Pratite nas

Komentar

Robert Jurčić: Tko nam servira lažne vijesti?

Objavljeno

na

Mi danas neupitno živimo u svijetu laži, ali osnovno pitanje glasi tko nam servira lažne vijesti?

Ako ćemo vjerovati propagandi nastaloj nakon Brexita, mladi podržavaju Europsku uniju dok se starije osobe „kojima nije mnogo ostalo” njoj protive. Tehnički gledano, mladi u Velikoj Britaniji kao i naturalizirani migranti podržavaju Europsku uniju, ali u Francuskoj temelj podrške Unije čine oni „kojima nije mnogo ostalo” dok je u Austriji 86 % radnika glasovalo za “populističkog” kandidata.

Ako ćemo vjerovati službenoj državnoj, europskoj propagandi kojoj smo izloženi – većina ekonomista podržava mjere štednje u Europi dok u stvarnosti 2/3 ekonomista se protivi politici štednje smatrajući ju štetnom.

Ako ćemo vjerovati službenoj europskoj propagandi trgovinski dogovori su pozitivni za gospodarstva i životni standard, ali ako čitamo službene europske i američke dokumente trgovinski sporazumi nisu pozitivno djelovale na životni standard, dok oni internacionalni kojima se dodatno ograničava, da ne kažemo ukida takozvana demokracija ruše životne uvjete Europljana.

Ako pitamo Europske institucije i medije Europljani vide globalizaciju kao priliku, ali ako pitamo Europljane oni znaju da su životni standard i socijalna država bili bolje zaštićeni u doba jakih nacionalnih država nego što su zaštićeni u doba globalizacije.

Ako ćemo vjerovati službenoj državnoj propagandi starenje stanovništva negativno utječe na gospodarski rast pa su potrebni migranti dok na primjeru Japana znamo da zbog automatizacije starenje ne utječe na gospodarski rast pa migranti nisu potrebni.

Ako ćemo vjerovati službenoj državnoj propagandi migranti dolaze u Europu bježeći od rata ili klimatskih promjena izazvanih našom krivnjom dok u stvarnosti oni dolaze zbog demografske eksplozije u njihovim državama.

Financijski teret

Ako ćemo vjerovati europskim vijestima, migranti više uplaćuju u proračun nego što troše, ali službene podatke koji to potvrđuju je nemoguće naći dok s druge strane naći podatke da migranti predstavljaju financijski teret domicilnom stanovništvu nije teško pronaći, tako da na primjer “bankrotirana” Italija svake godine daruje između 5 i 6 milijardi eura za migrante dok u Švedskoj 60 % svih socijalnih isplata u državi završi u rukama migranata.

Ako će vjerovati službenoj državnoj propagandi Europljani podržavaju ujedinjenu Europu danas više neko ikada ranije dok je u stvarnosti Europska unija među građanima, među glasačima omražena organizacija koja pati od demokratskog deficita i gubitka legitimnosti tako da je izgubila glasovanje u 6 od posljednjih 8 puta kada je glasačima bilo dopušteno referendumom da izraze svoje mišljenje o njoj i njenim mjerama. Na kraju je i sam predsjednik Europske komisije javno pozvao da se zabrane novi referendumi iako je Europska unija navodno popularna.

Po završetku Drugoga svjetskog rata jedno od osnovnih pitanja koje se postavljalo na zapadu se ticalo nastanka nacističkih zločina: Kako je moguće da su Nijemci podržavali i dopuštali Hitlerove zločine? Naći odgovor na ovo pitanje je slično nalasku odgovora na pitanje kako su Britanci prepustili svoj glavni grad migrantima (Britanci su manjina u Londonu) ili kako su Nijemci (i drugi) dopustili da manje od 10 % djece u nekim njihovim vrtićima govori njemački. Odgovor u oba slučaju možemo naći u lažnim vijestima režima koje nam govore da je sve to dobro i poželjno.

Robert Jurčić

Kamenjar poklanja knjigu ’25 godina Europske unije – 25 godina promašaja’

Prošlu godinu na Dan mrtvih Europska unija ili preciznije eurokrati su proslavili u gotovo potpunoj tišini 25 godina Europske unije. Ako dan uspostave Unije ne predstavlja dovoljan simbolizam koji je označio već prvog dana budući smjer u kojem nas ona vodi onda imamo i drugi simbol toga koji se dogodio 19.05.1993. kada je danska policija pucala u danske demonstrante koji su protestirali ponovljeni referendum kojim je de facto stvorena Europska unije. Budimo realni pa se svi skupa upitajmo gdje nas može voditi organizacija čiji prvi datum formiranja je obilježen policijskom pucnjavom u vlastite građane, a koja je potom de jure, zakonski formirana na Dan mrtvih ?

Nema nikakve veze ako mi danas nakon 25 godina promatramo Europsku uniju kroz ekonomske, politički ili nacionalne faktore jer rezultat je uvijek isti, uvijek je užasavajući. 2012 godine Europska unija je bila najveća svjetska ekonomija po BDP-u i po BDP-u kupovne moći. O multikulturalizmu i onima koji ga zagovaraju dovoljno je spomenuti njegove francuske zagovornike koji su jasno rekli “multikulturalizam se neće raditi na leđima naših kćerki” i u tome ne vide ništa licemjernog, dok reći nešto o politici biva puno problematičnije. U skladu s tim dovoljno je spomenuti kako je Jean-Claude Juncker nagrađen položajem predsjednika Europske komisije radi toga što je pretvorio Luxemburg u centar za izbjegavanje plaćanja poreza, dok je predsjednik Europskog parlamenta Antonio Tajani godinama prikrivao dieselgate aferu, a na kraju tu 2017 godine imamo predsjednika Eurogrupe Jeroena Dijsselbloema iz nizozemske Laburističke stranke koja je na parlamentarnim izborima osvojila 5.7 % glasova. Oni su najbolji primjer pozicija Europske unije prema socijalnoj državi, poštenju i demokraciji.

Knjiga 25 godina Europske unije – 25 godina pogrešaka koju danas poklanjamo našim čitateljima osim što ukazuje na ciljane odluke kojima su neke od njenih članica opljačkane uništavanjem ekonomije i/ili krađom stanovnika isto ukazuje i na genocid jer kako drugačije nazvati činjenicu da će po trenutačnim projekcijama 2300 godine živjeti samo 40.000 Hrvata, 500.000 Talijana i 800.000 Njemaca osim genocidom. Ova knjiga koju danas poklanjamo ne ukazuje samo na ove katastrofalne činjenice nego nudi i prijedloge kako transformirati Europsku uniju tako da ona postoji na koristi svih nas i Hrvata i Francuza i Austrijanaca…. kako da postane omiljena, a ne omražena politička tvorevina koja provodi za svoje državljane katastrofalne politike.

Knjiga 25 godina Europske unije u pripremi američkog izdanja je dobila pozitivne kritike na nekoliko američkih fakulteta i od strane raznih svjetskih stručnjaka. (Knjigu možete preuzeti ovdje)

Što vi mislite o ovoj temi?

Komentiraj

Komentar

Godinu danas nakon eksplozije nacionalne euforije ponovno tamo gdje smo bili

Objavljeno

na

Objavio

Godinu je dana prošlo od fantastičnoga rezultata hrvatskih nogometaša na svjetskom prvenstvu u Rusiji. Dalićeva trenerska filozofija „vjera, pozitiva, karakter“ u kombinaciji s nogometnom kvalitetom Hrvatsku je dovela gotovo na sam vrh svijeta. Tih dana cijela je država zračila pozitivom i zajedništvom, a uspjeh viceprvaka svijeta pokazao nam je na kakve su podvige Hrvati spremni kada imaju pravo vodstvo.

Na žalost, godinu dana iza nogometnog podviga, „stanje nacije“ vraćeno je na ono pred prvenstvo u Rusiji: apatija, rezigniranost, kriminal, korupcija, grabež, gubitak ideala, dezavuiranje svih vrijednosti, moralni relativizam… Iz Hrvatske se i dalje iseljava, i to ne više toliko zbog ekonomskih razloga koliko zbog nesređene države koja se pretvorila u hajdučiju i podjelu ratnog plijena. Hrvatska danas je država kojom vladaju partikularni interesi koji se ostvaruju kroz kriminalne i mafijaške načine djelovanja. Tko nije dio nekoga klana, ne piše mu se dobro i sustav ga sili da preživljava ili potraži sreću negdje drugdje.

Stanje takvo kakvo jest, posljedica je nesretnoga povijesnog naslijeđa, ali i nespremnosti svih nas da mijenjamo stare navike i mentalitete. Protivno fantazmagoričnim pripovijestima o (pre)svetome narodu i zlim političarima, u pluralističkim demokracijama svaki narod ima vlast kakvu i zaslužuje. Narod je taj koji bira političare, a Bog je ljudima dao slobodnu volju i zdrav razum da prosuđuju i na temelju prosudbi donose odluke. Slaba politička kultura i nedostatak iskustva državništva imaju značajnu ulogu u svemu, no razlog zašto birači biraju uvijek iste političke opcije koje uništavaju državu i društvo svih ovih godina krije se u nečemu drugome.

Naime, stotine tisuća ljudi (prema nekim procjenama gotovo 60 % ljudi s primanjima) direktno ili indirektno vezane su pupčanom vrpcom na proračun i interese velikih stranaka, tako da je bilo kakve promjene vrlo teško očekivati. S druge pak strane, protestna biračka baza ili odlazi u inozemstvo ili je vrluda od jednoga do drugoga protestnog kandidata (riječ je o biračkoj bazi koja se vrlo lako i brzo razočara). Problem je, dakle, Sustav koji je okrenut naopačke i stimulira izokrenute vrijednosti i moduse djelovanja. Sve ostalo je samo posljedica takvoga sustava.

Sve što se događa u državi, sva pljačka i grabež, ne bi bili mogući kada ne bi imali protekciju vlasti. I to ne samo izvršne vlasti, nego i treće, sudbene grane vlasti. Besprizorna korupcija i kriminal koji su premrežili sve pore društva ne bi bili mogući kad bi pravosuđe radilo svoj posao. No, pravosuđe je u Hrvatskoj samostalno i neovisno samo na papiru, a u praksi se svaki dan krše kaznenoprocesna načela i umjesto njih inaugurira načelo političkog kriterija. Povremeni procesi protiv političara uglavnom se odnose na međusobne obračune unutarstranačkih i međustranačkih klanova. U takvoj raboti ulogu igra i „četvrta sila“, a to su mediji kojima primarni cilj nije informiranje građana, nego doziranje informacija i čuvanje leđa kriminalnim strukturama. Otkrivanje afera, baš kao i slučaju pravosuđa, dio je spomenutih stranačkih obračuna.

U isto vrijeme ljudi bježe glavom bez obzira iz države, nerijetko i na dezerterski način, i uništavaju perspektive da se u budućnosti bilo što promjeni na bolje jer tamo gdje nema ljudi nema ni života i napretka.

Veliki Chesteron je u knjizi „Pravovjerje zapisao: „Moje prihvaćanje svijeta nije optimizam, ono je više nalik patriotizmu. To je stvar temeljne odanosti. Život nije zgrada za iznajmljivanje soba u Brightonu, koju ćemo napustiti zato što je jadna. To je tvrđava našeg roda, sa stijegom koji vijori na kuli, i što je jadnija, to je važnije da ju ne napustimo. Nije problem u tome što je ovaj svijet odviše žalostan da bi ga se voljelo ili odviše radostan da ga se ne bi voljelo. Problem je u tome da kada zaista nešto volite, onda je njegova radost razlog da ga volite, a njegova tuga razlog da ga volite još i više. Sva optimistična razmišljanja i sva pesimistična razmišljanja o Engleskoj jednako su valjani razlozi da se bude engleski patriot. Slično tome, optimizam i pesimizam su jednako valjani razlozi da se bude kozmički patriot“.

Koliko smo danas u Hrvatskoj blizu ovakvog načina razmišljanja?

Davor Dijanović/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Glasnović: Ideologija Multikulturalizma želi samo kaos

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Anadolija

Multikulturalizam je pretvaranje monoetničke kulture u multietničku kulturu bez kompromisa (Alternativlos). Kao jedan od projekta frankfurtske škole je multikulturalizam specifična ideologija s pogledom iz samo jedne perspektive u kojoj ne postoji drugo mišljenje.

Budući Ekofašizam, koji će kroz CO2-porez financijski pogurati Multikulturalizam, podupiru novo doseljene etničke skupine da gaje svoju kulturu pa čak ih ohrabruju u tome da stvaraju manje paralelne kulturne zajednice u postojećoj domaćoj etničkoj zajednici koja ih je prihvatila. Takvo stanje bi onda navodno bilo pozitivno za sveukupnu svjetsku zajednicu.

Multikulturalizam tvrdi da je raznovrsnost svega i svačega snaga jedne svjetske zajednice ali u realnosti je to kaos identiteta svih etničkih zajednica i ima svoje dugotrajno negativne posljedice za sve.

KROZ MASOVNU ZAMJENU STANOVNIŠTVA multikulturalizam postaje vrlo kontroverzan i mnogi političko znanstveni stručnjaci i vjerne vođe poput Afričkog Kardinala Robert Sarah koji je etnički Afrikanac, kritiziraju taj eksperiment. A i sama povijest je svjedok da su takvi socijalističko marksistički eksperimenti završili u krvavim masovnim ubojstvima.

Samo u 20 stoljeću je pobijeno preko 110 milijuna stanovnika koji su zatečeni u tim sustavima totalitarne RASE U OBLIKU KLASE. Ista ta ideološko elitna RASA U OBLIKU KLASA stvara jedan fiktivni multikulturalizam i utopijski komunitarizma na način da ga umjetno uljepšaju i pozitivno iskrive kroz medije. Multikulturalizam stvaraju na napućenom prostoru u kojemu dolazi do rascijepa prisutnih raznolikosti.

Primjerak tome su konflikti i masovne tuče u izbjegličkim prihvatilištima njemačke i drugdje, na osnovu čega se onda mora zvati specijalna policija u pomoć da bi smirili situaciju. Modus operandi je da se uz negativnu selekciju šlepa u Europu bez mjere, bez cilja i navedenog racionalnog razloga mase stranih kultura, vjere i običaja.

Uz to se novo doseljenike manipulativno ohrabruje u getoiziranju, jer novi doseljenici stvaraju svoju zajednicu u zajednici domaćeg prihvatitelja, također stvaraju svoje kulturne centre, crkve, vrtiće, udruge, trgovačke zone i nameću svoja pravili u sektorima svoje nove etničke zajednice koje postaju NO-GO zone za sve ostale kao što imamo već u Švedskoj, Engleskoj, Njemačkoj I.T.D.

– Jedina istina je da Ideologija Multikulturalizma želi samo kaos kojega upravo nove RASE U OBLIKU KLASE kontroliraju i manipuliraju jer oni će se u svim tim teškim trenucima kulturnog šoka i tranzita nalaziti u sigurnim sektorima gdje teće svima poznato med i mlijeko. Hrvatski Narode otvorite oči i očistite um, sve će vam biti jasno – da je bolje spriječiti nego liječiti, komentirao je Saborski zastupnik Željko Glasnović (NHR)

 

Szijjarto: Snage koje organiziraju migracije ponovno su u ofenzivi

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari