Reçep Tayyip Erdoğan zvan Istočni Mostar

[pullquote_left]Erdoğan je podigao gospodarstvo Turske i za probleme Balkana optužuje Zapad[/pullquote_left]

Sjećam se kao danas kada je turski sultan Murat žurio graditi mostove u Bosni, pa je u toj velikoj želji zaobišao Carigrad i svoju novu Tursku na Bosporu. Kao i sve Seldžuke tog vremena, koji su tradicionalno živjeli pod šatorima, Murata je primila nekakva građevinska strast, kao da je povratnik iz Njemačke. Nije Murat poginuo na Kosovu polju, nego je kao graditelj pao sa skele na Drini. Baš je krasno postavio trasu – zabije kolac u dno rijeke, Bosanca oprezno navuče na kolac, da ne prokrvari i prerano krepa, a blentavi Bosanac rukama pridržava konstrukciju mosta. I onda je seljačina Miloš Kobilić malo pridrijemao, popustio, skela se nakrivila i sultan je nestao u brzacima Drine. Ode car u 3PM. Kada su shvatili koliko im gradnja leži, Turci su premostili cijelu Bosnu i stigli do Beča, gdje su namjeravali Mozarta odvesti u janjičare. Koji bi to sevdah bio! Turci nisu shvaćeni sve do današnjih dana, kada je opako progovorio turski premijer Reçep Tayyip Erdoğan zvan Istočni Mostar.

Reçep Tayyip Erdoğan

 

Slavni sultan Suljo uredno je Nikoli Šubiću Zrinskom poslao nacrte za most kod Sigeta. Naš Nikica počeo je jambrati da se investicija ne isplati, da europski fondovi u Beču i Pešti nisu podržali projekt, i da gradnja nije predviđena niti njegovim županijskim proračunom. I da ne namjerava putovati u Bosnu! Tko živ treba most za Bosnu? Dosta je ćuprija. Ako je vjerovati Ivi Andriću, višegradski most Mehmed paše Sokolovića zapravo je Ćuprija na Drini. Suljo je godinama čekao Nikolin rebalans proračuna, tako je ostario, i na kraju je odapeo podno Sigeta. Kada je naš slavni junak Nikola korektno izašao iz svog dvorca, na sprovod graditelju i pomiritelju Sulji, Turci su ga zaskočili i tako je Siget pao. Slavni most u Mostaru Turci nisu podigli, nego su natjerali kaure da odstrane okolno kamenje, pa je Neretva ušla u to novo korito i sve je leglo na svoje mjesto. Erdoğan reče da je Zapad srušio Most. Zašto je onda Zapad osudio Slobodana Praljka? Ako mene pitate, nitko nije srušio Stari most. Valjda je postojao razlog da se tako zove. Koliko znam, Austrijanci su anektirali Bosnu i Turska zbog toga tada nije ratovala. Zašto su Turci danas toliko napaljeni?

 

Spominjanje turskoga graditeljskog prodora u Europu ne će ostaviti ravnodušnim niti Srbiju. Zamislite ljudske glave u zidu, u 56 redova po 17 komada. Ukupno 952 unikatna eksponata! To umjetničko djelo dvojice neimara i performera, Hursid paše i sultana Mahmuda II., bilo je veličanstveno, ali su se umjetnici zaista namučili. Primitivni Srbijanci i Bugari sa svojim zasebnim balkanskim glavurdama nisu dopuštali da se zidovi poravnaju. Dovedete čela i nosove u ravnu crtu, a čeljusti vise svaka za sebe. Stavite na fasadu zakržljale glavice Bauka i Matića, a ono ostane rupa. Ako zadržimo meso i kožu umjesto morta, sutra su vladajući crvi na sve strane. To je skulptura dostojna Damiena Hirsta! Zamislite tintare naših dužnosnika monumentalno poredane kod Niša, u zavičaju. To bi bila veličanstvena kreacija, koja bi Srbiji donijela veće prihode od Kuće cvijeća. Kada su Turci shvatili da ih gradnja zaista ide, hvatali su po Bosni djecu i školovali ih na studiju “graditeljstva” i odgovarajuće primijenjene umjetnosti. Hrvati su primitivci – umjesto da u Ahmićima sruše školu, srušili su džamiju.

 

Erdoğan je podigao na tisuće džamija i po neku školu! Novi Turci odgajat će se u svojim “sinagogama”. Treba li Europa ukinuti škole i prebaciti djecu u crkvena sjemeništa? Nije dobro za Bosnu što Erdoğan nabacuje vizuru stoljeća i milenija, jer to na neki način relativizira Srebrenicu. “Džamije su naše barake, kupole su naše kacige, minareti naše bajunete, a vjernici naši vojnici” – pjevao je u svojoj mladosti Erdoğan i fasovao 10 mjeseci zatvora. Naravno da bi u današnjoj Erdoğanovoj Turskoj bio nagrađen. Turska se podijelila na takve pjesnike i one koji nam prodaju sapunicu o Sulejmanu. Naše su supruge ispravno odabrale. Erdoğan je podigao gospodarstvo Turske, za probleme Balkana optužuje Zapad, ali u BiH podržava prilično sumnjivu gradnju. U Sarajevu su prevladali arhitekti turske Bosne. Banja Luka je snažna i nepokolebljiva, pa muslimanski fundamentalisti udaraju tamo gdje je otpor manji. “Tuđmanova Hrvatska iskoristila je slabost obrambenih snaga BiH i pridružila se agresiji i pokušaju komadanja teritorija BiH, stvaranju hrvatskog entiteta koji bi se zatim pripojio Hrvatskoj” – izjavio je Bakir Izetbegović, predstavnik muslimana u BiH, lokalni  Bajazit. Koje obrambene snage BiH? Hrvatska je kreirala Armiju BiH i naoružala istu.

Nemiri u Turskoj

 

Jačanje muslimanske Turske djeluje na BiH, gdje su se udomili svi muslimanski fundamentalistički pokreti ovoga svijeta. Zanimljivo je kako Bakir komentira posljednju sramotnu presudu Haaškoga Tribunala. “Etničko čišćenje, konc-logori, silovanja, rušenja spomenika koji svjedoče prisustvo bošnjačke kulture na tim područjima, čaršija, mostova, naročito temeljita destrukcija i uklanjanje džamija. Sve je ovo konstatirano u presudi. Uvjeren sam da će ovom presudom biti zadan konačan udarac ambicijama za stvaranje (hrvatskog) trećeg entiteta i eventualnoj podršci Zagreba takvim idejama” – izjavio je Bakir. Da su Hrvati zaista “gradili” u BiH, ta se monstruozna umjetna tvorevina ne bi niti održala. Sarajevo se igra s vatrom. Što ako Zagreb izgubi strpljenje i dopusti pripajanje cijele BiH Srbiji? Hoće li tada Bakir zastupati “komadanje teritorija BiH” i odvajanje zasebnog muslimanskog entiteta? Ili će možda poput njegovog oca Alije zahtijevati “agresiju” Hrvatske?

Pomalo je kasno za “Igre prijestolja”. Zmajevi su legenda a Zid je davno pao. Reçep Tayyip Erdoğan gubi se u povijesnim odnosima. Antička Arapska kultura izašla je u ravan svjetskih civilizacija, srednjovjekovna Turska imala je svoj uspon, a moderna Turska jača u okvirima ekonomskih odnosa koje određuje zapadnoeuropska civilizacija. Kina može dostići fazu određene dominacije, ali Turska ipak ne. Ako su islamisti podigli Tursku, učinili su to posve izvan svoga teološkog sustava, zapravo mimo njega. Dobro je da Turci više ne moraju ići na rad u Njemačku, da mogu zaraditi za život u Turskoj, dobro je da možemo iz Turske uvesti jeftiniju robu nego sa Zapada, još bi bolje bilo da ojačamo vlastitu konkurentnost, ali sve to zajedno ne znači da će Turska ponovno postati vodeća vojna sila u svijetu. Turska kupuje oružje od drugih i treba se ponašati sukladno tome. Arapsko proljeće prometnulo se u civilizacijsku jesen, a Tursko proljeće može donijeti grdu zimu. Loše je što se turski model ne preslikava u BiH u cjelini, zajedno s pozitivnim značajkama, nego samo na nivou islamske vjere i muslimanske nostalgije za turskim imperijem. Kada promatramo sve te igre i sve te “gradnje” i zadužbine, Neokaljani u BiH ipak su Hrvati.

 

Tvrtko Dolić