Pratite nas

Istaknuto

Reakcija Jakova Sedlara: Gospođo Baniček, stidite se!

Objavljeno

na

Redatelj Jakov Sedlar reagirao je na govor sisačke gradonačelnice Kristina Ikić Baniček u šumi Brezovici povodom “Dana antifašističke borbe”.
Ikić Baniček je u svom govoru kazala da je “relativiziranje ustaških zločina otišlo je tako daleko da neki samoprozvani antifašisti daju nagradu grada”. Licemjerno dolazi tu među nas i polaže vijence, a nagrade daje ustaškim falsifikatorima kao što je Sedlar – poručila je sisačka gradonačelnica dok je zagrebački gradonačelnik Bandić sjedio u publici.

Reakciju Jakova Sedlara na izjavu sisačke gradonačelnice prenosimo u cijelosti: 

“GOSPOĐO BANIČEK – STIDITE SE!

Pošto se, po ne znam koji put, ponavlja ista laž s očitom željom da postane istina, prisiljen sam reagirati na dio govora sisačke gradonačelnice Kristine Ikić Baniček. Naime, u  današnjem obraćanju nazočnima, na obilježavanju Dana antifašističke borbe u Brezovici kod Siska, dotična je gospođa uvrijedila i zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića i mene.

U stilu najrigidnije komunističke propagande (koja nema veze s antifašizmom) prozvala je zagrebačkog gradonačelnika da je dodijelio Nagradu grada Zagreba nekome tko u svome radu želi revidirati povijest i tko (ni više ni manje) brani fašizam!

Pošto, na žalost, još uvijek živimo u državi koja mnogo toga iz svoje dalje i bliže prošlosti nije do kraja raščistila , u nekim svojim filmovima pokušavao sam postaviti pitanja na koja nitko do sada nije dao argumentirani odgovor. Samo pitanja, nikako odgovore, jer do njih je u našoj suludoj situaciji, vrlo teško doći.

Nikada, niti u jednome svome radu, nisam pokušao revidirati činjenicu da je fašizam jedno od najvećih zala u povijesti. Nikada nisam pokušao veličati ili obraniti nikoga tko bi provodio ili zastupao ideje fašizma. Baš nikada. Ono što sam niz puta napravio jest postavljanje pitanja za koja sam se nadao da bi možda mogla donijeti neke odgovore kojih do danas nema.

Postavio sam takva pitanja i u filmu o Jasenovcu, ali nigdje nema moje tvrdnje da Jasenovac nije bilo mjesto ubijanja mnogih nevinih osoba različitih nacionalnosti.

Nigdje nisam rekao ništa pozitivnog o ustaškome režimu, no jedno od postavljenih pitanja je i pitanje broja žrtava, jer u mnogim dosadašnjim radovima navodi se brojka od 700.000 stradalih, koju nitko od antifašista po profesiji iz Hrvatske, nije demantirao, pa tim brojem još uvijek masu Srbi preko svojih “Instituta za istinu”.  Ono što, očito, najviše smeta gospođu Baniček i slične “antifašiste” jest moje postavljanje pitanja oko djelovanja Titovih komunista u Jasenovcu nakon 1945. Ima za to svjedoka, ima već i dosta dokumenata, ali nema priznanja  nje i slične joj bratije.

Žalosno je što ona i njezini “antifašisti” po profesiji ne žele priznati da je nakon završetka Drugoga svjetskoga rata, njihov voljeni Tito odgovoran za ubijanja desetina tisuća nevinih hrvatskih ljudi. Onaj Tito kojega i danas spominju kao veličinu i moralnu vertikalu! Onaj Tito koji je, na osnovu dokumenata o svome djelovanju, bio i zaštitnik svjetski poznatih terorista i antisemit. To su činjenice koje gospođa Baniček i slični nikako ne žele priznati. Zbog svega toga, kada su u pitanju gospođa Baniček i slični, Krleža bi rekao da je “na satu ljudske povijesti otkucala ponoć”.

Jer, gospođo Baniček i ostali  komunisti (ne-antifašisti, jer smo svi , koji smo normalni, uistinu antifašisti), bez obzira što vi rekli, Nagradu grada Zagreba dobio sam zbog svoga rada u protekloj godini, a on je činio i kazališnu predstavu i film na temu “Anne Frank” (s premijerama po Hrvatskoj ali i u USA, Sloveniji, Izraelu, Bosni i Hercegovini, Poljskoj, Japanu), film “Nisam se bojao umrijeti” (o domoljubnoj akciji Antona Kikaša 1991., koji je do sada vidjelo preko 50.000 gledatelja u Hrvatskoj, BiH, Europi i Americi), film “Snaga tišine” koji je prikazan u USA, Hrvatskoj i Europi te film “Pravednica Romkinja” (film o jedinoj Romkinji koja je dobila najviše izraelsko priznanje “Pravednik među narodima”).

Vama i vašoj ideološkoj bratiji jedino je važno što sam se usudio dirnuti u jednoga od najvećih zločinaca u povijesti kojega nisam ja proglasio takvim, takvim su ga proglasile mnoge neovisne ankete u Engleskoj i u Europi.  Zbog izgovorene laži, trebali biste se stidjeti, iako mi se čini da u vama nema toga osjećaja”, zaključio je svoju reakciju Jakov Sedlar.

dr. sc. Ivo Lučić: Tko je na slikama “fašist”, tko je “antifašist”, a tko je “ustanik”?

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Istaknuto

Srami se haški sude, svake suze s našeg lica

Objavljeno

na

Objavio

Pogni glavu haški sude
i sram nek te bude,
zločincima slobodu daješ
a ubijaš časne ljude!

Srami se haški sude,
svake suze s našeg lica,
umjesto da sudiš pravo
postao si ubojica!

Ubio si samo tijelo
al duša se ubit ne da,
što se nekad pravdom zvalo
to je sada jad i bijeda!

Pravda je na koljenima,
ako to se pravda zove
al istinu ti ne možeš
nikad bacit u okove.

Istina ne umire
nit će poražena biti,
ne može se ona sakrit
nit se može zatvoriti!

Istina je sad u nama,
nikad neće umrijet slika,
ubili ste generala
a oživjeli besmrtnika!!!

Velimir Raspudić / Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati

Istaknuto

Tko je Božo Kožul – zapovjednik “Tigrova”?

Objavljeno

na

Objavio

Prva gardijska brigada Hrvatske vojske “Tigrovi” obilježila je 27. obljetnicu svog ustroja prigodnom svečanosti u vojarni “Croatia” na kojoj je istaknuto da su pripadnici “Tigrova” dali veliki doprinos u Domovinskom ratu te da je obaveza društva čuvati uspomenu na tu borbenu postrojbu u kojoj je tijekom rata poginulo 367 pripadnika, a njih šest još se vode kao nestali.

Na obilježavanju obljetnice prisustvovao je i posebni savjetnik ministra obrane Božo Kožul, zapovjednik „Tigrova“.

Stožerni brigadir Božo Kožul u “Tigrove” je stupio 5. kolovoza 1990., a general Janko Bobetko imenovao ga je pukovnikom u 21. godini. S 27 godina postao je zapovjednik 1. gardijske brigade, a 2001. godine je umirovljen.

Kožul je svojevremeno govorio kako branitelji u vrijeme naoružanja nisu imali gotovo ništa, tek ono što su naslijedili u Rakitju. “Nije bilo vremena zapovijedati, nešto planirati, sve je bilo stvar dogovora”, rekao je te istaknuo kako su ratovali neiskusni i neškolovani momci protiv oficira JNA.

“1991. godine je važna jer smo bili neslomljivi, dečki su imali veliki duh i domoljublje, vladalo je zajedništvo. Bez 1991. godine, ne bi bilo ni Oluje. Tada je odnos snaga bio 5:1 u korist neprijateljske vojske, dok je za vrijeme Oluje bilo obrnuto”, ocijenio je Kožul.

Božo Kožul umirovljeni je stožerni brigadir, rodom iz Širokog Brijega. Tijekom ratnih godina zapovijedao je 2. i 3. bojnom do samoga kraja, da bi 1995. preuzeo dužnost načelnika Odsjeka za operativno-nastavne poslove sve do 1997. godine, piše Narod.hr

 

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari