Pratite nas

Reagiranja

Reakcija na ubojstvo socijalne radnice u Đakovu – U sustavu je nestao Čovjek. Vratimo ga!

Objavljeno

na

Kad želimo upozoriti da je krajnji rok da se nešto poduzme, promijeni…kažemo da je 5 do 12. Tragičan  događaj ubojstva socijalne radnice Blaženke Poplašen u Centru za socijalnu skrb u Đakovu, koji je potresao cijelu Hrvatsku, dogodio se u 12 i 10. Neki će reći slučajno. Ja to vidim vrlo simbolično. Vidim da je davno prošlo krajnje vrijeme da se sustav socijalne skrbi reformira, da se poslože i rasporede poslovi i da se socijalnom radniku, kao i svim drugim djelatnicima vrati dostojanstvo.  Kako je koji ministar dolazio, mjenjao je zakon o Socijalnoj skrbi i na centre natovarivao sve više posla. Djelatnici centara su se, bez uvrede djelatnicima, pretvorili u „piskarala“, kako su se pretvorili i liječnici i mnoge druge struke. Država, umjesto da pojednostavni birokraciju, svakodnevno ju povećava. Djelatnici su nezadovoljni jer ne mogu obavljati svoj posao po pravilima struke, a korisnici su nezadovoljni jer imaju osjećaj da se sustav njima nedovoljno bavi.

Zakoni se svako malo mjenjaju, sustav se mora prilagođavati, korisnik traži svoja prava… i to sve preko leđa djelatnika na terenu. A da ne govorim o uvjetima u kojima veliki broj djelatnika radi. Za pokretanje privatne djelatnosti minimalni tehnički uvjeti su tako rigorozni, a ako pogledamo samo neke Centre za socijalnu skrb, a i mnoge druge državne i javne ustanove, trebalo bi im staviti odmah ključ u bravu.

Svi znamo da u Centre za socijalnu skrb dolaze, u glavnom, ljudi koji imaju neki problem. Mnogi od njih svoje frustracije „istresu“ upravo pred socijalnog radnika. No, socijalni radnici i ostali djelatnici centara su najčešće za sve krivi iako sa puno toga nemaju veze. Oni uče kako raditi svoj posao i cijeli život  na sebi rade, ali oni ne mogu osigurati prostor, sami sebi osigurati zaštitu, sami sebi osigurati dobre uvjete rada.

Ako za privatni sektor važe minimalni uvjeti, tim više država treba dati dobar primjer. Sami detektori metala neće riješiti problem jer, netko tko ne može unijeti oružje u centar, može sačekati djelatnika vani, može ga udariti u sobi, kao i što se događalo. Davanje statusa službene osobe, mislim da bi imao psihološki jači učinak, iako, patološku osobu ništa neće spriječiti u njenom naumu ali će se djelatnik osjećati sigurnijim.

Ne znam čemu služi otvaranje kanala za pritužbe. Zar se po zakonu nema pravo podnijeti prigovor ukoliko nisi zadovoljan uslugom? A otvaranjem posebnog kanala se šalje poruka kako djelatnici toliko loše rade da treba poseban kanal samo za pritužbe na njih.

Svi oni koji rade s takozvanim rizičnim skupinama, znaju da mogu biti i ugroženi od tih istih skupina. Rad s takovim skupinama je poziv, a ne samo profesija i netko tko taj poziv prihvati, ne razmišlja da li će ga napasti onaj komu se on trudi pomoći. Ali je zato tu sustav koji mu treba pružiti sigurnost, kao i korisniku koji dolazi tražiti svoja prava.

Obitelji pokojne Blaženke izražavamo duboku sućut. Suosjećamo sa svim djelatnicima koji svakodnevno predano rade svoj posao, a vrlo često su nepravedno prosuđivani i osuđivani.   Odgovorne upozoravamo da je već 12 i 10 i da konačno krenu u reforme, a ne u gašenje požara kapaljkom. Bilo bi žalosno da se ovakve situacije koriste u dnevno političke svrhe. Za stanje u sustavu socijalne skrbi nije kriva samo ova vlada nego i mnoge druge, ali ova je kriva jer u skoro tri godine nije bila u stanju poduzeti vidljive pomake.

U sustavu je nestao Čovjek. Vratimo ga!

U Zagrebu, 11.srpnja 2019.

Bernardica Juretić Rožman, predsjednica Odbora za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu skrb Hrvatskih suverenista.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Fred Matić predlaže produženje trajanja titule prijestolnice kulture Rijeka 2020

Objavljeno

na

Dok se cijela Hrvatska bori protiv koronavirusa i posljedicama nedavnog potresa u Zagrebu i dok se traži pomoć, poglavito od Europske unije, žalosni hrvatski zastupnik u europskom parlamentu, SDP-ov Fred Matić, traži posve drugo, kao da je „pao s druge planete“.

Naime, na svom  twitter profilu  objavio je da traži sastanak s povjerenicom Europske komisije za kulturu, kako bi razgovarao o ublaživanju posljedica  pandemije  koronavirusa na Europsku prijestolnicu kulture Rijeku.

Predlaže produženje trajanja titule prijestolnice kulture Rijeka 2020 za tri do četiri mjeseca, kako bi se program mogao provesti u potpunosti!

Gdje taj živi? Već su odgođeni brojni sportski i kulturni  događaji u Hrvatskoj, ali i diljem svijeta. Ljudi su shvatili i shvaćaju problem koji nas je zadesio. Umjesto da predstavnicama Europske unije predlaže da više i bolje pomognu Hrvatskoj, osobito nakon potresa, on gubi vrijeme i traži da što prije i što bolje ponovno „zasija crvena zvijezda petokraka“ iznad Rijeke!

Kulturni program koji su nam u svezi ove manifestacije ponudili Riječani je promašen i dobro je da je i na ovakav način prekinut.

A ti Matiću i dalje spavaj zimski san i pravi se da ne znaš što se u ovom trenutku u Hrvatskoj događa, odnosno koji su nam prioriteti.

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Napadali su ga i ‘gazili’ samo zbog generala

Objavljeno

na

isječak/youtube

U hrvatskom kulturnom, ali i političkom i sportskom životu, teško je naći čovjeka koji je barem malo nalik  – Antunu Vrdoljaku (Imotski,4.6.1931.). Studirao je glumu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, bio član današnjeg dramskog kazališta Gavella, a već 1952. počeo je glumiti i na filmu. Od 1965. krenuo je i s režijama. Njegov filmski i kazališni opus je iznimno veliki, što nije promaklo ni onima koji nagrađuju.

Može se slobodno reći da je dobio sve najveće kulturne  nagrade i priznanja. Kad je počeo hrvatski obrambeni Domovinski rat bio je među onima za koje slobodno možemo reći da su bili prvi kad je trebalo. U najteža vremena stvaranja hrvatske države našao se među prvim i najznačajnijim suradnicima prvog hrvatskog predsjednika i vojskovođe dr. Franje Tuđmana( bio je među ostalim potpredsjednik HDZ-a i potpredsjednik RH). Pamtimo ga i kao generalnog direktora Hrvatske radiotelevizije (1991.-1995.). Pitanje je kako bi u vrijeme agresije ta medijska kuća izgledala da joj ovoj čovjek nije bio na čelu. Ako se kaže da smo dobili i medijski rat protiv srpskog i inog agresora, onda su u tome i njegove velike zasluge. Jedno duže vrijeme bio je i zastupnik u Hrvatskom saboru. Istaknuo se i kao športski djelatnik: bio je predsjednik Organizacijskog odbora Europskog prvenstva u atletici u Splitu 1990. te prvi predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora (1991.-2000.). I član Međunarodnog olimpijskog odbora. Sada je njihov počasni član, itd. i tako redom. Jednom riječju, život mu je poput knjige ili filma, tim prije kad se zna da mu  nikada ni u čemu nije išlo glatko. Stoga nije ni čudno da ga jedni vole, a da drugima nije drag. To su odlike svih velikih i slavnih ličnosti. Nu, bez obzira tko što o njemu mislio ovaj je čovjek već sada zaslužio svoj trg ili  ulicu, tim prije što je jedan i jedinstven, neponovljiv.

Tijekom zadnjih godinu dana o ovoj se legendarnoj ličnosti svako malo pojedina piskarala nabacuju blatom, kao na  glinenog goluba. To je istina počelo kao blagi virus  još kad je najavio da će snimiti igrani film i tv seriju o hrvatskom generalu Anti Gotovini, dok je ovaj još bio u Haagu. Da, najavio je film  o Gotovini, ali ne i o stvaranju hrvatske države, odnosno njezine povijesti. Od prvog dana, da se ne lažemo, Gotovina je njima bio trn u oku, on im je bio glavna meta, na njega su bile uperene  otrovne strelice, ali kako se (kukavice) nisu usudili njega otvoreno napasti, iz svih oružja napali su i napadaju autora filma i serije, kao nije dobro ovo, nije dobro ono…

Mnogi su namjerno prešutjeli i činjenicu da je film imao namjeru da bude obrana generalu u Haagu, a ne i obrana Domovinskog rata.  Čak i jedna izmišljena  bočica Jane dobila je više medijskog prostora nego većina onih koji su ostvarili zapažene uloge. To nije bilo ništa novo niti nešto što još nismo vidjeli i doživjeli. U vrijeme bivše države, ne nismo zaboravili,  Vrdoljak, ali i drugi „nacionalisti“, kako su ih zvali komunistički patuljci, susretali su se sa zabranama, pljuvanjem i marginaliziranjem svega što hrvatski diše. Kao i onda, tako i danas taj je zadatak dobilo najviše   desetak „partijski“ raspoređenih medijskih radnika, u svim važnijim medijskim kućama. Oni, kao i nekad, tako i danas, djeluju poput masona. Dodirneš li jednog svi se dižu i što je najvažnije čitaš jednog pročitao si – sve. U svojim dokumentarnim filmovima Jakov Sedlar već je ranije  razotkrio ta i druga  „novokomponirana“ piskarala, odnosno „čuvare nove Jugoslavije“ – imenom i fotografijom…

Nu, na sve to i na sve te Antun Vrdoljak ne smatra da se treba braniti, već iznenađujuće  mirno i jednostavno znao je odgovoriti:

„Cijeli je problem u tome što su izgubili rat i to je njima bolno. Potpuno ih razumijem. Zamislite da smo mi izgubili rat, kako bi to bolno bilo nama. Da se na momu mjesto našao netko drugi i napravio film o generalu, isto bi mu bilo. Ovdje se radi isključivo o napadu na film, jer ono što je prikazano u njemu, ne sviđa se svima. Istina ih boli. Ja sam kriv samo zato što sam napravio ovaj film“ – kazao je u nekim svojim, istina, rijetkim intervjuima.

Evo, sad su objavili da je Nagradu Grada Zagreba za 2020. godinu dobila redateljica Dana Budisavljević. Ona je autorica kontraverznog filma „Dnevnik Diane Budisavljević“. Riječ je o filmu koji je već dobio sva moguća priznanja i nagrade, među ostalim i  „Zlatni Studio“ za kojeg se natjecao i film “General“, kojeg su odmah na početku eliminirali. To su učinili, čujte sad ovo, „gledatelji“, jer kao oni su glasali za ovu nagradu. A „Generala“ je dosad vidjeli skoro tri puta više ljudi (prodano 80 tisuća karata!) nego film Dane Budisavljević, koji odiše nizom falsifikata, koji je zapravo jedna „fantastična“ priča kakve se ne bi posramio ni Hitchcock ili još bolje Munchauzen.

Taj film ne bez razloga neprestano uspoređuju s „Generalom“. U tom grmu leži zec. Dakle, svu tu hajku na „Generala“ digli su oni koji još i danas žele prikriti izdaju svoga generala, koji su javno govorili da kad bi ga vidjeli odmah bi ga prijavili, odnosno da ga treba „locirati, uhititi i transferirati“, pa im stoga jedna izmišljena priča jako dobro dođe.

Film i tv serija „General“ su ih podsjetili da ipak nisu svi sve zaboravili, „Dnevnik Diane Budisavljević“ kako će vrijeme teći sve će više padati u zaborav i od njega i njezine autorice ostat će tek  mrtvo slovo na papiru.

Vrdoljak iza sebe ima respektabilan  broj filmova, političku, sportsku i inu karijeru, pa se uistinu i ne uzbuđuje što pojedinci tako pišu i trabunjaju. A nagrada i priznanja dobio je toliko da im ni sam ne zna broja. Među ostalim na jednom filmskom festivalu u Moskvi njegov film „Kad čuješ zvona“ dobio je veliku (!) srebrenu medalju, dok je srebrenu medalju dobio veliki Jacques Tati, a  brončanu  Carol Reed za „Olivera“ koji je te godine osvojio Oscara!

Uostalom sva ta haranga raznih pavičića i polimca bila je i puno gora i veća kad je snimio „Dugu mračnu noć“. Tada su ovo remek djelo hrvatske kinematografije napali isti ti koji danas „grakću“ i napadaju „Generala“ ili bolje rečeno hrvatsku državu, Domovinski rat i njezine branitelje.

Mladen Pavković

O ‘Generalu’ i  ‘Nestalima’

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari