Pratite nas

Reagiranja

Ribić pisao Milanoviću: ‘Bojimo se izreke da vuk dlaku mijenja, ali ćud ne. Vi niste janjeća narav’

Objavljeno

na

Vilim Ribić, predsjednik Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja uputio je pismo izabranom predsjedniku Zoranu Milanoviću u kojem ga je podsjetio na ”sitne promašaje” iz njegova premijerskog mandata.

Predsjednik Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja Vilim Ribić uputio je ”čestitke” izabranom predsjedniku države Zoranu Milanoviću uoči njegove inauguracije.

Ribić je u otvorenom pismu Milanoviću čestitao na povratku u politiku i namjeri da u njoj ostane. ”Izgleda da ste sada shvatili da je dugovječnost vrlina u politici, a da je iskustvo u tom poslu nezamjenjivo”, poručio je Ribić Milanoviću, ali i podsjetio na neke Milanovićeve ”sitne promašaje”.

Pismo čelnika Nezavisnog sindikata znanosti izabranom predsjedniku prenosimo u cijelosti.

”Novi predsjedniče, povodom Vaše inauguracije red je da Vam čestita i netko iz sindikalnih redova. Pobijedili ste na izborima u drugom krugu u kojem zapravo prave alternative i nije bilo. Pobijedili ste na izborima za dužnost koju niti sami ne držite previše relevantnom.

Za nju ste se, međutim, ipak kandidirali, iz čega primjećujemo da ste u stanju promijeniti mišljenje. To je nesumnjivo kvaliteta dobrog političara, pogotovo ako to učini na vrijeme. Baš kao što ste svojevremeno u oporbi zagovarali ublažavanje kriterija za provođenje referenduma građana, međutim, kada ste došli na vlast radikalno ste promijenili mišljenje. I to na vrijeme.

Podsjetio na ”sitne promašaje”

Čestitamo Vam na povratku u politiku i na htijenju da u njoj budete dugovječno baš kao i sindikalni čelnici, koje ste za dugovječnost optuživali. Baš ste Vi lansirali tu vrstu napada. Izgleda da ste sada shvatili da je dugovječnost vrlina u politici a da je iskustvo u tom poslu nezamjenjivo.

No, uz čestitke i dobre želje valja se prisjetiti i vaših sitnih promašaja dok ste bili predsjednik Vlade, kako ne biste slične ponavljali.

Vi i sami znate da ste suodgovorni za katastrofalno stanje u zemlji. U vrijeme Vaše vlasti produbili ste ekonomsku depresiju, izgubljeno je dva godišnja bruto-domaća proizvoda i stotine tisuća radnih mjesta, uz veliku količinu ljudske patnje, koja je kulminirala egzodusom stanovništva. Doveli ste zemlju na začelje u Europskoj uniji.

”Dobro je da nećete imati ovlasti o radničkim pitanjima”

Iako je to odredilo sudbine hrvatskih birača, oni sami u kolopletu raznih kriterija za glasovanje ili su to propustili ili više ne drže prevažnim… Birači mogu, ali sindikati ne mogu i ne smiju zaboraviti da ste smanjivali primanja ljudima s najnižim plaćama i ljudima pred mirovinom.

Raduje nas da ste danas opet promijenili mišljenje pa ste u kampanji dirljivo govorili o „srcu ispod plave bluze“. Dobro je da nećete imati ovlasti po radničkim pitanjima kada slijedeći puta promijenite mišljenje pa radnicima sugerirate više rada, a štrajkove ocijenite smiješnim.

To što ste tada radili bilo je i nehumano i nepravedno, a sve to radili ste pravnim nasiljem nad ugovorima, čega ste kao pravnik bili potpuno svjesni.

”Ugrozili ste budućnost zemlje”

Osim toga bio je to i težak ekonomski promašaj. Bez razumijevanja osnovnih ekonomskih zakonitosti u kriznim okolnostima, provodeći politiku stezanja remena, umjesto spašavanja potražnje i radnih mjesta, ugrozili ste budućnost zemlje.

Sve svoje krive poteze i danas opravdavate krizom. Doista ste bili usred teške krize Eurozone, ali Vaš je grijeh što niste znali kako se s time nositi. Vukli ste poteze u suprotnom pravcu od onih koji su potrebni za spašavanje proizvodnje i radnih mjesta u kriznim uvjetima.

Ne treba veći dokaz da je to tako od sadašnjeg stanja nacije s još nesagledivim posljedicama. Grijeh Plenkovićeve Vlade nije manji, jer je ona ostala na istim stranputicama, u neraskidivom zagrljaju briselskih zabluda, na podlozi njemačkih ekonomskih interesa. Nije li znakovito da obojica ponavljate obrasce istih ekonomskih politika. Obojica ste diplomati pa kao takvi, bez ekonomske verziranosti, upravljate zemljom po vanjskim uputama?

”Obračunavali ste se sa sindikatima”

Istini za volju, bili ste u nepovoljnijem okruženju nego današnja vlast (čije su zasluge za nekakav ekonomski oporavak isto tolike koliko i zasluge za pobjedu nad ISIL-om). Međutim, Vi ste u težem okruženju radili teže promašaje.

Sindikati su govorili, ponekad i urlali neoliberalima u socijaldemokratskoj stranci, ali Vi to niste čuli? Možda zato što ste se s nama obračunavali, podmetali laži, izravno ili putem vaših kerbera, koji su ocrnjivali radne ljude i njihove sindikate kao retrogradne elemente da biste baš Vi zemlju sunovratili u retrogradnost.

Uskratili ste Hrvatskoj socijaldemokratsku politiku, vodili desnu ekonomsku politiku unutar lijeve stranke, a samim socijaldemokratima oduzeli socijaldemokraciju. U socijalno-ekonomskom smislu pretvorili ste stranku u društvo bez identiteta i vrijednosti. Oteli ste sindikatima socijaldemokratski oslonac i osiromašili spektar ponude hrvatskih političkih ideja.

”Vi sigurno niste janjeća narav”

Novi predsjedniče, ipak prvo što biste trebali napraviti prije inauguracije je ispričati se sindikatima, radnim ljudima i javnosti i pokazati da ste shvatili svoje zablude. Nema povjerenja bez očišćenja.

Vjerujemo da je to moguće i da su Vaše metamorfoze više od prigodne izborne retorike pa se nadamo da ćete poduprijeti socijalne i ekonomske politike sasvim suprotne od onih koje ste kao predsjednik Vlade vodili. Zalaganje za drugačije vrijednosti i drugačiji odnos dugujete sindikatima i radnim ljudima.

Međutim, bojimo se izreke da vuk dlaku mijenja ali ćud ne. Vi sigurno niste janjeća narav”, stoji u pismu Vilima Ribića, prenosi dnevnik.hr.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Župane, dvorac Janka Draškovića u Rečici je i Vaša briga!

Objavljeno

na

Objavio

Poštovani gospodine župane Damir Jelić građani RH, imaju pravo znati istinu.

U tom smislu javljam Vam se, ovim otvorenim pismom sa nadom i željom, kako bi se čim prije riješio već dva desetljetni problem dvorca Janka Draškovića u Rečici.

Problem je još veći nastao čudnom prodajom, kažem čudnom, jer nam kupoprodajni ugovor nije javno poznat zašto je uopće dvorac prodan.

Umjesto da  koristi u više namjena, rečičkim udrugama i društvima. Dvorac je prodan praktično mladima ispred nosa, jednoj zagrebačkoj obitelji, koja kako se vidi ni nema puno daljnjeg interesa o tom dvorcu, još od vremena Vašeg gradonačelničkog mandata u 2007. godini. Te prolazi od tada do sada, iako posjeduje veliko kurtološko, književno i povjesno 18 stoljetno bogatstvo, u sve veću ništavinu što nikome ne koristi.

Koliko je meni poznato dvorac je prodan 2007godine i ako je udruga „ZUK“ Rečica, nakon izrade žitne lađe,- Zora, koja danas plovi rijekom Kupom i prevaža domaće goste i turiste. Sa velikim žarom i zalaganjem je htjela preuzeti brigu i za dvorac Janka Draškovića, što bi više gledano društveno, turistički i gospodarski išlo u prilog, svima jednako dobrom.

Na žalost to se dosada nije dogodilo, pa ni  ono najnužnije, zaboravilo se je svake godine, najmanje tri puta i više pokositi park te očistiti okoliš oko dvorca. Problemi se i dalje nastavljaju i proširuju. Čovjek si može lagano zamisliti da se je dvorac od 2007godine do danas uređivao sobu po sobu, danas bi stajao ponosno i služio bi za sve jednako dobro i ponos selu Rečici i gradu Karlovcu.

Naša je pak ljudska, moralna građanska i seoska zadaća, kako se mladi nebi više iseljivali iz gradova i hrvatskih sela. Da na sve te nezgodne problematične, okolnosti i opozoravamo one koji ih prave, kako bi čim prije nestale.

Jer kako drugačije shvatiti da u mjesto u današnje vrijeme, koračamo korak naprijed, mi još uvjek koračamo, dva koraka u nazad.

Potrebno nam je uvjek imati na umu i pameti. Sve u stvari što danas dobro i kvalitetno zajednički činimo, činimo to za budućnost uz sebe i za buduće mlade naraštaje u generaciji koje nam u susret dolaze.

Eto i ništa drugo su moji dobronamjerni poticaji, na koje čekam pozitivan odgovor i nadam se da će Vam 4 tjedna vremena biti dovoljno.

Sa visokim poštovanjem i iskrenim pozdravom.

Josip Josef Mayer

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Tko i danas štiti partizansko-komunističke zločine i zločince?

Objavljeno

na

U povodu 75. obljetnice masakra nad Hrvatima, posjetili smo Maceljsku šumu koju još neki zovu i „Titovo lovište“, nadomak Krapine. Tu je nakon 1945. život izgubilo od 12-15.000 Hrvata, bez suda i suđenja. Ovo područje, prekrito gustim šumama, najveća je klaonica Hrvata, gdje je među ostalim ubijen i 21 biskupijski svećenik, franjevac i bogoslov, koji su ovamo dovedeni, vezani žicom, iz Franjevačkog samostana i Župnog ureda u Krapini.

Na  lokacijama koje smo obišli u društvu Damira Borovčaka, koji je objavio i monografiju o ovim stradanjima, dočekala nas je  jadna i žalosna slika.

Bijeli križevi iznad zapuštenih  i travom obraslih jama ukazivali su da je tu bila jedna od 23 dosad otkrivene masovne gronice u kojima je nađeno 1163 žrtava, koje su 22. listopada 2005. svečano pokopane kod crkve Muke Isusove, prije svega zahvaljujući nekolicini agilnih članova Udruge Macelj 1945., koji još jedini ne dopuštaju da se ovaj strašan partizansko-komunistički zločin ne zaboravi.

A znate kako su bili pokopani svi ti ljudi? U malim bijelim sanducima na kojima je umjesto imena i prezimena jedino pisalo „Macelj“ i broj, od 1 do 1163!

Još je veliki broj masovnih grobnica koje nisu otvorene. Hrvatska država to ne dopušta, kao ni proganjanje zločinaca, od kojih su mnogi već umrli, u „partizanskoj“ slavi i u svojim vilama koje su dobili za nagrade i priznanja za veliki „posao“ kojeg su obavili za Tita i partiju.

Hrvati su doista morali biti ubijeni da bi Jugoslavija živjela!

Na jednom od  neistraženih grobišta susrećemo još jednog agilnog člana maceljske Udruge – Milana Pavića- Vukinu. Pokazuje nam karte s brojnim još neistraženim lokacijama. Kaže da je s time upoznao i Ministarstvo hrvatskih branitelja, koje je tek sada, pred parlamentarne izbore, počelo na nekima od njih obavljati ekshumacije. Njemu, koji im je ukazao na neotkrivena grobišta bezobrazno su rekli da on više „nema što tu tražiti“.

Ponizili su me do daske-kako se kaže – rekao je te dodao da pretpostavlja da će nešto malo kopati, a onda ponovno sve prepustiti zaboravu.

Nu, obilazeći maceljska gubilišta, ne možemo a da se ne zapitamo: kakva je to država koja ne da vodi skrb o ovakvim lokacijama, nego koja ne želi ni da otkopa na tisuće Hrvata koji su ovdje (ali i drugdje) u najvećim mukama, vezani žicom, okončali svoje živote?

Dr. Andrija Hebrang svojedobno je predlagao i ponudio prijedlog zakona da se i ovo područje proglasi od nacionalnog interesa, da ima status Memorijalnog područja, kao recimo Jasenovac. Ta ideja dočekana je nažalost u državnim institucijama na marginaliziranje i prešućivanje.

Na taj način kao da se željelo i želi poručiti da su zločini partizana-komunista i dalje nedodirljivi (kao što jesu), kao i oni koji su klali, ubijali, mučili…

U Hrvatskoj se još uvijek optužuje, sudi i osuđuje hrvatske branitelje iz pobjedničkog Domovinskog rata i po tzv. zapovjednoj odgovornosti. I to na dugogodišnje stroge kazne zatvora.

Članovi Udruge Macelj 1945., kaže nam Borovčak, ali i neki drugi, već su davno došli do saznanja da je i u ove teške zločine u Maceljskoj šumi, uz samu zagorsku magistralu (!) bio umiješan i notorni Stjepan Heršak, zvani Štef, po zanimanju krojač, ali i okrutni zapovjednik OZNA-e u Krapini, koji je bio iznimno blizak sa bivšim žalosnim predsjednikom RH Stjepanom Mesićem. Dovoljno je bilo da za svog života javno izjavi putem medija da on „nema veze“ s nikakvim zločinima i na temelju toga dalje ga, kao ni druge partizanske zločince, nitko nije  ispitivao ni proganjao!

U vrijeme komunizma ovo su strašno  gubilište čuvali, (gdje još i danas iz zemlje izviru kosti nesretnih Hrvata), dobro plaćeni „šumari“, ljudi iz okolnih mjesta, od kojih su mnoge obitelji nažalost bile povezane sa tim zločinima.

Izraelci, ali i mnogi drugi, ne dozvoljavaju da se zaboravi i jedan život izgubljen u Drugom svjetskom ratu i nakon njega, a evo što rade Hrvati (svaka čast iznimkama) – niti ne otkopavaju svoje mrtve, a kamoli da ih i dostojno pokopaju.

O Maceljskoj šumi djeca ne uče u školama niti ovdje kao primjerice u Jasenovac dolaze „kolone“ političara i politikanata sakupljati političke i ine bodove. Hrvatski sabor nije prihvatio ni pokroviteljstvo nad 75. obljetnici masakra u „Titovu lovištu“, a još manje raspravljao o ovoj strašnoj temi.

A netko reče – zločin je zločin!

Nu, drugovi i drugarice, gospodo i gospođe, pitanje svih pitanja i danas ipak glasi: tko i dalje štiti partizansko-komunističke zločine i zločince? I zašto?

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari