Pratite nas

Reagiranja

Reakcije na odluku Predsjednice RH o izvanrednoj sjednici Sabora

Objavljeno

na

FAH

Pokazala je političku vjerodostojnost time što vlastito kritičko mišljenje o stanju u zdravstvu nije stavila u funkciju prejudiciranja odluke

Iz Ureda predsjednice u petak je stiglo priopćenje, vezano za zahtjev koji su joj uputili iz Mosta. Oni traže sazivanje izvanredne sjednice Sabora o pitanju povjerenja Milanu Kujundžiću. Iz Ureda predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarović poručili su da će odluku o zahtjevu za izvanrednim zasjedanjem donijeti ako Ustavni sud ocijeni da su se za to stekli uvjeti.

Kako doznaje dnevnik.hr, sam MOST odredio je pravac postupanja, obzirom da je zatražio mišljenje Ustavnog suda RH, čime je zadao smjer i zapravo doveo do toga da se, pa i iz političke pristojnosti te očekivanja samih potpisnika Prijedloga, pričeka očitivovanje Ustavnog suda kojeg Predsjednica ovom objavom poziva da to učini što prije.

Na objavu iz Ureda predsjednice vrlo brzo reagirao je Most.

“Nakon što je Kolinda Grabar-Kitarović kritizirala ministra s tvrdnjom da u resoru u tri godine nije ništa napravio, trebala je konačno udariti šakom o stol i s riječi prijeći na djela. Tipičnim birokratskim potezom prebacila je odgovornost na Ustavni sud, čime je propustila iskoristiti svoje predsjedničke ovlasti”, napisali su na Twitteru.

“Most je ovom reakcijom pokazao da mu zapravo uopće nije bilo važno sazivanje izvanredne sjednice Hrvatskog sabora, nego provjeravanje “političke vjerodostojnosti” Predsjednice RH, ocjenjuje izvor Hrvatske danas blizak HDZ-u.

Predsjednica RH je pokazala političku vjerodostojnost time što vlastito kritičko mišljenje o stanju u zdravstvu nije stavila u funkciju prejudiciranja odluke koju je, upravo na temelju podneska oporbenih zastupnika Ustavnome sudu, prvo pozvan donijeti Ustavni sud, kaže izvor blizak HDZ-u, piše Hrvatska danas

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Anto Đapić pozvao hrvatski narod i njegove učitelje – Usmjerite palac dolje opskurnim sindikatima

Objavljeno

na

Objavio

Mihalinecu i njegovom sindikalnom rukovodstvu treba otvoreno reći da je ovo što rade klasična zlouporaba časti desetina tisuća učitelja i nastavnika te instrumentaliziranje prilično tužnog statusa tih ljudi u svrhu političkih obračuna.

Njihov štrajk i akcija bi bili časni da su postavili zahtjeve za značajno većim poboljšanjem plaća nazad dvije godine, te da su postavili kontrolne ciljne točke u srednjoročnom razdoblju na kojima bi se mjerilo uzdizanje odgoja, obrazovanja, ali i znanosti na vrh društvene i nacionalne piramide prioriteta. Da su bilo kakav razgovor o reformi obrazovanja iz koje je ciljano izostavljen hrvatski odgoj uvjetovali potpunom, razumnom i realnom metodologijom zahtjeva, čovjek bi ih morao poštovati.

No, nisu. Imali su povijesnu priliku, propustili su ju, a danas navodnim zahtjevima za poboljšanje statusa nastavnika i učitelja samo pokazuju svoju buvljačku narav svodeći najvažniji sektor hrvatskog društva na status prosjaka, koji vapi za milostinjom i otvoreno pozivaju na sumnje u svoju političku svrstanost. Mihalinec i društvo su šutjeli kao zaliveni i mirno gledali kako odgoj i obrazovanje preuzima revolucionarka Blaženka Divjak izravno s prosvjeda GOOD inicijative, prosvjeda skupine soroševih plaćenika, opskurnih antifašista i agenata najrazličitijih inozemnih i srpsko-jugoslavenskih interesa. Mirno su gledali nevjerojatno ponižavanje učitelja i nastavnika tijekom tzv.pripreme žalosne škole za život, nikada nisu postavili pitanje sadržaja toga novoga života, koji se nudi hrvatskoj naciji niti što stvarno o tome misle više od pedeset tisuća hrvatskih učitelja i nastavnika, a morali su, jer nije smisao postojanja sindikata prositi mrvice sa stolova gospodara, nego – biti gospodar. Mirno su promatrali zloporabe i iznudu besplatnoga rada od nekoliko sati tjedno cijelu prošlu godinu, za koje su bezbojni aparatčici iz državnih labirinata besramno dijelili učiteljima umjesto zaslužene naknade nekakve virtualne značke, kao svojedobno Titovi komunisti Aliji Sirotanoviću udarništva.

Dvije godine traje to poniženje, milijarde kuna se umjesto u uzdizanje društvenog statusa učitelja i nastavnika troše za pomagala, koja napredan svijet uklanja iz nastave, a Mihalinec toj ministrici sad nakon svega drži štangu, preuzimajući njeno posve izvjesno sramno mjesto u hrvatskoj povijesti na obraz učitelja i nastavnika zbog financijskih mrvica, koje mu je Plenković velikodušno prebacio. Jednom riječju – sramota!

Sindikat, koji nema senzibilitet za prirodu posla svojih djelatnika, sindikat koji navodno zastupa najobrazovaniju strukturu hrvatskog društva i mirno gleda, dakle sudjeluje u njenom akademskom i esencijalnom poniženju skupljajući mrvice sa stolova gospodara i ravnodušno gledajući prisilno sudjelovanje tolikih ljudi u nečemu posve stranom njihovom pozivu, nije ništa drugo nego političko pomagalo Blaženke Divjak.

Jedini ispravni zahtjev Mihalinca i družine bi zato bio trenutna obustava nakaradne reforme, jer, svatko tko zaviri u stvarno stanje u školskim zbornicama zna da nagomilani gnjev učitelja i nastavnika potječe iz reformskog nasilja i neprirodnog modeliranja odgoja i obrazovanja s rukopisom aktualne vlade i Blaženke Divjak, pa nema većeg licemjerstva od činjenice da ona i Mihalinec zajednički prosvjeduju boreći se navodno za status učitelja i nastavnika. A sve su učinili, šutnjom i odlukama da ih ponize, ponižavajući na taj način cjelokupan hrvatski narod. Sindikat bi morao ultimativno od države tražiti potpune informacije u što je i pod kojim uvjetima utrošen golemi nacionalni novac, tko su partneri i dobavljači opreme za nakaradnu reformu, pod kojim uvjetima, tko je potpisivao ugovore i kad, a ne ruku pod ruku nakon svega s ministricom, koja sve to potpisuje tražiti milost za naše najbolje ljude. Zato pozivam hrvatski narod i njegove učitelje – zajedno s ministricom Divjak, usmjerite palac dolje i opskurnim sindikatima.

Predsjednik stranke DESNO

Anto Đapić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Karolina Vidović Krišto: Trebam žalovati u tišini..?

Objavljeno

na

Objavio

Danas se sjećamo viteza Blage Zadre. Heroj Vukovara, heroj Hrvatske. Žalujem u tišini. Suđenje Marijanu Živkoviću se nastavlja, vlasti i dalje krše članak 8 Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. Trebam žalovati u tišini..?

Neetični novinari pišu u detalje o zadarskom slučaju silovanja. Nitko da postavi pitanje, a kamoli da ponudi odgovor kako je došlo do toga? Otkud im takav oblik ponašanja i takvi monstruozni porivi? Koga su ti klinci oponašali? Zašto nemaju osjećaj humanosti, zašto nemaju pijetet prema svetosti ljudskog tijela?

Mene boli kako naša djeca odrastaju, čemu su izložena. Pornografija je dostupna malim klikom na svakom koraku, bez ograničenja. Djeca su tomu izložena od najranije dobi. Davnih godina postavljala sam pitanja vezana uz zaključavanje pornografskog sadržaja radi zaštite djece. I dobila sam dva odgovora. Prvi je, „da, to se vrlo jednostavno može provesti kao što se i sve druge sadržaje na internetu mogu ograničiti ili cenzurirati (uostalom, zakonska podloga postoji jer su ti sadržaji 18+).” Drugi odgovor je bio, „unatoč tomu što je zaštita lako izvediva i što je ona po zakonu, ne može se ta odluka provesti jer je pornografski lobi utjecajan i financijski moćan.”

Djecu izlažemo od najranije dobi i na svim razinama svim vrstama brutalnosti, roditelji su sve nemoćniji i umorniji, obrazovni sustav je institucionalizirao pedofiliju i pornografiju. Što još mogu nego žalovati u tišini?

Hrvatski zakon kaže da je svaka osoba do svoje 18. godine maloljetno dijete.

Hrvatski zakon istodobno kaže da spolni odnos s djetetom starijim od 15 godina nije kazneno djelo.

Hrvatske (sudske) vlasti kažu kako se silovatelji, od Domovinskog rata do danas, mogu braniti sa slobode. Te iste vlasti progone 80-godišnjeg ratnog heroja i oca ubijenih ratnih heroja jer je štitio hrvatski ustavno-pravni poredak. Te iste vlasti kažu nam da trebamo žalovati u tišini.

Je li onda jednostavno na nama da prihvatimo to i takvo stanje? Ako su mi laž i nepravda neprihvatljive, a jesu, ako mi je institucionaliziranje pedofilije neprihvatljivo, a neprihvatljivo je, ako su mi progon pravednika i aboliranje zločinaca neprihvatljivi, a jesu, i ako meni takvoj sustav kaže, a okolina potvrđuje, da zbog toga trebam žalovati u tišini – je li onda vrijeme da to prihvatim i žalujem u tišini? Nije, i sigurno ne ću.

Herr dr. Štulhofer je u Hrvatskoj institucionalizirao i ozakonio pedofiliju

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari