Connect with us

Religija i Vjera

Redovnici svetog Ivana de La Sallea vrsni odgojitelji siromašnih i proizvođači misnih vina

Objavljeno

on

Životopis sv. Ivana de la Sallea

Rodio se 30. travnja 1651. u Reimsu. Školovao se u rodnom gradu, a zatim odlazi na viši studij u Pariz. Za svećenika je zaređen 1687. godine, a doktorom teologije je postao 1680. Za života se posvetio radu sa laicima, te mladeži siromašnih obitelji. Za vrijeme velike gladi je vlastiti imetak razdijelio siromasima. Osnovao je brojne škole za siromašnu djecu, gdje je školovanje bilo besplatno, na materinjem jeziku, a ne na latinskom jeziku. Glavna su mu djela “Dužnosti kršćanina” (1703.) i “Vođenje škola” (1717.). Umro je u Rouenu 7. travnja 1719. godine. Papa Lav XIII. ga je proglasio blaženim 9. svibnja 1865., a svetim 24. svibnja 1900. Njegov spomendan je 7. travnja. Papa Pio XII. ga je 1950. proglasio zaštitnikom svih predavača, u svim školama, učitelja, nastavnika i profesora u privatnim, katoličkim, državnim školama i fakultetima.

Red školske braće

U običnom seljačkom odijelu, okupivši oko sebe dvanaest istomišljenika, učitelja, krenuo je u osnivanje besplatnih pučkih škola za siromašnu djecu. Tako je nastaje red Školske braće čiji su članovi, na čelu sa svojim svetim Utemeljiteljem, mališanima pružali puno više od pismenosti i knjiškog znanja. Dječacima s ruba društva donosili su vjeru postavši baš u duhu riječi sv. Ivana de la Sallea – Kristovi službenici koji Evanđelje ispisuju “ne crnilom već Duhom živoga Boga; ne na kamenim pločama, već na tjelesnim pločama”, u srcima djece. Kao i danas, i tada su odgoj i obrazovanje djece bili najteži, najnezahvalniji i slabo priznati posao, pa su djelovanje sv. Ivana pratili mnogi zlobnici, “ometači” i “podmetači”. Vlastodršcima nije bilo po volji da se obrazuju siromašni, oni koji bi trebali biti “gola radna snaga”. No Ivan de la Salle je bio  beskrajno karakterno čvrst i strpljiv. Uz vođenje pučkih škola, odgojno je pripremao  učitelje, i priređivao je udžbenike. Iza toga su na red došle specijalizirane obrtničke škole, nedjeljne škole za odrasle, obrazovanje invalidnih osoba, osnivanje pedagoških i znanstvenih instituta…, i tako sve do smrti 1719. godine. Za sobom je ostavio “trasiran put” suvremenoj pedagogiji, stvorio temelj na kojem je zidano obrazovanje cijele Zapadne Europe. Iako su mu suvremenici pedagoških udžbenika uglavnom uzvratili zaboravom. Pitanje je, bi li čak i sv. Ivan de la Salle uspio razriješiti sva “slijepa crijeva” današnjeg školstva i vjeronauka? Sigurno je da bi svojim osjećajem za pravednost, svojom predanošću i ljubavlju u radu s “malim ljudima” i danas, kao i u svako doba, mogao biti idealan prototip pedagoškog djelatnika.

Institut braće kršćanskih škola

Frères des Écoles Chrétiennes (francuski), je „ Laička vjerska kongregacija Papinskog prava“ (za muškarce). Svrha i cilj kongregacije je obrazovanje siromašnih. Matična kuća je u Rimu. Redovnici pastoralno djeluju: Sjeverna Amerika, Latinska Amerika, Europsko-mediteranske zemlje, Afrika i Madagaskar, Pacifičko-azijska regija. Francuska kršćanska braća, Braća Lasallian, ili Braća De La Salle (latinski: Fratres Scholarum Christianarum; francuski: Frères des Écoles Chrétiennes; talijanski: Fratelli delle Scuole Cristiane) je rimokatolička redovnička zajednica, osnovana u Francuskoj po Jean-Baptiste de La Salle (1651–1719). La Sallianov red  broji  u naše vrijeme oko 4000 braće, koji pomažu u vođenju 1000 obrazovnih centara u 79 zemalja, s 850 000 učenika, zajedno s 90 000 učitelja i mnogim suradnicima. Obrazovne ustanove La Salle  postoje u zemljama koje se kreću od siromašnih naroda poput Nigerije, do viših, srednjih ustanova poput „Sveučilišta u Betlehemu“, Manhattan Collegea u New York Cityju, Koledža Mont La Salle u Ain Saadeh, Libanon, i Sveučilišta La Salle u Philadelphiji.

Redovnici

Redovnici polažu tri uobičajena zavjeta: siromaštvo, čistoća  i poslušnost. Sjedište reda, Instituta je u Rimu. Red djeluje u pet globalnih regija: Sjeverna Amerika (regija Lasallienne de l’Amérique du Nord, RELAN), Azija / Oceanija (pacifičko-azijska regionalna konferencija, PARC), Europa / Mediteran (regija Lasallienne Européenne-Méditerranéenne, RELEM), Afrika ( Regija Lasallienne Africano-Malgache, RELAF) i Latinska Amerika (Regija Latinoamericana Lasallista, RELAL). Tijekom Međunarodne godine opismenjavanja / školovanja (1990), Unesco je dodijelio nagrade za opismenjavanje svim La Sallian Institucijama. Ključna načela i ciljevi reda su vjera, naviještanje evanđelja, poštivanje svih ljudi, kvalitetno obrazovanje, briga za siromašne i socijalna pravda. U 2017. godini Institut je imao 3800 braće, 75% manje nego 1965. Pad je djelomično posljedica činjenice jer su mnoga braća  dosegla dob za umirovljenje, ali i malog broja novih novaka. U istom razdoblju broj učenika u školama u La Sallianu povećao se s oko 700.000 na preko milijun učenika.

Obrazovanje

La Salle je pokrenuo brojne inovacije u nastavi. Preporučio je dijeljenje djece u različite razrede, prema njihovim postignućima. Također je podučavao učenike čitanju narodnog jezika. U skladu s njihovom izjavom o misiji “pružiti ljudsko i kršćansko obrazovanje … posebno [siromašnima]” . Glavna pastoralna djelatnost Braće je obrazovanje, posebno siromašnih. Od 2017. god Institut je provodio obrazovni rad u 82 različite zemlje, kako u razvijenim, tako i u zemljama u razvoju, s više od 1.000.000 učenika upisanih u njegove obrazovne institucije. U njihovim je institucijama aktivno 92 000 laika i laika koji su La Sallian suradnici.

Institucije

Sestre Guadalupana De La Salle osnovao je brat Juan Fromental Cayroche u Meksičkoj nadbiskupiji. Trenutno predaju u deset zemalja. Matična je kuća im je u Mexico Cityju. Kongregaciju sestara Lasallian osnovali su 1966. godine braća kršćanske škole u Vijetnamu, kako bi se brinuli o potrebama siromašne djece napuštene zbog tamošnjeg građanskog rata. La Sallian volonteri su laici koji volontiraju jednu ili dvije godine, kako bi se uključili u podučavanje i druge Lasallian aktivnosti. Kao plaću dobivaju sobu, puni pansion i dnevnice.

Vinarija

Braća su stigavši u Ameriku, u  okolicu San Francisca 1868., i kasnije, 1882. počeli proizvoditi vino za vlastitu upotrebu i kao misno vino. Njihova proizvodnja se širila do 1920. godine, kada je zabrana ograničila njihovu proizvodnju samo na  misna vina. 1932., na kraju „Zabrane“, preselili su vinariju na imanje Mont La Salle, u Dolina Napa, i nastavili proizvoditi vino u većim količinama. Godine 1935. brat Timothy Diener je postao  vinski gazda i na toj je dužnosti služio 50 godina. Pedesetih godina prošlog stoljeća braća su postala vlasnici sivog kamena blizu Svete Helene u Kaliforniji. Sortno vino proizvodilo se u pogonu doline Napa, generičko vino i rakija Reedley u Dolina San Joaquin. Vinarija „Christian Brothers“ poslovala je pod korporativnim nazivom “Vinogradi Mont La Salle”. 1988. godine vinarija je zapošljavala 250 ljudi i proizvodila je oko 900 000 sanduka vina, 1,2 milijuna  gajbi rakije i 80 000 kutija misnog vina. Prihod od prodaje vina i rakije pomogao je financirati programe i škole „Christian Brothers“, kao na primjer „Katedralnu gimnaziju u Los Angelesu“ i brigu o ostarjeloj braći. 1989. godine tvrtka je prodana „Heublein Inc“.. Vinsku marku misnih vina kupila su četiri bivša rukovoditelja vinarije Christian Brothers, koji proizvodnju vina rade kao neprofitna organizacija pod nazivom “Mont La Salle Altar Wines”. Braća su zadržala sve do danas imanje Mont La Salle i tamo odlaze u mirovinu.

Molitva

„Bože, ti si svetog Ivana de la Salle izabrao za odgojitelja kršćanske mladeži. Pobudi u svojoj Crkvi učitelje koji će se svim srcem posvetiti ljudskom i kršćan­skom odgoju omladine”.

Vladimir Trkmić

Podijeli članak s prijateljima

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari