Pratite nas

Razlika između obitelji Zec i Šoljić…

Objavljeno

na

Nakon predstave o tragediji obitelji Zec tišina je trajala desetak minuta, a nakon promocije knjige o tragediji obitelji Šoljić, tišina traje punih – deset godina!

   U Rijeci su svi oduševljeni- stigao  je Oliver Frljić i pred punim kazalištem prikazao  predstavu svoga života – “Aleksandra Zec”, koja je, kako je naglasio, “posvećena djeci ubijenoj u hrvatskom Domovinskom ratu”. Kao prvo, to je laž. Zatim je kontraverzni autor izrazio čuđenje što se i nakon gotovo dva desetljeća nakon rata- još uvijek žrtve dijele po nacionalnoj pripadnosti, što izravno ponižava žrtve. 98989_1001-porodica-zec-mercep_fA on eto, jadnik, nije napravio predstavu po “nacionalnom ključu”, već je za svoj “projekt”(sic!) izabrao isključivo i jedno žrtvu srpske nacionalnosti, čijeg su oca, majku i dijete ubili, ne u ratu, već kod kuće i na obroncima Sljemena ljudi koji su možebitno (što nikada nije dokazano) imali samo jedan motiv u vrijeme srpske agresije – da se “osvete” nekim Srbima, za što naravno nema opravdanja.

Na obitelj Zec nije pala srpska granata, kao na nevinih  28 dječaka i djevojčica u Slavonskom Brodu, kao ni na 400 druge hrvatske djece koja su zvjerski ubijena, ali ne od hrvatske, već od srpske ruke. Ako je Frljić želio raditi predstavu za “svu djecu koja su ubijena u srpskoj agresiji”, onda je zaboravio samo jedno-  na najmanje ubijenih deset razreda nevine hrvatske djece! Međutim, nevjerojatno je kako su ovu provokaciju “bivšeg dečka Danijele Trbović” s oduševljenjem i financijskim sredstvima mnogi popratili, iako je predstava na granici kiča, odnosno dobrog ukusa, ili jednom riječju “mlaka voda”. Napravljena je po narudžbi raznih pupovaca, a to sve govori.

kata_soljicPojedini kritičari pišu kako je na kraju ovog komada nastala tišina. Desetak minuta se šutjelo. Ljudi su bili u šoku, a kako i ne bi. Ali, kad je moja malenkost objavila knjigu “Kata Šoljić- Junakinja hrvatskog Domovinskoga rata” (2004.) u kojoj se  opisuje smrt čak četiri sina Kate Šoljić u hrvatskom Domovinskome ratu, također je nastala tišina  koja nije trajala desetak ili dvadesetak minuta, već traje sve do danas, punih desetak godina!

Održali smo dvadesetak ili tridesetak predstavljanja te knjige, i niz tribina, na kojima je bila nazočna i pokojna Kata Šoljić, koja je izravno i govorila o toj svojoj teškoj životnoj kalvariji, kad je pored četiri sina izgubila u Domovinskome ratu još i više od petnaestak članova svoje obitelji, kad je nakon II. svjetskog rata izgubila i četiri brata, za koje nikada nije saznala gdje im je grob,  tzv. lijevi mediji, a poglavito oni koji, poput Frljića, “ne dijele” žrtve po nacionalnoj pripadnosti, ostali su nijemi, prešutili su i marginalizirali ovu strašnu, nečuvenu tragediju. A “najponosnija majka u Hrvata” u Domovinskome ratu izgubila je sina Niku (r.1942.), Miju (1945.), Matu (1952. i Ivu (1948.). Godinama ih je nakon njihove užasne smrti tražila, zajedno sa svojim kćerkama, od kojih je jedna bila u srpskom logoru, a druga još ni danas nije pronašla svoga supruga i oca koji je ubijen negdje u Vukovaru. Kad je ova knjiga o tragediji obitelji Šoljić objavljena nije bilo zainteresiranih sponzora (gdje ste tada bili frljići, gradonačelnici, ministarstva, srpska vijeća, pupovci, “documente”, odnosno svi vi koji ste toliko složni kad treba poduprijeti neki “srpski projekt”, koji ima za cilj jedino još više razjediniti hrvatski narod?).

oliver frljicDa je netko u Rijeci, poput nekog frljića, napravio kazališnu predstavu o tragediji obitelji Šoljić, ili Eve Šegarić iz Škabrnje, koja nije ništa bolje prošla, (ili stotinama drugih hrvatskih obitelji koje su Srbi u vrijeme rata “sravnali do koljena”, nakon tog “projekta” i nakon promocije knjižice o njima, tišina bi valjda trajala ne desetak minuta nego najmanje – godinu dana. Ali, neka nam netko objasni kako i zbog čega ima interesa da se rade i kazališne predstave po “nacionalnom ključu”, da se iskorištava tragedija jedne nevine srpske obitelji, (samo da se “dokaže” da su u ovome ratu jedni i drugi bili “isti”),  a da nema još ni danas zanimanja za nešto takvoga kad su nevine hrvatske obitelji u pitanju koje su možebitno još i gore prošle samo od četničkih krvavih ruku u Domovinskome ratu?

Zar jedan takav “projekt” ne zanima ni razne ministrice za kulturu, svjetski poznate glumce, estradne i ine zvijezde, srpske i ine političare, već samo i isključivo ostaju “nijemi” kad vide što se dogodilo sa jednom srpskom obitelji, a povod je bila, kako smo rekli, srpska agresija na Republiku Hrvatsku. Jer da Srbi i ini okupatori nisu napali Hrvatsku, obitelj Zec, ali i na desetine tisuća Hrvata danas bi bili živi, a predstave bi se radile o nečem mnogo boljem i zabavnijem. Šteta što Frljić i njegovi pomagači nisu, u okviru ovoga “projekta” publici objasnili  tko je bio žrtva a tko agresor, jer bi tada mnoštvo posjetitelja sigurno bolje shvatilo što je “majstor želio reći”! Ali, ako bi u predstavi to istaknuli, onda to ne bi, zar ne, “bivši dečko Danijele Trbović” (po čemu je ipak najpoznatiji)  to bilo to!

E, sad nakon ovog “velikog i nezapamćenog projekta” Frljića treba i nagraditi – intendantskom stolicom u riječkom HNK-u!

Zaslužio je!

Mladen Pavković

kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Milijan Brkić: Tko će presuditi gdje je granica između umjetničke slobode izražavanja i govora mržnje?

Objavljeno

na

Objavio

[ TKO ĆE PRESUDITI GDJE JE GRANICA IZMEĐU UMJETNIČKE SLOBODE IZRAŽAVANJA I GOVORA MRŽNJE; NAUČIMO SVI BITI TOLERANTNIJI ]

Vrijeme je karnevala ili poklada, maškara, vrijeme kada se ljudi maškaraju i u skladu s tradicijom i običajima žele ukazati na neke aktualne pojave u društvu, koje su često puta upućene i nama političarima. Te su poruke GLAS NARODA, koje kroz maškaranje, humor, ali i satiru, trebamo prepoznati.

Pamtimo karnevale na kojima su spaljene lutke s likovima predsjednika i premijera, političara, biskupa i uz odaslane poruke naroda, svi bismo se trebali zapitati i zamisliti jesmo li bili u stanju tijekom godine slušati što nam narod poručuje. Ili se dižemo na zadnje noge kada na nekom karnevalu maškare spale lik i djelo nekog političara.

Želim naglasiti da je za najoštriju osudu svaki čin širenja govora mržnje i netolerancije prema bilo kome u našoj Hrvatskoj.

Ali isto tako, postavlja se pitanje gdje je granica i KADA JE TO UMJETNIČKA SLOBODA i sloboda izražavanja, kao što je to za glasnu manjinu bio slučaj u Rijeci s izloženom zastavom bivše države, zločinačkom crvenom zvijezdom pod kojom su se dogodili brutalni ratni zločini, a kada je to govor mržnje u slučaju paljenja lutke gay para s bebom na karnevalu u Imotskom, kao što to danas pišu brojni napisi.

Kao slobodno i demokratsko društvo svi bismo zajedno trebali raditi na tome KAKO BITI TOLERANTNIJI, i ne reagirati samo kada stvari shvaćamo osobno.

Budimo iskreni prema sebi, i odgovorni prema onima koji su nas birali. Poruke s karnevala su glas naroda upućene nama političarima zbog njihova nezadovoljstva, i našeg nečinjenja i ignoriranja.

Hrvatski branitelji borili su se za demokraciju i slobodu govora. Svatko od nas ima pravo na svoje mišljenje, stav i jasno sam izrekao svoj stav protiv udomljavanja djece od strane istospolnih parova, ali isto tako sam za to da ne odričemo pravo drugima i drugačijima na njihov stav i mišljenje bez obzira slažemo li se s time ili ne.

Učinimo sve da naša djeca i buduće generacije žive i rastu u BOLJEM I TOLERANTNIJEM DRUŠTVU ne odričući se svog identiteta, svjetonazora, svoje tradicije i povijesti našeg naroda!

 

Herman Vukušić: Ono što smiju ljevičari kroz umjetnost, ne smije narod kroz satiru

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Iz Svijeta

‘Namaste Trump’ ,više od 100.000 Indijaca pozdravilo američkog predsjednika Donalda Trumpa

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Alex Brandon/AP

Američkog predsjednika Donalda Trumpa pozdravilo je u ponedjeljak više od 100.000 Indijaca na najvećem nacionalnom stadionu kriketa, na početku posjeta Indiji kojoj je obećao “nevjerojatan trgovinski sporazum” i isporuku vojne opreme koja ulijeva “najveći strah na planetu”.

Indijci su američkog gosta dočekali uz maske s njegovim likom i pozdrave “Namaste Trump” na golemu stadionu Motera u gradu Ahmedabadu kamo je stigao u pratnji premijera Naredre Modija.

Modi je lani ponovno pobijedio na izborima i zauzeo desniji kurs u politici što kritičari smatraju autoritarnim i etničkim zastranjenjem, a svoj srdačan odnos s Trumpom ističe kao dokaz svoje dobre globalne pozicije.

Američki političari opisali su Trumpov posjet kao suprotstavljanje rastu Kine kao supersile u regiji.

“Učinili ste veliku čast našoj zemlji. Uvijek ćemo vas se sjećati, od danas nadalje Indija će uvijek imati posebno mjesto u našim srcima”, rekao je Trump praćen gromoglasnim pljeskom.

Indija je jedna od nekoliko velikih zemalja u svijetu u kojoj Trump uživa osobnu podršku veću od 50 posto. Zadnjih godina jačala je veze sa Sjedinjenim Državama koja je s druge strane zategnula odnose s indijskim susjedom i tradicionalnim neprijateljem Pakistanom.

“Dok nastavljamo graditi našu suradnju u obrani, Sjedinjene Države pripremaju se isporučiti Indiji jedno od najboljih oružja na planetu, jedno od onih koji najviše ulijevaju strah”, obećao je Trump.

Najavio je da će dvije zemlje potpisati sporazume u utorak o prodaji vojnih helikoptera u vrijednosti 3 milijarde dolara i da će SAD morati postati prvi partner u obrani Indije, koja se u vrijeme hladnog rata oslanjala na oružje iz Rusije.

Modi je srdačno zagrlio Trumpa po izlasku iz predsjedničkog zrakoplova. Trump je u Indiju stigao u pratnji supruge Melanije, a u izaslanstvu su i njegova kći Ivanka i njezin suprug, Trumpov savjetnik Jared Kushner te članovi kabineta među kojima je i ministar trgovine Wilbur Ross.

Dvije zemlje nisu uspjele prije posjeta donijeti trgovinski sporazum, jer nisu uspjele ukloniti nesuglasice.

Predmet spora iz američkog kuta gledanja su indijska kontrola cijena za medicinske uređaje kao što su stentovi, nadalje američki zahtjev za pristup golemom indijskom tržištu peradi i mliječnih proizvoda te strogi indijski propisi o pohrani podataka koji, kako tvrde američke tvrtke, povisuju cijenu poslovanja. S druge strane vlada premijera Narendre Modija traži obnovu trgovačkih koncesija koje je Trump ukinuo 2019., te veći pristup američkom tržištu faramaceutskih i poljoprivrednih proizvoda.

Iznad svega, Indija ne želi da je Trump smješta u istu ravan s Kinom, čije je gospodarstvo pet puta veće od indijskog.

Trump je rekao da će o ekonomiji razgovarati s Modijem kojega je opisao kao tvrdog pregovarača, te je najavio velik sporazum.

“Sklopit ćemo vrlo, vrlo velik, jedan od najvećih trgovinskih sporazuma do danas. U ranoj smo fazi pregovora o nevjerojatnom trgovinskom sporazumu za smanjenje zapreka za ulaganja između Sjedinjenih Država i Indije”, rekao je pa nastavio “Optimističan sam da radeći zajedno, premijer i ja možemo postići fantastičan sporazum koji je dobar i čak velik za obje naše zemlje – osim što je on vrlo tvrd pregovarač”, rekao je o Modiju.

Mnoštvo je uz prometnicu od zračne luke do stadiona pozdravljalo američke goste snimajući fotografije.

Iz Ahmedabada Trump i njegova ekipa krenuli su prema gradu Agri, a njihov dolazak u Taj Mahal, jednu od najljepših građevina na svijetu i simbol vječne ljubavi, očekuje se predvečer. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari