Pratite nas

Reagiranja

Reagiranje fra Ive Markovića: ‘HDZ-a BiH nasrće na bosanske franjevce preko Tvrtka Milovića i sličnih marioneta’

Objavljeno

na

AA/Fra Ivo Marković

24.08.2019. portal Kamenjar.com objavio je komentar Tvrtka Milovića pod nazivom „Fra Mirko Majdandžić – svjedok zla“, vezano uz knjigu „Svjedoci zla“ autora Akifa Agića i Faruka Velea, u kojemu je na određeni način spomenut Ivo Marković.  Na adresu uredništva Kamenjara danas je stigla reakcija  prozvanog Ive Markovića, a njegov odgovor u skladu sa zakonom i novinarskom etikom objavljujemo bez izmjena:

U zemlji mržnje najviše mrze onoga koji ne umije da mrzi (I. Andrić)
(Komentar nasrtaja HDZ-a BiH na bosanske franjevce preko Tvrtka Milovića i sličnih marioneta)

Ivo Marković

Tvrtko Milović objavio je komentar kojega je prenio portal Kamenjar.com pod nazivom „Fra Mirko Majdandžić – svjedok zla“ To je posljednji u nizu njegovih obračuna prije svega s bosanskim franjevcima i svima onima koji ne uklapaju u ideologiju tvrdog krila HDZ-a BiH, zapravo Herceg-Bosne čiji je on očito istureni igrač. Zapravo Čović ga drže na lancu i pušta da zalaje i ugrize kad mu odgovora, a onda ga nagradi pozicijom urednika u programu BHRT-a. Ti njegovi komentari toliko su sadržajno deplasirani i prepuni govora mržnje da je ponižavajuće obazirati se na njih, no oni imaju toliku promociju u aktualnoj medijskoj poplavi i toliko truju društveni prostor BiH da ja nužna ozbiljna analiza toga fenomena.

Prvo, Tvrtko Milović ne zna ništa drugo nego napadati i mrziti, on očito ne može shvatiti da netko ima pozitivne namjere, on nema ni na kraju pameti da postoji mir, pomirenje, ili dijalog. On je operiran od svake druge ideje i ne može shvatiti da smo fra Mirko i ja išli na promociju knjige „Svjedoci zla“ s ciljem da održimo komunikaciju, dijalog, da pokušamo tražiti zajednički istinu, da svi čuju bol jedni drugih i počnu liječenje, razumijevanje, pomirenje. Na promociji u Sarajevu i Travniku moja središnja tvrdnja bila je, uz tvrdnju da su knjige Svjedoci zla i Reload pisane iskreno, bez mržnje, nego s jasnom sugestijom za dijalog, susret, traženje istine: „Ne bi bilo dobro, i ova knjiga to ne zaslužuje, da pokrovitelji Herceg-Bosne obranaški reagiraju na ovu knjigu, nego da je prihvate dijaloški. Vrijeme je naime da se spirala pomirenja nastavi u komunikaciji i dijalogu, u traženju zajedničke istine koja bi pomogla da se liječenje i pomirenje u ovoj BiH nastavi do potpune izgradnje suživota i mira.“

Sada valja malo dublje zaći u fenomen Milovića i njegovih pandana koji istresaju mržnju po herceg-bosanskim portalima poput Kamenjara, Poskoka, Braniteljskog portala i sl. Svima je njima zajedničko da su više-manje odrasli u jugoslavenskoj komunističkoj ideologiji ili čak bliski vojnim strukturama te ideologije, dakle izvan povezanosti s katoličkim i hrvatskim duhovnim okruženjem. Brojni ljudi iz takvoga okruženja otvorili su se dominantnim idejama našega svijeta i mnogi su ostvarili neslućen ljudski uzrast, a drugi su pak pokušali vratiti se u uske okvire vjere i nacije gdje se nikada nisu dostatno integrirali i ostali su traumatična identiteta koji nastoje nadoknaditi pogrešnim dokazivanjem, čemu je izvrstan primjer upravo Milović. U svoje doba istraživao sam komunističke nastavne planove i udžbenike čija je osnovna potka bila odgoj za mržnju prema neprijateljima društvenog uređenja i svemu što nije uklapalo u komunistički vrijednosni sustav. U temelju Milovićeva duha i njegovih pandana je potražnja za objektima mržnje, za onima koji ne uklapaju u njihovu ideologiju i onda bjesomučno napadaju. Kršćanske evanđeoske vrijednosti poput ljubavi ne samo prema svakom čovjeku i stvorenju, nego i prema neprijatelju, za takve ljude je Štokholmski sindrom.

Zapravo u svemu ovome nije problem Milović i njegovi pandani, to su traumatizirani ljudi tužne sudbine kojima treba zagrljaj pripadnosti, nego su problem oni koji ih trebaju i koji im peru mozak i pune idejama dirigirane mržnje. Zašto bi jedan Milović tako odlučno mrzio bosanske franjevce a da mu to nije zadaća ideologije kojoj robuje. Bosanski franjevci u okviru odgoja za demokraciju bili su prvi promotori HDZ-a i nigdje HDZ nije bio kod kuće kao kod bosanskih franjevaca. No kad je već 1991. Tuđman počeo prosipati ideje o podjeli Bosne, nitko nije mogao shvatiti umobolnost tih ideja kao bosanski franjevci i najodlučnije su se tome usprotivili, redom od provincijala fra Luke Markešića i fra Petra Anđelovića do studenata od prve godine naše Teologije, njih gotovo 400 stotine kao najdominantnija duhovnost katolika u Bosni. Tada je počeo sukob koji se produbljuje do dana današnjega i koji je poprimio razmjere kakve svjedoči Milović.

No širi kontekst omogućuje još otrovnije djelovanje Milovića i Herceg-Bosne. U, korektno je reći, hercegovačkom HDZ-u potpuno prevladavaju ljudi odrasli u komunističkim i vojnim strukturama bivše Jugoslavije – od Čovića do svih haških osuđenika – i normalno oni su debelo povezani s Banjom Lukom i velikosrpskom ideologijom – gdje se Milović osjeća kod kuće više nego u dominantno katoličkom i hrvatskom Kiseljaku – iza koje otvoreno stoji Rusija. A Rusiji je cilj kaos na Balkanu. Dodik-Čović-Izetbegović-Vučić su krug kaosa dirigiranog iz Rusije u koji se sve više sustavno uvlači i Republika Hrvatska. Hrvatska ima državnički nezrelo vodstvo nesposobno otrgnuti se od Herceg-Bosne. Pod velikosrpskom agresijom početkom 90-ih Hrvatska je bila jedna od najomiljenijih zemalja, diljem svijeta izazivala je sućut i solidarnost, osobito u Njemačkoj i SAD, a onda kada su otkriveni Dretelj i slični logori, taj je svijet bio šokiran hrvatskom imitacijom velikosrpskih zločina. Hrvatska država ima dvije rak rane, NDH sa zarazom nacizma i Herceg-Bosnu i nikako da sazrije i radikalno odbaci ta dva kompatibilna zla. Od Kolinde nije realno očekivati išta, ali zar je Plenkovićevu HDZ-u potrebno da ga iz EU Herceg-Bosna uvlači u balkanski kaos radi šake izluđenog glasačkog tijela.

I jedno pitanje državi Bosni i Hercegovini s njezinim TV kanalom. U svoje doba Čović je pokuša Poskoka Šušnjara postaviti konzulom u Chicagu i veleposlanikom u Pragu. Na upozorenje skupine mirovnih djelatnika iz BiH te su zemlje odbile te nominacije. Sada jedan Milović, čovjek s očito posebnim duhovnim potrebama, uređuje dio program nacionalne TV. To je degutantno i pokazatelj je poremećaja BH društva. Takvi tipovi i ideologije islam svode na šerijat, drže da je islam nekompatibilan  s ljudskim pravima i demokracijom, da je islam nasilna religija, da muslimane treba nastaviti tjerati iz Bosne i Sandžaka u Aziju jer je nemoguć suživot s njima, da u njih nema napretka, razvitka, dijaloga itd. Takve zorno prisutne ideje u herceg-bosanskim glavama užarene su do eksplozije. Treba pogledati što trenutno herceg-bosanski portali pišu o aktualnom obilježavanju godišnjice Ahdname i kakve se sve lavine mržnje prosipaju iz duhovnih bogalja koje je izobrazila i odgojila Herceg-Bosna. Svakako i Katolička crkva morala bi dići svoj moralni glas i jasno se distancirati od te ideologije krvi i tla i degradacije njezina naroda Božjega a ne puhati im u vjetar idejama obespravljenosti i ugroženosti. U BiH je krajnje nužan zaokret iz strasti sukoba u mir dijaloga, razumijevanja, prihvaćanja, u izgradnju zajedničkog života da svi BH ljudi BiH doživljavaju kao svoj dom, svoju zemlju. Treba imati malo vjera pa znati da ove ideologije mržnje ne mogu trajati, one u sebi nose sjeme propasti i smrti, treba vjerovati u male korake mira koji će rasti i izići na političku scenu Mira i Dobra.

Ivo Marković

Fra Mirko Majdandžić – ‘Svjedok zla’

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Josip Markotić: Di su pare, ‘gospodine’ Tedeschi?

Objavljeno

na

Objavio

Umjesto da je istog trenutka kad je gnom izrekao svoj bljutavi govor od Gradskog vijeća bio proglašen ‘persona non grata’ u Splitu dok se javno ne ispriča svakom stanovniku Splita, mi opet šutimo

Mostov gradski vijećnik Josip Markotić komentirao je izjave Emila Tedeschija u kojima je, među ostalim, kazao da u Splitu kada vidimo crnca da ga želimo linčovati.

Prenosimo njegovu objavu u cijelosti…

Tko je ova kreatura?

Nevjerojatno mi je da se danima, tjednima, mjesecima, godinama, zgražamo, galamimo, tipkamo, zbog jednog notornog klauna Pupovca… je se ispričao, nije se ispričao.

Da, Pupovac drma državom.

Da, Pupovac upravlja Vladom.

Da, premijer je lutka na Pupovčevom koncu.

Ali Pupovac je na kraju dana jedan obični klaun i sitni provokator, kojeg bi normalna, državnička vlast riješila u 5 minuta na način da bi ga smjestila tamo di mu je i mjesto. Znači: gospodine Pupovac, ili poštujte narod i zemlju koja Vam je sve dala, koja Vas je obogatila, koja Vam je dala privilegije koje bi u nekoj drugoj zemlji, a osobito u Vašoj Srbiji, mogli samo sanjati. U protivnom, široko Vam polje. Osobnu i putovnicu u ruke i sretan Vam put. Nađite narod i državu po Vašoj mjeri koja će biti dovoljno sadomazohistička da podnosi Vaše pljuvanje po njoj a da Vas u isto vrijeme bogato financira i daje Vam sve moguće povlastice. Samo se bojim da takva država ne postoji. Osim naravno Hrvatska.

Ali tko je ovaj lik?

Tko je ovaj gnom koji bez da trepne proglasi cijeli jedan grad, cijeli jedan narod rasističkim, primitivnim?

Grad Split je svakakav grad. Ima tisuću mana i problema. Nije idealan. Ali proglasiti grad u kojem stranci, crnci, bijelci, žuti, smeđi, Srbi, Židovi, homoseksualci, najnormalnije dolaze, uživaju i iz godine u godinu dolaze u sve većem broju, grad u kojem muslimani na sred parkinga klanjaju i provociraju, bez da im padne dlaka s glave… proglasiti takav grad rasistitičkim i šovinističkim, e to može samo deformirani i mržnjom ispunjeni um koji se pod krinkom finog uspješnog ‘poduzetnika iz regiona’ nije uspio osloboditi totalitarnog boljševičkog odgoja u kojem je rastao.

Eto zašto mi ne možemo biti Švicarska.

Ne zbog naroda, ljudi, navijača, manjina, velike većine Srba koji normalno žive i rade i poštuju svoju domovinu Hrvatsku.

Nego zbog ovakvih gnoma, ovakvih polutana i skorojevića koji nam vječito dijele moralne lekcije, uče nas demokraciji kao da ih je odgajao Platon i Aristotel a ne najzadrtiji komunistički apartičci. Takvi su nam cijelo vrijeme na vlasti i takvi nam vode ekonomiju.

Ali više od ovog povraćanja mentalnog komunističkog gnoma na ovu reakciju potakla me šutnja grada Splita.

Umjesto da je istog trenutka kad je gnom izrekao svoj bljutavi govor od Gradskog vijeća bio proglašen ‘persona non grata’ u Splitu dok se javno ne ispriča svakom stanovniku Splita, mi opet šutimo.

Izdresirali su nas Pavlovljevim refleksom i istraumatizirali tzv. govorom mržnje.

Pa su nam grafiti i uzvici na stadionu i kavanske tučnjave govor mržnje kojeg svi osuđujemo i državni vrh se brže bolje potrudi osuditi ih i tražiti sankcije, a kad iz njihovih redova i iz njihovog klijentelističko-nepotističko gnomskog miljea dođu još gore izjave i provokacije, e onda je to sloboda riječi, pravo.. blabla.

E pa gospodo, ili je sve govor mržnje ili nije ništa.

‘Gospodine’ Tedeschi, drugi put prije nego hračnete na domovinu i narod koji Vas trpi, a kojeg nemilice iskorištavate, dajte se onako frajerski podbočite i upitajte Vašu nevjestu, beograđanku Niku: ‘Nevjesto ljubljena, kakav ste to vi narod kad niste u stanju ni nogometnu utakmicu pogledati a da ne parkirate tenk kraj stadiona?’

I di su pare, ‘gospodine’ Tedeschi?

Dalmatinskiportal.hr/Hrvatsko nebo

HDZ Split najoštrije osudio i s gnušanjem odbacio klevete Emila Tedeschia

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

HDZ Split najoštrije osudio i s gnušanjem odbacio klevete Emila Tedeschia

Objavljeno

na

Objavio

Jedan od najbogatijih Hrvata Emil Tedeschi je izazvao veliku pozornost svojim govorom održanim u Muzičkoj akademiji napavši Milana Bandića, vodstvo akademije, čelnog čovjeka HAZU-a, čelnike nekih državnih institucija, ali i velik broj građana.

Tedeschi je tako rekao da bi se Hrvati trebali više okrenuti inozemstvu te surađivati sa strancima, a po njegovim riječima u Hrvatskoj se napada crnce i baca Srbe u more. Povodom Tedeschievog istupa oglasio se Gradski odbor HDZ-a Split:

Nije bitno što se govori, već tko govori. Poznata je izreka u našem narodu, a uvelike primjenjiva na klevete Emila Tedeschija. U naletu samopromocije Tedeschi sebe postavlja na sam pijedestal društvene hijerarhije.

U svom govoru ‘o kojem svi pričaju’, a za koji nije posve jasno radi li se o latentnoj pripremi terena za jednog predsjedničkog kandidata ili pak o potpunom gubitku moralnog kompasa, Tedeschi ne bira sredstva nasrćući na Split i njegove građane. Sliku nekakvog paralelnog svemira u kojem skupine primitivaca lutaju ulicama poput zombija i provode nasilje nad ljudima druge boje kože, može osmisliti samo čovjek odcijepljen od svakodnevne stvarnosti i realnosti.

Grad koji otvorenog srca prima na milijune ljudi iz cijeloga svijeta, milijune koji se opetovano iz godine u godinu vraćaju s poštovanjem i preporukama, Emilu Tedeschiju ne duguje apsolutno ništa. S druge strane, Emil Tedeschi, Splitu i svim njegovim građanima duguje barem poniznu ispriku zbog svog neopravdanog huškačkog istupa.

Ovakvi ispadi imaju duboku političku težinu i upravo zato na njih treba nedvosmisleno reagirati, a čovjek koji u svom politikantskom istupu oblikuje mišljenje prepunoj dvorani hrvatskih poduzetnika treba shvatiti značaj javno izrečene riječi.

Otvoreni napad i laž usmjerena protiv Splita, njegovih građana te hrvatskog naroda u cjelini, pojava je koju treba javno osuditi, pa čak i istražiti zbog postojanja elementa uvrede časti i ugleda našeg grada. U ime velike većine svojih sugrađana, kao i u svoje, HDZ Split najoštrije osuđuje izrečene klevete i s gnušanjem ih odbacuje.

Gradski odbor HDZ Split

Marko Jurič: ‘Tedeschi, ne smiješ bacati Srbe u more ni linčovati crnce!’

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari