Pratite nas

Iz Svijeta

Robert Valdec iz Pariza otkriva tko se sve krije iza prosvjeda protiv Macrona

Objavljeno

na

Foto: Robert Valdec/Dnevno.hr

Kolone borbenih oklopnih vozila na ulicama, nebo nadlijeću helikopteri, dim, vatre, na uglovima, razbijeni izlozi, kordoni oklopljenih i dobro naoružanih snaga reda – policije, interventnih i specijalnih postrojbi, poluvojne žandarmerije, vojnici u pripremi za akciju, mrtvi, deseci ranjenih, stotine i stotine uhićenih…

Pariz, grad svjetlosti, ljubavi, mode, grad koji je mnogima u svijetu pojam luksuza, umjetnosti, ljepote, romantike, ovaj vikend je sve samo ne romantičan, a nesretnici koji su godinama skupljali novac da ga posjete sada, okićenog u punom sjaju adventa, gorko su požalili. I plakali, lili suze, no ne od ganuća, tuge, već od stotina kilograma suzavca ispaljenog na prosvjednike.

A oblaci kemijskog nadraživača ne truju oči i dišne puteve selektivno. A niti gumeni projektili ispaljeni u masu, kao ni policijske palice nisu puno precizniji, piše Robert Valdec / Dnevno.hr

Pokret ‘Žutih prsluka’ koji je započeo u Francuskoj, ovdje trenutno najomraženija osoba – predsjednik Emanuelle Macron, riješio je ugušiti najgrubljom silom – za razliku od prijašnjih prosvjeda kada su snage reda bile ipak suzdržanije, a dio prosvjednika za koje se uvelike priča da su, zapravo ubačeni provokatori kojima je zadatak kompromitirati pokret, nasilniji, sada je mlađahni, suhonjavi predsjednik ogromnog ega i amputiran od emocija, izdao zapovijed da se na one koji su protiv njegovih ‘reformi’ krene punom snagom.

Mobilizirano je još gotovo stotinu tisuća dodatnih ‘odora’, snagama reda date su odriješene ruke pri uporabi sile, francuski mainstream mediji upregnuti su čvrsto u demoniziranje pokreta, vlast, elita, mobilizirala je sve snage da svoje pozicije i status ne dovede u pitanje.

U Pariz smo stigli u subotu ujutro, nakon samo dan, dva priprema, a iako smo izvještavali desetljećima sa kriznih žarišta, krvavih ratova, poprišta velikih terorističkih napada i građanskih nemira, u grotlo ‘grada romantike’ upali smo nepripremljeni na ono što smo zatekli – ni dugotrajnija priprema ne bi značajno promijenila ništa.

Već u zračnoj luci prva prepreka – kako uopće doći do središte grada? Javni prijevoz – prigradska željeznica i autobusne linije koje vode do srca Pariza gdje se odigravala drama, a gdje smo ‘mudro’ rezervirali i smještaj, nisu funkcionirale, a petero taksista odbili su nas odvesti do odredišta uz objašnjenje kako je sve blokirano. Tek je šesti pristao uz napomenu da će voziti ‘do tamo do kuda se uspijemo probiti’, a dalje ćemo pješice.

‘Ja sam u Zagrebu, otišao sam čim je počelo, još prije nekoliko tjedana’, odgovara na poruku prijatelj koji živi već 30-ak godina u središtu Pariza. Drugi, Francuz, kaže kako je još u petak s obitelji otišao s obitelji u provinciju, treći odgovara na poziv no veza puca svako malo.

‘U centru smo, kod Trijumfalnih vrata, nas još nekoliko koje policija nije pokupila i strpala u pritvor. Blokirani smo. Pokušavamo se izvući preko osmog arondismana prema stanici Saint Lazare, iza ima jedan lokal koji je otvoren’, kaže nam Jean, mladi pravnik, ranije aktivan kako volonter Nacionalnog fronta Jeand Marie Le Pena, koji je razočaran napustio. Sada se sa svojim prijateljima priključio ‘Žutim prslucima’.

Njega smo pokušavali kontaktirati i prije, no facebook profil mu je blokiran. Dogovaramo se da ćemo se nekako dočepati hotela, ostaviti prtljagu, pa se, komunicirajući SMS-om pokušati i mi probiti i pridružiti mu se.

Taksist nas ostavlja ispred jake policijske barikade. Vide da nismo prosvjednici, namjerno glumimo zbunjene, tupave strane turiste, pa nas, gotovo sažalno gledajući, propuštaju kroz barikadu.

Ubrzo, oslobođeni tereta prtljage i oboružani samo mobitelima i fotoaparatom, našli smo se na puno puta opjevanoj aveniji Champs-Elysees, stotinjak metara od Trijumfalnih vrata, poznate pariške Etoile – ‘zvijezde’.

Upali smo u središte, trenutno je nastupilo malo zatišje u policijskom i djelovanju ‘Žutih prsluka’. Tek, skandiranje ‘Macron – ostavka!’, smrad nedavno bačenog suzavca koji je vjetar već gotovo odnio. ‘Žuti prsluci’ svuda oko nas tako da se i pažljivije zagledavamo u njihova lica – većina su ljudi srednje dobi, ima i dosta žena.

‘Stigli smo jutros iz Normandije da bi se pridružili demonstracijama. Ovako se više ne može živjeti, ovo više nije naša Francuska!’ uzbuđeno priča sredovječni muškarac čija supruga ga čvrsto drži za ruku dok joj se u drugoj vijori francuski stijeg. Oboje su zaposleni, rade, uredno plaćaju sve poreze, koji su sve viši i kada namire državu jedva proživljavaju do kraja mjeseca. Prekipjelo im je, kaže.

Ispod platana okićenih božićnim ukrasima kordoni snaga sigurnosti. ‘Žuti prsluci’ nasuprot njih ‘oboružani’ zastavama i transparentima, za razliku od druge strane u oklopima, s puškama sa projektilima suzavca uperenih u njih. Zaorila se francuska himna:

‘Hajdemo! Djeco Domovine!

Dan slave je došao!

Protiv nas je podignuta

Krvava zastava tiranije!…’

Masa odjevena u žute prsluke pjeva iz sveg glasa, snage reda uperenog oružja, isukanih palica i zaštićene plastičnim štitovima pripremaju se za novi udar. Iz mase ispred njih istupa nekolicina prosvjednika, ruku visoko podignutih u zrak čime žele pokazati da su nenaoružani.

Odjednom, iz mase prosvjednika, netko prema kordonima snaga reda baca navijačku baklju iz koje suklja žuti dim. Čuju se povici:’ Provokatori, provokatori!!!’, no istog ih trena zaglušuju eksplozije projektila suzavca ispaljene u masu. Pripadnici CRS-a (francuski ekvivalent našoj Interventnoj policiji) kreću u juriš i nastaje stampedo.

Bauljamo kroz gužvu na slijepo, očiju koje suzavac prši, kašljajući i nekako se uspijemo probiti što dalje od središta panike. Ubrzo, novo zatišje. Lica oblivenih suzama, preko razbijenog stakla dolazimo do policijskog kordona, opet glumeći ‘izgubljene turiste’, uspijevamo se provući na drugu stranu. No na svakih nekoliko križanja dalje, nove policijske barikade, nove grupe ‘Žutih prsluka’.

Već je kasno poslijepodne, prosvjednici su se već umorili, mnogi su uhićeni. Prolazimo pariškim avenijama, provlaćimo se kroz manje ulice, pokraj razbijenih izloga, bankomata, polupanih i izgorenih automobila.

‘Ludo prijatelju, još ujutro su uhitili i zatvorili većinu naših’, priča Jean kada smo se napokon uspjeli dočepati stola u jednom od rijetkih restorana koji je u subotu radio.

‘Bez razloga, objašnjenja… Naprosto su nas okružili, one koji se nisu uspjeli izvući poput mene i još nas nekoliko potrpali su ‘marice’, oduzeli im mobitele i odveli. Ne znamo ništa o njima…’ nastavio je.

Pitamo ga kako su se organizirali. Preko interneta, kaže. Stvari postaju jasnije, a neke naše teorije u koje nismo ni sumnjali – točne.

Naime tih dva dana priprema iskoristili smo da se priključimo raznim ‘zatvorenim’ grupama ‘Žutih prsluka’ na društvenim mrežama u koje su nas primali nakon kratke ankete i predstavljanja i na kojima se neprekidno razmijenjuju informacije o policijskim kordonima, racijama, dogovaraju lokacije okupljanja, dijele obavijesti…

Još u petak ujutro, dok smo bili daleko od Francuske, bilo je jasno da su u grupe infiltrirani i stručnjaci državnih službi, policije, protuobavještajne službe, razni provokatori. Nekolicina je stupila i u izravan kontakt s nama – stranim novinarima, pokušavajući dogovoriti konkretne sastanke na konkretnim mjestima u Parizu, obećavajući ekskluzivne informacije i šokantne foto i video materijale.

Naravno, takve priče nismo ‘popušili’, iako smo komunikacije ostavili otvorenima, a pouzdali se isključivo u ljude koje poznajemo osobno.

Kao, na primjer, u starog prijatelja Dragana, bivšeg legionara koji je ostao živjeti u Francuskoj nakon što je, kako kaže stara legionarska uzrečica, postao ‘Francuz po krvi’ koju je ratujući za tu zemlju, prolio. Stigao je u našu ‘oazu’ iznad Saint Lazare-a i on.

‘Nosim i suvenir za ženu’ – smije se pokazujući gumeni metak koji je policija ispalila u masu, jednom mladiću, priča, odvalivši donju vilicu.

‘Krvi, brate, koliko hoćeš. Njega odvela hitna, a ja pokupio metak. Za uspomenu. Bilo mi ga žao, no bolje da je stresao njega, nego mene. Ne možeš s tim biti precizan’, priča pružajući nam u ruku ‘suvenir’. Posljedica na ljudskom tijelu koje ostavlja pogodak takvog projektila koji je, napravljen da odbije, a ne ubije’ viđali smo već – od Kijeva do Zapadne obale. U najboljem slučaju njegov pogodak u tijelo slomiti će po koje rebro, ostaviti hematome, u lošijem nanijeti povrede unutarnjih organa, no izravan pogodak u glavu može biti fatalan.

‘Ne biraju sredstva, dovukli su ih iz cijele Francuske, većina tih u odorama niti ne poznaje Pariz. A dobili su otvorene ruke s jedne strane, opremu, a vlasti su im organizirale i povode za postupanja ubacujući grupe provokatora. Ima tu svega – ekstremne desnice, ekstremne ljevice, policajaca i agenata u civilu… Najgore su grupice ‘Antifa’ koji koriste priliku i gužvu za izazivanje nereda’, objašnjavaju mi. Polako se spustio mrak, gazda obavještava goste da se restoran zatvara. Ispred vatrogasne sirene, plamen koji suklja u pokrajnjoj uličici.

U ovom dijelu grada, kada sam posljednji put bio u Parizu, bijele domaće Francuze moglo se izbrojiti na prste. Sada, gotovo da i nismo na ulicama vidjeli prosvjednike koji su se doselili u Francusku ili su im to pak napravili davno roditelji, iz neke afričke ili arapske zemlje.

‘Gledaj’, smije se Jean, ‘sve je krenulo zbog sve težih uvjeta života, sve manjih primanja, visokih cijena i rastućih poreza’. Mi smo ti koji plaćamo sve veće poreze i sve nam je nepodnošljivije zbog toga. Oni ne plaćaju poreze. Oni su plaćeni od tih poreza koje nama otima država’, objašnjava.

‘No sada, s mrakom, kreću i oni. Stave na sebe žute prsluke’, prekriju lica, pa pod krinkom prosvjednika kreću međusobni obračuni, pljačke, razbijanje…’.

‘Prošeči u nedjelju ujutro, i vidjeti ćeš. Danas su preko dana prosvjedovali nezadovoljni Francuzi. Njih se Macron najviše i boji. Ovi ostali – antife, huligani, emigranti koji pljačkaju, razbijaju, pale, zapravo, rade to njemu u korist.

Mediji u prvi plan ističu tu destrukciju i na koncu će se javnost okrenuti protiv prosvjednika, a on bi mogao biti spasitelj koji će normalizirati stanje i neutralizirati divljake. No naša borba traje i idemo dok ne pobijedimo’, zaključio je.

Robert Valdec / Dnevno.hr

 

Višnja Starešina: Cijela se Europa trese. A što radi Plenković?

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Iz Svijeta

Mađarska 20. lipnja ukida izvanredno stanje uvedeno zbog krize koronavirusa

Objavljeno

na

Objavio

Mađarska 20. lipnja planira ukinuti izvanredno stanje uvedeno zbog krize koronavirusa, rekla je ministrica pravosuđa u utorak, dok vlada priprema zakon kojim će se okončati vladavina dekretom koja je naišla na međunarodnu osudu.

Desno orijentirani nacionalistički premijer Viktor Orban preuzeo je ovlasti bez vremenskog ograničenja u izglasavanju parlamenta u kojem njegova stranka drži dvotrećinsku većinu, izazvavši kritike Europske unije po pitanju zastranjenja demokracije u Budimpešti.

Orban je ranije rekao da parlament može u bilo koje vrijeme poništiti posebne ovlasti upravljanja zemljom, za koje je rekao da su nužne da bi se obustavilo širenje pandemije koronavirusa i njezinih ekonomskih posljedica.

Kad je upitan znači li to da će 20. lipnja doći kraj i posebnim ovlastima kad se ukine izvanredno stanje uvedeno zbog krize, glasnogovornik vlade Zoltan Kovacs rekao je da “po definiciji to dvoje idu ruku pod ruku.”

Ministrica pravosuđa Judit Varga, najavivši u Facebook postu 20. lipanj kao datum ukidanja izvanrednog stanja, opisala je međunarodne kritike kao “neutemeljene napade.” Dodala je: “Očekujemo (naše kritičare) da se ispričaju za vođenje prljave kampanje umjesto da surađuju u obrani (protiv koronavirusa).”

Parlament, kojim dominira Orbanova stranka Fidesz, trebao je glasovati da se u narednim tjednima ukinu izvanredne ovlasti.

Mađarska je ukupno prijavila 3.771 slučaj zaraze od koronavirusa i 499 smrtna slučaja do utorka, što je prilično malen broj u usporedbi s drugim EU zemljama, zbog rane i stroge karantene, koju vlada postupno olakšava od ranog svibnja.

Orbanove ovlasti vladanja dekretom nastavljaju se dok traje parlamentarno zasjedanje. Njegov posljednji dekret zahtijeva odobrenje vlade za sve velike strane udjele u domaćim tvrtkama do kraja 2020. godine.

Orban, koji je proširio svoj utjecaj u svim sferama života u ovoj srednjoeuropskoj zemlji tijekom desetljeća na vlasti, suočava se sa svojim dosad najvećim izazovom dok se očekuje da će ekonomija ove godine skliznuti u recesiju uzrokovanu koronavirusom. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Iz Svijeta

Kod Brežica nađeni migranti u vozilu Hrvata, ilegalnih prijelaza manje nego lani

Objavljeno

na

Objavio

Slovenska policija ove godine ima manje posla s ilegalnim prijelazima granice, no da toga još ima svjedoči i slučaj 26-godišnjeg hrvatskog državljanina u čijem je vozilu nedaleko od Brežica pronađeno šest osoba za koje je utvrđeno da su iz Somalije i Iraka.

Policajci iz Brežica u ponedjeljak su rano ujutro zaustavili osobni automobil koji je vozio 26-godišnji Hrvat. U postupku su ustanovili da je u njemu prevozio šest migranata iz Somalije i Iraka koji su u Sloveniju ušli mimo graničnog prijelaza, odnosno nezakonito, potvrdila je u utorak policijska uprava Novo Mesto, zadužena za taj sektor međudržavne granice.

Slučaj su nakon toga preuzeli kriminalisti iz te policijske uprave, navodi Slovenska tiskovna agencija STA.

Prema podacima slovenskog ministarstva unutarnjih poslova, policija je u prva 4 mjeseca ove godine otkrila 2394 ilegalnih prijelaza državne granice, a većinom se radi o prijelascima ilegalnih migranata balkanskom rutom, u pokušaju da nastave put prema zemljama srednje i sjeverne Europe.

No, broj ilegalnih prijelaza manji je za oko četvrtinu u odnosu na prva četiri mjeseca lani, a procjenjuje se da tome doprinosi situacija s pandemijom koronavirusa koja je djelomice otežala ranije migrantske rute i organizatore takvih nezakonitih prijelaza.

Među zatečenim ilegalnim migrantima bilo je najviše onih iz Pakistana (654), Maroka (523), Afganistana (340), Alžira (196) i Iraka (109).
Želju da u Sloveniji zatraže azil izrazilo je nakon što ih je otkrila policija njih 823, za azil je apliciralo njih 550.

Od ukupno 2394 privedenih migranata ove godine najviše ih je u okviru sporazuma o readmisiji vraćeno u Hrvatsku, njih 1512, dok je u istom periodu lani broj vraćenih migranata hrvatskim organima bio 1845. (Hina)

Zašto migranti pale kuće?

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori