Pratite nas

Reagiranja

REAGIRANJE NA SUĐENJE LELJAKU I JOSIĆU

Objavljeno

na

Nikad nije bilo potrebnije koliko sada stati iza istine i utvrditi vrijednostiod kojih neovisna i samostalna demokratska država ne bi smjela odstupiti.
[ad id=”93788″]

Svi poštovani i dobronamjerni,

koji ste primili moj e-mail (ne direktno od mene) kao odgovor na e-mail meni nepoznate osobe i koji se proširio na mnoge primatelje tako da su ga neki portali čak i objavili kao komentar na suđenje Leljaku a u kojem pozivaju građane da uplate donaciju vezano za njegovo suđenje, moram reći, da niste dobro razumjeli što sam napisala i zato dajem dodatno objašnjenje.

Slavica Vučko

Slavica Vučko

Nisam protiv skupljanja donacije za gospodina Leljak. Mišljenja sam da to nije pravi način, i da ga na taj način dovodimo u vrlo nezgodnu poziciju kao časnog čovjeka, da za njega skupljamo pomoć/donaciju. Njemu ne treba milostinja/donacija za časno djelo koje je učinio. Iza njega na sudištu treba stati službena tijela Hrvatske države, koji predstavljaju Hrvate kako žive tako i mrtve. Ukoliko država Hrvatska ne pokrije troškove za sramotno suđenje, jer mu se sudi za učinjeno veliko djelo, ja ću među prvima uplatiti svoj prilog. Zastupam čvrsto stajalište, da troškove bez obzira koliko oni bili veliki, treba preuzeti naš Hrvatski Sabor i naša Hrvatska Vlada i sve to uz veliko poštivanje i zahvalnost gospodinu Leljak, što je našao kosti naših Hrvata. Trebali bi to učiniti uz dužno poštovanje i veliku zahvalnicu.To je najmanje što možemo ponuditi gospodinu Leljak, da mu damo dostojanstvo i čast za nešto velikoga što je učinio za nas Hrvate koje je Tito sa svojim komunistima, mučki ubijao a njihove kosti nikada nismo našli ili ih nismo ni tražili a što je za svaku ljudsku osudu.

Mišljenja sam, da na ovaj način skupljajući novac za gospodina Leljak, da ga dovodimo u ponižavajući položaj. Gospodin Ljeljak je umjesto skupljanja donacije zaslužio da  Hrvatska država stane iza njega, da ga zastupa na sudu i pokrije sve troškove uz odavanje velike državne počasti.

To što je pronašao kosti mučki ubijenih Hrvata, novo je rađanje Hrvatske i na tome mu velika hvala. O tome se moralo progovoriti i na našem Saboru. O tome se morao obavijestiti cijeli svijet, o tome se mora pričati, zbog toga moramo žalovati, zbog toga moramo donijeti odluku koju smo godinama odugovlačili osuditi Tita kao zločinca i komunističku partiju za mnoga ubojstva naših Hrvata diljem svijeta. Država to smo mi, i moramo tražiti pravdu jer ako to ne učinimo, nismo državu ni zaslužili. Država počiva na svojoj povijesti, na pijatetu prema onima koji su utkani u njene temelje, koji su je voljeli, sanjali a neki nikada dosanjali stradavajući i mučki bivali ubijeni. Bez ljubavi i poštivanja naroda svoga ni jedna država ne može opstati pa tako ni naša voljena Hrvatska.

I zato, gospodinu Leljak, Hrvatska država i hrvatske institucije moraju pružiti svu zaštitu i dati orden priznanja, što je otkrio kosti hrvatskih mučenika, a ne da u tišini za Njega skupljamo donacije, da nitko ne bi znao, baš kao što se šutjelo kada su oni ubijali naše Hrvate. Sve počasti mu treba odati i u povijest ga velikim slovima upisati. Hvala mu na trudu i ljubavi, hvala mu što ćemo sahranom kostiju naših mučenika, konačno u našoj Hrvatskoj svi naći svoj mir, jer nema mira dok se mrtvi ne pokopaju i dok im ne odamo priznanje, dok ih ne ispratimo na vječni ispraćaj. Mučki ubijeni Hrvati, traže svoj mir i ispraćaj, kakav ima svaki pokojnik. Oni traže misu, molitvu i predanje Bogu gdje će baštiniti život vječni. Možda radi toga, ni naša Hrvatska iako slobodna, nikada u slobodi nije uživala, jer nismo odali počast mučki ubijenim Hrvatima a morali smo i moramo to učiniti.

Prošle godine je za manjine iz Proračuna izdvojeno samo po jednoj stavci 40 mil. kuna.

Sredstva su trošena za snimanje filmove o Hrvatima kao genocidnom narodu, pisanje knjiga u kojima se osvješćuje svijet i hrvatski građani kako rata nije ni bilo, da je bio samo građanski rat u kojem su Hrvati ubijali Srbe. Pupovac, Stazić, Pusić, Teršelić, Frljić i ini vrijeđaju našu domovini i našu vjeru ismijavaju a na svoj blagdan Bogojavljanja izvode performanse i ponižavaju našeg premijera i našu predsjednicu. Novac pravdaju činjenicom da su manjine za nas Hvate pravo bogatstva kao da mi Hrvati nemamo svoje bogatstvo u hrvatskoj kulturi, običajima, našim braniteljima i ……da ne nabrajam sve bogatstvo jer smo prebogata zemlja a opet Hrvat jadno živi.

Moraju se naći sredstva potrebita za pravosudnu zaštitu gospodina Leljaka i mora mu se odati počast u Saboru i o tome prenijeti vijest po cijelome Svijetu. U Saboru se treba pičati o mučki ubijenim Hrvatima, o činjenice da, gdje god se okrenemo, nalazimo kosti Hrvata od strane Tita i komunističke partije. Svijet to mora znati a ne da u tajnosti prođe suđenje a mi u potiho preko e-maila skupljamo novac. Nije to dobro jer tako samo prikrivamo zlo koje je činjeno nad našim narodom a od tuda ide i hrvatska šutnja i hrvatski strah a kako i ne bi kad su za svaku riječ ljubavi prema Hrvatskoj bili ubijani.

Ako zakaže država, ako se o svemu jasno ne oglasi, ako ne da počast mrtvima kao što se sve više ne da dostojanstvo ni živima, ja ću sa ljubavi i poštovanjem uplatiti donaciju za časnog gospodina Leljak a misu za za naše, mučki ubijene Hrvate da im Bog podari mir i da im vječno svjetlo svijetli, uplatiti ću još ove nedjelje.

Sve Vas, koji ste primili na bilo koji način moj–email i sve vas drage čitatelje, neka blagoslovi Bog i neka Vam podari mir i svako dobro.

Slavica Vučko/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Ivo Goldstein očito mnogo čita, a nažalost malo razumije

Objavljeno

na

Foto HINA

Notorni prof. dr. Ivo Goldstein, „propali“ diplomata, očito, mnogo čita, a nažalost malo razumije. Jao si ga njegovim studentima! Sada je u Jutarnjem listu (18. ožujka 2019.) objavio „komentar“ „Tko izjavi da su u Bleiburgu ubijeni „nevini vojnici“, nema što tražiti u Jasenovcu“. Nabrljao je sve i sva, baš kako to i inače čini. Ne kaže se bez razloga da je „isti kao otac“, odnosno da „jabuka ne pada daleko od stabla“!

U tom tekstu među ostalim se pita: što bi se moralo dogoditi da se ponovno održi  jasenovačka komemoracija? Pa, sam sebi odgovara: da bi „Vlada morala prestati financirati revizionistička društva, morala bi uklanjati ploče i insignije s ustaškim sloganima i simbolima, itd, itd. Međutim, prije svega – ona bi morala jasno reći danas ili sutra, a onda i ubuduće i zauvijek – tko je u Drugom svjetskom ratu bio na pravoj, a tko na krivoj strani“.

Kao prvo, ovo pitanje nije za Vladu, (vjerojatno misli na hrvatsku Vladu, mada poput Pupovca to nigdje ne ističe), već za učenike prvog razreda osnovne škole.

Međutim, bolje bi bilo da nam on, prije svega, odgovori – tko je u svetom hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu bio na pravoj, a tko na krivoj strani, ili još bolje – na kojoj su strani tada bili on i njegov tata?

Zatim se obrušio na izjave predsjednika Sabora (valjda opet misli na hrvatskog, što mu je kako se čini jako teško napisati), pa kaže da Gordan Jandroković, kao drugi čovjek u državi (valjda hrvatskoj!) „jednostavno – laže“. Po Goldsteinu na „Bleiburškom polju nije stradao gotovo nitko, nego su ljudi ubijani kasnije, nakon zarobljavanja“, a nakon toga tvrdi da tamo „nisu ubijene žene i djeca, nego su puštani kućama“!

Naš slavni Ivo piše i ovo: „Bleiburg i Križni put samo su dio „obračuna s narodnim neprijateljem“ koje su nove jugoslavenske vlasti provele od jeseni 1944. do ljeta 1945. godine (u nekoj mjeri i kasnije) na čitavom teritoriju, od Makedonije do Slovenije.“

Znači,  i ovaj pomozbog povjesničar se slaže da su se partizani i Tito obračunavali s „narodnim neprijateljem“ i nakon završetka Drugog svjetskog rata (ali i kasnije) od Slovenije do Makedonije, samo nigdje namjerno ne spominje – bez suda i suđenja!

S obzirom da su i Hrvati sudjelovali u Domovinskom ratu i da su pobijedili, jer to znači da su „pogriješili“ što se i oni nisu i nakon 1996. obračunali s „narodnim neprijateljima“?

E, da jesu, bili se na njihovu udaru našao i otac i sin Goldstein?

Profesor Ivo (tko mu je dao tu titulu?) kaže i ovo: „Na Bleiburgu i na Križnom putu stradalo je nevinih koji nisu trebali stradati – za mnoge njih, ako su i bili nešto krivi, smrt je bila vjerojatno prestroga kazna“!

Dakle, sad opet tvrdi suprotno – da su čak i nevini stradali na Bleiburgu!?

Može li se jednog ovakvog nazovi „povjesničara“ nakon toga uzeti za ozbiljno, odnosno vrijedi li s njim uopće polemizirati, kad, kako narod kaže, „laže kao pas“ ili bolje rečeno da je „glup do daske“?

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Mladen Pavković: Dajte svetu misu i za Josipovića. Zaslužio je.

Objavljeno

na

Gdje je tzv. bivši sramni predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić stao, tu je nastavio također tzv. sramni  Ivo Josipović.

Naime, otkako se vratio starom jatu, ponovno u redove SDP-a, neprestano bljuje i pljuje, čas po ovima, čas po onima.

Neki bi rekli – „nikad nije kasno  poludjeti“!

Sad je po tko zna koji puta dao intervju jednom dnevnom listu (Večernji list, 16. ožujka 2019.).

Kad su ga pitali za mišljenje  o aktualnoj predsjednici Republike Hrvatske Kolindi Grabar – Kitarović, koja ga je, hvala Bogu, zamijenila, uz ostalo je rekao da „ne zna povijest svoje zemlje“, a da „u pluseve gospođi predsjednici svakako treba ubrojiti da je držala vrlo uspješno dijete, o čemu su mediji redovito izvještavali, očito na njezin poticaj“, zatim da je „sjajno navijala za naše športaše, što je prelazila  granicu dobrog ukusa ljubljenjem i grljenjem  svega i svakoga“, pa je  u „ozbiljnim krugovima i u inozemstvu izazivala podsmjeh i često neukusne šale“.

„Minus su joj“, kaže dalje, „neispunjena obećanja, posebno ona o tome kako će Hrvatsku učiniti najbogatijom zemljom, ili ono da će preseliti Ured.“

„Od ozbiljnih stvari koje joj možemo zamjeriti tu su poticanje ustašofilije, dolijevanje ulja na vatru loših odnosa sa susjedima, zlouporaba tajnih službi, besciljno seljenje ureda po Hrvatskoj te propuštanje prilike  da u sastancima s važnim akterima svjetske politike učini nešto korisno za Hrvatsku“, itd. i tako redom.

A kad je bila riječ o tome: kakve su šanse aktualne  predsjednice  za drugi mandat, i tu žalosni  Josipović ima što (podrugljivo) reći:

– „Ako ćemo suditi po rezultatima njezinog mandata, nikakve“!

Za njega je porazno da imamo mise za ustaške zločince, a da za partizane nikada nisu služene!

Što on ima s Crkvom i misama? Ne vjeruje u Boga, osim onog koji se zove Tito, Marx, Staljin i Lenjin!

Pa, ako baš hoće. porazno je da mise nikada nisu služene i za partizanske i komunističke zločince. Kad je nažalost bio na vlasti mogao je narediti da se i takvima služe mise!

S obzirom da si ovaj politički kameleon utvara da za razliku od Kolinde Grabar – Kitarović „zna povijest“ bilo bi ga dobro pitati: gdje je bio i što je radio 1991., tim prije što u njegovu životopisu nema ni rečenice o tome?

Neki kažu da je u vrijeme svetog hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata čitavo vrijeme vježbao s čuvenim i žestokim rockerom Goranom Bareom, kako bi ga i javno na klaviru mogao pratiti, dok ovaj u „transu“ pjeva ili bolje rečeno mrmlja.

Prelistavajući njegov službeni životopis od prve se vidi da uistinu nije bio “nigdje“, odnosno da je u vrijeme dok su drugi ginuli –svirao klavir!

Istina, nije on jedini kraj kojeg je hrvatska borba za slobodu i samostalnost prošla kao „zvijezda padalica“, ali zbog čega i kako je to moguće da ti i takvi nama dijele lekcije, a da mi njih „ne smijemo“ pitati – što su radili u ratu?

On će sigurno reći da ga je za predsjednika države birao „narod“. To je točno. Ali „narod“ koji je baš kao i on (svaka čast iznimkama) u vrijeme kad je trebalo također nešto svirao, recimo usnu harmoniku!

Stoga se pitamo: zašto se ne bi jedna sveta misa održala i za josipoviće?

Zaslužili su!

Mladen Pavković

Ivo J.: ‘Porazno je da imamo mise za ustaške zločince’, a za partizane nikad nisu služene

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari