demokratska opća narodna volja. Sukladno članku 1. stavku 2. Ustava RH prema kojemu vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana. Međutim, Hrvatski je narod je trenutno razvlašten na političkom , gospodarskom i  identitetsko-kulturnom području. Unatoč jasne izražene volje Hrvatskog naroda na prošlim referendumima protiv Instanbulske konvencije i pro-migracijske politike Marakšekog Pakta, Hrvatskom se narodu protu-demokratski nameće liberalni globalistički  svjetonazor koji se protivljuje  njegovom nacionalnom kršćanskom identitetu. Stoga je tehnokratski društveni i politički inženjering najgori oblik demagogije koji iza plašta „kompleksnosti i stručnosti“ oduzima narodu poluge demokratskog odlučivanja u korist samoproglašene tehnokratske elite koja se odvojila od realnog svijeta. Na identitetskom planu, oštro se suprotstavljamo glavnim kulturno-identitetskim ali sigurnosnim ugrozama za europski kontinent: islamizacija Europe putem nekontrolirane masovne imigracije ( prijetnja radikalnog Islama), radikalni sekularizam , liberalni a-nacionalni globalizam u obliku tržišne uniformizacije.

Unatoč ustavne jasne odredbe da u Hrvatska vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu, Hrvatski  narod trenutno  je žrtva višeslojnog procesa de-suverenizacije  koje se u praksi podudaraju sa razvlaštenja naroda,  na političkom, kulturno-identitetskom, i gospodarskom području. Na političkom području s uzurpiranjem demokratske vlasti od strane klijentelističke stranačke sistemske oligarhije koja je u više navrata  post-izbornim inženjeringom anulira izraženu većinsku narodnu volju na provedenim referendumima.

Politika kao zvanje i uvjerenje se prvenstveno bavi sa postizanje i zaštitom općim i javnim interesom većinskog naroda, i kao takva ona je emanacija narodnih htijenja i volje. Tko ne shvaća da je politika najprije zalaganje za „opće javno dobro“, neka se bavi sa biznesom. Hrvatski suverenisti su upravo nastali kao reakciju na „političko parazitiranje“ i privatizaciju političke i državne sfere. Današnje bi se  tehnokratske i oligarhijske  vladavine rado riješile  narodne volje i interesa  i zato nastoje  onemogućiti neposredno demokratsko političko sudjelovanje naroda.  Taj globalistički model koji je putem tržišne globalne unifikacije trebao ukinuti povijest, o čemu govori Fukuyama, zapravo razvlastiti narode u tri područja: u političkom smislu narod je razvlašten putem izbornih inženjeringa i nepoštivanja rezultata referenduma; u ekonomskom smislu najosjetljiviji segmenti naroda i srednji sloj lišeni su sigurnosti rada, elementarne plaće i kupovne moći; u identitetsko-kulturnom smislu razvlašteni su jer se narodnoj zajednici nameće dominantni narativ socijetalnih i kulturnih manjina. Povlaštena oligarhija se supstituirala narodu, dok su se liberalizam i manjinski narativ supstituirali izravnoj demokraciji i republikanskom načelu jednakosti i sudjelovanja u političkom životu. Model nacionalne države ostaje još uvijek najprikladniji okvir za realno i neposredno sudjelovanje naroda u  političkom životu, dok nacija još uvijek čini nenadmašivi horizont demokracije

Koje su glavne programatske smjernice stranke „Hrvatski suverenisti“ ?

U fokusu nam je re-suverenizacija političke, gospodarske, kulturne i socijalne  sfere  što nužno zahtjeva promjenu današnjeg Ustava. Glavni instrumenti ostvarenja punog državnog i političkog suvereniteta su promjena Ustava, Zakona o državljanstvu i  zakona koji regulira   izborni  sustav,  kako bi se osigurala puna i jednaka zastupljenost i realno sudjelovanje  svih Hrvata izvan domovine i u domovine. Zalažemo se za nužnu dekomunizacija Hrvatskog društva i usvajanje prikladnog  zakona o  lustraciji. Također, smatramo da je današnji Ustavni zakon o pravima manjina jedan pravni anahronizam koji pogoduje pozitivnu diskriminaciju i etničko-vjerski komunitarizam,  u korist nacionalnih manjina, a  koji proizlazi iz specifičnog povijesnog konteksta. Na temelju pozitivnih iskustava drugih zemalja EU poput Francuske, Hrvatski suverenisti se zalažu za model političke nacije, i za novu ustavnu kategoriju jednakoga republikanskog građanstva, prema kojoj bi svi građani Hrvatske imali ista prava i obveze bez obzira na vjersku, etničku i nacionalnu pripadnost.

Što će Hrvatski suverenisti poduzeti po pitanju demografije i gospodarstva?

Pored svjetonazorskih i političkih pitanja, prioritet  je posvećen gospodarskom  razvoju kao glavni preduvjet za demografski oporavak.  U ekonomiji, suverenizam zastupa „treći put“  između državnog kolektivizma (socijalizam komunizam) i neoliberalnog kapitalizma, podređivanje ekonomije političkog  sferi i javnom dobru, dok država ima aktivnu ulogu u usmjeravanju gospodarskog održivog razvoja. Promicati gospodarski suverenizam znači ponajprije dati  prioritet razvoju  realnoj ekonomiji, a ne špekulativnoj fiktivnoj ekonomiji. Osuđujemo potpunu liberalizaciju tržište rada i  beskvotnom sustavu kojim se nekontroliranom uvozom stranih radnika ugrožava  ne samo radna mjesta hrvatskih građana ali i otvaraju put mogućem scenariju „zamjene pučanstva“ na dulji rok.  

Hrvatski suverenisti se zalažu za primijenu načela „gospodarskog patriotizma“ u svim gospodarskim sektorima  što podrazumijeva poduzimanje slijedećih mjera: potpora srednjem i malom poduzetništvu ,  oslobađanje ekonomije od trajne ovisnosti od financijskih tržišta, uspostavom i jačanje regulatorske uloge Narodne Banke koja treba jamčiti monetarni suverenitet i neovisnost od bankarskog privatnog sektora, zakonsko i birokratsko rasterećivanje i pojednostavljenje fiskalne i administrativne procedure za registriranje i djelovanje malih i srednjih poduzeća, favoriziranje zapošljavanje mladih, smanjenje poreznih i fiskalnih nameta  malim i srednjim poduzećima, omogućiti pristup kreditima istim poduzećima sa preferencijalnim kamatnim stopama u suradnji i pod  kontrolom Narodne banke kako bi se javne financije stavile u službu realne ekonomije., oslobođanje hrvatskog gospodarstva od „trgovačkog lobija“ i uvozne politike, promicanjem načela proizvodnje, izvoza i davanjem   prioritetu hrvatskim proizvodima, odbacivanje slobodno-trgovinskih ugovora koje uništavaju nacionalne europske ekonomije koje ne mogu konkurirati na globalnim tržištima, i privilegirati razvoj kratkih i fleksibilnih tržišnih mreža proizvodnje i potrošnje, borba protiv oligolopola monopola velikih multinacionalnih koncerna, i protiv nelojalne konkurencije, zabrana uvoza prehrambenih i poljoprivrednih proizvoda koje ne poštivaju hrvatske norme na području sanitarne sigurnosti i zdravstva. Uspostava isključivog gospodarskog pojasa,  je strateški odluka radi zaštite nacionalnih interesa je zbog zaštite Jadranskog mora, zaštite okoliša i očuvanja ribljeg fonda, radi suradnje s drugim  priobalnim državama  koje su u Jadranskom moru proglasile slične  gospodarske e zone, te radi ostvarenja trajnih nacionalnih interesa RH kao pomorske države u Jadranskom moru.

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari