Pratite nas

Hrvatska

Referendum o izbornom sustavu – što se točno traži?

Objavljeno

na

Stvar je zapravo vrlo jednostavna: ako ste zadovoljni ovakvim “narodnim zastupnicima” i političkom scenom – nemojte potpisati. Ako niste, potpišite.

Na istoj liniji su se ovaj put našli HDZ, koji se protivi referendumu, portal Index, koji inače ne podnosi HDZ, ali objavljuje članak pod naslovom “Evo zbog čega trebate reći ‘ne’ novom referendumu Željke Markić”, SDP, Jutarnji, HRT, skoro sve stranke u Hrvatskoj, većina medija, građanske udruge, GONG, HDSSB, Novi List… Peđa Grbin i Vlado Šeks se nadopunjuju, uz potporu ustavnih stručnjaka: svi su složni da je referendum jedno veliko zlo.

Na suprotnoj strani stoji velik dio biračkog tijela, biskupi, HSS, poneki rijetki nezavisni intelektualac, i… pa, zapravo nitko više.

Zapravo je tragično da na lijevoj strani hrvatskog političkog spektra nema apsolutno nikog, ni među pojedincima, ni u medijima, ni u politici, tko bi podržao promjene koje nesporno idu u smjeru pravednijeg i transparentnijeg izbornog sustava. Ljevica se voli dičiti svojom demokratičnošću i uvažavanjem različitosti, ali samo ako su te različitosti u okviru Dogme (dakle, smijete imati drugu boju kože ili seksualnu sklonost, ali ne i različito mišljenje o bilo čemu što je propisano Dogmom). Najčešći argument lijevo orijentiranih građana je “ne dam potpis onoj homofobnoj katolibanki”.

Ljevice nema na braniku promjena

Tako na braniku demokratskih promjena u Hrvatskoj ostaje uglavnom organizacija koju se inače najviše proziva zbog nedemokratičnosti – RKC. Što zapravo više govori o hrvatskom društvu nego o crkvi. Žalosna je zemlja u kojoj demokratizaciju izbornog sustava zastupa tek šačica uglavnom krajnje desnih stranaka. Tim više što prijedlog ide u smjeru izbornog sustava kakav postoji u Švedskoj, Danskoj i drugim zemljama koje su nesporno demokratski mnogo zrelije, i imaju mnogo kvalitetniji izborni sustav, dok mainstream politike i medija i ljevica brane izborni sustav koji je uspostavio Franjo Tuđman ratnih devedesetih, i koji je zapravo zastario i neadkvatan, te pogoduje velikim strankama i korupciji, te onemogućava biračima da imenom i prezimenom znaju za koga su točno glasali, tko je točno njihov zastupnik u Saboru, i kome se točno trebaju obratiti.

Njihovi razlozi su različiti. Index je protiv jer je Markić “homofobna i želi vlast”, a na istoj liniji je “Novi list” i onaj siroviji dio lijeve scene. Odnosno, njihov argument je da bi predložene promjene “omogućile crkvenoj desnici da lakše dođe u parlament” i da “ne zastupaju interese građana nego svoje”. Taj argument nije samo nevaljan, jer suština demokracije je da u njoj svatko smije zastupati svoje interese legalno i legitimno i ne mora se skrivati iza “interesa javnosti”. On je i smiješan, i podsjeća na prve demokratske izbore kad se spočivatalo HDZ-u da “želi vlast”, kao da je smisao osnivanja stranke išta drugo! No, te tvrdnje nisu ničim potkrijepljene: nema naznaka da bi Željka Markić planirala karijeru u Saboru, osnivala stranku, ili bilo što slično. Uostalom, za to joj ne treba nikakva promjena izbornog zakonodavastva. To se očekivalo i nakon uspjeha prvog referenduma, što bi bio idealan trenutak za ulazak u politiku, ali kako se Markić tada nije kandidirala niti osnovala stranku, a nije se ni kandidirala za predsjedničke izbore kako se često spekuliralo, nije naročito vjerojatno da to namjerava i ubuduće.

HDZ protiv zbog “preniskog praga” i dijaspore

Većina primjedbi ide na to da bi se spuštanjem izbornog praga uveo nered, te da i ovako ima previše stranaka u Saboru. To je i jedan od deklarativnih razloga zašto je HDZ odlučio ne podržati inicijativu.

U Udruzi to demantiraju. U Hrvatskoj je izborni prag 5%, ali za jednu izbornu jedinicu, ne na nacionalnoj razini. Tako u Sabor ulaze i regionalne stranke, koje dobivaju sve svoje glasove unutar jedne ili dvije izborne jedinice. Prijedlog ide za time, kako je dolje navedeno, da se “okrupne” izborne jedinice, a ostavljena je i mogućnost da cijela Hrvatska bude jedna jedina izborna jedinica. Time bi zapravo prag u praksi ostao manje-više isti, ali uz manje rasipanje glasova. U udruzi to obrazlažu time što je na prošlim izborima propala četvrtina glasova – otišli su strankama koje nisu ušle u parlament, a njihovi glasovi su pribrojeni HDZ-SDP-u, uglavnom. U udruzi smatraju da bi takav izborni sustav, s većim izbornim jedinicama, nižim pragom, i strožim uvjetima za isticanje stranačkih lista, bitno smanjio broj “propalih” glasova, i da bi sastav Sabora bolje odražavao volju biračkog tijela.

Prijedlog usto, što je prošlo gotovo nezamijećeno u medjima, sadrži klauzulu po kojoj bi svaka stranka koja izlazi na parlamentarne izbore morala prikupiti 3.000 potpisa. U startu bi se time počistile izborne liste od desetaka mikrostranaka koje mahom ne dobiju niti 0,2% glasova, ali dobivaju javni prostor na uštrb ozbiljnih kandidata. Time bi se neozbiljne stranke eliminiralo. U većini izbornih jedinica, oko 70% stranaka koje su se kandidirale osvojile su manje od 1% glasova birača na prošlim parlamentarnim izborima!

Usto, ističu da se  do sada iz svake izborne jedinice biralo fiksno po 14 zastupnika unatoč tome što su postojale razlike i preko 30% u broju birača između izbornih jedinica. Zbog toga glasovi birača u nekim izbornim jedinicama vrijede mnogo manje nego u drugim izbornim jedinicama. Prijedlog ide u smjeru ujednačavanja važnosti svačijeg glasa. Objašnjavajući svoje protivljenje referendumu, Karamarko je istaknuo da udruga U ime obitelji nije mislila na hrvatsku dijasporu koja će opet biti zakinuta. Naveo je primjer da oko 450.000 birača u Hrvatskoj izabere 10 do 12 zastupnika, dok isti broj birača u dijaspori može izabrati samo tri zastupnika. Ponovio je da HDZ-u nikako nije prihvatljivo da se zabranjuje predizborno koaliranje te da se izborni prag spusti na tri posto. To bi, po njemu, značilo destabilizaciju zemlje jer bi u Saboru bilo puno stranaka koje se nikako ne bi mogle dogovoriti.

Dijaspora i elektroničko glasovanje

Na to iz udruge uzvraćaju da nisu oni srezali broj zastupnika dijaspore na tri, što je zapravo protivno Ustavu u kojem, u članku 45,. stoji da  “hrvatski državljani imaju opće i jednako biračko pravo”. Smatraju da je trenutno to pravo građanima koji ne žive u Hrvatskoj praktički uskraćeno. Oko glasanja dijaspore je u Hrvatskoj inače bilo mnogo prijepora, iako je praksa manje-više svugdje da se građane ne smije diskriminirati prema mjestu stanovanja. To se uglavnom pravdalo time da “ne plaćaju porez ovdje”, međutim ustavno načelo ravnopravnosti građana nigdje ne spominje koliko poreza točno i kome treba platiti da bi se imalo građanska prava: Ona, po ustavu, pripadaju svima.

U “incijativi” također demantiraju da  traže zabranu predizbornih koalicija. “Poželjno je da stranke najave s kime će koalirati nakon izbora. Tražimo pravedniji nastup u izbornoj utrci jer smatramo da nije pošteno da više stranaka na jednoj kandidacijskoj listi mora zadovoljiti iste uvjete kao i stranke koje pojedinačno nastupaju. Primjerice, zajednička lista 10 stranaka mora prijeći izborni prag od sadašnjih 5 % isto kao i stranka koja samostalno nastupa”, kažu. Ono čemu se protive su – zajedničke liste više stranaka. “Sporazumi koalicijski i dogovori su dopušteni, ali zajednička kandidacijska lista je nepravedna i nepoštena, jer ne znate koliko biračko tijelo stoji iza koje stranke u toj koaliciji”, kažu. Napominju da je to zabranjeno i u mnogim drugim državama EU, jer dovodi do toga da stranke bez ikakve potpore birača imaju nesrazmjerno velik utjecaj, poput HNS-a. Time pravdaju i prijedlog da se spusti izborni prag, jer, kažu, uz ovakav prag i zabranu zajedničkih izbornih lista, samo tri stranke u Hrvatskoj bi ušle u Sabor. Zato kažu da je smanjenje praga dio cjelovitog rješenja.

Također demantiraju navode Karamarka da bi birači u dijaspori bili zakinuti – naprotiv, kažu da bi uvođenjem elektroničkog glasovanja upravo oni najviše profitirali, jer ne bi morali odlaziti u konzularna i diplomatska predstavništva. Upinju prstom u to da je samo 1,5% birača u dijaspori glasovalo na prošlim izborima. Zapravo, o prijedlogu elektronskog glasovanja se gotovo nitko nije izjasnio, iako je on do sad uveden gotovo svugdje, no očito establishmentu u Hrvatskoj ne odgovara.

Nesporno je svima tek preferencijalno glasovanje

Najmanje je pak prijepora oko preferencijalnog glasovanja, koje izgleda nikom nije pretjerano sporno. No, sve ostalo je manje – više izvrtanje “pile naopako”: dok oponenti upozoravaju da bi se “otvorio politički prostor marginalcima”, dotle oni koji inicijativu podržavaju upućuju da je upravo suprotno, da sadašnji izborni sustav pogoduje opstanku duopola HDZ-SDP, onemogućuje dolazak novih snaga na političku scenu, i cementira trgovinu glasovima preko predizbornih zajedničkih lista. HDZ je svjestan da neki njegovi partneri, HSLS recimo, ne bi samostalno mogli prijeći čak ni sniženi izborni prag ukoliko bi se povećale izborne jedinice, a HSLS morao izaći sa svojom listom. Slično je kod SDP-a.

Na kraju, hoće li referendumska inicijativa uspjeti prikupiti dovoljan broj glasova, unatoč tome što imamo najrestriktivniji zakon o referendumu u Europi, koji bi mnogi željeli učiniti još restriktivnijim i tako posve onemogućiti referendumsko izjašnjavanje građana, iako su se nedavno još kleli u švicarski model demokracije, da bi ga danas pljuvali kao “anarhiju”? I unatoč tome što su sve političke snage i mediji protiv njih? Prve informacije o prikupljenim potpisima, kojih po nekim neprovjerenim i neoficijelnim informacijama već ima blizu sto tisuća iako je prikupljanje potpisa tek počelo, su ohrabrujući.

Stvar je zapravo unatoč svim spinovima vrlo jednostavna: ako ste zadovoljni ovakvim “narodnim zastupnicima” i političkom scenom – nemojte potpisati. Ako niste, potpišite.

 

Referendumsko pitanje


U Ustavu Republike Hrvatske članak 73. mijenja se i sada glasi:

„Zastupnici se u Hrvatski sabor biraju na vrijeme od četiri godine.

Zastupnici se u Hrvatski sabor, osim zastupnika nacionalnih manjina, biraju prema sustavu razmjernog predstavništva.

Birač može glasovati za jednu od predloženih lista kandidata i može označiti do tri kandidata koji imaju prednost pred ostalim kandidatima na listi za koju je glasovao (preferirani glas).

Izabrani se kandidati s pojedine liste utvrđuju isključivo na temelju najvećeg broja preferiranih glasova. Ako su dva ili više kandidata dobila isti broj preferiranih glasova ili se izbor kandidata ne može utvrditi na temelju preferiranih glasova, tada se izabire kandidat koji je prije po redoslijedu na listi kandidata.

U svakoj izbornoj jedinici se bira najmanje 20 zastupnika. Izborne jedinice ne smiju dijeliti zakonom utvrđena područja Grada Zagreba i županija Republike Hrvatske. Zastupnička će se mjesta raspodijeliti između izbornih jedinica na temelju izračuna odnosa broja birača u svakoj izbornoj jedinici i ukupnog broja birača u Republici Hrvatskoj.

O područjima izbornih jedinica za izbor zastupnika u Hrvatski sabor donijet će se poseban zakon.

Ako se ne donese zakon o područjima izbornih jedinica iz prethodnog stavka, Republika Hrvatska činit će jednu izbornu jedinicu.

Birači koji nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj biraju zastupnike u posebnoj izbornoj jedinici.

Pravo na sudjelovanje u diobi zastupničkih mjesta u izbornoj jedinici ostvaruju kandidacijske liste koje su na izborima dobile najmanje 3% važećih glasova birača. U slučaju da Republika Hrvatska čini jednu izbornu jedinicu za izbor zastupnika, pravo na sudjelovanje u diobi zastupničkih mjesta u izbornoj jedinici ostvaruju kandidacijske liste koje su na izborima dobile najmanje 2% važećih glasova birača.

Pravo predlaganja stranačkih i neovisnih lista za izbor zastupnika u Sabor imaju sve političke stranke koje imaju zastupnike u Saboru na dan objave odluke o raspisivanju izbora te političke stranke i skupine birača koji prikupe najmanje 3000 potpisa birača.

Nisu dopuštene zajedničke kandidacijske liste dviju ili više političkih stranaka.

Birači na izborima mogu glasovati: na biračkom mjestu, dopisnim ili elektroničkim putem.

Način izbora zastupnika nacionalnih manjina uređuje se zakonom kojim se uređuju prava nacionalnih manjina.

Zakonom se određuje broj, uvjeti i postupak izbora zastupnika u Hrvatski sabor.”

 

  • Autor: Marcel Holjevac

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Hrvatska

Stjepan Sučić: Prekopali smo sve oko Ovčare, vjerojatno su grobišta premještena

Objavljeno

na

Objavio

Pomoćnik ministra branitelja za nestale Stjepan Sučić kazao je da je četiri mjeseca inovativnim metodama pretraživano područje oko Ovčare kako bi se pronašli posmrtni ostaci nestalih, no nije nađeno ništa. Pretpostavlja da su prije mirne reintegracije prebačeni u Srbiju

U RTL-u Danas gostovao je pomoćnik ministra branitelja za nestale Stjepan Sučić

1991. kročili ste kolonom kojom je danas kročila Kolona sjećanja, ali tada je to bio Križni put. Kakve su emocije?

Erupcija je emocija. Danas smo u miru i tišini s molitvom se sjetili svih onih žrtava iz 1991. godine, ne samo Vukovara, nego i svih žrtava u Domovinskom ratu.

Prvi ste čovjek Ureda za zatočene i nestale Ministarstva branitelja. U posljednjih godinu dana prikupili ste informacije o 14 mogućih lokacija, prikrivenih grobnica. Možemo li uskoro očekivati iskapanja, što to znači?

Uprava za zatočene i nestale kao provedbeno tijelo Vladinog Povjerenstva za nestale sustavno predano i odgovorno postupa prema tome humanitarnom pitanju. Vi kažete da imamo 14 saznanja za eventualna grobišta. U našem smo mandatu prekopali i istražili sve što je bilo zatečeno u Upravi i sve što su Vladina tijela u međuvremenu dostavila kao  informaciju za eventualna grobišta.

Trenutno imamo još samo jedno saznanje koje se utočnjava i da se nisu dogodili ovi dani obilježavanja žrtve Vukovara, vjerojatno bismo radili na utočnjavanju, odnosno na probnom iskapanju za tu lokaciju.

Oko Ovčare ste provjerili više od 7500 četvornih metara. Ima li saznanja da je tamo moguća još jedna masovna grobnica?

Na temelju javnog pogovora prošle smo godine gotovo četiri mjeseca proveli sa svim resursima u aktivnostima na Ovčari. Sve što je eventualno ukazivalo da bi se moglo raditi o grobištima smo pretražili s inovativnim metodama pretraživanja. Pretražili smo gotovo 40.000 kvadratnih metara, prekopali smo cijelu šumu Vorginac, gotovo 70.000 kvadratnih metara, međutim ništa.

Što znači da je sve na drugoj strani?

Vjerojatno. Sustavno je Jugoslavija i prije mirne reintegracije, ali i prije osloboditeljskih operacija koje su se provodile, radila na premiještanju grobišta. Očekujemo u ovom prijelaznom razdoblju, kada Srbija pokušava ući u EU, da ćemo kroz poglavlje 23. uspjeti i napraviti pritisak na Srbiju da se dostave sva saznanja kojima oni raspolažu.

Znači li to i blokadu ako ne ispune to što su preuzeli?

Prije svega ćemo inzistirati da se pretraže arhive. Vojne arhive i arhive obavještajnog sustava. Informacije su preko, ljudi koji su  radili na premiještanju grobišta su i dalje u Srbiji i Srbija ako želi može i, svakako će na kraju, morati to i dostaviti.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Hrvatska

Paul Nicolier: Ako Srbija želi ući u EU nema više mogućnosti da spriječe izručenje Štuke

Objavljeno

na

Objavio

Još uvijek se ne zna gdje su posmrtni ostaci Jean-Michela Nicoliera, francuskog dragovoljca ubijenog na Ovčari.

Njegovi majka i brat svih ovih godina pokušavaju ući u trag njegovim posmrtnim ostacima. Njegova majka je u petak dala iskaz Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku i taj njezin iskaz trajao je gotovo četiri sata.

HRT je razgovarao s Jean-Michelovim bratom Paulom, koji je otkrio da je njegova majka tijekom tog iskaza izjavila da je u kontaktu s policajcem Nikolom Kajkićem koji joj je prije godinu dana pokazao snimku masovne grobnice u kojoj je pokopan Jean-Michael i još 14 ranjenih iz bolnice.

Paul i njegova majka su u petak pozvali službeno Kajkića da kaže točnu lokaciju masovne grobnice gdje je pokopan Jean-Michael Nicolier.

Poznato je tko je ubio Jean-Michaela, prije svega zato što je na specijalnom sudu za ratne zločine u Beogradu Spasoje Petković zvani Štuka bio zaštićeni svjedok. On je sam priznao ono što je učinjeno na Ovčari.

Na pitanje vjeruje li da će Srbija izručiti Petkovića Hrvatskoj, njegov brat Paul odgovara da se nada da će ga izručiti. “Ako Srbija želi ući u Europsku uniju, nema više mogućnosti da spriječe izručenje Štuke. U Parizu postoji procedura, francuski sudac tražio je intervju sa Štukom vezano za to. To znači da bi Štuka mogao biti izručen i u Hrvatsku i u Francusku u slučaju ulaska Srbije u EU”, rekao je za HRT njegov brat Paul Nicolier.

 

Ovaj je čovjek postao simbolom vukovarske patnje

 

 

 

Tomislav Karamarko: OD BLEIBURGA DO VUKOVARA

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari