Pratite nas

Reagiranja

Razlozi zbog kojih ne smijemo prihvatiti ‘Marakešku deklaraciju’

Objavljeno

na

Velike zemlje uvijek gledaju samo svoje i isključivo svoje interese: geo-strateške, gospodarske, financijske…

To je zakonitost koja vrijedi za sve režime, sva podneblja i sva vremena i ne uzeti u obzir tu prostu činjenicu znači biti slijep i gluh na ono što se događa u svijetu koji nas okružuje.

Prašina koja se u Hrvatskoj diže oko neodlaska predsjednice na “konferenciji o Marakešu” i “sukob” između nje i Vlade (isforsiran od dijela medija), na dnevni red postavlja nekoliko pitanja.

Prije svega, ono o namjerama i planovima “krojača” dokumenta zvanog “Marakeška deklaracija”, a čija je nakana (službeno), urediti globalna pitanja migracija s kojima je zapadni svijet danas suočen. U namjere “velikog demokratskog zapadnog svijeta” koji diktira odnose u Europi (pa i šire), itekako imamo pravo sumnjati – točnije, MORAMO sumnjati i biti skeptični želimo li povesti računa o sebi i vlastitim interesima.

Konkretno, evo nekih pitanja koja nisu uređena “Marakeškom deklaracijom”, niti o njima postoji globalni dogovor, kako u okviru EU, tako niti na razini UN-a:

  1. Ne uzima se u obzir da je kretanje “migranata” jednosmjerno – tj. u pravcu od juga i istoka prema Zapadu, tj. zapadnoj Europi, niti tko analizira prave uzroke takvom stanju i posljedice koje će nastati ako se taj proces nastavi;
  2. Ne postoji unificirani, jedinstveni sustav identifikacije te “migrantske mase” – u kojoj većina nema nikakvih dokumenata (slučajnost da je tomu tako je isključena);
  3. Nema osmišljenog i sustavnog klasificiranja te “migrantske mase” koja bi obuhvatila razvrstavanje na azilante, izbjeglice, ekonomske migrante i potencijalne teroriste (odnosno rizične pojedince i skupine koji se nalaze unutar nje):
  4. Zapadni svijet nema dugoročnu strategiju rješavanja tog problema, pa nema čak ni naznaka u kojem bi se smjeru ta rješenja trebala kretati.

Je li to dovoljno da se odbije sudjelovati u bilo kakvom potpisivanje papira koji ne definira ona najvažnija pitanja, pa i sastancima vezano za isti dokument?

Razum i činjenice govore: DA.

Čak što više, uvjeren sam da svaka zemlja koja drži do svoje suverenosti i budućnosti mora takvo što ODBITI i ne pristajati u pravljenju računa bez krčmara – jer zna se tko u tom slučaju na kraju plaća ceh.

Od kolovoza do danas, stanje vezano za “migrante” i njihov tretman od strane vodećih zemalja EU, drastično se promijenio. Uzmimo samo u obzir kako se sve to odvijalo kad je u pitanju Njemačka. Kancelarka Merkel je ne tako davno otvoreno pozivala migrante, da bi se potom ušutjela, a danas gubi izbore i najavljuje odlazak sa svoje pozicije – upravo zahvaljujući svojoj kratkovidosti i nepromišljenosti.

Gledam jučer kako novinar s N1, nepristojni i nasrtljivi Hrvoje Krešić “zaskače” predsjednicu i “bombardira” je pitanjima vezano za njezinu promjenu stava – od najavljenog odlaska na “Marakešku konferenciju” do odustajanja. I tu su svi argumenti uzaludni. Predsjednica se dobrano potrudila objasniti kako je situacija po tom pitanju bitno drugačija nego je bila i da spomenuta konferencija trenutačno nije prioritet za hrvatske građane. Ovaj, je, naravno, po starom dobrom običaju, odrađujući nalog poslodavca nastavio svoju mantru, a sve kako bi se dokazala “neprincipijelnost” predsjednice, koja “govori čas jedno čas drugo” i “dodvorava se radikalnoj desnici”.

Zanimljivo.

Predsjednica je jedina osoba u državnom vrhu koja ima neposredni izborni legitimitet, ona je zadužena za poštivanje Ustava i zaštitu državnih interesa i za nacionalnu sigurnost, pa je vjerojatno zato toliko i napadaju.

Ona je (Bogu hvala da je tako), svjesna i toga da su je na tu poziciju izabrali hrvatski građani, a ne stranka, Bruxelles, EU ili netko treći, pa se tako i ponaša, dok neki drugi očito imaju i drugačije stavove.

Ministrica vanjskih poslova, dakako, radi po nalogu premijera i sasvim je razumljiva njezina nervoza, pa i oštra retorika u odnosu na Pantovčak. Ona bi, međutim, hrvatskoj javnosti u najmanju ruku trebala objasniti i obrazložiti što je sadržaj “Marakeške deklaracije” i kakva je svrha predstojeće konferencije, umjesto što se “pjeni” na predsjednicu.

Nije dovoljno – kao što je to danas, 6. studenoga 2018. izjavila – reći samo kako je riječ “o nastojanju UN-a i Vijeća Europe da se na neki način riješi pitanje migracija”.

Gospođo Pejčinović-Burić pitam Vas:

NA KOJI NAČIN? KAKO? GDJE JE GLOBALNA STRATEGIJA? TKO ĆE PLATITI CEH TIH EKSPERIMENATA?

Povijesno iskustvo nam govori kako su “veliki” svoje interese ostvarivali uvijek preko leđa “malih” i ja čisto sumnjam da su Hrvati toliki naivci i da mogu povjerovati kako će ovoga puta biti drugačije.

Zato, puna potpora predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović!

Što se mene osobno tiče, ja bih dopustio ulazak izvjesnog broja migranata – ali samo onih koje je moguće identificirati i pod uvjetom da su kršćani.

Mi Hrvati imamo itekako debelih razloga za skepsu prema migrantima-muslimanima. Prvo, radi toga što je ovdje u pitanju sasvim sigurno dugoročna strategija ISIL-a koji ono što je izgubio u ratu u Siriji nastoji kompenzirati prodorom u Europu putem migrantske mase; i drugo, zbog svega što se događa u Bosni i Hercegovini gdje je naš narod izložen jednoj agresivnoj politici islamskih fundamentalista koja bi u novim okolnostima (eventualnog značajnijeg priljeva muslimana s Bliskog i Srednjeg istoka i iz Afrike) mogla postati još radikalnija i pogubnija kako po Hrvate u Herceg Bosni tako i po samu Republiku Hrvatsku.

Onaj tko to ne uzima u obzir, ovom narodu ne misli dobro. Ili ne zna što čini.

A piromani iz medija (tipa Hrvoja Krešića) potpaljuju li potpaljuju umjesto da informiraju javnost. I potom se tobože “čude” kakvi se to sukobi odigravaju na relaciji predsjednica – vlada.

Taj polusvijet čiji je jedini poriv destrukcija svega što je za hrvatsku pozitivno i afirmativno stvara na političkoj i javnoj sceni kaos – po starom boljševičko-anarhističkom obrascu. Uostalom, zato ih poslodavci i plaćaju. U kojoj bi to zemlji osim kod nas, jedna tunjava, sirova, polupismena i nekulturna prispodoba bez minimuma pristojnog ponašanja, tipa Hrvoja Krešića, mogla biti TV reporter!?

Zlatko Pinter

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Mladen Pavković: Da pukneš od smijeha. ‘Svi’ su korumpirani osim Mrsića! Što čeka DORH?

Objavljeno

na

Bivši šef stožera u predsjedničkoj kampanji Ive Josipovića i bivši liječnik Ivice Račana, notorni Mirando Mrsić, „zasluženo“ je dobio nekoliko stranica intervjua u jednim dnevnim novinama (Večernji list, 21. srpnja 2019.). Šef Demokrata, kako ga nazivaju, koji inače više ništa ne predstavlja u hrvatskoj politici, skrenuo je pozornost na svoju malenkost objedama, klevetama i marginaliziranjem, prije svega, HDZ-a, a potom i hrvatskih branitelja i stradalnika. Za Vladu Andreja Plenkovića kaže da je „najkorumpiranija vlada od svih do sada“.

To drugim riječima znači da su sve bile korumpirane, samo neke više, druga manje, pa i ona u kojoj je sjedio ovaj politikant. Ne znamo je li ovo čitaju i oni u DORH-u i Uskoku, jer ako je to točno, onda su oni na potezu, a Mrsić je dužan reći sve što zna, ili pak ako to nije istina, ili se ne može dokazati, onda neka kazneno odgovara što širi takve navodne dezinformacije. Također ističe da nema sitnih i velikih afera, da ljudi znaju da se od plaće ne mogu kupovati vile, da im ministri bahato pljuju u lice i poručuju da beru lavandu ako žele biti bogati. (Sve je to nažalost istina.) Za Plenkovića kaže da je „velika prevara“, da se okružio poslušnicima, te uveo u vladu hrpu korumpiranih i nesposobnih ministra. Za njega je HDZ potpuno nezasluženo prisvojio domoljublje, jer da su u rat išli lijevi i desni i da je toj stranci uspjela priča da su oni čuvari domoljublja, u čemu veliku ulogu igraju i neke braniteljske udruge. (Ne, „čuvari domoljublja“ su on i Račanovi komunisti, koji ni onda ni danas nisu željeli i ne žele Hrvatsku!). Nije mu pravo što je HDZ braniteljima dao  neka prava na koja ostali građani, s pravom, negoduju i reagiraju. Ne slaže se ni s braniteljskim mirovinama, jednom riječju ne slaže se ni sam sobom!

A građani, da ga pitamo, ne negoduju što takvi kakav je i on rijetko dolaze u hrvatski Sabor, a plaćani su kao da rade „dan i noć“?

S druge pak strane ovaj politički kameleon ima velike simpatije za Ivu Josipovića, a poglavito za Zorana Milanovića, za kojeg misli da je najbolji predsjednički kandidat. Čak su, veli, i tijela Demokrata (koji ništa ne predstavljaju u hrvatskoj politici!) na njegov prijedlog  podržala kandidaturu Milanovića za predsjednika RH. Po njemu, koji je među ostalim itekako zaslužan što nam je jedno vrijeme na čelu države bio i žalosni i jadni Josipović, Milanović izaziva, što drugi ne (?) emocije kod građana , ali ne pjevanjem ili paradiranjem. Posljednjih pet godina, oštar je Mrsić, gledamo estradizaciju funkcije predsjednika države. Kolinda Grabar Kitarović,  po njemu, nema stav ni o notornim povijesnim činjenicama, već se može reći da joj je mandat bio „u ništa“.

Stoga treba na vlast ponovno dovesti nekog „prekaljenog“ komunistu i udbaša, koji  će imati jasan stav, ne samo o povijesti nego i o svemu drugom.

A nakon Josipović, Milanović je taj koji se može „ugurati“ u ovakav, inače nama iznimno dobro poznati kalup.

Kad su ga pitali: zašto doktori ulaze u politiku, odgovorio je da je razlog što ne žele da se politika bavi njima!

Prije Domovinskoga rata, Mrsić je studirao u Americi, ali kad su krenuli prvi balvani vratio se u Hrvatsku. Tko je prije 1990. mogao studirati u Americi, valjda samo oni koji su bili na popisu Udbe, ili pak vjerni politici Račana i njegovih kompanjona!

Nakon povratka iz SAD-a, u Hrvatskoj ga je čekala sjajna politička karijera, tim prije jer je očito bio provjeren KPJ-SDP kadar. Kad su ga u SDP-u „nogirali“, jer im je svojim političkim bedastoćama očito kvario ugled, nije se vratio u zdravstvo, kamo pripada, već natrag u politiku, u nekakve Demokrate, koji imaju članova kao jedna malo veća obitelj. Mandat nije želio vratiti, baš kao ni drugi, već je prigrlio saborsku plaću i privilegije, jer sad se on očito po političkoj liniji bavi svojim kolegama u zdravstvu, „pomaže“ da ono bude bolje i kvalitetnije, umjesto da se pokrije preko glave i utihne.

Baš zahvaljujući takvim politikantima, hrvatska politika je tu gdje jeste. Kad vas izbace iz jedne stranke vi osnujete novu, zadržite saborsku fotelju i sve privilegije, postanete „nezavisni“ i dalje poput Mrsića lupetate i dajete savjete, kao da smo zaboravili gdje je sve taj bio i što je radio.

Dovoljno se prisjetiti da je u Vladi Zorana Milanovića bio ministar rada i mirovinskog sustava te da je njegovim radom i zalaganjem otpočela agonija u ovim sektorima.

Pametnom dosta.

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Škoro odgovorio: Primio sam 135.000 kuna otpremnine i sve je po zakonu

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednički kandidat odgovorio na tvrdnje tjednika Novosti da je odlazeći iz tvrtke Orfej 1999. nezakonito dobio 350.000 kuna

Predsjednički kandidat Miroslav Škoro reagirao je na tvrdnje tjednika Novosti Srpskog narodnog vijeća da je 1999. godine, odlazeći s čelne pozicije u HRT-ovoj diskografskoj kući Orfej, nezakonito primio otpremninu od 350 tisuća kuna. Iz dokumenata koje nam je Škoro dao na uvid proizlazi da je otpremnina koju je primio iznosila ukupno 135.600 kuna, dakle ni polovicu svote koju navode Novosti, te da je isplaćena na temelju sporazumnog raskida ugovora o radu s HRT-om.

Sporazumni raskid potpisao je tadašnji direktor HRT-a Ivica Vrkić, koji danas izjavljuje da se ne sjeća da je sa Škorom bilo što potpisao.

U prilog tezi da odlazeći iz Orfeja Škoro nije učinio ništa protuzakonito, iz njegova stožera prilažu doznaku iz tadašnjeg Zavoda za platni promet na kojoj je vidljivo da je HRT Škori 24. rujna 1999. isplatio 135.600 kuna, a kao svrha doznake navodi se isplata otpremnine u skladu s ugovorom o plaći. U ugovoru o raskidu sporazuma o plaći koji je potpisao Vrkić piše, pak, da će HRT Škori isplatiti otpremninu u skladu s ugovorom, dok se u ugovoru o plaći navodi da će mu HRT, u slučaju da bude razriješen prije isteka četverogodišnjeg mandata i nakon toga ne ostane u radnom odnosu s Orfejem, HRT isplatiti otpremninu u visini od 12 neto plaća.

Zanimljivo, i u nalazu državne revizije na koji se pozivaju Novosti vidi se da je ugovorena otpremnina u iznosu 12 neto plaća, kao i da je Škorina plaća iznosila 11.300 kuna, no revizor zatim navodi da je isplata izvršena s računa HRT-a u iznosu od 350.854,01 kunu. Ne tvrdi se, međutim, da je isplaćena veća otpremnina od ugovorene, nego se HRT-u zamjera to što je Škoro razriješen na vlastiti zahtjev zbog čega, tumači revizor, nije imao pravo na otpremninu.

U Škorinu ugovoru o plaći, kojim je ugovorena otpremnina u slučaju da bude razriješen, navodi se da Škoro pravo na otpremninu gubi samo ako nakon razrješenja ostane u radnom odnosu ili u slučaju kršenja obveza iz radnog odnosa. To je li razriješen na vlastiti zahtjev po ovom ugovoru ne igra nikakvu ulogu pa je nejasno na temelju čega je revizor uopće zaključio da je Škoro razrješenjem trebao ostati bez otpremnine. Uz to, revizija se ne poziva ni na bilo kakav dokument koji bi potvrdio da je Škoro osobno tražio razrješenje.

Državna je revizija utvrdila i da je Orfej bio dužan refundirati HRT-u isplaćenu otpremninu budući da je bila isplaćena s HRT-ova umjesto s Orfejeva računa i naložila HRT-u da iznos otpremnine naplati od Orfeja, a ne od Miroslava Škore. Škoro, pak, tvrdi da on u posljednjih 20 godina nikad nije zaprimio zahtjev za povrat otpremnine ni od HRT-a ni od Orfeja.

Ostatak nalaza Državne revizije odnosio se uglavnom na financijske i računovodstvene nepravilnosti vezane za odnos s Orfejem kao društvom u stopostotnom vlasništvu HRT-a, ponajprije pri pružanju usluga javne radiotelevizije Orfeju kao vlastitoj tvrtki kćeri bez naknade, a među kojima dominiraju usluge oglašavanja. Pojednostavljeno, HRT je reklamirao Orfej koji je u njegovu vlasništvu, a da nije naplatio te usluge, piše VečernjiList

Novosti su u svom tekstu “Ne dirajte mi glavnicu” problematizirale i stambeni kredit od 120 tisuća tadašnjih njemačkih maraka uz povlaštenu kamatu od 5 posto koji je Miroslav Škoro dobio od HRT-a. Iz Škorina stožera upozoravaju, međutim, na činjenicu da je taj kredit odobrilo Vijeće HRT-a, što je vidljivo i iz teksta u Novostima, te dodaju da je Škoro taj kredit otplatio već u srpnju 1999., iako je otplatni rok bio 15 godina.

– Kad sam se odlučio kandidirati za predsjednika, itekako sam bio svjestan što to znači. Ne bih se kandidirao ni predlagao Zakon o podrijetlu imovine i oduzimanju nezakonito stečene imovine da imam što skrivati. Ali volio bih kad bismo o svemu, pa i o mojoj imovini i poslovima, razgovarali na temelju činjenica, a ne nečijih fantazija – komentirao je Škoro za Večernji list, uz poruku da će rado odgovoriti na sva pitanja koja zanimaju javnost, ali i pravno se zaštititi od namjerno plasiranih laži i podmetanja.

 

Škoro: Kad ti Pupovčeve Novosti daju naslovnicu, to je najbolja referenca da si na pravom putu.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari