Pratite nas

Vijesti

Ristić: Mladićevi odvjetnici sigurno žale što se nisu pozvali na pravni autoritet Josipovića

Objavljeno

na

Prije pisanja ove kolumne pitao sam se koliko uopće ima smisla davati na važnosti nekome tako nevidljivom i politički potpuno beznačajnom.

O njegovom značaju dovoljno govori kako je toliko bitan da s njim kavu ne želi popiti čak ni Dalija Orešković, ona koja sa svakim pije kavu?

Njega je to toliko pogodilo da ju je, poput kakve uvrijeđene frajle, nazvao “ženskom inačicom Pernara”. Nije tu toliko bitna ni Dalija Orešković koliko je napad na nju obrazac koji se stalno ponavlja i jedan od mnogih primjera kako ovaj naš kavalir svoju muškost dokazuje ad hominem napadima na slabiji spol.

Njegovi opetovani pokušaji da se izvuče iz vlastite nebitnosti ponekad znaju biti toliko tragikomični da je postao predmet sveopće sprdnje, piše Borislav Ristić / Večernji list

Dovoljno se samo prisjetiti predizbornog spota s udaraljkama u obliku hrenovki. Bila je to “budnica” od koje Hrvatska danima nije mogla doći k sebi – od smijeha. Prije nego smo se prestali smijati – ili, što bi se reklo, prije nego su hrenovke prokuhane – “Naprijed Hrvatska” se vratila “natrag u garažu”.

A s njegovim povratkom je u garaži zavladalo opće oduševljenje, jer tko se bolje od njih sjeća činjenice kako je ovaj u politici toliko uspješan da je sve čega se dohvatio ubrzo propalo?

U tom kontekstu treba gledati na njegov nedavni povratak u SDP, kao na misiju. Misija je to u kojoj je on, čak i pored bezličnog Bere potpuno nevidljiv, kao filodendron kojeg nitko ne želi zalijevati.

Možda je ta nevidljivost bila razlog što se naš “dragi Ivo” osjetio isfrustriranim, pa je u tom očaju zapao u ekstremizam. Mrtav hladan je izjavio kako su likvidirani, pa u neoznačenu jamu bačeni, širokobriješki franjevci bili – legitiman vojni cilj.

Kada sam to prvi put pročitao trebalo mi je nekoliko trenutaka da dođem k sebi. Ako ubijeni franjevci nisu sudjelovali u borbama, oni su civilni zarobljenici. Ako su pak sudjelovali u borbama, oni su ratni zarobljenici.

Kad pak jedan pravnik, čak profesor kaznenog prava, izjavi kako je likvidacija zarobljenika legitiman vojni cilj – to je da ti pamet stane. Pravni tim Ratka Mladića sigurno žali što se nisu pozvali na pravni autoritet Ive Josipovića, jer bi tvrdnja o ratnim zarobljenicima kao legitimnom vojnom cilju njihova branjenika oslobodila svih optužbi za genocid.

Prije nego sam se uopće odlučio na reakciju sačekao sam dežurne ljudskopravaše, da vidim hoće li reagirati netko od onih kojima su puna usta humanizma i koji se olako razmeću humanitarnim frazama. Ali je sve bilo prekriveno velom šutnje, a šutnja uvijek znači odobravanje.

Takav humanizam je samo poza, a oni koji šute dok se ovako skandalozne teze lansiraju u javni prostor postaju prešutni odobravatelji zla. Ako se naše zlo pravda onim tuđim, rezultat takve ekvilibristike zla može biti samo taj da smo svi manje ili više zli. Sve žrtve nisu iste, ali zato ubojice jesu.

Samo zli ljudi opravdanje traže u nijansama zla i zločin pravdaju zločinom. Mi nećemo biti bolji ljudi ako se uspoređujemo s lošijima od nas, jer su onda oni samo izgovor za naše nečinjenje. Valjda bi stvar trebala biti obrnuta – možemo naprijed samo ako se uspoređujemo s onima boljima.

Ubijanje ratnih zarobljenika nikad ne može biti legitiman vojni cilj. Onaj tko misli da je to normalno daje opravdanje za Ovčaru, Srebrenicu i Ahmiće. Zato sam dobio potrebu braniti civilizacijski minimum od ovog ideološkog egzekutora.

Ali pored svega toga nekoga takvoga ne treba osuđivati nego žaliti, jer se radi o očitom moralnom invaliditetu. Ratni zarobljenik postaje “legitimna meta” samo ako ga prvo dehumaniziramo, pa onda kada on više nije čovjek, za njega ne vrijede civilizacijske norme. Netko tko tako nešto zagovara daje opravdanje za neki budući zločin.

Što ljude tjera na opravdavanje zla? Obično raskorak u svijesti uzrokovan vlastitom teškom savješću. Tako i imamo situaciju u kojoj oni koji u društvu glume dežurne humaniste i antifašiste već 75 godina obiteljima ubijenih i protjeranih Židova ne vraćaju stanove, znate one “Titove besplatne”.

Ubijanje ratnih zarobljenika nije legitiman vojni cilj, osim za studente u Mladićevoj, Šljivančaninovoj, Delićevoj, Blaškićevoj ili Norčevoj vojnoj akademiji.

Svatko onaj koji svijet mjeri prema toj ljestvici, nikako ne može biti humanist. Štoviše, radi se o lažnom humanizmu, odnosno stavu koji može biti opisan samo kao novi oblik fašizma.

Utoliko gori jer se krije iza humanističke fraze. Dr. Ivo Josipović je plastični primjer fašista u profesorskom odijelu, a svatko onaj koji se u javnom prostoru slaže s njegovom “ars diaboli” tezom kako je ubijanje ratnih zatvorenika legitiman vojni cilj ne može biti drukčije opisan nego kao moderni fašist”, piše Borislav Ristić / Večernji list

 

Ubojstvo franjevaca na Širokom Brijegu bio je Bleiburg prije Bleiburga

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Ljilja Vokić: Da sam ja ministrica, ne bih platila ni sat štrajka!

Objavljeno

na

Objavio

Sindikati od svojih zahtjeva ne odustaju pa su odbivši premijerovu ponudu o povećanju osnovice, tražeći i povećanje koeficijenata, za ponedjeljak najavili novi štrajk. Nekadašnja ministrica prosvjete Ljilja Vokić, pak, smatra kako hrvatski profesori imaju najmanju normu radnih sati u Europi pa kada se ona poveća, tek onda na red mogu doći koeficijenti.

“Za 16 sati nastave u Hrvatskoj  može se dobiti puna plaća. Europska norma je 28 do 30 učenika i nastave do 30 sati, što je nešto manje sati u razredu, no više u školi. Naši profesori imaju u prosjeku 16 učenika u razredu, što nema ni jedna država i imaju zapravo najmanju normu u Europi. Crno na bijelo. To kada se poveća, bit će novca i za koeficijente i za osnovicu”, rekla je bivša ministrica prosvjete i športa Ljilja Vokić u izjavi za portal Direktno.hr.

A upitana za mišljenje o najavljenom kompletnom štrajku za ponedjeljak na razini cijele države, kaže:

“Da sam ja ministrica, ne bih ga platila, onaj tko organizira štrajk, neka ga i plati. Ja sam bila ministrica tri i pol godine, rekla sam da neću platiti ni jedan sat štrajka i nikad nisu štrajkali jer su znali da doista neću platiti”, kazala je  Vokić za Direktno.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

Oporba nije uspjela smijeniti Kujundžića

Objavljeno

na

Objavio

Po drugi put u godinu dana saborska oporba nije uspjela smijeniti ministra zdravstva Milana Kujundžića, od 76 glasova potrebnih za opoziv opozicija ih je u petak prikupila 48.

Nije donijeta odluka o iskazivanju nepovjerenja ministru zdravstva“, konstatirao je predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković nakon što se pokazalo da je od 127 zastupnika u sabornici za opoziv bilo njih 48, protiv 79, a nitko suzdržan. Kujnudžićev opoziv tražilo je 32 oporbenih zastupnika na inicijativu Mosta.

Iako se činilo da bi glasovanje o Kujundžiću mogao biti test vladajuće koalicije s obzirom na potporu HNS-a i Kluba Milana Bandića zahtjevima prosvjetara, nakon premijerove najave o povećanju plaća zastupnici iz obaju klubova dali su u petak Kujundžiću potporu.

Oporba je do samog glasovanja ponavljala kritike na ministrov račun, a HDZ ga je odlučno branio.

Kujundžić je zdravstveni sustav doveo pred potpuni kolapas, liste čekanja sve su duže, a to dovodi do tihe privatizacije. No, ključan razlog zašto više ne može biti ministar je to što nije osigurao financijsku održivost sustava, on ne zaslužuje voditi zdravstvo, rekao je Željko Jovanović (SDP).

Željko Reiner (HDZ) uzvraća da je oporba tražila Kujundžićev opoziv na temelju “mizernog uratka”, zahtjeva koji se sastojao od jedne stranice teksta, na kojoj nisu bili u stanju argumentirati ni jednu primjedbu.

“Nije bilo ni jednog navoda što je taj ministar napravio krivo, što je tako kobno napravio da ga valja smijeniti. U tom mizernom uratku nema ni jedne brojke, a govori se o financiranju zdravstva”, poručio je oporbi prozivajući je da je svojim istupima stvorila krivu sliku u javnosti o stanju u hrvatskom zdravstvu.

Most: Izostale su reforme

Glasovanje o povjerenju ministru zdravstva tražilo je 32 oporbenih zastupnika na inicijativu Mosta, koji ga je prozivao za izostanak reformi i strateškog upravljanja zdravstvenim sustavom.

“Sad već svi dionici sustava vide da je voda došla do grla – i liječnici i medicinske sestre i poslodavci i veledrogerije, ali prvenstveno pacijenti”, tvrdila je u saborskoj raspravi o Kujundžićevu radu Mostova zastupnica Ines Strenja.

Most je po drugi put pokušao smijeniti Kujundžića, prvi je put to učinio lani, 12. listopada, kada su za njegovu smjenu bila 53 zastupnika, a protiv njih 77.

Argumenti koje je tada iznosila oporba bili su slični onima koje je iznosila ove godine, no zastupnici većine, premijer Andrej Plenković i sam ministar sve su ih odbili kao neosnovane. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari