Connect with us

ROĐENJE SVETOGA IVANA KRSTITELJA

Published

on

 

Gospodin Bog je, braćo i sestre, načinio od Abrahama velikoga čovjeka i, slobodno možemo reći, da je bio Božji prijatelj. Uza sve to sam Abraham kaže: “Evo ja… nisam ništa drugo nego prah i pepeo”(Post 18,27). Mojsije i Aron su pregovarali u ime Božje sa velikim i moćnim vladarima, ali su se ponašali kao obične sluge. Bog je od Davida načinio najmoćnijega i najvećega kralja na zemlji, a on u svojoj poniznosti kaže “ja sam samo crv, a ne čovjek”(Ps 22,6). Bog je pozvao Pavla i postao najveći apostol, a on sam kaže – “ja sam najmanji među apostolima i nisam dostojan zvati se apostolom”(I Kor 15,9).
Božji izabranici se ne osjećaju višima i većima od njihovih bližnjih. Oni u najužem smislu ispunjavaju samo onu evanđeosku zapovijed – ljubi bližnjega kao sebe samoga.
Sveti Ivan Krstitelj je upravo pored Blažene Djevice Marije jedinstveni primjer poniznosti. On sebe toliko spušta i ponižava da nije dostojan ni povez na Isusovoj obući povezati. Stoga braćo i sestre, večeras ovdje okupljeni i mi se na početku ove svete mise zaustavimo trenutak i zamolimo Gospodina da nas obdari poniznošću da mognemo kao Blažena Djevica reći – evo službenika gospodnjih koji će u poniznosti služiti Gospodinu i izvršavati Njegovu Riječ koju nam šalje preko svojih odabranika kao što je to danas preko Svetoga Ivana Krstitelja.
PROPOVIJEDOva propovijed je održana u Knešpolju uoči Ivanjdana 1998. u 22.00 h.
Braćo i sestre, mislim da nema potrebe Vama, štovateljima Svetoga Ivana Krstitelja posebno govoriti o životu i djelu našega zaštitnika jer Vi to podobro i znate i svake godine to znanje obnavljate u ovoj prigodi. Mislim da je veoma važnije čuti poruku Svetoga Ivana i pokušati ju danas staviti u naše vrijeme i još više od pokušaja živjeti. Svi evanđelisti se jednako slažu o njegovom životu i djelu i načinu na koji je Ivan živio svoj život. Također se slažu svi da je bio nedvojbena i oštra jezika u ime Gospodina Boga, ali u jednoj velikoj poniznosti i pokori.
da se ne brane ocem Abrahamom da su njegovi nasljednici, jer Bog može i od pijeska na obali načiniti Abrahamove sinove. Upozoravao je bogate da dijele svoje bogastvo sa drugima, carinike da ne utjeruju porez mimo portebnoga, a vojnicima da ne čine nasilje, da nikoga lažno ne prijavljuju i da budu Jasno nam je svima da veliki čovjek ne može izrasti iz oholosti, niti se iz oholosti mogu činiti velika djela. Velik se postaje u poniznosti i iz poniznosti. To nam pokazuje jednostavno sva svjetska povijest, a još više crkvena – toliki velikani poniznosti. Jedan od stubova-primjera poniznosti je upravo Sveti Ivan. On je bio primjer milijunima kršćana kako se živi Evanđelje u poniznosti i pokori, ali i kako se živi Evanđelje ne da bi se drugome ugodilo već prvenstvene ugađati ljubavi prema Bogu i bratu čovjeku. Cijena koja se mora platiti nije bitna, bitan je put na kojem se treba učvrstuiti i koji Gospodinu Bogu stići.
U jednom je samostanu živio neki pobožni, ponizni i kreposni redovnik. Zato je đavao nasrtao na njega posebnom žestinom i ustrajnošću da ga navede na sve moguće grijehe: bludnost, srdžbu, neposlušnost, omalovažavanje drugih i još tolike druge kako manje tako i veće grijehe. Redovnik ga je uvijek pobjednički odbijao Kada je đavao vidio da ga ne može pobijediti odluči promijeniti taktiku i ponašanje. Sjetio se onih riječi proroka Siraha (10,15) “početak je svakom grijehu oholost” i počne redovnika navoditi tako da ga uzoholo i počne svoju braću prezirati držeći se mnogo većim i višim i časnijim od njih. Uza sve to redovnik je ponovno ostao duboko i iskreno ponizan.
Na kraju đavao je probao i onu kako kaže Sveti Pavao (2Kor 11,14) “sotona se pretvara i u anđela svijetla kada mu to zatreba”. Ukazao se redovniku jednoga dana u njegovoj ćeliji u obliku anđela, dok je on molio, pa mu ljubazno i anđeoski progovori:
“Dragi brate, evo me Gospodin šalje da te u njegovo ime pozdravim jer si ti najbolji, najpobožniji i najkreposniji čovjek u ovoj redovničkoj kući…”
Redovnik nije dugo razmišljao:
“Dobri Anđele! Ti si se zacijelo zabunio i udario na kriva vrata. Gdje bih ja griješnik bio dostojan da mi Gospodin Bog pošalje svoga anđela. U ovom samostanu ima mnogo braće koji su dostojniji i daleko bolji od mene. Sigurno te je dragi Bog poslao jednome od njih. Stoga idi tom boljem u njegovo ćeliju. Ovdje si na pogrešnom mjestu.”
Nije uzaludna ona naša starokršćanska uzrečica da se đavao ničega ne boji kao ponizna čovjeka, jer zna da ga je nemoguće nadvladati.
Braćo i sestre, jasno nam me svima da je ovo težak danas govor za nas i da treba mnogo truda da ga razumijemo, a tek koliko da mognemo reći da ga u djelo provodimo. Jasno da je teško. Teško je zato jer u našem srcu postojim samo ja i nitko više. No kada bi trebao u poniznosti priznati ovo, onda bih morao u ovom mom srcu, duši, životu ovo središte prepustiti Bogu i tako uskladiti svoj život, upravo onako kako to je činio i traži od nas Sveti Ivan, jasno, odlučno i bez dvoumljenja. Oštro je prekoravao i nazivao druge, ali je zato živio u strogoj pokori, u poniznosti i u poslušnosti Bogu. Za njega nije bila teška Božja Riječ. Ona se morala izvršiti i onda kada prekorava svoga prijatelja Heroda što jepreoteo zadovoljni svojom plaćom ženu svome bratu, ali i onima koji su hrlili k njemu na krštenje. Nazivao je pojedine zmijskim leglima i upozoravao.
Za svakoga je imao riječ, jasnu, oštru, nedvojbenu iz poniznoga srca. Nije se libio i tražio načina da nekoga nebi uvrijedio. Ti si uvrijedio Boga svojim grijehom i zato Ivan šalje jasnu riječ na tvoj grijeh i ponašanje.
Povijest je zabilježila da je u jednoj pokrajini Kavkaza sredinom prošloga stoljeća živio jedan vladar po imenu Samil. Narod ga je volio i cijenio jer je bio dobar i pravedan. Da bi istrijebio podmićivanje iz svoje države i iz svoga naroda izdao je zapovijed da će svaki onaj za koga se dokaže da prima mito, pred narodom dobiti pedeset udaraca batinom.
Zanimljivo da mu je bila prva okrivljena njegova majka. Ta je dojava porazno djelovala na njega. Tri dana se u sebi borio što učiniti. Četvrti je dan blijed, ojađen i potišten stupio pred narod. Uz njega je stajala njegova majka vezanih ruku. Kada je trebao pasti prvi udarac na njezina leđa, hitro je odgurnuo majku i podmetnuo svoja leđa. Zatim se krvav obratio svome narodu da se vrate svojim kućama jer je pravdi udovoljeno. Kraljeva je krv potekla kao zadovoljština za prijestup kojega je on sam naredio da se mora kažnjavati.(Mabić/Jukić, Pr.V.)
Braćo i sestre, vidite po primjeru zašto su ovoga vladara voljeli i cijenili njegovi podanici i njegov narod. Zato jer njegova riječ nije bila prazna i beznačajna, već naprotiv riječ data narodu je bila svetost i zakon.
Ivan Krstitelj je znao da će platiti glavom za oštrinu svojih riječi, ali što je tu novoga. Zar svi proroci nisu ostali kraći za glavu jer su u ime Boga propovijedali Njegovu Riječ, a cijena, odnosno plaća se znala. No, nijedan radi ove prijetnje nije odustajao niti uzmicao, pa čak ni Ilija kada se umorio i obeshrabrio, ponovno započinje svoj hod prema Horebu trnovitim putem.
Danas nama kada svojim vjernicima sa oltara bilo što poručimo ili jednostavno propovijedamo Božju Riječ, znaju biti upućene tolike neukusne ili čak zlonamjerne i prijeteće kritike da i ne povjerujemo. To je samo zato jer ne godi ušima ono što govorimo, a mi govorimo ono što nam Gospod zapovijeda i traži od nas… kako kaže Ssveti Pavao “zapovijedaj, opominji, karaj, prijeti.”
Što bi bilo kada bi koji od nas svećenika danas počeo vas ovdje opominjati na načina Ivana Krstitelja, ili ne daj Bože, početi opominjati naše vladare, pa počevši od onih najnižih, ako ima najnižih vladara, pa prema gore. Bili bi kraći za glavu i prije kraja svete mise. Ne trebate se smijati ovome. Roditelji, tko to od vas smije o pojedinim temama govoriti svojoj odrasloj djeci, pogotovo o obiteljskom moralu, čednosti, bračnoj i predbračnoj čistoći? Tko to vas želi slušati? Jedino se to može dogoditi kada se duboko zaglibi, onda se dolazi i govori – mama pomozi, pratre pomozi. Sada?!
Ivan je upro prstom u Heroda i njegov nemoral. Ja ću danas općenitije završiti sa sličnom temom o kojoj danas se i nama i roditeljima zamjera ako govorimo, a naše je govoriti i nemojmo prestati.
Pitali su studenti svoga profesora i duhovnika što to ima lošega u predbračnim spolnim odnosima? Objašnjavali su svoj upit ovako: da svi kada kupujemo nova odijela oprobamo više odijela, više modela i veličina dok se ne odlučimo kupiti jedno. To činimo jer je odijelo skupo i ne kupuje se svaki dan. Zašto tako ne bi bilo i sa djevojkama, dok se ne odlučimo za jednu.
Propovijednik je imao spreman odgovor. “Postoji velika pogreška u vašemu razmišljanju. Na isti način, svaka bi djevojka, po tvome mišljenju, trebala oprobati više mladića prije nego se odluči za jednoga. Tako na koncu, ti mladiću, nikada ne bi kupio novo odijelo. Mogao bi kupiti samo polovno, a cijena bi uvijek bila novoga odijela“( P.W.Mabić/Jukić, Pr.V.232).
To nije priprema za brak. Krađa ne može biti priprava za sutra jedan pošteni život. Kako se može govoriti o ljubavi i posjedovati više osoba. Kako to može biti priprema za nešto najviše i uzvišenjije što postoji u čovjeku. To se ne može dati. To se samo može darivati i s drugim dijeliti i to je tek tada ljubav, i samo ljubav.
Pitajte one koji su se upropastili ili upropastili svoj brak i obitelj, pa nek vam, sada govore I odgovore. Sada će vam kazati što je bila ljubav koju su izgubili svojih nehatom i svojom ohološću da nitko nije znao živjeti nego samo takvi. Onda znači, naši očevi, majke i većina naših današnjih obitelji ne znaju živjeti i ne znaju što je ljubav. Hvala Bogu, zanju što je ljubav, znaju što je obitelj, znaju što su tolike vrijednosti koje se dostižu evanđeoskim životom u ovoj svetoj Crkvi. Zato Ti Bože hvala za sve one koji Te slijede i slušaju Tvoju Riječ i glas Tvojih proroka kako jučer, tako i danas, a to je sigurni zalog da će biti tako i sutra.

ik 2

U predstavljanju sv. Ivana Krstitelja u umjetonsti je ipak najpoznatiji prizor gdje krsti isusa.

ik 3

Nesumnjivo iza prizora krštenja stoje njegove oštre i jasne propovijedi…

ik 4

I mozaici iskazuju patničko i sveto lice

ik 5

Pokora najprije meni, onda je propovijedam tebi…

ik 6

On je prorok koji pije i propovijeda vodu, a ne lažni prorok koji propovijeda vodu a pije vino…Njegove riječi su plod njegova života – najprije djela, potom riječ koja ih dokazuje i pečati…

fra Franjo Mabić

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari