Pratite nas

Komentar

‘RAZMIŠLJANJE JEDNOG ZAGREBAČKOG DEČKA O NHR-u’

Objavljeno

na

Vidim da se polako dolazi i do mene pa bi bio red da umjesto špekulacija, a špekulacije su zadnjih dana najčešća roba koja se izlaže na internetu barem kad se govori o NHR, osobno kažem riječ dvije, piše Davorin Karačić:

Za početak priče o klanovima, strujama, taborima i slično, ne piju vodu. Naime, ja ih tijekom ovih godina nisam primijetio nikakvo grupiranje niti pristajanje određenih ljudi kako uz jednu tako i uz drugu vodeću ličnost u smislu odvojenih smjerova, doktrina, svjetonazora ili sličnih pojava koje znaju unutar kakve zajednice, podijeliti istu. Sve do kraja je djelovalo kao jedan uhodani tandem, ne samo Bruna i Zlatko nego manje više svi u okruženju.

Čitajući novine uz kavu negdje tamo u drugoj polovici lipnja, i vršljajući po pametnom telefonu na ukebanom wi fi pristupu jednog kafića u Orašju, nemalo sam s iznenadio kad sam na tom istom internetu pročitao podatak da je osnovana gradska organizacija NHR za Grad Zagreb. Prvo zato jer većina članstva nije niti formirana u ogranke te podružnice te jer se nikad nije previše žurilo u osnivanje istih a drugo zato jer kao čovjek koji je bio na dvije liste, vršio dužnost grafskog vijećnika a u cijelu priču ušao i prije nego je stranka osnovana nisam bio pozvan ni kao gost, neovisno otome što moj matični ogranak ne postoji pa tako ne pripada gradskoj organizaciji, bar formalno da sjedim i čekam da osnovačka skupština prođe,tek kao mali znak pažnje. Nije da mi je stalo do toga da me tamo netko izabire ali nije li malo čudno da se određeni ljudi koji su od početka pa i prije tu, uključeni u sva događanja, jednostavno zaobiđu kao da ne postoje?

Objašnjenja nisam nikad dobio.

Nakon što je predsjedništvo iznebuha odlučilo da se ide u izborni sabor, iako sabor nije morao biti izborni budući je obvezni izborni sabor predviđen jednom u 4 godine a sadašnjem vodstvu mandat po tome traje još dvije godine, dođe vrijeme za odabir sabornika.

Kako su neka događanja postala već u najmanju ruku neuobičajena, Krešo Kartelo me je gradskoj organizaciji predložio da kao izaslanik gradske organizacije sudjelujem na saboru stranke kao izaslanik, sabornik, a to se statutarno može neovisno o tome, da li je moja matična organizacija-ogranak osnovana te pripadam li formalno gradskoj organizaciji.

Odgovor na to, nakon (navodno ) održane sjednice skupštine gradske organizacije (iako još nije viđen dokument na kojimu bi pisalo zapisnik i na kojemu bi bile vidljive odluke zajedno s imenima izabranih sabornika) na kojoj Kartelo nije prisustvovao iz objektivnih razloga (a zanimljivo da se dan održavanja sjednice odgađao sve do trena kad je Kartelo fizički morao biti van Zagreba) je bio u obliku sms poruke na kojoj je pisalo nije/nisu prošli, obzirom da je uz mene predloženo još nekoliko ljudi.

Priznajem da sam nestrpljivo očekivao sabor u Zagrebu barem da vidim tko su tih 19 veličanstvenih koje nitko nije prije vidio niti zna tko su a da predstavljaju odabraniji i pogodniji kadar zagrebačkog NHR. NI danas ne znamo tko su ti ljudi.

Nikad se nisam smatrao dijelom nikakvih tabora niti klanova jer za početak, nisam ih ni uočio (nije ih bilo ili je netko to vješto skrivao od mene a kako nigdje nisam uočio takav ernststavroblofeldovski mastermind pretpostavljam da ih tada nije ni bilo) a s druge strane u klanove ne bih ni ulazi jer klanovi i tabori pretpostavljaju lojalnost ljudima a ja mogu biti lojalan jedino ideji.

Nakon što me dakle gradska organizacija škartirala a pošto je tada bilo vidljivo da gradska organizacija ne predstavlja zagrebačko članstvo nego tek krug odabranih, odlučio sam biti legalist do kraja.

Jednostavno sam odšetao do službenih stranačkih prostorija, pozvonio i zatražio službeni obrazac kandidature za tijela stranke te ga ispunio i kandidirao se za člana predsjedništva stranke, tek da vidim koji to rejting među ljidima ja imam pošto u klanove ne spadam a pogotovo ne u uske zatvorene krugove koji su se počeli nazirati.

Poziv sam dobio da dođem u Zadar kao gost jer sabornik nisam mogao biti a svi oni koji se kandidiraju, na saboru sudjeluju kao gosti, bez prava biranja.
Uglavnom, zagrebačka organizacija me nije odabrala ni za sabornika a sve ostale hrvatske organizacije, jednoglasno za člana predsjedništva stranke. Zanimljivo, ne?

O kasnijim pozivima s nemuštim pokušajima (ne znam bi li se radilo o isprikama ili vrbovanjima jer nakon što je baba već davno prošla s kolačima te umrla od starosti, nisam bio raspoložen za ikakve naknadne razgovore i predočavanje naknadne pameti) kontakta neću, kao što neću ni o pozivima podrške zagrebačkih članova koji su također nemajući osnovane osnovne organizacije-ogranke te podružnice ostali bez organizacije.

NI sad se ne smatram nikakvim dijelom ikakvog tabora ni klana nego stranke, jer ne dugujem ništa pojedincima ali sve dugujem kolektivu bilo da se radi o članovima stranke. navijačke grupe, obitelji ili ekipe, jer me je upravo pripadnost „čoporu“, kodeks ponašanja u grupaciji i hijerarhizirana struktura svijeta naučila da čovjek nije otok i da se vjerujući u sebe, i s najnižeg položaja u nekoj grupi, svojim radom i kvalitetom može uspeti do vrha.

Tko je odrastao po salonima ili bez prijatelja bez grupe i skupine nikad neće naučiti biti socijaliziran i poznavati zakonitosti života i funkcioniranja skupine.
(zato je vojni rok dobra stvar)

P.s. Ako ćemo o navijačkom stažu, poznatosti i afirmaciji u tom smislu, kao brata s tribine, bar od eksponiranijih, mogu smatrati samo Kartela. Zlatkov navijački put nije baš toliko trajan i bogat ali nikad ga neću odreći kao dijela toga.

Od same tribine, više me je s njim povezivao svjetonazor i politički pogled na državu i društvo pa i sad smatram da u tom dijelu nema nikakvih razmimoilaženja.

p.p.s. za razdvajanje nije nužno potrebno dvoje, kako to sad moralizatori i terziti s neta palamude. Čak imam neki osjećaj da većina koji sad jadikuju i kritiziraju „egoističnost“ nekadašnjeg para stranačkih prvaka, u nekoj svojoj perverziji slave, jer im se ostvario san svakog hrvatskog luzera po kojemu neka izdaja iznutra povezana s utjecajem vani, uništi snove čestitog hrvatskog puka za slobodnom Hrvatskom.

Da se neki par razdvoji, dovoljan je samo jedan koji to hoće a pravovjerni čekači hrvatskog mesije, pretplaćeni na razočaranje ukoliko nastave u takvom mitskom razmišljanju, nažalost mentalno nisu programirani prihvatiti realnost.

Davorin Karačić

Što vi mislite o ovoj temi?

Komentar

JEFTINA DEMAGOGIJA MINISTRICE DIVJAK!

Objavljeno

na

Objavio

Ministrica Blaženka Divjak, koja je na svoju poziciju došla doslovno s ulice (gdje je zapaženo vodila mitinge i proteste) i koja je svojim ponašanjem bitno doprinijela pokretanju aktualnog štrajka prosvjetara, sad kad su se stvari zakomplicirale elegantno se izvlači iz blata i tvrdi:

“To su igre moći između sindikata i vlade i u tomu neću sudjelovati”.
Demagogija je to kakva se rijetko kad čuje, čak i kod nas u Hrvatskoj.

Gospođu Divjak takvu kakva jeste, ne bi nitko živ postavio za ministricu osim Plenkovića koji se u to vrijeme hvatao za HNS i kadrove koje su oni predlagali kao utopljenik za slamku u težnji održavanja kakve-takve stabilnosti vlade i saborske većine (nakon što je ekspresno izjurio neposlušne i zbunjene MOST-ovce iz ministarskih fotelja).

Tako to kod nas ide.

Umjesto sustavnog rada i korjenitih promjena u smislu što zdravije političke i društvene klime i bolje djelotvornosti sustava, kod nas se još uvijek primjenjuju ad hoc rješenja, od slučaja do slučaja, po sistemu “gasi vatru kad se pojavi i tamo gdje moraš”.

U međuvremenu, najvažnija stvar jeste održati se u stolcu po svaku cijenu, pa što košta neka košta (račune ionako ne podmiruju oni). I u takvoj stihijskoj strategiji u kojoj ima svega osim razuma i logike, naravno, ne rijetko dolazi i do ovakvih apsurda.

Ministrica Divljak se od početka postavila kao opozicija vladi čijim je dijelom (!?), što je samo po sebi apsurd i čega zacijelo nema u uređenim državama i vladama.

Sjećamo se kako je u raspravama oko reforme obrazovanja ne rijetko išla “đonom” čak i na premijera, a da ne spominjemo sve one druge koji su se usudili drugačije promišljati tu reformu. I tu je imala potporu HNS-a, te marginalne skupine koja u stvarnom političkom životu nema nikakvu težinu i ne znači ništa, a na čelu koje je kompromitirani i tragikomični lik zvan Ivan Vrdoljak kojemu se ne može vjerovati ništa – nakon svih onih vrludanja i mijena kroz koje je prolazio zadnjih godina.
Svojski je Divjakuša (kako je od milja neki zovu) podržavala štrajk prosvjetara, sve dok je postojala kakva-takva kompaktnost na relaciji prosvjetari – roditelji. Sad kad je na pomolu rascjep, budući da se sve češće čuju glasovi nezadovoljstva građana koji podsjećaju na štetu koju trpe najprije učenici pa potom i roditelji, ministrica se elegantno izmiče, uz opravdanje koje ne bi prošlo ni kod djece nižih razreda osnovne škole.

Šteta koju Hrvatska trpi zbog štrajka već se mjeri u stotinama milijuna kuna (svaki dan navodno nas košta 32 milijuna) i ako se to nastavi još nekoliko dana, gubici će skoro “pojesti” godišnju sumu novca koji učitelji, nastavnici i profesori traže na ime povećanja koeficijenata.

Dakle, golema financijska šteta i nezadovoljstvo učenika i roditelja sasvim su dovoljni razlozi da se Divjakuša izmakne, a kestenje iz vatre neka vade drugi!
Na kraju, ima i pravo! Što se ne bi igrala mačke i miša kad ima s kime i dopušta joj se!?
Račun će na kraju ionako platiti građani. Ni njezin ni premijerov džep to osjetiti neće.
A djeca i roditelji?

Oni su žrtve Vlade i sindikata! Što ministrica ima s time!?
I tko kaže da je ona uopće bila uz sindikate?
Kad? Gdje?
Nemojte insinuirati!

Zlatko Pinter

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Pukla ljubav: Škorina ekipa sad mu ruši kampanju?

Objavljeno

na

Objavio

Pala knjiga na dva slova. U ovom kontekstu riječ je o izbornom stožeru Miroslava Škore i njegovom razlazu s dojučerašnjim najboljim prijateljima.

Početkom rujna razišao se s Matom Radeljićem, bivšim savjetnikom Kolinde Grabar-Kitarović, a ovih dana postoje ozbiljne tenzije na relaciji Škoro-Bujanec i pitanje je tko mu ostaje, piše Express.

Kampanju Škori predvode Mate Mijić, donedavni kolumnist Večernjeg lista te Miljenko Ćurić, estradni menadžer poznat po suradnji s Thompsonom i Matom Bulićem. Šef Škorina stožera Mate Mijić radio je kod Ruže Tomašić. Jedan je od rijetkih ljudi oko Škore kojega ne vodi revanšizam, nego konzervativizam.

Škorin program sažeo je u osam riječi: ‘Lupiti šakom po nosu one koji to zaslužuju’. Na pitanje tko su ti, rekao je: ‘Oni koji su izdali svoje birače’.

Ono što u Škorinoj kampanji može biti problematično je što Mijić nema široko političko iskustvo, kao ni PR iskustvo, pa zato i ne čude gafovi iz stožera koji su procurili u javnost.

Naime, iskusan PR-ovac ne bi dozvolio takve greške u koracima i pitanje je ima li Mijić dovoljno sposobnosti bez još sličnih afera izvući kampanju do kraja.

Posebno je zanimljivo primijetiti da je Ćurić naveden na službenim stranicama Miroslava Škore (pjevača, ne kandidata) pod kontakt osoba za upite za nastupe.

A što menadžer koji je spojio Bulića, Thompsona i Škoru na nastupu na Bujančevoj svadbi može donijeti predsjedničkom kandidatu nije baš potpuno jasno. Zna se da je Ćurić bio član one famozne HDZ-ove grupe na WhatsAppu “Uskoci i hajduci” zbog koje je premijer potjerao nekoliko članova stranke.

“Od 2014. godine poslovno surađujem sa Škorom, a Deklaracijom o ljudskim pravima, kao i Ustavom, zajamčena mi je sloboda rada”, kratko je odgovorio Ćurić na pitanje Večernjeg lista kako to da se nije iščlanio iz HDZ-a ako podržava suparničkog kandidata Škoru.

Odavno je bilo očito da Bujanec igra daleko najveću ulogu u Škorinoj predsjedničkoj kampanji iako nema nikakvu formalnu ulogu. Njemu se pripisuju velike zasluge za mandat aktualne predsjednice, a i Škoro je svoju kampanju počeo u emisiji Bujica. Međutim, nakon optužbi za montažu govora, vidjet ćemo kako će nekad bliski prijatelji nastaviti suradnju, piše Express.

Podsjećanja radi, Bujanec je prije nekoliko dana na svom Facebooku objavio snimku Škorina govora u Novom Zagrebu gdje je predsjednički kandidat, između ostaloga, rekao: “Otići ću i u Jasenovac i tražiti međunarodnu komisiju, ako treba prekopat ćemo sve!”

Komentirao je i pozdrav Za dom spremni: “Ne bojim se govoriti o tome, jer znam istinu! To je pozdrav pod kojim se moj vjenčani kum borio za Hrvatsku ’91. godine! To je pozdrav pod kojim je moj bratić poginuo! Neće mi nitko govoriti da je to pozdrav koji nekome smeta, jer je korišten od ’41. do ’45. godine. Koristili su i riječ Hrvatska, himnu ‘Lijepa naša’, plaćali su kunama, javnica Krugovalne postaje Zagreb bila je ‘U boj, uboj’…”

Već idući dan će Škoro reći da su neke stvari u toj snimci montirane.

“Ako poslušate tu vijest koja je izmontirana onda ona glasi da ćemo prekopati sve, a nakon toga definitivno ne ide riječ Jasenovac. Kao znanstvenik uistinu tvrdim da treba prekopati sve arhive i učiniti ih dostupnima te znanstvenim pristupom doći do istine. Nažalost, naše arhive su uglavnom u Beogradu. Ako se mi ne možemo dogovoriti kako doći do istine onda treba utvrđivanje istine prepustiti međunarodnim komisijama”, pojasnio je Škoro.

Kako je Ivica Relković prije nekoliko dana komentirao za Express, Škoro je imao svoju priliku za političkim uspjehom:

“Škoro je primjer političke taktike koja umjesto da (školski rečeno) brzo usvaja znanje i preskače razrede, vraća se na staro gradivo, višestruko ga utvrđuje i gotovo dragovoljno ponavlja razred. Koliko god se na početku činilo da će upravo on detronizirati Kolindu Grabar-Kitarović, sad je sve izvjesnije da će ona u drugi krug (a moguće i do pobjede) upravo zahvaljujući njegovoj predizbornoj taktici. Sportski rečeno, on je izveo savršen troskok do odraza na trećem koraku. Na prvom koraku (odrazu) imao je 9%, na drugom 13%, a na trećem 18%. I onda, umjesto da (ponijet akumuliranom inercijom koja je prevarila i jednog Stjepana Mesića, jer ga je previše podsjetila na vlastiti troskok iz 2000. godine) leti prema 25 ili 30%, on kao da se u završnom letu nakon trećeg odraza zalijepio za nevidljivi stakleni zid i ostao tako zalijepljen (vjerojatno do kraja kampanje, ako nešto radikalno ne promijeni).”

Bujanec kao glavni i odgovorni za upravljanje hrvatskom ekstremnom desnicom, sada će se možda okrenuti u nekom drugom smjeru. Ali jedno pitanje i dalje čeka odgovor. Ako mu ne odgovara Kolinda, sada ima problema sa Škorom, tko preostaje?, piše Express.

Škoro o ‘prekapanju Jasenovca’ – Tvrdi da je izjava montirana u lažnu vijest usmjerenu protiv njega

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari