Pratite nas

Reagiranja

RECIMO NE ISTAMBULSKOJ KONVENCIJI!

Objavljeno

na

Posljednjih dana puno se govori o Istambulskoj konvenciji, a stavovi javnosti o konvenciji polarizirani su. Jedni su za ratifikaciju, a drugi su protiv ratifikacije. Upravo ta polarizacija mišljenja stvorila mi je znatiželju i odlučio sam pročitati konvenciju. Na Internetu sam pronašao „KONVENCIJU VIJEĆA EUROPE O SPREČAVANJU I BORBI PROTIV NASILJA NAD ŽENAMA NASILJA U OBITELJI“  Ureda za ravnopravnost spolova Vlade Republike Hrvatske, koja sadrži i Pojašnjavajuće izvješće (Biblioteka ona,  Zagreb, 2014.).

Čitajući tekst Konvencije vrlo brzo mi je postalo jasno odakle dolazi do polarizacije mišljenja. Shvatio sam kako su nositelji globalizacije zabrinuti sporim redizajniranjem društvenih normi pa pod lažnom brigom za društvo putem ove Konvencije žele ubrzati taj postupak. Zbrku koju je u društvu stvorila liberalna demokracija pretvoriti će u opći kaos. Sam izričaj konvencije jasno daje do znanja kako njezini autori pripadaju ateističkom, agnostičkom, New Age  miljeu i protestantizmu. Upravo radi te svjetonazorske i ideološke osnove na kojima je Konvencija nastala ona je inicirala polarizaciju stava o njezinoj potrebi i vrijednosti.

TREBA LI KATOLICIMA OVA KONVENCIJA?

Katolici odgovore na sva važna životna pitanja pronalaze u Bibliji. Živeći prema deset zapovjedi Božjih slijede Božju volju težeći biti dobri i pošteni ljudi. Molitvama, obredima, razmatranjima i žrtvama katolik izražava svoju privrženost Bogu i vodi svoj dijalog s Bogom. Redovitom ispovjedi priznaju svoje grijehe kajući se radi njih, što je osnovni preduvjet za popravak. Što dosljednije slijede zapovjedi Božje, put i nauk Isusa Krista, živjeti će čišćim i uzornijim životom te bit bolji i odgovorniji članovi zajednice. Slijedeći jedanaestu zapovijed koju je donio Isus Krist, a to je ljubav prema bližnjima , u srcu čovjeka neće biti mržnje već ljubav, neće biti nasilje već milosrđe, neće biti zlo već dobrota. Što to čišće i uzvišenije može ova nakaradna Konvencija dati jednom čovjeku no što mu daje nauk vjere. Imajući na umu činjenicu kako je Hrvatska katolička zemlja moramo se zapitati treba li Hrvatskoj uopće ova Konvencija?  Naravno konvencija sadržava i vrlo pozitivne stavove (članke) no isto tako u sebi nosi stavove potpuno suprotne našim tradicijskim i vjerskim uvjerenjima.  Te su suprotnosti toliko velike da su vjernicima apsolutno neprihvatljive, a samim time i takva Konvencija..

ŠTO JE TO VJENICIMA KATILICIMA NEPRIHVATLJIVO?

Unutar Konvencije nalazi se definicija roda (Poglavlje 1.; Članak 3. Definicije; točka c.) prema kojoj “rod” označava društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnima za žene i muškarce.  Drugim riječima stavlja se znak jednakosti između spola i roda. Svakom imalo pametnom potpuno je jasno kako pojam spol i rod nisu jedno.  Početkom 21. stoljeća mnoge zemlje unatoč prijeporima u svoje zakonodavstvo unose takozvanu „rodnu ideologiju“  kojom se želi redizajnirati ljudsko društvo . Tom ideologijom promijenile bi se društveno zadane i formirane spolne i rodne uloge muškarca i žene te stvorili preduvjeti za donošenje zakona kojima se omogućuje homoseksualcima da svoje zajednice registriraju pod imenom “brak”, pa čak i korak dalje, omogućilo bi im se posvajanje djece. Pojmovi „muž“ i „žena“ žele se zamijeniti pojmom „partneri“, kao što se sada nazivaju osobe u isto-spolnoj zajednici. Pojam „roditelj“ trebao bi zamijeniti pojmove „otac“ i „majka“, a djeca  bi se zvala „potomci“ a ne više sin i kćer.

Sljedbenici rodne ideologije smatraju kako se  ljudsko biće rađa spolno definirano, ali rodno neutralno, ono se tek naknadno socijalizira u muškarca ili ženu ili pak u neku od trenutno poznatih varijanti seksualnih sklonosti. Prema njima dijete bi se već u najranije doba moralo opredijeliti je li muškarac ili žena. Koje li ludosti tražiti od djeteta protuprirodnu odluku o njegovom rodu koja se ne mora poklapati s njegovim biološkim značajkama ili bolje rečeno njegovom spolnom definicijom. Sjetite se reforme školstva koja je srednjoškolcima odgodila strukovno opredjeljenje tek nakon dvije godine srednje škole. Razlog tome je bio veliki broj nezadovoljnih odabirom strukovnog obrazovanja, a time i velik broj napuštanja škole u drugom i trećem razredu. To je svakako bila posljedica nedovoljne zrelosti na početku srednjoškolskog obrazovanja za donošenje prave odluke. Navodeći ovaj  primjer potpuno je jasno kako dijete u ranoj životnoj fazi ne može donositi krucijalne odluke o daljnjem životu, a naročito one koje su apsolutno nepotrebne i suprotne prirodnim i Božjim zakonima.

Unutar istog članka (Poglavlje 1.; Članak 3. Definicije) pod točkom c. govori se o tome kako pojam “žene” uključuje i djevojčice mlađe od 18  godina. Potpuno je jasno da djevojčice po spolnoj definiciji pripadaju ženskom rodu no izjednačavati ih sa ženama je nakaradno. „Žena“ je oduvijek bio pojam koji označava antropološki, psihološki i sociološki zrelu osobu koja je potpuno spremna za  brak, a time i snošaj, rađanje te zrela za pravilan odgoj djeteta. Poistovjećivati djevojčicu s ženom može jedino bolesni pedofilski mozak.

Takva rodna ideologija katolicima je potpuno neprihvatljiva jer se njome zadire u Božji plan. Za vjernike brak je uvijek bio i ostat će veza muškarca i žene s prirodnom mogućnošću produljenja ljudske vrste. O tome vrlo znakovito govori poslovica : „Bog je stvorio Adama i Evu, a ne Adama i Stevu. Djevojčica je uvijek bila osoba koja biološkim sazrijevanjem u periodu djetinjstva postaje žena. Jasno je da su otac i majka roditelji i kako su im kći i sin potomci. Hoćemo li sutra nasilno postati  jednostavno roditelj 1 ili roditelj2, a naša djeca potomak1 i potomak2? Što će donijeti poistovjećivanje djevojčice sa ženom?

ŠTO BI SE DOGODILO RATIFIKACIJIM OVE KONVENCIJE

Ove definicije Konvencije u potpunosti su suprotne s prirodnim zakonima, a samim time i Božjim zakonima. Hrvatsko zakonodavstvo počiva na najvišim demokratskim i pravnim standardima. Jedini naš problem je u dosljednosti primjene zakona. Jasno je da ima i određenih manjkavosti koje treba popraviti no to ne znači kako moramo prihvatiti načelo supsidijarnosti Istambulske konvencije i ratificirati ju u ovom obliku.  Njezinom ratifikacijom pogazili bi naš svjetonazor, tradiciju i nacionalni identitet. Bio bi to čin kojim odbacujemo katoličku vjeru koja je kroz stoljeća čuvala i očuvala naš narod i bila naša moralna vertikala. Takvim činom pogazili bi svoja obećanja dana Papi davne 679 godine. Iskoristimo tako svoja dva glasa i recimo ne takvoj Konvenciji.  I ostale zemlje katoličke provenijencije teško da će dati prolazno svjetlo ovoj Konvenciji. U koliko bude 19 glasova protiv smatrat će se to davanjem žutog kartona što uvjetuje promjenu spornih odredbi Konvencije. Ako pak bude 29 glasova protiv to će se smatrati narančastim kartonom što bi rezultiralo povlačenjem Konvencije iz postupka.

Budimo čvrsti kao što je to bio naš svetac, kardinal Stepinac kada su mu u montiranom sudskom procesu sudili isti oni iz našeg društva koji nam danas skrivajući se iza lažnog antifašizma i nakaradne liberalne demokracije pokušavaju nametnuti ovu nakaradnu Konvenciju.  Njihov cilj je je jasan – uništiti katoličku crkvu, a time i naš nacionalni identitet. Bio bi to kraj Hrvatske države.

Sve za Hrvatsku, Hrvatsku nizašto!

Zoran Čapalija – Čaplja

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

BiH

Odjel za branitelje HNS-a: Ispaljeni hici Bakira Izetbegovića prema NATO-u i Europskoj uniji!

Objavljeno

na

Objavio

Bošnjački član Predsjedništva BiH i predsjednik SDA, Bakir Izetbegović vidno je uzrujan. Razlog u tome leži u zacrtanom europskom putu BiH ali i očekivanju pravomoćne presude MKSJ u predmetu „Prlić i ostali“, zakazanoj za 29. studenog ove godine.

Bakir Izetbegović, nedvojbeno, pokušava voditi politiku temeljenu na doktrini Islamske deklaracije i zaključcima Organizacije islamske suradnje (OIS), koja je već 1992. godine na summitu u Meki, zaključila kako BiH treba postati neovisna država pod muslimanskim, vodstvom.

Upravo zbog toga, Bakir Izetbegović ne priznaje konstitutivnost hrvatskog naroda ni u jednoj sferi života. U realiziranju tih ciljeva, aktualni čelnik SDA grubo krši povijesne činjenice i na politikantskim tezama pokušava krivotvoriti povijest i tako repozicionirati geopolitičku poziciju BiH.

Uoči obilježavanja obljetnice utemeljenja HZ Herceg Bosne, bošnjački član Predsjedništva BiH boravio je u Mostaru i one koji su početkom rata obranili najveći dio BiH iznova izjednačio s agresorom.

Pri tome, Izetbegović zaboravlja činjenicu da bi bez Hrvatske zajednice Herceg Bosne, Hrvatskog vijeća obrane, kao i pomoći Republike Hrvatske, BiH šaptom pala već 1992. godine.

Pokušavajući istrajati na prikazivanju Bošnjaka kao jedinih žrtava rata, Izetbegović grubo ignorira povijesne činjenice, a one govore da je sa područja pod nadzorom HVO-a, protjerano ili su napustili prostor kao posljedica rata, 112.000 nehrvata.

Sa područja pod nadzorom Armije BiH, protjerano je, ili su napustili prostor kao posljedica rata, 529.000 nebošnjaka. Sa područja pod nadzorom VRS, protjerano ili su napustili prostor kao posljedica rata, 586.000 nesrba.  Grubo manipiulirajući činjenicama, Bakir Izetbegović pokušava uvjeriti Bošnjake kako su oni jedine žrtve rata i kao takvi baštine nekakvo posebno pravo na budućnost BiH.

U tom kontekstu, njegovi najnoviji istupi su u funkciji mobiliziranja Bošnjaka pred presudu Haškog suda zakazanu za 29. studenog. Nedvojbeno je kako Bakir Izetbegović bolje od nas zna kakvim je sve konstrukcijama bošnjačka strana u prošlosti “zatrpavala” haško tužiteljstvo, pokušavajući rat u BiH okarakterizirati međunarodnim, a Republiku Hrvatsku i HZ Herceg Bosnu prikazati kao agresore.

Međutim, sad kad je kompletna ta igra razotkrivena i pad teze o tzv. Udruženom zločinačkom pothvatu na čelu s Franjom Tuđmanom i Gojkom Šuškom čini se vrlo izvjesnim, Bakir Izetbegović se odlučio na pobunu vlastitog naroda.

Takvim postupcima, Izetbegović zapravo pokušava preusmjetriti Bošnjake protiv europskog i atlantskog puta BiH i usmjeriti BiH u sferu euroazijskog utjecaja, izravno suprotstavljenog EU i NATO savezu. Upravo iz tog razloga, Bakir Izetbegović svaki pokušaj rasprave o unutarnjem uređenju BiH tumači kao agresiju i podjelu države.

Otvorenim prijetnjama i zagovaranjem jedne vrste panislamizma, Bakir Izetbegović svjesno je odabrao ulogu Hamasa i vlastiti narod vodi prema dugoročnoj političkoj izolaciji i pojačavanju stupnja ekstremizma. Naravno, to je unutarnji problem bošnjačkog naroda s kojim se sami moraju suočiti. Čim prije, tim bolje.

Međutim, to će se vrlo negativno odraziti na suživot u BiH, podizanje stupnja samoodrživosti ove države i europski put BiH. Stoga su postupci Bakira Izetbegovića, dugoročno gledano, ključni faktor nestabilnosti u ovom djelu svijeta.

facebook komentari

Nastavi čitati

Reagiranja

Dedaković neće koračati u koloni sjećanja, ali neprestano je u mislima sa svojim suborcima

Objavljeno

na

Junak hrvatskog Domovinskog rata Mile Dedaković – Jastreb na žalost ni ovog 18-tog studenoga neće biti u Vukovaru zajedno sa svojim suborcima. Bolestan je – kaže.

Kad smo ga pitali, što mu znači ovaj dan, odgovorio je:

  • Sama pomisao na sve ono što smo prošli tijekom agresije i okupacije Vukovara ostavilo je izniman trag u mojem životu. Samo kad se sjetim koliko je ljudi ubijeno, ranjeno, protjerano… Kako godine idu, sve mi je teže, a suze same idu na oči. Teško sam bolestan, sva je sreća da imam prekrasnu suprugu, ali i djecu. Vukovar je bol koja ne prolazi.

A zovu li vas iz Vukovara, pitaju za zdravlje?

  • Zovu me iz Grada Vukovara. Zanimaju se za mene. Veliko im hvala, to mi mnogo znači. Javljaju mi se i moji suborci. Teško mi je kad čujem da netko od njih teško živi ili da je bolestan, a nema adekvatnu pomoć. A ja im na žalost to ne mogu učiniti.

Mile Dedaković – Jastreb sigurno je zaslužio čin generala Hrvatske vojske. Bojimo se da ga neće dočekati, bez obzira što taj čin danas nose i oni koji su ga zaslužili, ali koji na žalost i nisu, koji im služi samo za „parade“.

  • Ne znam što bih vam na to odgovorio – veli Dedaković. Ali ako je tko zaslužio najviša odličja onda su to branitelji ovoga grada. Time ne mislim podcjenjivati ni druge, da me se krivo ne shvati. Rat je bio krvav i ostavio je na sve nas tragične posljedice. Žao mi je što su se toliki branitelji ubili, što svakim danom, kako čujem, najmanje desetak branitelja umire. Sve mi je teže slušati i gledati one koji govore da je „rat daleko iza nas“ i tome slično. Slike onoga što smo prošli svakim su danom sve jasnije i sve teže mi padaju. Neki dolaze u ovaj grad jednom na godinu, a trebali bi puno češće. Vukovar je već odavno trebao biti „velegrad“, ali sva ta obnova, koliko god se hrvatska država trudila ipak ide presporo, osobito za ljude koji tamo žive. Osim toga, 18-tog studenoga treba se sjetiti imena svih poginulih, nestalih, pa i umrlih Vukovaraca. Nije dovoljno tek samo isticati brojke.

Međutim, ono što poglavito zabrinjava i žalosti heroja Vukovara je činjenica da je vrlo malo ratnih zločinaca odgovaralo  za strašne zločine koji su tamo počinjeni, dok s druge pak strane svjedoci smo da se još uvijek gone hrvatski branitelji, da ih se ne ostavlja na miru.

  • Vukovar je rana koja nikada ne prolazi i neće proći – rekao je Dedaković, koji zajedeno sa svojom obitelji teško proživljava ove dane ponosa i slave.

Mladen Pavković

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari