Pratite nas

Vijesti

Ristić: Mladićevi odvjetnici sigurno žale što se nisu pozvali na pravni autoritet Josipovića

Objavljeno

na

Prije pisanja ove kolumne pitao sam se koliko uopće ima smisla davati na važnosti nekome tako nevidljivom i politički potpuno beznačajnom.

O njegovom značaju dovoljno govori kako je toliko bitan da s njim kavu ne želi popiti čak ni Dalija Orešković, ona koja sa svakim pije kavu?

Njega je to toliko pogodilo da ju je, poput kakve uvrijeđene frajle, nazvao “ženskom inačicom Pernara”. Nije tu toliko bitna ni Dalija Orešković koliko je napad na nju obrazac koji se stalno ponavlja i jedan od mnogih primjera kako ovaj naš kavalir svoju muškost dokazuje ad hominem napadima na slabiji spol.

Njegovi opetovani pokušaji da se izvuče iz vlastite nebitnosti ponekad znaju biti toliko tragikomični da je postao predmet sveopće sprdnje, piše Borislav Ristić / Večernji list

Dovoljno se samo prisjetiti predizbornog spota s udaraljkama u obliku hrenovki. Bila je to “budnica” od koje Hrvatska danima nije mogla doći k sebi – od smijeha. Prije nego smo se prestali smijati – ili, što bi se reklo, prije nego su hrenovke prokuhane – “Naprijed Hrvatska” se vratila “natrag u garažu”.

A s njegovim povratkom je u garaži zavladalo opće oduševljenje, jer tko se bolje od njih sjeća činjenice kako je ovaj u politici toliko uspješan da je sve čega se dohvatio ubrzo propalo?

U tom kontekstu treba gledati na njegov nedavni povratak u SDP, kao na misiju. Misija je to u kojoj je on, čak i pored bezličnog Bere potpuno nevidljiv, kao filodendron kojeg nitko ne želi zalijevati.

Možda je ta nevidljivost bila razlog što se naš “dragi Ivo” osjetio isfrustriranim, pa je u tom očaju zapao u ekstremizam. Mrtav hladan je izjavio kako su likvidirani, pa u neoznačenu jamu bačeni, širokobriješki franjevci bili – legitiman vojni cilj.

Kada sam to prvi put pročitao trebalo mi je nekoliko trenutaka da dođem k sebi. Ako ubijeni franjevci nisu sudjelovali u borbama, oni su civilni zarobljenici. Ako su pak sudjelovali u borbama, oni su ratni zarobljenici.

Kad pak jedan pravnik, čak profesor kaznenog prava, izjavi kako je likvidacija zarobljenika legitiman vojni cilj – to je da ti pamet stane. Pravni tim Ratka Mladića sigurno žali što se nisu pozvali na pravni autoritet Ive Josipovića, jer bi tvrdnja o ratnim zarobljenicima kao legitimnom vojnom cilju njihova branjenika oslobodila svih optužbi za genocid.

Prije nego sam se uopće odlučio na reakciju sačekao sam dežurne ljudskopravaše, da vidim hoće li reagirati netko od onih kojima su puna usta humanizma i koji se olako razmeću humanitarnim frazama. Ali je sve bilo prekriveno velom šutnje, a šutnja uvijek znači odobravanje.

Takav humanizam je samo poza, a oni koji šute dok se ovako skandalozne teze lansiraju u javni prostor postaju prešutni odobravatelji zla. Ako se naše zlo pravda onim tuđim, rezultat takve ekvilibristike zla može biti samo taj da smo svi manje ili više zli. Sve žrtve nisu iste, ali zato ubojice jesu.

Samo zli ljudi opravdanje traže u nijansama zla i zločin pravdaju zločinom. Mi nećemo biti bolji ljudi ako se uspoređujemo s lošijima od nas, jer su onda oni samo izgovor za naše nečinjenje. Valjda bi stvar trebala biti obrnuta – možemo naprijed samo ako se uspoređujemo s onima boljima.

Ubijanje ratnih zarobljenika nikad ne može biti legitiman vojni cilj. Onaj tko misli da je to normalno daje opravdanje za Ovčaru, Srebrenicu i Ahmiće. Zato sam dobio potrebu braniti civilizacijski minimum od ovog ideološkog egzekutora.

Ali pored svega toga nekoga takvoga ne treba osuđivati nego žaliti, jer se radi o očitom moralnom invaliditetu. Ratni zarobljenik postaje “legitimna meta” samo ako ga prvo dehumaniziramo, pa onda kada on više nije čovjek, za njega ne vrijede civilizacijske norme. Netko tko tako nešto zagovara daje opravdanje za neki budući zločin.

Što ljude tjera na opravdavanje zla? Obično raskorak u svijesti uzrokovan vlastitom teškom savješću. Tako i imamo situaciju u kojoj oni koji u društvu glume dežurne humaniste i antifašiste već 75 godina obiteljima ubijenih i protjeranih Židova ne vraćaju stanove, znate one “Titove besplatne”.

Ubijanje ratnih zarobljenika nije legitiman vojni cilj, osim za studente u Mladićevoj, Šljivančaninovoj, Delićevoj, Blaškićevoj ili Norčevoj vojnoj akademiji.

Svatko onaj koji svijet mjeri prema toj ljestvici, nikako ne može biti humanist. Štoviše, radi se o lažnom humanizmu, odnosno stavu koji može biti opisan samo kao novi oblik fašizma.

Utoliko gori jer se krije iza humanističke fraze. Dr. Ivo Josipović je plastični primjer fašista u profesorskom odijelu, a svatko onaj koji se u javnom prostoru slaže s njegovom “ars diaboli” tezom kako je ubijanje ratnih zatvorenika legitiman vojni cilj ne može biti drukčije opisan nego kao moderni fašist”, piše Borislav Ristić / Večernji list

 

Ubojstvo franjevaca na Širokom Brijegu bio je Bleiburg prije Bleiburga

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Karamarko: Ne ponaša li se manipulator Milorad Pupovac upravo prema memorandumskom obrascu?

Objavljeno

na

Objavio

Vodeći ideolog srpskog nacionalizma Vasa Čubrilović izjavio je u svom govoru 1939. godine u Banjoj Luci: “Srpska nacionalna manjina u hrvatskim zemljama mora uvijek predano raditi na sprječavanju nastanka bilo kakve hrvatske države, a ako se to uslijed povijesnih okolnost i dogodi, pa Hrvatska dobije državu, dužnost joj je aktivno raditi na dekonsolidaciji takve države”.

Ta strateška ideja utkana je kao crvena nit u sve srpske memorandume, a o modusu operandi pobunjene i izmanipulirane srpske manjine u Hrvatskoj mogli smo slušati iz usta psihijatra Jovana Raškovića tijekom balvan revolucije, nakon koje je buknuo krvavi rat protiv Hrvatske te je jedna trećina naše domovine okupirana i genocidno etnički očišćena od Hrvata.

U svom patetičnom glumatanju ugroženog Srbina u Hrvatskoj u povodu incidenta u jednoj birtiji u Đevrskama blizu Knina (koji najoštrije osuđujem), Milorad Pupovac, stup koalicijske stabilnosti vladajuće većine i stup stabilnosti Hrvatske, na N1 TV-u adresira na mene stanje mržnje i opće netrpeljivosti tvrdeći kako napadi na Srbe eskaliraju od 2014., kada sam kao tadašnji šef HDZ-a poručio – “nikada više sramotne i ponižavajuće koalicije sa SDSS-om”.

Naravno, tko bi koalirao sa SDSS-om znajući da je osnivač SDSS-a ratni zločinac Goran Hadžić, tko bi koalirao sa SDSS-om ako poznaje hrvatsku povijest i povijest srpskih imperijalističkih pretenzija na Hrvatsku, ako jasno razaznaje što je Vasa Čubrilović 1939. godine doista rekao.

Nije li Pupovčev SDSS samo instrument u velikosrpskoj osvajačkoj strategiji i stranka koja je zapravo glasnogovornica Vase Čubrilovića? Ne ponaša li se manipulator Milorad Pupovac upravo prema tom memorandumskom obrascu i nije li zapravo on zadužen za dekonsolidaciju bilo kakve hrvatske države po tom vjekovnom velikosrpskome modelu?

Imamo li uopće snažne dokaze da se incident u jednoj birtiji kraj Knina dogodio na osnovama nacionalne netrpeljivosti? Imamo li pravovaljane dokaze da se u bilo kojem drugom slučaju nasilja radi o sukobu zbog nacionalne mržnje kako to insinuira Milorad Pupovac?

Imamo li dokaze tko i zašto ispisuje grafite s ustaškim simbolima po Hrvatskoj, je li netko optužen, osuđen? Imamo li dokaze tko su crtači splitske svastike ili možemo opravdano posumnjati da su proizvođači netrpeljivosti i incidenata upravo oni koji za netrpeljivost optužuju mene i poštene Hrvatice i Hrvate?

Nemamo takve dokaze, ali imamo dokaze kako je ovdje riječ o lažnoj tezi vječne ugroženosti Srba u Hrvatskoj, što implicite podupire velikosrpsku tezu da je hrvatski narod genocidan narod! Nema dokaza, ali će Milorad Pupovac i bez valjanih dokaza još jednom oblatiti Hrvatsku pred međunarodnom zajednicom.

Na kraju želim poručiti Miloradu Pupovcu da nikada ne bih koalirao s ovim vodstvom SDSS-a, pa makar zbog toga izgubio sve političke pozicije u životu, što sam već jednom i dokazao!

Nije li došlo vrijeme da na čelo srpske manjine u Hrvatskoj stane čovjek koji se ponosi svojim rodom i koji se ponosi hrvatskom domovinom? Nije li došlo vrijeme da srpska manjina u Hrvatskoj snažno okrene leđa onima koji stvaraju razdor i da se pokrene proces katarze i priznavanja svih zala koje je velikosrpska politika nanijela Hrvatskoj?

Dokle god Srbija i srpska nacionalna manjina u Hrvatskoj ne priznaju etničko čišćenje i genocid nad hrvatskim narodom, dok god ne priznaju koncentracijske logore u kojima je mučeno i ubijeno tisuće naših domoljuba, dok god nam ne vrate naše nestale, opljačkano kulturno blago, dok god ne plate ratnu odštetu i dok ne budu osuđeni svi srpski ratni zločinci, pa i oni koji su usmrtili dr. Ivana Šretera, svaka koalicija s SDSS-om Milorada Pupovca je sramotna!

Pokretanje te katarze dužnost je upravo novih srpskih uglednika kao predstavnika srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj s porukom Beogradu da prestane s govorom mržnje koji je već silno naštetio upravo srpskoj manjini u Hrvatskoj.

Proces te katarze znakovito je započeo haški uznik Milan Babić svojim posljednjim pokajničkim priznanjem neposredno prije nego što je izvršio suicid. Riječi priznanja umirućeg uvijek imaju posebnu težinu, pa molim Milorada Pupovca da dobro posluša kakve mu poruke šalje umirući Milan Babić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

Božinović: Rano jutros policija uhitila osobu vezano za napad prijavljen u Viškovu

Objavljeno

na

Objavio

Davor Božinović, ministar unutrašnjih poslova, izjavio je kako je privedena jedna osoba osumnjičena za napad u Viškovu.

Osim toga, kazao je kako je do sad podneseno pet prekršajnih i jedna kaznena prijava zbog događaja u Đevrskama.

Za napad u Uzdolju je kratko komentirao kako je još uvijek istraga u tijeku, piše HRT. – Vezano uz napad koji je prijavljen u Viškovu, policija je u rano jutros uhitila osobu koju dovodi u vezu s napadom na građanina Republike Hrvatske prije dva dana- izjavio je Božinović za HRT.

U Viškovu je 20. kolovoza ozlijeđen 70-godišnji hrvatski državljanin koji je medijima rekao da je premlaćen i vrijeđan po nacionalnoj osnovi.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari