Pratite nas

Reagiranja

Robert Kohorst: SAD nije savjetovao Vladi da odustane od kupnje izraelskih F-16 zrakoplova

Objavljeno

na

Američki veleposlanik Robert Kohorst obratio se priopćenjem u kojem je demantirao navode medija o njegovoj izjavi o nabavi borbenih zrakoplova.

U njemu kaže da dokument o kojem je govorio nije toliko važan kako je predstavljeno. Dodaje da je riječ o komunikaciji o tehničkim pitanjima te da SAD u niti jednom trenutku nije savjetovao Hrvatskoj da ne nabavlja izraelske F-16.

Moje jutrošnje izjave medijima su bile pogrešno interpretirane, i htio bih ih dodatno pojasniti, navode se riječi američkog veleposlanika u Hrvatskoj Roberta Kohorsta u priopćenju američkog veleposlanika u Hrvatskoj.

Prije svega, želim naglasiti da američka vlada ostvaruje odličnu suradnju s Hrvatskom i Vladom premijera Andreja Plenkovića. Jutros smo imali produktivan sastanak na temu nekoliko bilateralnih pitanja.

Jednako tako, SAD je snažno podržavao i nastavit će podržavati hrvatske napore u nabavi borbenih zrakoplova. Posebice smo podržali izraelsku prodaju i učinili smo sve što je u našoj moći da do nje i dođe, navodi se u priopćenju.

-Blisko smo surađivali s hrvatskom Vladom kroz cijeli proces, uključujući brojne mailove, dokumente i sastanke. Dokument koji sam jutros spomenuo nije toliko važan, kao što su ga neki mediji predstavili.

On je bio dio tehničkih razgovora s vlastima koji pruža informacije o procesu prodaje trećoj strani, koji bi se primijenjivao u bilo kojem ovakvom transferu. Suprotno onome što su neki mediji prenijeli, SAD ni u jednom trenutku nije savjetovao hrvatskoj Vladi da odustane od kupnje izraelskih F-16 zrakoplova, pojašnjava se u priopćenju.

SAD je također razgovarao s Izraelom o uvjetima mogućeg transfera zrakoplova. Nažalost, kao što se ponekad dogodi u pregovorima, i bez ikakve odgovornosti hrvatske vlade, SAD i Izrael nisu se mogli složiti oko uvjeta transfera. Ovo jest korak unatrag, ali ne i neuspjeh.

Koliko shvaćam, Hrvatska je još uvijek odlučna u svojoj odluci da nabavi borbene zrakoplove, i mi odlučno podržavamo taj napor, navodi veleposlanik Kohorst.

Tijekom ovog procesa, hrvatska vlada je pokazala svoju odlučnost da osigura najbolje zrakoplove za najbolju cijenu. Hrvatska ostaje ključan strateški partner SAD-a i to se neće promijenit”, stoji u priopćenju veleposlanika Kohorsta.

Kohorst: Premijeru sam dao dokument s procedurom za prodaju aviona

Američki veleposlanik u Hrvatskoj, Robert Kohorst, sastao se ujutro u Banskim dvorima s premijeromAndrejom Plenkovićem.

Nakon toga sastanka komentirao je za N1 tvrdnje predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović da nije postojao non paper već da postoji “white paper” koji je SAD poslao Hrvatskoj, vezano uz prodaju borbenih aviona od Izraela.

Mislim da je predsjednica govorila o dokumentu koji sam dao premijeru i koji definira proceduru za dobivanje dozvole za prodaju F16. Nije to bio white paper ili kritika pregovora, već informacija. Ne znam što su svi znali, ali mi smo ih informirali kako proces funkcionira”, rekao je Robert Kohorst.

Američka vlada je odobrila transfer trećoj strani, ali izraelska i hrvatska strana nisu mogle prihvatiti uvjete. Mi smo dali odobrenje, ali ono nije bilo prihvatljivo ostalim stranama.

Grubo rečeno, tražili smo da avioni budu vraćeni na NATO konfiguraciju koja je i potrebna Hrvatskoj kao NATO partneru, rekao je američki veleposlanik dodajući da ne zna zašto je propao proces prodaje zrakoplova Hrvatskoj.

Statement from U.S. Ambassador W. Robert Kohorst

My comments to the media this morning have been misinterpreted, and I would like to clarify them.

Before anything else, I would like to emphasize that the United States Government has excellent cooperation with Croatia and with the Government of Prime Minister Andrej Plenković. We had a productive meeting this morning on several bilateral issues.

Equally, the United States has strongly supported and will continue to support Croatia’s acquisition of fighter aircraft. Specifically, we supported the Israeli sale and did everything we could to make it happen.

We have coordinated closely with the Croatian government throughout its decision-making process, including through numerous e-mails, papers, and meetings. The document I mentioned this morning is not as important as it has been presented in some media. It was part of our technical-level exchanges with the authorities, and it provides information on the U.S. third party transfer process, which would apply to any such transfer. Counter to what some press have reported, the United States did not at any time advise the Croatian government not to purchase the Israeli F-16s.

Separately, the U.S. was in bilateral discussions with Israel on the conditions for a possible transfer of the aircraft. Unfortunately, as sometimes happens in negotiations – and through no fault of the Croatian government’s – the United States and Israel were not able to come to agreement on conditions for the transfer. This is a setback, but not a failure. I understand Croatia is still committed to acquiring fighter aircraft, and we are still committed to supporting that effort.

Throughout this process, the Croatian government has shown its determination to secure the best aircraft at the best price. Croatia remains a key strategic partner for the United States, and that will not change.

 

 

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Kamo nas to vodiš, poštovani doktore znanosti Ivo Josipoviću?

Objavljeno

na

Objavio

U najmanju ruku, nevjerojatno mi je čitati kako se, u izjavama bivšega hrvatskog predsjednika Ive Josipovića, širokobriješki franjevački samostan iz ”kolijevke kulture i vjere”, kako ga je osobno nazvao u prosincu 2014. godine kada ga je i obišao, premetnuo u zvjerinji brlog, kako se dade iščitati iz njegovih ovodobnih istupa u javnost.

U travnju 2010. godine, unutar samo tri dana, bio sam šefom protokola posjeta tadanjega predsjednika Republike Srbije Borisa Tadića (13. travnja) i tadanjega predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića (15. travnja) tvornici u kojoj radim, a u čijim su raskošnim vrtovima obojica objedovali. Iskreno, imponiralo je stisnuti ruku predsjedniku, i jednomu i drugomu, napose jer me radovala staložena politika dijaloga koju su vodili, dijaloga u kojemu je blagopokojni papa Pavao VI. vidio spas i obnovu civilizacije i svijeta, piše Darko Juka.

No, iz današnjega je rakursa sve razvidniji izraziti raskorak između onoga što je poštovani doktor znanosti Ivo Josipović u Hercegovini govorio tada i onoga što zbori / piše danas. Na mene, i na sve nas, prije tih devet godina ostavio je dojam srdačna, otvorena i prijemljiva čovjeka, predsjednika sa stavom blagonaklonoga, ali odlučnoga profesora i sa duhovnom širinom glazbenika.

Onda su osvanuli njegovi sudovi o širokobriješkoj nesreću s kraja Drugoga svjetskoga rata, o lomači i mučeništvu hercegovačkih fratara koji su bolnom ranom u grudima našega puka, ranom o kojoj se desetljećima starijoj djeci kazivalo uz ognjište, u tmini noći, kako ta lomača ne bi usahla u pepeo zaborava i smrti, jer je iz nje morao proklijati novi život… Znali su to naši (neobrazovani) stari!

Iznio je poštovani doktor znanosti Ivo Josipović sudove, znanstveno ravne onodobnim komesarskim izvješćima, pa je spomenuo i mitraljeska gnijezda u crkvenim zvonicima… Podsjetilo me to kako su subnorovci Jure Galić i Alija Bijavica po bošnjačkim medijima lamentirali o širokobriješkim zvijerima u franjevačkim habitima koji su po partizanskim borcima sa zvonika prosipali vrelo ulje?! Da, vrelo ulje u onim godinama neimaštine, gladi i sveopćega stradanja… Galića i Bijavicu valjda su nadahnula holivudska uprizorenja srednjovjekovnih viteških nasrtaja na snažno utvrđene zidine dvoraca, samo ne znam koja su uprizorenja ili koje su depeše nadahnuli bivšega prvog čovjeka Hrvatske…

Nemam nakanu ovime ulaziti u ideološke prijepore, ali želim čovjeku koji mi je 2010. srdačno stisnuo ruku približiti samo dva imena među čak 66 imena ubijenih ili nestalih hercegovačkih franjevaca u završnim vojnim operacijama Drugoga svjetskog rata, a napose u ovdje dobro upamćenomu vremenu poraća koje je ostavilo trajan biljeg na duši i tijelu našega naroda. Želim mu približiti dva imena čija nasilna smrt nije bila samo osobnom, samo trenutačnom u malenomu trenutku tijeka povijesti i vremena… I čija smrt nipošto nije bila ”legitimnom”.

Dana 14. veljače 1945. godine, pripadnici 8. dalmatinskog korpusa iz mostarskoga su franjevačkog samostana odveli provincijala dr. fra Leona Petrovića i još šestoro njegove subraće fratara. Žicama su im povezali ruke, pješice ih odveli do Čekrka, nadomak južnomu mostarskom prigradskom naselju Rodoč, strijeljali ih ili usmrtili sječivima, i tijela im bacili u neretvanske vode.

Fra Leon je bio prvim doktorom znanosti među hercegovačkim franjevcima, omiljen među gradskim pukom, pastirska duša svojega vjerničkog stada. Prije više od stoljeća, davne 1908. godine, taj rođeni Klobučanin na švicarskomu je sveučilištu u Fribourgu promaknut u doktora znanosti, postavši tako prvi hercegovački fratar s tim naslovom. Njegov je doktorski rad prije nekoliko godina objavljen u nakladi Recipe Hercegovačke franjevačke provincije UBDM, zajedno s njegovim životopisom, bibliografijom, te monodramom o njegovim posljednjim trenucima. Partizani su ga ubili kao franjevačkoga provincijala, dugogodišnjega glavnog vikara mostarsko-duvanjskoga biskupa i kao osobu koja je u Mostaru i Hercegovini uživala visok ugled (ne samo među katolicima) i koja je od ustaškoga progona, dokumentirano je, spašavala pripadnike svojega i drugih naroda (napose Židove i Srbe).

Drugo ime koje mu želim približiti, ime je još jednoga plodnog stvaratelja i društvenoga djelatnika, Mostarca fra Brune Adamčika, umjetničkoga fotografa i profesora glazbe širokobriješke gimnazije. One gimnazije za koju je Josipović 2014. kazao kako je ”odškolovala mnogobrojne znamenite osobe koje su zauzele važna mjesta u BiH i Hrvatskoj”. Fra Bruno nije mogao zauzeti mjesto u društvu koje mu je pripadalo. Posljednji je put viđen u svibnju 1945. u slovenskomu Celju.

Iza sebe je ostavio neprocjenjivo dokumentarno blago, umjetničke fotografije iz kojih je trebalo izroditi prvu monografiju Hercegovačke provincije. Dugo se mislilo kako je cjelokupno njegovo stvaralaštvo nastradalo tijekom partizanskoga uništavanja franjevačke građe u širokobriješkoj bazilici, kada su spaljene i gotovo sve hercegovačke crkvene matice, sva dotadanja memorija hrvatskoga naroda (inače, doktore Josipoviću, pisana memorija našega naroda na Širokomu je Brijegu spaljena nakon svršetka rata). Međutim, slučajnost je dio fra Brunina opusa, potkraj 2008. godine, vratila zajedničkoj nam baštini. Negativi, nagrizeni zubom vremena, pronađeni su tijekom obnove Franjevačke knjižnice mostarskoga samostana, iza svežnja prastarih knjiga.

Riječ je o fotografijama koje je fra Bruno, po naputku upravo provincijala fra Leona, snimao u razdoblju između 1942. i 1944. godine. Imao je, naime, zadaću zabilježiti sve članove provincijalne zajednice, kao i sva provincijska zdanja, sa svrhom pripreme obilježavanja stote obljetnice Provincije (1844.–1944.). Zamisao o monografiji ostala je, pak, u prahu tegobnih vremena. Provincijala su ubili u Mostaru, a fra Bruno nestaje na Križnomu putu, zajedno s tisućama njegovih sunarodnjaka.

Na tim slučajno otkrivenim negativima prevladavaju motivi sakralnih zdanja, portreti i zasvjedočenja pučke svakodnevice. Mostarski su ih fratri obnovili i digitalizirali, a potom čak i identificirali mnoštvo osoba sa snimaka, te je njihova dokumentacijska vrijednost neprocjenjivom, a i ona umjetnička ostavlja bez daha.

Ako se prisjetimo podatka kako su vlasti, vojne i redarstvene strukture tadanje FNRJ ubili 511 osoba iz struktura Katoličke crkve u Hrvata (184 ubijene osobe su iz BiH, od čega na Hercegovinu otpada njih 66), zapitam se koliko je među njima priča sličnih fra Leonovoj i fra Brunovoj… Nisu, dakle, ubijani tek pojedinci u trenutku vremena, nego je sustavno čupana duša iz zdravoga tijela jednoga naroda…

Poštovani doktore znanosti Josipoviću, Vašemu zvanju i ugledu ne priliči tako prizemno i ostrašćeno uopćavanje koje ste ovih dana učinili i ponovili. Evo, ja ću prvi ostaviti prostor mogućnosti da među tih 511, ili među tih 184, ili među tih 66 nisu ama baš svi bili bezgrješni (makar se i grješnima valjda treba propisno i pravično suditi). Izreci, doktore znanosti, javnu ispriku i u njoj ostavi prostor da Katolička crkva u Hrvata nije imala 511, ili 184 ili 66 bezumnika u svećeničkim haljama, sve odreda zvjerskih koljača, kako nam ih, nepojmljivo razumu, predočavaš.

Uopćavanje / generaliziranje naroda i skupina odvelo nas je i u 1939. i u 1941. i u 1991. godinu. Kamo nas to vodiš, poštovani doktore znanosti Ivo Josipoviću?

Darko Juka.

Ivo Josipović odgovario poznatom filozofu: Njemu, a i svim ustašofilskim revizionistima šaljem pozdrav…

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Mladen Pavković: Ni Franjo Kuharić nema svoju ulicu ili trg u Gradu Zagrebu. Zašto?

Objavljeno

na

Tko sve nema trg ili ulicu u Gradu Zagrebu? Međutim, neki, poput zagrebačkog nadbiskupa i kardinala Franje Kuharića (1919.-2002.) i Svetog Oca pape Ivana Pavla II (1920.-2005.) u glavnom gradu ostali su do današnjih dana bez ikakvih spomena, iako su među najzaslužnijima za stvaranje slobodne, samostalne i nezavisne hrvatske države.
Dosad su s nekoliko strana upućene zamolbe i apeli da se po ovim velikanima u središtu grada nazove neki trg ili ulica, ali na sve to odgovor je – marginaliziranje i šutnja.

Osim što se po njima ne zovu ulice i trgovi, u Zagrebu nema ni njihovih spomenika ni biste.
Nisu zaslužili?

Zaslužili su više nego Ivan Goran Kovačić, August Cesarac, Vladimir Nazor i niz drugih njima sličnih komunista i partizana, po kojima se nazivaju i neke najznačajnije hrvatske nagrade, ali i kulturne ustanove. Čak i škole!
Ako je suditi po ovom nesvakidašnjem činu, onda se stječe dojam da Hrvatska ne priznaje svoje velikane, ili pak da još „živi“ u bivšoj, propaloj Jugoslaviji.
Nakon II. svjetskog rata nije se moglo dogoditi da se zadrži neka ulica ili trg po imenu nekoga tko nije bio za „Tita i partiju“, a danas je normalno da oni koji su bili prvi kad je trebalo, koji su stvorili Hrvatsku koračaju po ulicama i trgovima koji se nazivaju po istaknutim komunistima i neprijateljima Hrvatske i hrvatstva.
Gdje toga ima?

U glavnom gradu, ulicu ili trg nema ni bl. Alojzije Stepinac, koji će danas-sutra biti proglašen i svetim.
Kakva smo to država, kad ne možemo ni nakon njezine uspostave ulice i trgove nazvati po svojim junacima?

U Zagrebu i dalje postoji Trg dr. Franje Tuđmana. Nalazi se na periferiji grada, a po njemu uglavnom šeću psi i mačke, ili bolje rečeno to je jedno od većih rugla ovoga grada.

Zbog čega, hrvatski branitelji nisu u odborima za imenovanje ulica, trgova, pa i škola i kulturnih ustanova, već smo i taj segment prepustili onima koji nas i time vraćaju u daleku prošlost, za koju smo mislili da je iza nas?

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari