Pratite nas

Kolumne

Referendumsko ludilo

Objavljeno

na

Stockphoto

Imaginarni crni ovan predvodi gladno stado bijelih ovaca. Taj crni ovan hrani gladno stado imaginarnom hranom, daje im sitost imaginarnih i neostvarivih ideala.

Nakon što je Inicijativa za referendum o promjeni Izbornog zakona objelodanila svoja referendumska pitanja jedno je jasno. Izmjene izbornog zakona direktno su usmjerene protiv SDP-a i HDZ-a, pogotovo protiv HDZ-a, a sve u cilju pogodovanju nekim pojedincima i političkim stranka,a prije svega stranci Milana Bandića i NHR, te populističke pokrete poput Živog Zida, uključujući i MOST s ne definiranim ideološkim stanovištima.

Očito da se društvo okupljeno oko Željke Markić poslužilo istom idejom kojom se poslužio MOST na izborima 2015 godine – Manipulacijom masama.

Sam referendum mogao bi izazvati ozbiljne potrese na hrvatskoj političkoj sceni, prije svega kod velikih stranaka ali i manjih poput IDS-a jer bi se prekrajanjem  IJ  poremetio dosadašnji politički raspored, ušlo u svojevrsnu političku neravnotežu.

Naprasno mijenjanje Izbornog zakona, bez temeljite javne rasprave, vaganja što taj zakon donosi pozitivno, što negativno te koje posljedice može donijeti na cjelokupnu situaciju u državi i društvu nitko nije napravio. Jednostavno se aktiviralo nešto što dugo stoji u “ladici” kao ideja, zajahalo na nezadovoljstvu velikog broja građana ratifikacijom Istanbulske konvencije te naprasno krenulo u referendum koji ne mijenja samo Izborni zakon već mijenja ustav Republike Hrvatske.

Malo bolje sagledavanje ovako nepripremljenog referenduma pokazuje svu nakaradnost hrvatskog društva, otkriva koliko je nezadovoljstvo u narodu političkim elitama, njihovim odlukama, sprezi interesnih grupacija i ne poštivanju volje naroda. U takvom kaotičnom stanju, pojedinci na valu svojih ne realiziranih ambicija, koristeći frustracije masa, nepromišljenim odlukama ne samo da će unijeti još veće nezadovoljstvo već će mogu izazvati nesagledive posljedice za cijelu državu, napraviti štetu koju će biti teško sanirati.

Kakva je to odluka, temeljena na nekakvim nazovi stručnim i elaboriranim razlozima, u koje me nitko uvjerio , koja defacto suspendira demokraciju, a sve iz razloga da se pomogne nekakvim političkim opcijama u njihovim željama da se pokušaju domoći vlasti.

Zamislite scenarij da na vlast dođu Živi zid, MOST i NHR s još nekim populističkim stranka, pokretima ili pojedincima. Hrvatska i danas ima kreditni rejting na granici smeća. Još uvijek plaća veće kamate na zaduženja veća od rasta BDP-a i plaća više za članstvo nego povlači što povlači iz fondova EU. Umirovljenici žive na rubu siromaštva, a mladi, obrazovani i neobrazovani bježe glavom bez obzira. U susjedstvu se prijeti i zvecka oružjem. Treba li nam gore od ovoga.

Koji su to programi, koji su to lideri koji će zahvaljujući izmjenama Izbornog zakona doći na vlast i povesti Hrvate ali i sve druge građane Hrvatske u bolje sutra. Hoće li nam oni od kojih ovise naši životi, životi naše djece oprostiti nekoliko izgubljenih godina i mogu li to građani Hrvatske preživjeti.

Nitko nije protiv izmjena Izbornog zakona, ali izmjena postignutim trezvenim, racionalnim i pravičnim izmjenama raspravljenim u javnim raspravama. Pitanja poput izjednačavanja izbornih jedinica nije sporno, ali ne na štetu lokalnih ili regionalnih stranaka ili kandidata. I sam ustavni sud dao je preporuku da se izborne jedinice usklade s brojem birača u omjeru plus-minus 5 % ali nije rekao da se one prekrajaju i smanjuju. Nitko nije protiv preferencijalnih glasova ali ne bez kriterija i praga. Nitko nema ništa protiv dopisnog i elektroničkog glasovanja, upravo suprotno no što od toga ima 250 000 novih i nekoliko milijuna starih iseljenika. Izgleda da je njihovo jedino pravo slati novce i ginuti kad treba.

Smanjenje broja zastupnika i ukidanje prava nacionalnim manjinama uz ne povećavanje ili vraćanje broja zastupnika dijaspore, zlonamjerno je te uz smanjenje izbornog praga kompromisno uz jasnu vidljivost pogodovanja nekim strankama i pojedincima uz toliko izraženu želju da se neke stranke poput SDP-a i HDZ-a- unište. Gurajući smanjenja broja zastupnika i ostavljanje istog broja zastupnika dijaspore, organizator referenduma igra na kartu podrške svih onih koji su protiv prisustva dijaspore u hrvatskom Saboru, poput liberala, Mosta i Živog zida.

Smanjenje izbornog praga s 5 na 4 % nije nikakva garancija da će netko tko prijeđe izborni prag i ući u Sabor je to D’Hondt ne garantira pa se može dogoditi da ni 6,5 % nije dostatno za ulazak. Stavljanje nekih pojedinaca visoko na liste nije nužno volja predsjednika stranaka radi bliskosti s nekim pojedincem već najčešće nužnost. Nužnost jer u Saboru ne sjede samo programirani dizači ruku već i ljudi koji su stručni u domeni svog zanimanja i kao takovi oni sudjeluju u donošenju zakona, amandmana ili su protuteža opozicije poziciji. Način da se bira 3 zastupnika preferencijom vodi u to da imamo 30 Pernara u Saboru i trajni reality show.

Neosporno je da najveću krivicu za stanje u državi snose SDP i HDZ, no tko je alternativa lošim , oni gori od loših.

Ante Rašić

Što vi mislite o ovoj temi?

Kolumne

Totalitarni mozgovi iskorištavaju migrante za uvođenje cenzure

Objavljeno

na

Objavio

Migrantska kriza jedna je od onih polarizirajućih tema. Koplja bi se manje lomila da se tu radi samo o prihvatu određenog broja ljudi koji sreću traže u Europi. No stvar je puno složenija od toga.

Budući da su integracijski procesi na Zapadu pokazali prilično ograničeni učinak, rasprava o migracijama pretvorila se u raspravu o tome kakvu Hrvatsku želimo u budućnosti.

Progresivci žele multikulti zemlju koja bi zauvijek izgubila svoj katolički duh pa im imigranti dođu kao saveznici, dok druga strana želi sačuvati hrvatsku i kršćansku tradiciju pa od pridošlica traži prihvaćanje domaćih kulturnih normi i obrazaca ponašanja.

Prihvat migranata iz humanitarnog i sigurnosnog pretvorio se u pravo identitetsko pitanje.

Rasprava je s političke spuštena na osobnu razinu, piše Mate Mijić / Večernji list

Ne treba onda čuditi to što teških riječi i optužbi ne nedostaje. Rasista, fašista, ksenofoba i katolibana s jedne te soroševaca i mrzitelja svega hrvatskog s druge strane ima i za izvoz. Da se ovakve rasprave vode kao nekad po birtijama, veselicama ili društvenim domovima, još bismo se iz ove globalne gabule izvukli kao relativno zdravo društvo s minimalno narušenom kohezijom.

No napredak informacijske tehnologije učinio je svakoga od nas izvorom vijesti i dao nam alate za njihovo viralno širenje.

Nažalost, neki se iz različitih motiva odlučuju na širenje lažnih vijesti, a migrantska kriza došla je kao gorivo na plamen koji se i prije nje počeo širiti javnim prostorom.

Odgovor na manipulacije i jednostrano izvještavanje liberalnih medija koji su često daleko u drugi plan gurali ljudima iznimno važno pitanje sigurnosti stigao je u obliku jednako pogubnih manipulacija na internetu koje potpiruju strahove. Dominantna percepcija migranata u javnosti od početka je oblikovana manipulacijama.

Prvi su svoje karte odigrali liberalni mediji pa se sve migrante nazivalo sirijskim izbjeglicama i prikazivalo uglavnom kao sirote žene i djecu koji bježe od rata.

Kad je postalo jasno da ih veći broj dolazi iz država koje nisu zahvaćene ratnim sukobima i da se mahom radi o odraslim radno sposobnim muškarcima, internet je uzvratio udarac. Slike onemoćalih i očajnih žena s djecom kojoj je rat uništio djetinjstvo potisnule su snimke nasilja po europskim gradovima i izvještaji iz crne kronike. Jadne izbjeglice pretvorile su se u hordu osvajača koja dolazi samo s jednim ciljem – da nas pokori.

Površnost, licemjerje i manipulativnost u izvještavanju o migrantskoj krizi izazvali su kontraučinak pa sad ljudi više vjeruju pojedincima koji po društvenim mrežama šire neprovjerene, a često i lažne, informacije.

Jedna laž zamijenjena je drugom. Obje su jednako pogubne, samo što je prva uglavnom dobro promišljena i planski plasirana, a druga je proizvod straha. To, naravno, ne znači da na tom strahu neki ne pokušavaju politički profitirati.

Da bi to onemogućili i vratili kontrolu nad situacijom u svoje ruke, totalitarni mozgovi dosjetili su se jednostavnog rješenja – cenzure. “Zaustavite internet”, temeljna je poruka onih koji bi željeli sankcionirati širenje vijesti koje smatraju lažnima ili štetnima za svoju agendu.

Kontroverzni UN-ov Globalni kompakt o migracijama koji bi trebao biti usvojen u prosincu u Marakešu preporučuje uskraćivanje javnih sredstava i materijalne podrške medijima koji „promiču netoleranciju, ksenofobiju, rasizam i ostale oblike diskriminacije prema migrantima“. A tko bi o tome trebao odlučivati i na temelju čega? Političari i birokrati prema svojoj slobodnoj procjeni. Sigurno neće čekati pravomoćnu presudu hrvatskih sudova.

Isto vrijedi za Facebook i ostale društvene mreže koje sadržaj brišu, a korisnike blokiraju, bez sudske odluke. Digitalne platforme sankcioniraju uglavnom po prijavi korisnika, neistomišljenika onih prijavljenih, i prema vlastitoj interpretaciji korporativnih pravila korištenja.

Dodatni problem s društvenim mrežama je to što je njihov filter robotski i vrlo neselektivan pa će nakon sve jačih političkih pritisaka gušenje slobode govora na internetu biti još izraženije.

Sve je očitije da će migrantska kriza ostaviti veliki trag na slobodu govora u Hrvatskoj i Europi. Ono što je zakonom kažnjivo mora se sankcionirati, a sve ostalo, ma koliko se s time ne slagali, moramo zaštititi. Odgovor na laži koje se pojavljuju s obje strane u raspravi nije cenzura, nego istina.

Uz nepristrano izvještavanje mainstream medija i pravilan angažman svih društvenih institucija, lažne vijesti i njihovi izvori bit će pobijeđeni.

Pristanemo li na cenzuru, vrlo je moguće da će u budućnosti laži biti jedine vijesti koje će do nas dopirati, piše Mate Mijić / Večernji list

 

Višnja Starešina: Problem s migrantima pred eskalacijom, a Hrvatska okreće glavu

 

 

Odlazak ‘migrant’ Merkel

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Josip Jović: Opet ujedinitelji i osloboditelji

Objavljeno

na

Objavio

Miroslav Krleža, neopravdano prisvajan od jugoslavenske ljevice i isto tako neopravdano odbacivan od hrvatskih nacionalista, u svojim “Zapisima sa Tržića” 1977. piše kao su svi oni (hrvatski intelektualci – op.a.) bili 1914. pristaše jugoslavenskog integralizma, ali je on, kako sam kaže, brzo prozreo podvalu ideologije narodnog jedinstva s Pobjednicima, Soluncima, Kajmakčalancima, Ujediniteljima i Osloboditeljima, koja će “našem narodu donijeti patnje i poniženja”.

Jugomasonska, jugoslavenstvujušća, karijeristička, koalicionistička omladina (Tresić, Anđelinović, Vojnović, Meštrović, Bartulović, Andrić, Korolija…) zaigrala je dinarsko kolo rojalističkog unitarizma. “Mlada Jugoslavija” pojavila se kao udarno, borbeno, ekstremno, šestojanuarsko udruženje i kao idejni nasljednik akrivističke Orjune s radikalnim programom kraljevske diktature.

Zašto ovdje Krleža? Pa zato što iste te mlade Jugoslavene (zamijenite im samo imena) s istim tim idejama i istim nasljedstvom na zaprepašćujući način, svemu usprkos, susrećemo i dandanas na stranicama naših novina, na malim ekranima i na katedrama. U likovima koje najuvjerljivije simbolizira Milorad Pupovac prepoznajemo te davne ujediniteljske, solunaške, pobjedničke ideje i poruke, piše Josip Jović / Slobodna Dalmacija 

Upravo je ovih dana u sklopu obilježavanja stote obljetnice završetka Prvog svjetskog rata, koji je započeo puno slavljenim okrutnim ubojstvom prijestolonasljednika Ferdinanda, njegove žene i nerođenog djeteta, u čestitci Aleksandru Vučiću Pupovac egzaltirano napisao:

“Povodom 100. godišnjice od završetka Prvog svjetskog rata, u kojemu je srpska vojska… uz ogromne žrtve izvojevala jednu od najvećih pobjeda toga rata, čestitam vam tu veliku pobjedu… Pobjeda je stvorila pretpostavke za slobodu kako srpskom narodu tako i važne pretpostavke za slobodu svih naroda s kojima su Srbi živjeli i žive… S osjećajem ponosa pridružujem se njezinom obilježavanju i vjerujemo da je prilika da se sjetimo svega onoga što je ta pobjeda donijela, što je nakon nje stvoreno i što nam može značiti u budućnosti.”

Umjesto zgražanja nad bezumljem i kaosom u kojemu se nije znalo tko protiv koga ratuje, u kojemu je stradalo dvadeset milijuna ljudi, u kojemu je srpska “pobjednička” vojska stjerana u Solun, Pupovac čestita pobjedu Vučiću kao da je bila jučer i kao da je Vučić bio general vojske.

Ali tu se zapravo i ne kriju recentne poruke. Ta srpska pobjeda, prema Pupovcu, nije donijela, kao što kaže Krleža i kao što svjedoči povijest, patnju i poniženje, dodajmo i izlazak iz zapadnoeuropskog kulturnog kruga, nego slobodu ne samo Srbima, nego i drugim narodima s kojima Srbi žive (naravno i Hrvatima).

Donijela je, fakat, Jugoslaviju, i to unitarnu ili proširenu Srbiju, što će, nada se Milorad, imati značaj i u budućnosti. Nije valjda! Ne bi Pupovac bio važan ni zanimljiv kad ne bio bio koalicijski partner vladajuće pučke stranke.

Josip Jović / Slobodna Dalmacija 

 

U spomen na pale hrvatske vojnike u Prvom svjetskom ratu

 

 

Pupovac čestitao Vučiću na ‘Pobedi u prvom svetskom ratu’!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari