Pratite nas

Herceg Bosna

Hrvatska traži da se uključi u haški postupak u predmetu ‘Prlić i drugi’

Objavljeno

na

Republika Hrvatska zatražila je da se u svojstvu “prijatelja suda” uključi u žalbeni dio postupka pred Haškim sudom u predmetu “Prlić i drugi” u kojem su najviši hrvatski dužnosnici – bivši predsjednik Franjo Tuđman, bivši ministar obrane Gojko Šušak i bivši načelnik glavnog stožera HV-a general Janko Bobetko nepravomoćnom presudom proglašeni sudionicima udruženog zločinačkog pothvata u svrhu etničkog čišćenja dijelova BiH, priopćeno je u utorak s Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY).

[ad id=”93788″]

U podnesku od 18. ožujka ove godine Hrvatska navodi da je prvostupanjsko vijeće 2013. u presudi u predmetu “Prlić i drugi” utvrdilo da su tri preminula najviša hrvatska dužnosnika – predsjednik Tuđman, ministar Šušak i general Bobetko bili članovi udruženog zločinačkog pothvata te su smislili i proveli navodni zajednički zločinački cilj promjene etničkog sastava teritorija koji je trebao ući u sastav hrvatske republike Herceg-Bosne tako što su navodno naređivali i koordinirali događaje na terenu kako bi počinili zločine koji su bili rezultat plana trajnog uklanjanja muslimanskog stanovništva s područja Herceg-Bosne.

Ti su zaključci vrijedni spomena zbog dva razloga, piše Hrvatska.

Prvi što raspravno vijeće nije u presudi napisanoj na više od dvije tisuće stranica ponudilo nijedan dokaz koji bi podupro zaključak da su Tuđman, Šušak i Bobetko te zločine počinili ili namjeravali da se oni počine i drugi je što je zaključkom da su bili članovi udruženog zločinačkog pothvata vijeće prekršilo europsku konvenciju o ljudskim pravima. “Raspravno vijeće moralo se suzdržati od donošenja zaključaka koji dovode u pitanje presumpciju nevinosti preminulih hrvatskih dužnosnika”.

Hrvatska stoga traži od žalbenoga vijeća da joj odobri ulaganje podneska u svojstvu prijatelja suda te da se pojavi kao prijatelj suda u tom postupku. Hrvatska poručuje da bi njezino sudjelovanje u postupku u pogledu činjeničnih i pravnih pitanja bilo poželjno jer bi pomoglo vijeću u donošenju pravilne odluke.

“Predsjednik Tuđman, ministar Šušak i general Bobetko nakon svoje smrti imaju pravo na presumpciju nevinosti pred sudom”, ističe Hrvatska u podnesku kojim traži da joj se omogući da u njihovo ime ulaže podneske.

Haški je sud šestoricu bosanskohercegovačkih Hrvata u svibnju 2013. nepravomoćno osudio na kazne od 10 do 25 godina zatvora zbog zločina nad muslimanima tijekom rata u BiH osmišljenih u okviru udruženog zločinačkog pothvata. Bivši predsjednik vlade Herceg Bosne Jadranko Prlić nepravomoćno je tada osuđen na 25 godina zatvora, bivši ministar obrane Bruno Stojić i bivši načelnici Glavnog stožera HVO-a Slobodan Praljak i Milivoj Petković na po 20 godina zatvora, bivši zapovjednik vojne policije Valentin Ćorić na 16, a načelnik Ureda za razmjenu zarobljenika Berislav Pušić na 10 godina zatvora.

Raspravno vijeće je većinom glasova, uz suprotno mišljenje predsjedavajućeg suca Jeana Claudea Antonettija, tada zaključilo da je sukob između HVO-a i Armije BiH 1993.-94. godine bio međunarodni sukob te da je većina zločina nad muslimanskim stanovništvom Herceg-Bosne za koje su se teretili optuženi počinjena u okviru udruženog zločinačkog pothvata u kojem je sudjelovao i dio političkog i vojnog vodstva Republike Hrvatske, uključujući i predsjednika Franju Tuđmana. Cilj toga udruženog zločinačkog pothvata, prema zaključcima presude, bio je uspostava hrvatskog entiteta u granicama Banovine Hrvatske iz 1939. godine i njegovo pripajanje Hrvatskoj kako bi se ponovo ostvarilo ujedinjenje hrvatskog naroda u slučaju raspada BiH, odnosno da on postane neovisna država unutar BiH tijesno povezana s Hrvatskom.

Hrvatska u svom podnesku Haškom sudu ističe da politički cilj ponovnog stvaranja Banovine Hrvatske u granicama iz 1939. sam po sebi ne može biti osnova za osudu već je za nju potrebno dokazati namjeru za počinjenje zločina.

Vijeće je u presudi navelo tri dokaza na temelju kojih je donijelo zaključak o postojanju udruženog zločinačkog pothvata, navodi Hrvatska u podnesku.

Prvi je transkript razgovora u uredu predsjednika RH od 27. prosinca 1991. na temelju kojeg je vijeće utvrdilo da su predsjednik Tuđman i čelništvo bosanskohercegovačkih Hrvata zaključili da je za obnovu Banovine potrebno etnički očistiti dijelove Herceg-Bosne.

“Ništa u transkriptu ne sugerira da su sudionici razgovarali o promjeni etničkog sastava područja koja su trebala činiti Herceg-Bosnu”, piše Hrvatska već su razgovarali o ukidanju granica općina i gradova prekrajanih u vrijeme bivše Jugoslavije s ciljem smanjivanja hrvatske većine u tim općinama. U tim transkriptima nije bilo govora o fizičkom izgonu ljudi, poručuje Hrvatska. Po transkriptu se ne vidi da se Tuđman uopće i suglasio s idejama tadašnjeg vođe bosanskohercegovačkih Hrvata Mate Bobana, a nema ni dokaza da su Šušak i Bobetko uopće i bili na tom sastanku, upozorava Hrvatska.

Drugi dokaz plana etničkog čišćenja je knjiga bosanskohercegovačkog Hrvata Ante Valente, no Hrvatska ističe da su stavovi izneseni u knjizi njegovi osobni i ne mogu se pripisati trojici hrvatskih dužnosnika niti on navodi dokaze koji bi potvrđivali da su Tuđman, Šušak i Bobetko dijelili njegove stavove.

Treći dokaz je transkript iz ureda predsjednika RH od 11. rujna 1992. sa sastanka posvećenog nacionalnoj sigurnosti na kojem su uz Tuđmana bili i Praljak i Šušak. Za taj transkript čak ni haško tužiteljstvo nije tvrdilo da predstavlja dokaz Tuđmanove namjere etničkog čišćenja muslimanskog stanovništva, navodi Hrvatska u podnesku i dodaje da se na tom sastanku razgovaralo o mogućim obračunima sa srpskim snagama u BiH.

“Analizom ta tri dokumenta na koje se poziva raspravno vijeće jasno je da je raspravno vijeće pogriješilo kad je ustvrdilo da oni opravdavaju zaključak da su predsjednik Tuđman i drugi hrvatski dužnosnici sudjelovali u udruženom zločinačkom pothvatu. Ništa u tim dokumentima ne podupire takav zaključak”.

Hrvatska ocjenjuje da zaključak raspravnog vijeća zapravo znači da su predsjednik Tuđman, ministar Šušak i general Bobetko proglašeni krivima i tako su prekršena njihova prava na presumpciju nevinosti temeljem europske konvencije.

Postumna osuda predsjednika Tuđmana, ministra Šuška i generala Bobetka predstavlja kršenje međunarodnog prava i njihovih ljudskih prava, zaključuje Hrvatska.

[ad id=”93788″]

Ako žalbeno vijeće odbaci zaključak prvostupanjskog vijeća da su trojica visokih hrvatskih dužnosnika bili članovi udruženog zločinačkog pothvata to može utjecati i na zaključak o sudjelovanju šestorice bosanskohercegovačkih Hrvata u udruženom zločinačkom pothvatu, ocjenjuje Hrvatska.

Podnesak je u ime Hrvatske uložio novi hrvatski ministar pravosuđa Ante Šprlje.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Herceg Bosna

Da nije bilo HVO-a Mostar bi doživio sudbinu Sarajeva

Objavljeno

na

Objavio

bljesak.info

Lipanjske zore – Političke i vojne prilike tijekom 1992. godine” naziv je javne tribine koja se održala sinoć u Mostaru

”Želimo, na neki način, promijeniti sliku koja je stvorena o Hrvatima koji su sotonizirani bez ikakve osnove na ovim prostorima i u cijeloj BiH”, rekao je predsjednik Udruge Hrvatske zajednice Herceg Bosne Vladimir Šoljić, prije početka javne tribine “Lipanjske zore – Političke i vojne prilike tijekom 1992. godine” koja se održala u ponedjeljak u Mostaru u Hrvatskom domu “Herceg Stjepan Kosača”. ”U tom dijelu rata spriječeno je okruženje Grada Mostara. Inače da je Grad Mostar došao u okruženje jednostavno bilo bi pitanje kako bi se rat u BiH vodio. Lipanjske zore imale su dakle, bitan utjecaj na daljnji razvoj događaja”, ocijenio je Šoljić, prenosi bljesak.info

”Lipanjske zore nešto su najsvjetlije u bližoj povijesti hrvatskog naroda ovih prostora i to je nešto čime se doista ponosimo jer je oslobodilačkim operacijama Lipanjskih zora spriječena potpuna blokada Mostara”, izjavio je u ponedjeljak u Mostaru nekadašnji načelnik Općinskog stožera HVO-a Mostar Rade Bošnjak.

”Lipanjske zore obilježavamo na jedan dostojanstven način s ciljem i željom da to prenesemo i na mlađe generacije kako bi živjele istinu, a ne nešto što se danas svakodnevno iz raznoraznih razloga i putem raznih kanala nameće kao neistina”, ustvrdio je Bošnjak uoči tribine. Naglasio je kako je oslobodilačkim operacijama Lipanjskih zora spriječena potpuna blokada Grada Mostara, odnosno spriječen je scenarij koji se namijenio Mostaru, jednako kao i Sarajevu. ”Zahvaljujući pravodobnim, hrabrim i odvažnim odlukama našega hrvatskoga čelništva koje su donosili u pravo vrijeme, blokada Mostara se nije dogodila jer se Hrvatski narod organizirao na obranu i nismo dopustili takav scenarij”, kazao je Bošnjak.

Govoreći o političkim i vojnim prilikama 1992. godine Hrvoje Mandić povjesničar u ”Hrvatskom dokumentacijskom centru Domovinskog rata”, rekao je da je ondašnja socijalistička BiH suočena s agresijom JNA i paravojnih srpskih postrojbi. “Još od travnja 1992. godine RBiH je bila u ratu, međutim pravi rat je počeo u listopadu 1991. godine još kod Ravnog, praktički neki ga smještaju u dolazak rezervista u drugoj polovici rujna 1991. godine od kada je BiH u tinjajućem sukobu koji je u travnju 1992. eksplodirao u pravi oružani sukob. Međutim ni to nije dovoljno bilo središnjoj vladi Socijalističke Republike BiH u Sarajevu da proglasi ratno stanje, koje je kao što znamo proglašeno 20. lipnja 1992. godine. Do tada su u operaciji Lipanjske zore Hrvatske snage i Hrvatsko vijeće obrane (HVO), HOS i Samostalni mostarski bataljon, jedna postrojba od 240 muslimana – bošnjaka, sudjelovali u oslobađanju grada”, rekao je Mandić, dodajući kako treba istaknuti da je krizni stožer općine Mostar odnosno uža gradska vlast 29. svibnja 1992. donijela odluku da Mostar povjerava obrani HVO-a,  jer, kako kaže, središnja vlast se pokazala nekoliko puta nesposobnom. Tada je, kaže, krenula operacija Lipanjske zore. ”Ono što treba istaknuti, je da bi Mostar doživio sudbinu Sarajeva da nije bilo hrabrih branitelja HVO-a, koji su zaustavili JNA u Kruševu i Galcu, iz tih smjerova su 11. lipnja krenuli napadi, tako da se taj dan je osvojeno brdo Hum, jer tko god drži Hum držao je dolinu Neretve. S tih polaznih područja krenula su oslobađanja koja su trajala do završetka Lipanjskih zora. To je bila prva pobjeda Hrvatskog vijeća obrane protiv velikosrpskog agresora JNA u ratu”, zaključio je Mandić.

Izlagači na tribini su Vladimir Šoljić, Rade Bošnjak i Željko Raguž. Organizatori javne tribine su Hrvatski dokumentacijski centar Domovinskoga rata u BiH, Hrvatska zajednica Herceg-Bosna, Udruga dragovoljaca i veterana Domovinskoga rata HR HB Mostar. (bljesak.info)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Herceg Bosna

Stopostotni HRVI posjetili Lašvansku dolinu i odali počast stradalim Hrvatima

Objavljeno

na

Objavio

U okviru projekta koji provode – “Put istine Domovinskoga rata” – 47 članova Udruge 100-postotnih hrvatskih invalida I. skupine, predvođeno predsjednikom Udruge Đurom Glogoškim i tajnikom Markom Radošem, protekloga je vikenda posjetilo Lašvansku dolinu.

Sa svojim domaćinima, članovima udruga proisteklih iz Domovinskoga rata, gosti iz Hrvatske posjetili su travničko ratno groblje “Pravulje”, gdje su položili vijenac, zapalili svijeće i prigodno se molili za duše ukopanih u ratu poginulih i ubijenih Travničana.

Posjetili su zatim i Novi Travnik, spomen-obilježje “Osmica” u Vitezu, mjesto gdje je granata ispaljena s bošnjačkih položaja na mjestu ubila osmero viteških mališana i šestero ranila, te najveće hrvatsko stratište u Domovinskom ratu u BiH – Križančevo Selo.

U Busovači, uz spomen-obilježje poginulim braniteljima, gdje je, kao i na prethodnim mjestima, položeno cvijeće i zapaljene svijeće, gostima se obratio ratni zapovjednik Duško Grubešić.

Predsjednik Udruge Glogoški je kazao: – Obogatili smo se spoznajama o krvavoj borbi koju su naša subraća u nemogućim uvjetima i okolnostima, o njihovim stradanjima, o njihovoj herojskoj borbi za rodnu grudu, što su najvećom mogućom cijenom platili.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori