Pratite nas

Vijesti

Referendum koji joj nije po volji vlada želji proglasiti kršenjem ljudskih prava

Objavljeno

na

[quote]Kakvog li apsurda, u našoj zemlji se vlada predstavlja zaštitnikom ljudskih i manjinskih prava, i pri tome krši Ustav Republike Hrvatske.[/quote]

U bilo kojoj demokraciji na svijetu svi su sumnjičavi prema vladi koja je po defaultu podložna korupciji jer vlast kvari (nije slučajno statut Dubrovačke republike ograničavao mandat kneza na mjesec dana), pogotovo u podneblju gdje je pola stoljeća vladao socijalistički balkanski totalitarizam u diktaturi korumpirane komunističke partije kao u Hrvatskoj; u demokraciji su prema vladi sumnjičavi oporba, i mediji, samo ne u nas.

Sada vlada u Hrvatskoj želi ponovo mijenjati Ustav kako bi zabranila referendum koji krši ljudska prava. Kojeg li idiotizma. Sve to zbog toga što je vlada Kukuriku-koalicije doživjela poraz od jedne male udruge građana pod imenom „U ime obitelji“, koja može biti i katolička, zašto ne, hvala Bogu, koja je pokazala da ima veliko srce, postavši moralna vertikala hrvatskog društva, jer je stala u obranu ljudskih prava žena i muškaraca ove zemlje.

Sve što „Partija“ ne kontrolira je loše za „Partiju“, a javlja se i velika ljubomora u aparatčika „Partije“, jer „Partija“ i njene satelitske udruge nije u stanju sakupiti ni sedam potpisa na neku peticiju, a kamoli preko 700 tisuća. Naime, „Partiji“ nedostaje moral da bi animirala „10 ispravnih“ za svoje sumnjive projekte (o idejama ne može biti riječi) u ovoj zemlji koju pretvara u Sodomu i Gomoru.

Čemu služi Ustavni sud nego tome da bdije nad ustavnim pravima, tako i ljudskim pravima, tako i manjinskim pravima, i svim drugim pravima hrvatskih državljana, i građana, stanovništva Hrvatske, hrvatskog političkog naroda. Prema tome, ustavne promjene u tom pogledu su suvišne, osim ako vlada smatra da je Ustavni sud glup, pa ne razlikuje kršenje ljudskih prava od nekršenja.

Problem koji Republika Hrvatska ima otkad je u Europskoj uniji jest, što vlada ne poštuje Ustavni sud nego samo „sud Partije“, što se vidjelo na primjeru „Lex Perković“ i državnoj zaštiti za udbaše.

Naime, SDP još nije prebolio dječje bolesti i ima problema koje proizlazi iz teškog povijesnog nasljeđa ove političke stranke čiji je nekadašnji vođa bio masovni ubojica, tzv. Tito. Račanov SKH-SDP nikada u stvarnosti nije bio reformiran. (Reformirani su bili samo oni komunisti koji su sudjelovali u Hrvatskom proljeću na strani „proljećara“, dakle, Miko Tripalo i Savka.)

Kako SDP slijedi krive vrijednosti, tako vodi i krivu politiku, jer ne može se kruh praviti od cementa već je potreban kvasac, samo što to aparatčici zacementiranih mozgova, koji vode ovu „Partiju“, ne shvaćaju; treba se moliti da im Bog udijeli svoju ljubav, i prosvijetli pamet, kao i raditi na tome da budu što prije smijenjeni i otjerani s vlasti na njima najmrskiji način – demokratski način – kako ne bi počinili još veću štetu ovom društvu. (Intimno bi aparatčici iz „Partije“ željeli da ih se s vlasti otjera na bajunetama vojnog državnog udara, kao što je na taj način „Partija“ došla na vlast 1945. godine, i do danas s vlasti de facto nije sišla, jer onda bi aparatčici mogli dobiti status „žrtava“ koji de facto ako ne uvijek de iuro imaju žrtve „Partije“, zbog čega su aparatčici i te kako ljubomorni, jer što god napravili u političkom životu nikako da dobiju pohvalu naroda, i tako već 70 godina.)

S obzirom na režimsko pranje mozga koje vlada provodi nad svojim žrtvama – biračima i narodom, što je pomoćni zagrebački biskup Pozaić ispravno uočio, i s pravom takvu vlast nazvao „režimom“, jer provodi režim koji nije u skladu s demokratskim Ustavom, i nameće hrvatskom društvu stranu ideologiju kao što su činili jugo-komunisti, ne čudi da neki portali u Hrvatskoj naprosto ne vide kraj zdravih očiju zamku koju koalicijska vlada postavlja njoj mrskom pučanstvu kojeg prezire kao što je Franjo Tahi prezirao Matiju Gupca i njegove seljake koji se pobuniše protiv tlake i tiranije, jer nije vlada ta koja ima pravo tumačiti što su ljudska prava, već ima provoditi zapovijedi naroda na kojeg se bezobrazno poziva kada brani svoj prokockani legitimitet koji je ograničeno stekla na nominalno demokratskim izborima, brutalno prevarivši svoje birače, jer na pola mandata nije ispunila niti jednu od svoje 21 predizborne točke, nego je nakon izborne pobjede ispod stola izvukla neke nevidljive i tajne točke svog predizbornog programa, poput uvođenja rodne ideologije u hrvatsko školstvo i obrazovni sustav.

Tako nas jedan portal izvještava o tome, pozivajući se na režimski Jutarnji list, da je vlada započela, pazite sada, „tajne“ konzultacije o promjeni Ustava s kojom bi se „zabranio referendum koji krši ljudska prava“.

Treba ponoviti, nije vlada ta koja je pozvana da bude tumač ljudskih prava, jer kad bi to tako bila, onda niti jedna vlada iz vremena totalitarnog komunizma ne bi bila totalitarna. Na vlastitoj koži su ljudi u Osmanskom Carstvu osjetili princip „kadija te tuži, kadija ti sudi“, i isto takav princip smo imali u titoističkoj Jugoslaviji u kojoj je njen diktator otišao i korak dalje od sultana, i naredio sucima da se „ne trebaju držati zakona kao pijani plota“, naravno, kad se trebalo suditi Hrvatima nakon nasilnog sloma Hrvatskog proljeća.

Članak je o „tajnim konzultacijama“ kao vijest tako intoniran, da navija za takve ustavne promjene. Sramota! Jedino što je korisno u tom novinarskom članku jeste činjenica da je javnost obaviještena o „tajnim“ konzultacijama među potencijalnim strankama koje bi možda bile sklone u Hrvatskom saboru podržati takve morbidne promjene. Navodno je prijedlog takve promjene inicirao bivši sindikalist Dragutin Lesar na čelu svoje stranke laburista, što bi bilo smiješno da nije tragično s obzirom da su radnička prava koja su nestajala pod vlašću partije HDZ izbrisana na koncu pod vlašću navodno socijaldemokratske partije, tako da spomenuti eks-sindikalist ima tema kojima bi se trebao baviti, a ne se miješati tamo gdje mu nije mjesto. (Inače, u svijetu Socijalističke internacionale je ova „naša Partija“ jedina na svijetu koja hvali zatiratelja socijaldemokracije – maršala Tita; toliko o vjerodostojnosti Račanove „Partije“.)

Po izvrnutoj logici nekih medija, sadašnja Ustavna odredba o referendumu predstavlja odskočnu dasku za zlouporabu referenduma, jer manjina može odlučiti o većini. Opppaaa Miki, pa što je to, zar naglo probuđeni interes za pravdom, za zaštitom većine? Ha ha ha ha.

Gdje ste bili, vi „pravednici“, kada je HDZ mijenjao Ustav u onom dijelu u kojemu je za pravovaljanost referenduma bilo potrebno da na referendum izađe 50 posto birača plus jedan glas? Ispalo je da je i jedan glas dovoljan da RH uđe u EU ako samo jedan birač izađe i glasa za ulazak u EU. Na kraju je manjina hrvatskog društva (ispod 50 posto) odlučila o većini koja je glasala, ili protiv, ili se nije odazvala referendumu, jer joj se vlast, bez obzira na vladajuću stranku, gadi, sa svojim manipulacijama, lažima i „spinovima“.

Ni medijska propaganda pro-režimskih medija ne može promijeniti ogorčeno raspoloženje naroda prema ovoj lošoj vlasti, što se vidjelo na primjeru peticije sa zahtjevom za raspisivanje referenduma, da se vidi jesu li građani za definiciju obitelji kao isključivo zajednice žene i muškarca, jer sve ostalo je ipak nešto drugo.

Da je demokracija stare Grčke htjela uvesti homoseksualne brakove uvela bi ih, ali Aristotel i Platon i njihovi sugrađani bili su mišljenja da ne postoje homoseksualni brakovi, jer je brak samo zajednica muškarca i žene. Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu je mišljenja, da brak za homoseksualce ne predstavlja ljudska prava. Neki portali i mediji su drukčijeg, dijametralno suprotnog mišljenja, jer homoseksualce zbog raspisanog referenduma o pitanju definicije braka nazivaju čak „prvim žrtvama“ navodno loše definiranog ustavnog referenduma, a kada je Hrvatsku trebalo silovati da uđe u EU onda je tim licemjerima naglo promijenjeni ustavni referendum bio jako dobar.

Osvježimo malo naša pamćenja, ljudi moji! Stožer za obranu hrvatskog Vukovara ne traži i ne zahtijeva ukidanje ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, kao što navedeni mediji plaše hrvatske građane kojima je u velikoj većini, vjerujemo, stalo do prava nacionalnih manjina, jer su normalni, nego upravo suprotno, Stožer zahtijeva od vlade koja je gluha, da se drži Ustava, odnosno da prestane kršiti ustavni zakon o nacionalnim manjinama, jer je čl. 8. Ustavnog zakona u svezi toga jasan: dvojezičnost se uvodi ako to ne narušava međunacionalne odnose. Vlada je uvođenjem dvojezičnih natpisa u Vukovaru, koje je uvodila po mrklom mraku noći, kao da se boji svog naroda, prekršila Ustav, jer je tim činom poremetila ionako ne baš sjajne odnose između Hrvata i Srba u Vukovaru, a znamo da su ti odnosi narušeni otkad su neki velikosrpski ekstremisti krenuli godine 1990. puškama, bombama i noževima rušiti ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske, a da u načelu nikada zbog toga nisu kažnjeni na primjeren način da dožive povijesnu pouku, i prođu katarzu kao što su je prošli njemački nacisti i društvo Hitlerove Njemačke. Srbija, kao pokretač velikosrpske pobune u Hrvatskoj, a poslije i agresije na našu zemlju, nije prošla katarzu, a ni većina bivših pobunjenih Srba, ali katarzu nisu prošli ni bivši komunisti i udbaši iz Hrvatske, i to je još gora i porazna činjenica, jer jugo-komunisti i jesu uzrok prošlog rata na našim prostorima.

SDP svađa Hrvate i Srbe po istom receptu kao i njezin idol Josip Broz –Tito, a to je politika Divide et impera – Podijeli i vladaj! To je sramotna politika, to je politika kukavička.

Dosta je svakom slobodoljubivom čovjeku u ovoj zemlji partizanštine i sličnih sranja, dosta nam je mangupa koje je titoistički režim producirao na tekućoj traci.
Dosta nam je masovno prekršenih ljudskih prava od strane titoizma.
Dosta nam je laži!
Dosta nam je etiketiranja hrvatskih braniteljima, katolika i Crkve „rigidnom desnicom“, i to u zemlji u kojoj se komuniste i boljševike titoiste „prekrstilo“ u „antifašiste“!
Pametnome dosta!

Piše: Prof. Goran Jurišić/tinolovka

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Marin Vlahović: Kako sam razotkrio međunarodni švercerski lanac migranata..

Objavljeno

na

Objavio

Marin Vlahović u Bujici: “Sin saborskog zastupnika Gorana Beusa Richembergha bio je priveden i ispitivan, prošao je cijelu obradu!”

Ivor Beus se našao u automobilu koji je istovario migrante na granici – rekao je istraživački novinar Marin Vlahović, gostujući u Bujici za Z1 i nastavio: – To mi je potvrdio i njegov otac, saborski zastupnik Beus! Razgovarali smo telefonom…

Inače, zastupnik Glasa Goran Beus Richembergh je jedan od najvećih zagovornika danas usvojenog Marakeškog sporazuma i poznat je po otvorenoj promigrantskoj politici…

Marin Vlahović je 04. prosinca objavio članak na portalu Dnevno.hr, u kojem je razotkrio dio međunarodnog švercerskog lanca migranata. Dva dana kasnije – na Sv. Nikolu, zagrebačka policija izvela je munjevitu akciju i uhitila 14 osoba – 11 Hrvata, 2 Afganistanca i jednog Pakistanca. Vlahović tvrdi da je organizator krijumčarenja migranata u Hrvatskoj – od Bosne do Slovenije – zapravo sin pakistanskog konzula, a da je i 24-godišnji Hrvat uhićen kod Kopra prošle godine, nakon neuspješnog bjega pred slovenskom policijom i prevrtanja kombija, dio istog lanca.

Vlahović je u šokantnoj emisiji otkrio glavne krijumčarske rute, način komuniciranja, organiziranje prijevoza i odakle točno dolazi novac za šverc migranata. Zbog prozivanja pakistanske tajne službe misli da mu je glava u torbi. Vlahovićeva priča naišla je na veliki odjek u susjednim zemljama, dok se u Hrvatskoj pokušava zataškati…

Bujica je objavila i fotografiju posebne bankovne kartice koju migranti dobivaju od UNHCR-a i s koje podižu novac – bez imena i prezimena. Karticu je izvor iz policije dostavio redakciji Bujice, uz napomenu da mnogi migranti nemaju baš nikakve dokumente, ali zato imaju Mastercard koja vrijedi od 6. mjeseca 2017. do 6. mjeseca 2019. godine i na njoj je dovoljno novca za dolazak na krajnju destinaciju…

Bujanec: ‘Mainstream’ mediji šute o aferi Ivora Beusa, sina saborskog zastupnika Glasa – Gorana Beusa Richembergha!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

Ivica Marijačić: Jugoslavenske provokacije

Objavljeno

na

Objavio

Javno promicanje jugoslavenske ideje izraziti neprijateljski čin prema Hrvatskoj

U povodu stote obljetnice ulaska Hrvatske u jugoslavensku zajednicu, naš javni prostor zatrovan je jugonostalgijom do te mjere da se ponekad pitamo u kojoj državi uopće živimo.

Povijesna obljetnica bila je prigoda nostalgičarima da u sebi probude sve zapretene emocije koje ih vežu za prošlo i pregaženo političko doba.

Pročetničke Novosti su možda otišle najdalje pa su objavile insignije propale države na naslovnici. Kako nemaju čitateljsku publiku, nitko to ne bi ni primijetio da neki hrvatski mediji nisu prenijeli tu provokaciju. Bilo bi logično da stvar postavimo ovako: ako je Jugoslavija bila negacija Hrvatske, a jest jer je u krvi gušila svaku pomisao o slobodnoj hrvatskoj državi, onda to znači da je javno promicanje jugoslavenske ideje izraziti neprijateljski čin prema Hrvatskoj i da ga treba sprječavati, zabranjivati i kažnjavati.

Ništa od toga ne događa se u Hrvatskoj. Štoviše, svi ti krugovi koji su ovih dana puna srca prizivali u sjećanje okupacijsku Jugoslaviju financiraju se proračunskim novcem. Hrvatska ne samo što nije u stanju definirati te pojave kao neprijateljske, nego im nije u stanju prekinuti dotok novca, no to je već poznata očajna priča koja govori o stupnju hrvatske neslobode i nedovršenoj pobjedi 90-ih.

U dubini svoje duše oni preziru Hrvatsku

Upravo ti krugovi se žestoko bore protiv uporabe pozdrava Za dom spremni. U Hrvatskome saboru su potpisali interpelaciju o zabrani toga pozdrava vodeći ljudi SDP-a, GLAS-a, IDS-a, manjinski zastupnici. S jedne strane, porazno je da nekome u Hrvatskoj smeta pozdrav pod kojim se branio, primjerice, Vukovar, ane smetaju mu simboli pod kojim je napadan. S druge, pak, strane, pozitivno je što otprilike sada jasno znamo stav tih potpisnika prema Hrvatskoj, ako smo uopće ikad i sumnjali.

U dubini svoje duše oni preziru Hrvatsku. Ne samo da se ne biborili za nju kad bi sutra opet bila napadnuta, nego bi najvjerojatnijie otišli na agresorsku stranu. Arsen Bauk, Boris Miletić, Anka Mrak Taritaš, Davor Bernardić, Veljko Kajtazi sutra bi, dakle, u slučaju nove srbijanske agresije pod zvijezdom petokrakom, gotovo sigurno uzeli taj simbol za svoje obilježje i pucali na Hrvatsku koja bi se opet branila pod pozdravom Za dom spremni!

Upravo ti ljudi osporavaju Hrvatskoj pravio što se branila 90-ih od agresije pod spomenutim pozdravom pa je istina zapravo tragična i neumoljiva: onaj u Hrvatskoj komu smeta pozdrava pod kojim su branitelji branili napadnutu Domovinu jednostavno niti je prijatelj, niti je lojalni građanin niti je normalan čovjek. Pravo je napadnutoga hrvatskoga naroda da se brani na svome pod bilo kojim simbolima za koje je procijenio da mu pomažu, pa i pod ustaškim pokličima.

S etičke strane, tu aspolutno nema ništa sporno. Ako Lori Vidović, Bauku, Bernardiću, Pupovcu i ostalima smeta Za dom spremni, to zapravo znači da su oni na strani koljača i ubojica na Ovčari koji su na sebi imali kape s petrokraka dok su zvjerski ubijali i klali hrvatske branitelje i civile.

Ne postoji način da oni svoju protivljenje pozdravu Za dom spremni učine moralno opravdanim, pa čak ni pozivanjem na okaljanost pozdrava u doba NDH jer o tome ništa ne znaju, nego samo imaju predsrasude koje je u njima proizvela jugoslavenska historiografija i velikosrpska propaganda.

Kalkuliranje

Kada ne bi morao politički kalkulirati, nacionalno indiferentni Andrej Plenković vjerojatno bi se s lakoćom složio s oporbenjacima i odmah potpisao interpealciju i propisao zabranu svake uporabe spomenutoga pozdrava. U njegovome HDZ-u možda je ostao još minimum dostojanstva i minimum otpora prema nekim oblicima rehabilitacije zločinačke Jugoslavije pa su protiv oporbene interpelacije, ali nije isključeno da ih Plenković skrši i udovolji oporbi kao što je dosad redovito. Ovo što Plenković radi od Hrvatske gotovo je luđačka i kompulzivna destrukcija svake nacionalne samosvojnosti.

On se poziva na EU, a u toj EU Italija daje nagradu za mir četniku Vučiću, u toj Europi haški tužitelji i suci primaju nagrade iz ruku predstavnika istočnoga Mostara u znak zahvalnosti što su osulili hrvatsjku šetoricu, u toj Europi jedan Ratko Mladić uživo se javlja se haaške tamnice u studio srbijanske televizije… A u Hrvatskoj Plenković i HDZ-ovci ne usude ni na minutu šutnje za pokojnoga Praljka, strogo paze da se ne bi slučajno se sreli s Darijom Kordićem, u toj Hrvatskoj moraju uklanjati domovinske simbole sa spomenika poginulim braniteljima zato što to zahtijeva Milorad Pupovac koji je na dan 5. kolovoza u Bačkoj Palanci odavao popčast agresorskoj vojsci i politici.

Ivica Marijačić
Hrvatski tjednik/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari