Pratite nas

Reagiranja

Reakcija na ubojstvo socijalne radnice u Đakovu – U sustavu je nestao Čovjek. Vratimo ga!

Objavljeno

na

Kad želimo upozoriti da je krajnji rok da se nešto poduzme, promijeni…kažemo da je 5 do 12. Tragičan  događaj ubojstva socijalne radnice Blaženke Poplašen u Centru za socijalnu skrb u Đakovu, koji je potresao cijelu Hrvatsku, dogodio se u 12 i 10. Neki će reći slučajno. Ja to vidim vrlo simbolično. Vidim da je davno prošlo krajnje vrijeme da se sustav socijalne skrbi reformira, da se poslože i rasporede poslovi i da se socijalnom radniku, kao i svim drugim djelatnicima vrati dostojanstvo.  Kako je koji ministar dolazio, mjenjao je zakon o Socijalnoj skrbi i na centre natovarivao sve više posla. Djelatnici centara su se, bez uvrede djelatnicima, pretvorili u „piskarala“, kako su se pretvorili i liječnici i mnoge druge struke. Država, umjesto da pojednostavni birokraciju, svakodnevno ju povećava. Djelatnici su nezadovoljni jer ne mogu obavljati svoj posao po pravilima struke, a korisnici su nezadovoljni jer imaju osjećaj da se sustav njima nedovoljno bavi.

Zakoni se svako malo mjenjaju, sustav se mora prilagođavati, korisnik traži svoja prava… i to sve preko leđa djelatnika na terenu. A da ne govorim o uvjetima u kojima veliki broj djelatnika radi. Za pokretanje privatne djelatnosti minimalni tehnički uvjeti su tako rigorozni, a ako pogledamo samo neke Centre za socijalnu skrb, a i mnoge druge državne i javne ustanove, trebalo bi im staviti odmah ključ u bravu.

Svi znamo da u Centre za socijalnu skrb dolaze, u glavnom, ljudi koji imaju neki problem. Mnogi od njih svoje frustracije „istresu“ upravo pred socijalnog radnika. No, socijalni radnici i ostali djelatnici centara su najčešće za sve krivi iako sa puno toga nemaju veze. Oni uče kako raditi svoj posao i cijeli život  na sebi rade, ali oni ne mogu osigurati prostor, sami sebi osigurati zaštitu, sami sebi osigurati dobre uvjete rada.

Ako za privatni sektor važe minimalni uvjeti, tim više država treba dati dobar primjer. Sami detektori metala neće riješiti problem jer, netko tko ne može unijeti oružje u centar, može sačekati djelatnika vani, može ga udariti u sobi, kao i što se događalo. Davanje statusa službene osobe, mislim da bi imao psihološki jači učinak, iako, patološku osobu ništa neće spriječiti u njenom naumu ali će se djelatnik osjećati sigurnijim.

Ne znam čemu služi otvaranje kanala za pritužbe. Zar se po zakonu nema pravo podnijeti prigovor ukoliko nisi zadovoljan uslugom? A otvaranjem posebnog kanala se šalje poruka kako djelatnici toliko loše rade da treba poseban kanal samo za pritužbe na njih.

Svi oni koji rade s takozvanim rizičnim skupinama, znaju da mogu biti i ugroženi od tih istih skupina. Rad s takovim skupinama je poziv, a ne samo profesija i netko tko taj poziv prihvati, ne razmišlja da li će ga napasti onaj komu se on trudi pomoći. Ali je zato tu sustav koji mu treba pružiti sigurnost, kao i korisniku koji dolazi tražiti svoja prava.

Obitelji pokojne Blaženke izražavamo duboku sućut. Suosjećamo sa svim djelatnicima koji svakodnevno predano rade svoj posao, a vrlo često su nepravedno prosuđivani i osuđivani.   Odgovorne upozoravamo da je već 12 i 10 i da konačno krenu u reforme, a ne u gašenje požara kapaljkom. Bilo bi žalosno da se ovakve situacije koriste u dnevno političke svrhe. Za stanje u sustavu socijalne skrbi nije kriva samo ova vlada nego i mnoge druge, ali ova je kriva jer u skoro tri godine nije bila u stanju poduzeti vidljive pomake.

U sustavu je nestao Čovjek. Vratimo ga!

U Zagrebu, 11.srpnja 2019.

Bernardica Juretić Rožman, predsjednica Odbora za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu skrb Hrvatskih suverenista.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Ilija Cvitanović Dodiku – Ostavite žrtve koje su ubijene bez ikakvog suđenja

Objavljeno

na

Objavio

OPET UBIJANJE BEZ SUDA!

Gospodine Dodik ostavite žrtve koje su ubijene bez ikakvog suđenja, među kojima je ogroman broj žena i djece da bar počivaju u miru. Mi ćemo se moliti za njih, sjećati ih se i nećemo ih zaboraviti.

Jedan ozbiljan političar ne može sebi dopustiti “guslarski” govor bez zrnca argumenata, vođen isključivo mržnjom, i to težom od one koju vidjesmo ovih dana po ulicama Sarajeva. Samo čovjek koji ustraje u mržnji može brutalnim “kafanskim” rječnikom još jednom ubijati ubijene bez suda i suđenja vojne zarobljenike, žene i djecu.

Povijest se jedino može graditi na istini kakva god ona bila.

Podsjećam i Vas i sve koji žive od laži i na laži grade budućnost naroda, na riječi Vašega “oca nacije”, Dobrice Ćosića: “Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode.

Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno”. Ukratko je sažeo vašu povijest, sadašnjost, a kako se čini i nažalost budućnost srpske politike.

ČINILO se da ste bar Vi toliko pismeni da dobro znate kako Vam ne vjeruju ni sugrađani ni Vaši birači dok napuhujete brojku ubijenih u Jasenovcu, jer postoji veliki broj srpskih historičara koji su svjesni da izreka “lažite, lažite, nešto će ostati” ne prolazi više ni kod najzaluđenijih kvazi-znanstvenika, pa ni kod običnih Srba koji, nakon svega, žele živjeti u miru s drugima.

HDZ 1990

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

DOŠLI I FRATRI NA RED: Kako multietnička SDA u multietničkom Sarajevu otima imovinu bosanskih franjevaca

Objavljeno

na

Objavio

Kada su srpske snage prilikom „mirne reintegracije“ Grbavice 1996. godine mirno i dostojanstveno zapalili zgradu dotadašnjeg poljoprivrednog fakulteta, nisu ni slutili da su omogućili bosanskim franjevcima povratak dijela njihove otete imovine, piše Tvrtko Milović na facebooku.

Kažemo dijela, jer povratak cjelokupne imovine onemogućuje poslijeratni suvereni vladar grada Sarajeva – SDA.

FRANJEVAČKE NEKRETNINE

Priča počinje 1937. godine kada franjevačka provincija kupuje oko 20.000 kvadrata prostora u današnjem naselju Grbavica za potrebe izgradnje samostana. 1940. zgrada je napravljena, da bi je osloboditelji grada i antifašisti 1947. godine oslobodili dotadašnjih vlasnika i dodijelili – sebi.

U zgradi je sve do 1992. bio smješten poljoprivredni fakultet, koji, kao što na početku rekosmo, srpske snage vatrom oslobodiše interijera i krova.

S obzirom da je zgrada do temelja devastirana, nije bilo posebnog interesa poljoprivrednog fakulteta da se vraća u objekt, pa su vlasti omogućile prvobitnim vlasnicima, franjevcima, da je o svom trošku obnove i koriste. Ne i da je posjeduju.

Od tri lamele (A,B i C) fratri obnavljaju dvije (A i B) a sam objekt biva prenamijenjen u učeničko – studentski centar i sjedište franjevačke provincije „Bosne Srebrene“.

OBNOVA

Fratri, poslovično vješti s novcem, osiguravaju novac i za obnovu posljednje uništene lamele „C“ 2016.
Ali, stvari su se promijenile od poslijeratnih godina. Niti je Sarajevo više multikulturalno, niti to više ima kome glumiti. Na čelu općine Novo Sarajevo je notorni Nedžad koji je kao dugovječni načelnik općine, prirodno razvio osjećaj vlasništva nad općinom, pa tako i nad otetom franjevačkom imovinom.

Naime, uz Lamelu „C“ se veže i skoro 8000 kvadrata zemljišta koje općina (Koldžo) može iskoristiti na različite načine.
Fratri, uvjereni u umiljata tepanja SDA kako su oni „čuvari Bosne“, ni ne slute da bi problem mogao izbiti s obnovom zgrade, jedne od posljednjih devastiranih na području Sarajeva.

No, općina Novo Sarajevo se pravi glupa, pa od franjevaca traži dokaz o vlasništvu. Kako restitucija nikad nije i nikad neće biti provedena, fratri nemaju dokaz da su vlasnici. Zbog čega im općina zabranjuje obnovu!
I fratri se onda prave blesavi, pa šalju općini zahtjev za obnovom na osnovu Ugovora o trajnom zakupu iz 2006. Ali nije Koldžo džaba načelnik 14 godina da nasjedne na folušku. Odbija i taj zahtjev.

Fratri zatim traže i dobivaju mišljenje Građevinskog fakulteta da je zgrada nestabilna, konstrukcija nepotpuna i na koncu – opasna po život prolaznika.

S obzirom da jedini imaju interes i sredstva za obnovu, i dalje vjerujući u dobre namjere Nedžada Koldže i općine Novo Sarajevo, fratri šalju još jedan zahtjev u ljeto 2017. za odobravanjem obnove.

Kako je zgrada već ozbiljno nestabilna, Provincijalat postavlja zaštitnu ogradu oko zgrade i obavještava Policijsku stanicu o početku radova.

Ali avaj. Općina nikad ne spava, pa je već sutra dan na teren izašla općinska inspekcija i zabranila radove. Razlog – nema urbanističke i građevinske dozvole. Koju, naravno, izdaje općina!

Provincijalat ponovo šalje zahtjev u lipnju 2017. i općina ga ponovo odbija. Sada je svima jasno da se ne radi o objektivnim razlozima, nego očitom interesu općinske administracije, prije svega načelnika, da se nastavi sa otimačinom imovine franjevaca.

Konačno, 23.06.2017. općina traži od Provincijalata da skloni i zaštitnu ogradu! Time ne samo da omogućuje ruševnoj zgradi da postane sklonište za narkomane i kriminalce u neposrednoj blizini vrtića, škole, učenika i studenata, nego dovodi u direktnu fizičku opasnost prolaznike u rezidencijalnom dijelu grada!

OHR i SDA

Na ukupan odnos općine prema franjevačkoj provinciji, provincijal fra Jozo Marinčić žalio se manje-više svima. Od gradonačelnika, premijera, vlade, OHR-a, članova Predsjedništva… Kako su svi oni na različite načine blisko vezani za SDA, ništa se nije dogodilo. Samo je Valentin Inzko poslao pismo podrške.

Fratri su se obratili i medijima, ali, iz iste ovisnosti o SDA, ni mediji nisu „pokazali interes“ za spomenutom temom.

I tako sve stoji već tri godine.

RESTITUCIJA

Osnovni problem je nepostojanje zakona o restituciji vlasništva. U takvom pravnom vakuumu, općine koje upravljaju otetim nekretninama potpuno su slobodne vršiti pravno nasilje nad bivšim vlasnicima. U dobrim primjerima, općine mogu dati na trajno korištenje nekretnine bivšim vlasnicima, a mogu, kao u slučaju općine Novo Sarajevo, učiniti sve da pravom vlasniku zagorčaju život do te mjere da digne ruke od svega.

Imovina franjevaca previše je vrijedna da bi je SDA samo tako prepustila na korištenje katolicima-Hrvatima. Pogotovo u vrijeme kada su svi označeni kao Ustaše.

A Ustašama, ako ništa, treba oduzeti svu imovinu, komentirao je Tvrtko Milović.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari