Pratite nas

Događaji

Riznica stvaralaštva Hrvata izvan Republike Hrvatske

Objavljeno

na

Ovogodišnji Matičin godišnjak 11. veljače u Zagrebu predstavili su ravnatelj HMI-ja mr. sc. Marin Knezović, prof. dr. sc. Željko Holjevac, dr. sc. Marijeta Rajković Iveta, etnologinja hrvatskih korijena iz Argentine Paola Gadže te urednica Vesna Kukavica. Promociju je moderirala voditeljica Matičina odsjeka iseljeničke baštine Ljerka Galic u nazočnosti brojne publike.

7Hrvatski iseljenički zbornik 2015. prava je enciklopedijska riznica stvaralaštva Hrvata izvan Republike Hrvatske i sadrži 32 autorska priloga, koji su raspoređeni u 8 tematskih cjelina – uz sažetke na španjolskom i engleskom jeziku. Sadržajno ovogodišnji svezak povezuje 30 zemalja svijeta s 4 kontinenta. Već tradicionalne tematske cjeline Znaci vremena, Kroatistički obzori, Mostovi, Povjesnica, Baština, Duhovnost, Znanost i Nove knjige problematiziraju vrlo raznorodnu građu o hrvatskim zajednicama u prekooceanskim zemljama i EU susjedstvu.

Zbornik u žarište interesa ove godine uvodi hrvatsko iseljeništvo iz Buenos Airesa i Rosarija, donoseći migrantska iskustava u oba smjera koja su znalački opisale ovogodišnje promotorice Zbornika Marijeta Rajković Iveta i Paula Gadže. Dosad nepoznata stradanja Hrvata za australske zlatne groznice opisao je Walter F. Lalich, njemački epilog olovnih vremena Gojko Borić a useljeničke stigme našijenaca u Južnoj Australiji Vesna Drapac. Nadalje, pregled prošlogodišnjih kulturnih zbivanja u domovini, uz portret književnice Irene Vrkljan s višedesetljetnom berlinskom adresom, dala je Helena Sablić Tomić

6Državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske – središnje upravno tijelo RH za odnose s Hrvatima izvan domovine – predstavili su Milan Bošnjak i Žana Ćorić. Aktivnim radom i sustavnim djelovanjem Državnog ureda ostvareni su brojni iskoraci i promovirano zajedništvo suvremene hrvatske nacije na globalnoj razini kao bitne odrednice kreativnih odnosa u transnacionalnim migrantskim okolinama u kojima danas zatječemo naše polutisućljetno iseljeništvo na raznim meridijanima i paralelama. Mobilnost 21. stoljeća za Državni ured je još jedan izazov, koji će nada se autorski dvojac i uredništvo Zbornika uskoro uroditi povratništvom. Misiju Državnog ureda, kao i realizaciju projekata moguće je pratiti i on-line www.hrvatiizvanrh.hr

Hrvatska svjetske igre

Treće Hrvatske svjetske igre – projekt Hrvatskog svjetskog kongresa opisala je Ivana Rora. Hrvatske svjetske igre afirmirana su sportska i kulturna manifestacija, koja okuplja mlade ljude iz brojnih zemalja svijeta u kojima žive Hrvati i građani hrvatskih korijena s ciljem afirmacije zdravog života, mira i tolerancije. Manifestacija neslužbeno nosi ime Crolimpijada, jer svojim plemenitim ciljevima nastoji doprinijeti olimpijskom pokretu – a priprema za četvrte HSI već počinju.

Tomislav Žigmanov suvereno upoznaje s glavnim kulturnim obilježjima suvremene hrvatske zajednice u Vojvodini. Lidija Cvikić, Lada Kanajet Šimić i Tamara Turza Bogdan autorice su napisa o hrvatskim izvandomovinskim školama Amerike i Kanade – HIŠAK-u. O prozi Nede Mirande Blažević Krietzman iz SAD-a piše Denis Derk, a o amsterdamskim vinjetama pjesnikinje Sanje Percele Sanja Vulić.

HIZ 2015 naslovnica mO čileanskom dramatičaru, redatelju i glumcu Domingu Mihovilovicu Rajcevicu Tessieru piše hispanistica Željka Lovrenčić, a australsku Croatian Studies Foundation (1984.) predstavlja Luka Budak, ravnatelj HS na Sveučilištu Macquarie. O književniku, jezikoslovcu i političaru Ivanu Mažuraniću (1814.-1890.) piše Marijan Lipovac, a Estela Banov o putopisu Ante Tresića Pavičića pod naslovom Preko Atlantika do Pacifika.

Život Hrvata u Sjevernoj Americi – putopisna, estetska, ekonomska i politička promatranja. Narodni sabor u Chicagu 1915. tema je povjesničara Ivana Čizmića. Isječke iz prošlosti Hrvatske bratske zajednice, nakon 120 godina djelovanja, donosi Tihomir Telišman. O publicističkoj ostavštini Karla Mirtha govori napis Ive Buljan. Profesor emeritus Katedre hrvatskog jezika i kulture na Sveučilištu Waterloo u Kanadi Vinko Grubišić piše o prijateljstvu i suradnji s književnikom, urednikom Hrvatske revije Vinkom Nikolićem.

Janko Herak u svom članku sabire nove leksikografske prinose o vrhunskim hrvatskim znanstvenicima iz iseljeništva među kojima su u ovom broju Matičina godišnjaka uvršteni Jakša Cvitanić, Mladen Viktor Wickerhauser, Davor Pavuna, Marin Soljačić, Dubravko Justić, Igor Mezić, Branko Ruščić i Eugen Koren. Tanja Rudež piše o vrhunskim znanstvenicima Dušku Stanislavu Ehrlichu i Silviji Gradečak – mladoj Vukovarki s američkog MIT-a.

Zanimljive životne priče hrvatskih iseljenika i povratnika

3O novim knjigama u zborniku piše povjesničar Željko Holjevac izdvajajući monografiju Constructing Yugoslavia: A Transnational History Vesne Drapac iz Australije. Urednica Vesna Kukavica dosada je uredila 16 svezaka Matičina ljetopisa, koji opsežu 6440 stranica i u kojima je objavljivalo suradničke priloge 512 autora. Zbornik 2015. obuhvaća radove 32 autora, a među već spomenutima i Zbornik donosi i vrijedne članke Bože Skoke, Davora Gjenera, Marine Gabelice, Antonije Zaradije Kiš, Dražena Klinčića, Ivana Goluba, Marina Ivanovića i Tanje Rudež.

U svome obraćanju prisutnima urednica Vesna Kukavica istakla je kako su istraživanja i članci autora za nju iznimno poticajni za virtualno putovanje od Aljaske do Ognjene zemlje, juga Afrike te Australije i Novoga Zelanda. Zbornik, kaže Kukavica, obiluje zanimljivim životnim pričama hrvatskih iseljenika i povratnika.

Prema njenim riječima potka svakog priloga, kroz pojedinačne sudbine zrcali dvije pojave: suvremenu mobilnost hrvatskih građana s jedne strane, te s druge, migrantske prakse 21. stoljeća – znanstvenika, umjetnika, ali i običnih pečalbara. Posebna pozornost u izboru kulturnih i duhovnih sadržaja iz domovine usmjerena je na digitaliziranu kulturnu baštinu RH koja se može pretraživati online, hrvatsku dječju književnosti dostupnu na novim medijima i internetu te jezičnim tehnologijama.

Tekst: Diana Šimurina Šoufek/Hkv.hr
Fotografije: Snježana Radoš

facebook komentari

Događaji

PENAVA ISPUNIO OBEĆANJE: HOS prvi put zajedno uz zastave brigada Domovinskog rata na čelu kolone

Objavljeno

na

Objavio

Slika koju vidite izuzetno je rijedak trenutak u HRT-ovom prijenosu kolone sjećanja u Vukovaru, kada se vidi zastava HOS.

Vukovar se nikada neće odreći branitelja i postrojbi koje su ga branile, tako ni HOS-a! U Koloni sjećanja vijorit će se njihova zastava, a sliku Jean-Michel Nicoliera s grbom HOS-a na njegovu ramenu čuvam ispred svog ureda – izjavio je u Bujici vukovarski gradonačelnik Ivan Penava i tako jasno stao uz postrojbu koja je pod pozdravom ‘Za dom spremni’ branila i Grad heroj.

Penava se u program Z1 i partnerskih televizija javio uživo iz Hrvatskog doma u Vukovaru tijekom ‘Večeri pijeteta’ koji svake godine organizira Nacionalni sindikat policije.

“Niti je ikada itko pomislio – niti će se dogoditi da se Vukovar odriče branitelja i svojih postrojbi. HOS-ova zastava uvijek u sklopu svih ratnih postrojbi, predvodi Kolonu sjećanja, tako će biti i u subotu, most u središtu Vukovara nosi ponosno ime HOS-ovca Jean-Michel Nicoliera, a ispred mog ureda stoji njegova slika s grbom HOS-a na njegovu ramenu. Ne možemo ih se odreći, to bi značilo da se odričemo Domovinskog rata! Ne pričam o konotacijama pozdrava ZDS u Drugom svjetskom ratu, što se tiče Domovinskog rata – tu je stvar čista. Sviđa mi se izjava u kojoj se reklo da ako je i bilo prljavštine na tom pozdravu, branitelji HOS-a isprali su je svojom krvlju,“ rekao je Penava izvjestitelju Bujice iz Vukovara Igoru Petroviću, dodavši da pri obilježavanju Dana sjećanja uvijek daje svoj maksimum i nema razloga da i ove godine ne bude tako.

“Pozivamo sve da nam se pridruže, a oni koji ne mogu, neka upale  lampion u svom domu. Želim svima sretan put prema Vukovaru i odlasku iz njega i da u miru i sa pijetetom mislimo na žrtve, da prođemo u koloni dostojanstveno i odamo im dužno poštovanje. Koliko god se neki trudili prikazati drugačije, mi smo jedinstveni, a sve će i ove subote biti korektno i ispravno. Krenule su razne inicijative – poput one da se odjednom ne pale lampioni diljem Hrvatske i da se umjesto toga donese hrana za gladne Vukovarce… Poručujem im: gladnih Vukovaraca nema, za to smo se pobrinuli, a lampione za heroje Domovinskog rata trebamo paliti dok je svijeta i vijeka,“ zaključio je Penava, bez dlake na jeziku u Bujici., piše Priznajem.hr

facebook komentari

Nastavi čitati

Događaji

440. obljetnica velejunačke obrane Gvozdanskog

Objavljeno

na

Objavio

Gvozdansko se treba učiti u hrvatskim školama!

U prostorijama Hrvatskog katoličkog liječničkog društva održano je predavanje u svezi početka obilježavanja 440. obljetnice velejunačke obrane Gvozdanskog od osmanlijskih i vlaških osvajača.

Predavač je bio gospodin Damir Borovčak, dipl. ing., kojeg je predstavila predsjednica Podružnice HKLD-a “Branimir Richter” Zagreb prof. dr. sc. Danica Galešić Ljubanović, kao povijesnog istraživača i publicista. Gospodin Borovčak već gotovo dva desetljeća promiče zaboravljene povijesne činjenice, poput stradanja Gvozdanskog, Zrina, Macelja i podsjeća da je već 330. godina sveti Josip zaštitnik Hrvatskog kraljevstva, a danas hrvatske domovine i naroda. Također je idejni začetnik i pokretač sada već tradicionalnog hodočašća na Gvozdansko, koje će se 14. siječnja 2018. g. održati po deveti puta

Predavač je najprije pojasnio gdje se zemljopisno u Pounju nalazi naselje i stara zrinska utvrda Gvozdansko, a zatim s više od pedesetak slikovnih prikaza opisao sve značajke starije i novije povijesti na temu obrane Gvozdanskog. Utvrdu su gradili knezovi Šubići Zrinski, koji su dodatak svom prezimenu dobili po nedalekoj utvrdi Zrin u kojoj su stolovali. U Zrinu se i rodio velejunak Nikola Šubić Zrinski IV. koji je 1566. godine obranio Siget, a time i Beč, ali i Hrvatsku.

Njegov otac Nikola III. izgradio je Gvozdansko, koje je bila suvremena utvrda tog vremena. U Gvozdanskom je bila nadaleko poznata kovnica novca, posebno su se kovali srebrnjaci, taliri. Za te potrebe srebro se je vadilo iz obližnjih rudnika, koji su također bili u posjedu Zrinskih. Tim novcem po Europi se je kupovalo naoružanje i vojna oprema kako bi se Hrvatska obranila od stalnih najezda iz Bosne, koja je tada već bila u turskom posjedu. Predavač je napomenuo da su prije turskih najezda na Europu, hrvatski kraljevski gradovi bili Bihač, Jajce i Banja Luka, u kojima se također kovao hrvatski novac. Tako su Zrinski kroz naraštaje branili Pounje od navale Turaka. S njima su prodirali i Vlasi, koji su Turcima služili kao pljačkaške horde za nabavku hrane i potrepština. U kasnijim stoljećima Vlasi su uglavnom prešli na srpstvo, pod utjecajem velikosrpske politike i uz pomoć SPC-e.

foto: hkld

Vojnu obranu Gvozdanskog činili su svega 20-tak banskih vojnika uz oko 300-tinjak rudara, kovača te muškog i ženskog pučanstva iz okolnih sela. Kapetane obrane Gvozdanskog iz 1577. godine zabilježila je povijest. Njihova su imena poznata i to su bili: Damjan Doktorović, Juraj Gvozdanović, Nikola Ožegović i Andrija Stipšić. Njih je zapisao osvajač, turski kapetan Ahmed aga Veletanlić, koji je pod vodstvom Ferhat paše Sokolovića s oko 10.000 napadača tri mjeseca osvajao Gvozdansko. Te godine bila je nemilosrdno hladna zima, konji su se smrzavali bez pokrivača, a nije se moglo preživjeti bez velikih vatri u taboru.

U takvim nemogućim uvjetima, poslije tri mjeseca odupiranja, Gvozdansko je imalo još svega 30-tak iscrpljenih branitelja. Branitelji Gvozdanskog imali su u razmacima tri ponude za napustiti obranu i otići na slobodno područje ostataka Hrvatske. Sve tri ponude su odbili, posebno onu najizazovniju na Božić 1577. Branitelji nisu posustali ni zbog nedostatka pomoći, ni zbog nedostatka baruta, ni zbog ranjavanja, ni zbog iznemoglosti bez hrane i vode, već su se u noći 12./13. siječnja 1578. godine smrznuli zbog nedostatka ogrijeva! To nije priča, nije bajka, nije legenda, već istina koju je zapisao neprijatelj – turski napadač, koji im je i odao najveću počast pokopom po katoličkom obredu, istaknuo je Borovčak.

“Zbog tih činjenica, smatram, da je to hrvatsko velejunaštvo bez svjetskog uzora. Primjera je bilo u povijesti i prije i kasnije, no smrznuta obrana nigdje u svjetskoj povijesti nije zabilježena”, kazao je Borovčak.

Danas o tragediji i junaštvu Gvozdanskog malo koji Hrvat išta znade, rekao je predavač. U školama se ne uči da je hrvatski političar i književnik Ante Tresić Pavičić autor najduljeg hrvatskog epa, ikada napisanog, o najviteškijem i najnevjerojatnijem djelu u povijesti čovječanstva.i Nakon tri godine rada, od 1937. do 1940. ostvario je svoje životno i povijesno djelo, hrvatski ep Gvozdansko sastavljen od 21 406 rimovanih deseteraca u 32 pjevanja. U svom predgovoru autor navodi kako ne poznaje u povijesti čovječanstva uzvišenijeg primjera vršenja dužnosti prema Bogu, prirodi i djedovini od onoga na Gvozdanskom. Ističe činjenicu da se hrvatski velikaši i plemići, osim vrlo rijetkih iznimaka, nisu iseljavali da izmaknu navalnom barbarstvu, te su uzorno ginuli. Tumači da u Hrvatskoj nije bilo ropstva, seljak je posjedovao svoju zemlju, a plemićku je obrađivao pod određenim uvjetima. U Banovini je bilo nešto teže, ali ni tu ropstva nije bilo, a hrvatski plemići su bili obično vrlo humani, dok su najveći silnici bili uljezi sa sjevera. Za vjerovati je da zato jer nisu bili roblje, rudari i težaci Gvozdanskog nisu željeli predati grad turskim osvajačima. Bez povijesnog ponosa nema narodne svijesti, poručuje u predgovoru svog djela Ante Tresić Pavičić. Zamisao i radni zanos autora bio je probuditi hrvatski narodni ponos. No, ep je objavljen tek nakon šest desetljeća od svog ostvarenja (!), dakle tek 2000. godine. Iako se u epu pjeva o velikoj tragediji branitelja Gvozdanskog, to velebno književno djelo ostaje nedovoljno poznato, najvjerojatnije zbog političkih okolnosti koje su nastupile iste godine kad je knjiga i objavljena.

Na završetku predavač Damir Borovčak je iznio i neke novije primjere velejunaštva iz obrambenog Domovinskog rata, poput bitke za spašavanje civila u Pounju 26. srpnja 1991. i veličanstvenu obranu Vukovara… Zaključno, pozvao je sve prisutne na svetu misu za branitelje Gvozdanskog u petak 12. siječnja 2018. u 18 sati u zagrebačkoj katedrali, a poslije mise održati će se i već tradicionalni koncert “Sjećanje na Gvozdansko” na kojem će nastupiti Simfonijski orkestar Hrvatske vojske. Također predavač je svima preporučio i odlazak na IX. spomen-hodočašće na Gvozdansko u nedjelju 14. siječnja 2018. s autobusima iz Zagreba. Svi koji su zainteresirani za navedeno hodočašće mogu se javiti tajnici HKLD-a gdji. Slavici Grubišić, tel. 01 4817 537; mobitel: 095 553 8685; e-mail: [email protected]

prof. dr. sc. Danica Galešić-Ljubanović

 

 

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari