Pratite nas

Komentar

Robert Jurčić: Tko nam servira lažne vijesti?

Objavljeno

na

Mi danas neupitno živimo u svijetu laži, ali osnovno pitanje glasi tko nam servira lažne vijesti?

Ako ćemo vjerovati propagandi nastaloj nakon Brexita, mladi podržavaju Europsku uniju dok se starije osobe „kojima nije mnogo ostalo” njoj protive. Tehnički gledano, mladi u Velikoj Britaniji kao i naturalizirani migranti podržavaju Europsku uniju, ali u Francuskoj temelj podrške Unije čine oni „kojima nije mnogo ostalo” dok je u Austriji 86 % radnika glasovalo za “populističkog” kandidata.

Ako ćemo vjerovati službenoj državnoj, europskoj propagandi kojoj smo izloženi – većina ekonomista podržava mjere štednje u Europi dok u stvarnosti 2/3 ekonomista se protivi politici štednje smatrajući ju štetnom.

Ako ćemo vjerovati službenoj europskoj propagandi trgovinski dogovori su pozitivni za gospodarstva i životni standard, ali ako čitamo službene europske i američke dokumente trgovinski sporazumi nisu pozitivno djelovale na životni standard, dok oni internacionalni kojima se dodatno ograničava, da ne kažemo ukida takozvana demokracija ruše životne uvjete Europljana.

Ako pitamo Europske institucije i medije Europljani vide globalizaciju kao priliku, ali ako pitamo Europljane oni znaju da su životni standard i socijalna država bili bolje zaštićeni u doba jakih nacionalnih država nego što su zaštićeni u doba globalizacije.

Ako ćemo vjerovati službenoj državnoj propagandi starenje stanovništva negativno utječe na gospodarski rast pa su potrebni migranti dok na primjeru Japana znamo da zbog automatizacije starenje ne utječe na gospodarski rast pa migranti nisu potrebni.

Ako ćemo vjerovati službenoj državnoj propagandi migranti dolaze u Europu bježeći od rata ili klimatskih promjena izazvanih našom krivnjom dok u stvarnosti oni dolaze zbog demografske eksplozije u njihovim državama.

Financijski teret

Ako ćemo vjerovati europskim vijestima, migranti više uplaćuju u proračun nego što troše, ali službene podatke koji to potvrđuju je nemoguće naći dok s druge strane naći podatke da migranti predstavljaju financijski teret domicilnom stanovništvu nije teško pronaći, tako da na primjer “bankrotirana” Italija svake godine daruje između 5 i 6 milijardi eura za migrante dok u Švedskoj 60 % svih socijalnih isplata u državi završi u rukama migranata.

Ako će vjerovati službenoj državnoj propagandi Europljani podržavaju ujedinjenu Europu danas više neko ikada ranije dok je u stvarnosti Europska unija među građanima, među glasačima omražena organizacija koja pati od demokratskog deficita i gubitka legitimnosti tako da je izgubila glasovanje u 6 od posljednjih 8 puta kada je glasačima bilo dopušteno referendumom da izraze svoje mišljenje o njoj i njenim mjerama. Na kraju je i sam predsjednik Europske komisije javno pozvao da se zabrane novi referendumi iako je Europska unija navodno popularna.

Po završetku Drugoga svjetskog rata jedno od osnovnih pitanja koje se postavljalo na zapadu se ticalo nastanka nacističkih zločina: Kako je moguće da su Nijemci podržavali i dopuštali Hitlerove zločine? Naći odgovor na ovo pitanje je slično nalasku odgovora na pitanje kako su Britanci prepustili svoj glavni grad migrantima (Britanci su manjina u Londonu) ili kako su Nijemci (i drugi) dopustili da manje od 10 % djece u nekim njihovim vrtićima govori njemački. Odgovor u oba slučaju možemo naći u lažnim vijestima režima koje nam govore da je sve to dobro i poželjno.

Robert Jurčić

Kamenjar poklanja knjigu ’25 godina Europske unije – 25 godina promašaja’

Prošlu godinu na Dan mrtvih Europska unija ili preciznije eurokrati su proslavili u gotovo potpunoj tišini 25 godina Europske unije. Ako dan uspostave Unije ne predstavlja dovoljan simbolizam koji je označio već prvog dana budući smjer u kojem nas ona vodi onda imamo i drugi simbol toga koji se dogodio 19.05.1993. kada je danska policija pucala u danske demonstrante koji su protestirali ponovljeni referendum kojim je de facto stvorena Europska unije. Budimo realni pa se svi skupa upitajmo gdje nas može voditi organizacija čiji prvi datum formiranja je obilježen policijskom pucnjavom u vlastite građane, a koja je potom de jure, zakonski formirana na Dan mrtvih ?

Nema nikakve veze ako mi danas nakon 25 godina promatramo Europsku uniju kroz ekonomske, politički ili nacionalne faktore jer rezultat je uvijek isti, uvijek je užasavajući. 2012 godine Europska unija je bila najveća svjetska ekonomija po BDP-u i po BDP-u kupovne moći. O multikulturalizmu i onima koji ga zagovaraju dovoljno je spomenuti njegove francuske zagovornike koji su jasno rekli “multikulturalizam se neće raditi na leđima naših kćerki” i u tome ne vide ništa licemjernog, dok reći nešto o politici biva puno problematičnije. U skladu s tim dovoljno je spomenuti kako je Jean-Claude Juncker nagrađen položajem predsjednika Europske komisije radi toga što je pretvorio Luxemburg u centar za izbjegavanje plaćanja poreza, dok je predsjednik Europskog parlamenta Antonio Tajani godinama prikrivao dieselgate aferu, a na kraju tu 2017 godine imamo predsjednika Eurogrupe Jeroena Dijsselbloema iz nizozemske Laburističke stranke koja je na parlamentarnim izborima osvojila 5.7 % glasova. Oni su najbolji primjer pozicija Europske unije prema socijalnoj državi, poštenju i demokraciji.

Knjiga 25 godina Europske unije – 25 godina pogrešaka koju danas poklanjamo našim čitateljima osim što ukazuje na ciljane odluke kojima su neke od njenih članica opljačkane uništavanjem ekonomije i/ili krađom stanovnika isto ukazuje i na genocid jer kako drugačije nazvati činjenicu da će po trenutačnim projekcijama 2300 godine živjeti samo 40.000 Hrvata, 500.000 Talijana i 800.000 Njemaca osim genocidom. Ova knjiga koju danas poklanjamo ne ukazuje samo na ove katastrofalne činjenice nego nudi i prijedloge kako transformirati Europsku uniju tako da ona postoji na koristi svih nas i Hrvata i Francuza i Austrijanaca…. kako da postane omiljena, a ne omražena politička tvorevina koja provodi za svoje državljane katastrofalne politike.

Knjiga 25 godina Europske unije u pripremi američkog izdanja je dobila pozitivne kritike na nekoliko američkih fakulteta i od strane raznih svjetskih stručnjaka. (Knjigu možete preuzeti ovdje)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Krešimir Kartelo – Svako povećanje javnog duga značilo bi poguban rast cijena koji bi anulirao vrijednost povećanih plaća

Objavljeno

na

Objavio

Kaže Zoran Milanović kako bi on dao dodatnih 400 milijuna kuna godišnje nastavnim i nenastavnim djelatnicima. Dakle, na stranu to što se ovdje radi o eklatantnom ekonomskom štetočini, svako zaduživanje za namicanje sredstava, odnosno svako povećanje javnog duga dovelo bi do snižavanja kreditnog rejtinga, povećanja kamata, a u kontrakcijskom razdoblju to bi značilo i poguban rast cijena koji bi anulirao vrijednost povećanih plaća, a istovremeno snizio vrijednost svih onih plaća, i to ne samo u javnom sektoru poput policije ili vojske, koje nisu narasle.

I kad bi netko htio pohvaliti Plenkovića zbog proklamirane financijske odgovornosti treba se sjetiti vrlo važne odrednice njegova političkog smjera: on nije smanjio broj zaposlenih u javnom sektoru, on je, naprotiv, povećao broj državnih dužnosnika i pritom na vlast doveo najgladniju skupinu parazita – HNS i SDSS.

Jedina financijska odgovornost u ovom slučaju bio bi obračun s rashodovnom stranom proračuna, naročito s parazitima i smanjenje državnoga duga.

Naime, ne treba biti prepametan kako bi se zaključilo da jedan iznos dijeljen s manjim brojem ljudi od dosadašnjeg znači veću plaću nego sad.

Ali to ne mogu napraviti stranke koje izvor političke moći crpe iz državnog sektora, komentirao je Krešimir Kartelo.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Marijan Knezović: Napadati Plenkovića zbog štrajka ‘prosvjetara’ je suludo

Objavljeno

na

Objavio

Premijera se može argumentirano kritizirati iz tisuću pozicija i 900 kritika bi vjerojatno bilo na mjestu. No, napadati Plenkovića zbog štrajka “prosvjetara” je suludo. Vrhunac bezobrazluka je u tezi mnogih iz prosvjete kako novac za njihovo povećanje od šest posto, jer im je četiri zasad malo, treba namaknuti od novca namjenjenog djeci.

Da, nepopularno je ikad biti na strani na kojoj nisu oni koji štrajkaju, ali može li se u Hrvatskoj dogoditi da prosvjetni djelatnici štrajkaju jer djeca u školama nemaju potrebnu računalnu ili sportsku opremu, zato jer im nisu omogućena mnoga modernija obrazovna iskustva, zato jer pravosuđe rijetko radi nešto po pitanju sve češćeg mobinga nad djecom… Mislim da ne može.

Može se dogoditi samo da cijela jedna skupina koja bi trebala biti na poslu, a plaćena je novcem poreznih obveznika, žrtvuje obrazovanje ogromnog broja djece zbog razlike od 2 posto u povećanju plaće. I onda još argumentiraju kako sad “novca za povećanje ima.”

Pa ima ga upravo zato jer premijer, uz tisuću svojih mana, donosi deset puta racionalnije odluke kada se radi o ekonomiji nego njegovi prethodnici, a ako krene slušati određene prosvjetare, novca sigurno za par godina opet neće biti, ni za njih ni za druge, a porezi će po starom dobrom običaju odletit u još veća nebesa da se namaknu novci za sve nadolazeće štrajkaše.

Pogotovo je opasna teza kako su prosvjetni djelatnici najvažnija skupina jer podučavaju djecu. To je divno, svakako bih volio da živimo u boljim uvjetima pa da oni mogu zarađivati barem duplo više, ali ne znam po čemu bi bili važniji od vatrogasaca koji spašavaju djecu iz požara, a hrpa ih radi volonterski, policajaca koji hvataju seksualne predatore i rade za crkavicu, ljudi koji rade u Čistoći i brinu se da se djeca ne nabodu na heroinsku iglu u parku, vozača hitne pomoći koji ozlijeđenu djecu uz ogromnu odgovornost prevoze do bolnice…

To da je netko “važniji” od drugih, a pogotovo korištenje takve teze kao argumenta za povećanje, zapravo je diskrimintorno orijentirano prema svim ostalima. Ne manje važnima, samo dostojanstvenijima, komentirao je Marijan Knezović

 

HDZ ismijao Milanovića – Nisam licemjer, ali…

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari