Pratite nas

Kultura

Razlila se žalost i tuga po cvijetnom polju Bleiburga!

Objavljeno

na

Nepregledna kolona korača
dostojanstveno, bez plača!
Pod oštricom krvničkog mača,
okružena gomilom koljača!

A krvnik milosti nema!
Veliki pokolj sprema.
Razlila se žalost i tuga
po cvijetnom polju Bleiburga!

Umiru Hrvatski vojnici.
Vjerni Bogu i šahovnici!
Ponosno umrijet im draže,
neg’ krvnika milost da traže!

Ubijaju sinovi sotone,
poljem posijaše Hrvatske živote.
A Bleiburg uze ih sebi
i dio su njegove ljepote.

Od tad dani i godine lete,
isprepliću se ponos i tuga
u proljeće Hrvati se sjete,
krvavog puta i Bleiburga!

Zaboravit nećemo nikad
tu kolonu što korača,
u zagrljaj sigurne smrti
pod oštricom krvničkog mača!

Velimir Raspudić / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

TEŽAK ŽIVOT, PATNJA LJUTA

Objavljeno

na

Objavio

TEŽAK ŽIVOT, PATNJA LJUTA

Nisu njima ruže cvale,
med i mliko nisu tekli…
šta god bi im njive dale,
Bogu hvala, tek bi rekli.

U Zagori kršnoj mojoj,
u vrimena ona stara!
zaliva je, rad se znojon…
al’ čovika rad je stvara!

Pismon dan bi okončali,
a ne kukanjem i plačon…
i opet sutra di su stali,
borba s’ kamenon i dračon.

Čak bi znalo se dogodit,
dok se radilo na polju,
da bi žena znala rodit…
i ne gubit zbog tog volju.

U traveši nakon toga!
kući svoje čedo nosi,
iduć puten hvali Boga!
i blagoslov za njeg’ prosi.

Težak život, patnja ljuta,
al’ su šale znali zbijat!
bolje znali, sto su puta,
nego mi se, oni smijat!

Šta su znali sve izdurat,
ni živina nije znala…
s’ čim se nosit i šta gurat,
zato Vama, predci hvala!

Ivan Pajdek / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

Kad sklopim oči u tuđini polete mi misli Domovini

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Mateo Ivanković

KAD SKLOPIM OČI

Kad sklopim oči u tuđini
polete mi misli Domovini,
lakše, neg planinska vila,
brže, neg sokolova krila.

Ne postoje putevi ni staze,
preko najvećih planina gaze,
niz najduže plove rijeke,
ljube ih cvijetne livade meke!

Zaustavit ništa ih ne može
ni sva ta prirodna ljepota,
dok ne slete u selo malo,
na početak mog života .

Koliko radosti i smijeha,
koliko plača i dječijeg grijeha,
koliko majčine ljubavi samo
dočeka me kada sletih tamo.

Ne postoji ništa ljepše
nit na zemlji ima raja,
kao što je rodna gruda
svaki pedalj rodnog kraja!

Pa ja često sklopim oči
doma svoga kad se sjetim,
i mislima dadnem krila
kroz oblake kad poletim!

Velimir Raspudić / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari

No Recent Comments Found